Tagovi

Istria - terra dolente

Kad je crkveno zvono odaslalo svoj posljednji njihaj u maglovitu zoru, kolone vozeva, žena i djece napuštali su Ližnjan i uputili se prema Puli, tog 18. svibnja 1915. Većina mladića i muškaraca bili su već prije godinu dana poslani u Galiciju ili Srbiju, a neki su, ulaskom Italije u rat na strani Antante, bili premješteni na talijansko bojište; među tim se samoubojicama našao i moj prapradjed koji je kasnije pričao o zaleđenim nosevima u Poljskoj, kukavnim Talijanima na rijeci Piave, nenaoružanim Rusima koji su bili izloženi pogibelji jer je jedna puška bila dodijeljena dvojici vojnika pa je zadaća onog koji bi prilikom okršaja preživio bila da uzme pušku svog palog kamarada i nastavi se boriti za Cara i Mater.

Tišina je, kako je govorio, bilo nešto za što bi bio dao pola svog života, ne znajući pritom da je upravo ona pratila njegovu obitelj i suseljane do pulske željezničke stanice gdje su bili ukrcani u vagone i otpremljeni u razne dijelove Austro-Ugarske, u nepoznato.

"Baba ni stila puštíti blago samo, škičála je za hižon i smiron je plakala da ča će biti ko njezin Pip dojde doma, a ninega ne bude... Morali smo je vući za namin valje do portuna, z rukán se stiskála uz mater kako dite, a daž je pada. Babu i nas dicu su vrgli na voz, a mati je hodíla z bande. Ara da smo mi dica bili kuntenti ča gremo u Pulu perke ćemo se voziti z vlakon. Nidan nan ni niš reka, valjá smo tako i njiman pomogli da jeno malo zabe na dešperiju."
("Baka nije htjela ostaviti stoku samu, vrištala je za kućom i neprestano je plakala što li će biti ako se njezin Josip vrati kući, a nikoga u njoj ne nađe... Baku i nas, djecu, posjedali su na voz, a majka je hodala po strani. Gledaj da smo mi bili jako sretni što idemo u Pulu jer ćemo se voziti vlakom. Nitko nam ništa nije rekao, a valjda jer smo tako i ostalima pomogli da malo zaborave na očaj"), prenijela mi je baka jednom prilikom ove prabakine riječi kad je članak o ovom događaju osvanuo u seoskom godišnjaku.

"Ne znan na ča pensáte, babo", rekao sam i približio se.

"A pensán na Gmünd, mali... Na uní vražji Gmünd."

Gmünd. Riječ koja mi se urezala u pamćenje i potaknula me da iskopam koji podatak više. Činjenice na koje sam naišao bile su podosta zastrašujuće, a pretvaranje dobronamjerne evakuacije lokalnog stanovništva i civila u havariju i sveopću tragediju ostavilo je prazan pogled na mome licu. Mnogi o tome danas ništa ne znaju, a razlog tomu doista ne mogu otkriti. Sumnjam da bi se netko usudio reći da je takvo što nebitno i marginalno, ali u udžbenicima iz povijesti, lokalnim obilježavanjima i komemoracijama kako u, primjerice, Glasu Istre tako ni u Jutarnjem ili Večernjem listu ni traga ni glasa.

Za vrijeme Prvoga svjetskog rata (1914.-1918.) Istra nije bila čitavo vrijeme ugrožena niti se nalazila u velikoj ratnoj opasnosti. Naravno imala je vojnih stradalnika i neposrednih žrtava zračnih napada, no najveće žrtve brojale su se među civilnim stanovništvom, napose u logorima Češke, Mađarske, Moravske i Austrije. Naime, u samo tjedan dana južnu Istru moralo je napustiti 60.000 ljudi i to po naredbi Carskog i kraljevskog ratnog lučkog zapovjedništva grada Pule u svibnju 1915. Od svih tih logora Gmünd je preživjelim prognanicima postao istoznačnica za smrt.

U svibnju 1915. godine Zapovjedništvo pomorske utvrde Pula izdalo je javni proglas u kojemu je objavljena naredba o evakuaciji stanovništva. Ta se odredba odnosila na stanovnike Pule te na sve one južno od crte Barbariga-Vodnjan-Valtura i s područja sjeverno od te crte (Rovinj, Bale, Kanfanar, Barban, Krnica). Crkvena su zvona 15. svibnja .1915. u selima Puljštine najavila evakuaciju, a samo dva dana kasnije izrečena je naredba o evakuaciji stanovnika Pule i okolice. U noći sa 17. na 18. svibnja stanovnici su dobili upute evakuacije. U Puli i okolici su mogli ostati samo državni činovnici i namještenici te radnici Arsenala i Vodovoda. Svi drugi morali su otići pa je za njih napravljen plan koji je podrazumijevao da od 18. svibnja nadalje s pulskog željezničkog kolodvora treba biti evakuirano 8.000 ljudi dnevno. Među njima na sjever su otputovali - tada srednjoškolci, kasnije prosvjetni djelatnici - Mijo Mirković i Mate Demarin.

Ispred hotela "Riviera" u Puli podignut je privremeni kamp, ograđen bodljikavom žicom i koji su čuvali stražari. Ti su ljudi dobili status ratnih bjegunaca (Kriegsflüchtlinge), dok su u hrvatskom tisku najčešće spominjani kao evakuirci. Bili su prevoženi teretnim vlakovima koji su činili kompoziciju od 35 vagona. Put kojim su išli vodio je kroz Divaču-Ljubljanu-Ptuj-Maribor te su stizali u logor Wagna nedaleko od Leibnitza. Ovdje su bili podijeljeni prema nacionalnoj pripadnosti (Talijani i Slovinci) i raspoređeni prema ostalim logorima u Monarhiji.

Jedan od tih logora bio je i Gmünd, a slovio je kao najveći austro-ugarski Barackenlager. Smješten na austrijsko-češkoj granici ime je dobio po istoimenom gradiću Gmünd pored kojega je iskrčena šuma da bi se podigao logor. Izgrađen 1914. kao i svi prognanički logori, i Gmünd je bio povezan željeznicom te su evakuirci dolazili gotovo pred sam ulaz logora. Površina logora iznosila je 54.000 četvornih metara na kojoj su se nalazile 144 barake od kojih 126 je bilo namijenjeno spavanju a 18 za nadzor evakuiranih ljudi, za dezinfekciju, bolnicu, ljekarnu, kuhinju i kantinu. Barake su bile duge 40, a široke 10-12 metara. Unutar logora protezale su se široke ulice (od kojih su tri glavne bile asfaltirane), poljske kuhinje, spremišta za hranu, vodovod, električna centrala, crkva, škola, bolnica, kazalište, a bila je otvorena i pošta, telefon i telegraf. Činilo se kao dobro mjesto za privremeni boravak. Istina je pak bila drugačija, naime logor je bio ograđen bodljikavom žicom i pod stalnim nadzorom vojnika te ga nitko nije smio napustiti bez pisane potvrde. S vremenom se pokazalo da su uvjeti života bili uistinu loši. Hrana je bila oskudna, a obroci su spravljani od stočne repe, kupusa i krumpira. Slično je bilo i sa higijenskim uvjetima koji su bili minimalni, logor nije imao kanalizaciju do 1916., a otvoreni kanali koji su kopani između baraka u kojima su se taložile fekalije bile su idealni za širenje zaraznih bolesti. Tako i ne čudi kako je stopa smrtnosti bila jako velika; od sredine listopada 1915. do početka siječnja 1916. broj umrlih je iznosio od 30 - 60 ljudi dnevno, ponekad i 90, a među umrlima je bio jako veliki broj djece. Među najraširenijim bolestima u logoru ubrajaju se tifus, skorbut, rubeola, difterija, tuberkuloza, šarlah i kolera. Potajno se govorilo kako kad dijete završi u bolnici sigurno neće živo izaći iz nje tako da su majke pokušavale sakriti svoju djecu i brinuti se za njih same.

Tek u prosincu 1917., unatoč stalnoj cenzuri, uredništvo Hrvatskog lista izvijestilo je o teškim životnim uvjetima koji su bili svakodnevica Gmünda te je izravno optužilo Upravu za smrt 5.000 evakuiraca. Prema izvorima koji govore o brojki od preko 15.000 istarskih evakuiraca koji su bili smješteni u Gmündu, njih 5.000 je izgubilo živote. Iako svi ti ljudi nisu odvedeni s namjerom da bi bili uklonjeni, teški životni uvjeti te sam odnos prema njima pokazao je da je taj logor uistinu bio logor smrti.

U austrijskom gradiću Gmünd 18.5.2014. podignuta je i svečano otkrivena spomen ploča s istarskim grbom koja obilježava sjećanje na 60.000 Istrijana koji su svoj dom prisilno napustili u svibnju 1915. godine.

Čitav jedan dio moje obitelji koji je bio u Gmündu uspio je preživjeti i vratiti se kući. Prabaka se umalo nije vratila jer ju je, kako je pričala, jedna talijanska obitelj htjela otkupiti od njene majke jer je bila "prava i škrbna". Došlo je na koncu do toga da ju je majka morala skrivati i paziti na nju više nego na ostalu djecu i na vlastitu majku da joj se ne bi što dogodilo.

Ovim kratkim osvrtom na smrt 60.000 ljudi čiji su glasovi danas zanijemili jer nema onih koji bi ih prenijeli budućim naraštajima, htio sam ponajviše pridonijeti tomu da ovakvi tragični događaji ne padnu u zaborav, bilo da su pritom bili uključeni pripadnici moje šire ili uže obitelji ili ne. Činjenica jest da se o ovom događaju ne govori, o njemu nema previše podataka, ali ima ih dovoljno da 18. svibnja svake godine bude posvećen redak desetcima tisuća duša koje su morale napustiti južnu Istru zbog opasnosti talijanskog iskrcavanja i bombardiranja Pule i okolice. Pulu je, kao glavnu ratnu luku Austro-Ugarske Monarhije, kao tada jednog od najmodernijih gradova u Carstvu i u Europi, grad koji je onda brojao gotovo 100.000 ljudi, ponajviše mornara i vojnika iz svih dijelova Dunavske monarhije, napustilo gotovo cijelo civilno stanovništvo.

Ostatak etničke strukture Istre Talijani su prilagodili svojoj politici pa su tako 1918. godine vlakovi krcati Austrijanaca, Nijemaca, Čeha, Mađara, Slovaka, Rumunja, Poljaka i ostalih naroda palog Carstva hučali preko Slovenije u izgon. U razdoblju od 1920.do 1940. godine mnogo je Hrvata i Slovenaca napustilo Istru zbog talijanskog fašizma, a treće "prilagođavanje" etničke strukture Istre politici dogodilo se 1947. godine kad je 250.000 Talijana napustilo Istru, Rijeku i Zadar. Razloga za napuštanje svog rodnog kraja imali su mnogo, od "fojbi" (jama koje su partizani iskopali diljem Istre te ispred kojih bi poredali talijansko stanovništvo redom od žena, djece i staraca da bi ih potom usmrtili metkom u zatiljak i nogom gurnuli u ponor; o "fojbama" se također malo zna jer su u SFRJ bile nepoželjne za spomen dok se danas ta koprena polako odstranjuje), jugoslavenske unutarnje politike, talijanske vanjske politike koje se oslanjala na prikazivanje jugoslavenskih partizana kao barbara koji ne žele napustiti Trst itd. Moglo bi se reći da je Istra svojevrsnih etničkih čišćenja doživjela mnogo, no njome se tijekom povijesti previše manipuliralo. Jugoslavenska se politika kasnije pokazala izričito tolerantnom prema manjinama; u Puli i diljem Istre otvarane su škole na talijanskom jeziku, Istra je ostala dvojezičnom pokrajinom, a opustjele gradove popunili su ondašnji narodi Jugoslavije, od Slovenije do Makedonije. Možda upravo zato, zbog svega čega se istarski narod nagledao, Istra ostaje jedan od najtolerantnijih i najprosperitetnijih dijelova Hrvatske i bivše SFRJ na što sam, moram reći, izrazito ponosan.

S namjerom da ovim posljednjim ne zasjenim ono o čemu sam se raspisao u prijašnjim odjeljcima i što je na koncu tema ovog možda ne toliko političko koliko povijesno nijansiranog dnevnika, zaustavit ću se na riječima Ericha Marie Remarquea: "Mi ne umiremo. Mi ne. Samo vrijeme. Prokleto vrijeme. Mi živimo, živimo zauvijek."

Tagovi

Komentari

Evala

Evala za dnevnik ali i za kometare ispod njega.
E da je više ovakvih.

Grd & lin

Tko je glasao

Terra dolente znaci Bol ?

Sanjao sam da radim u Uljaniku,
Zelio sam to i svom sinu...
U Rijeci radi moj profesor tehnickih predmeta, Srbin iz susjednog sela, tamo je i diplomirao.
Fueme...
Krk...

Tko je glasao

...

Tako je. Terra dolente bi značilo "bolna zemlja" ili "zemlja boli" prema talijanskoj riječi "dolore" što znači "bol".
Uljanik je jednom bio jedan od divova jugoslavenske brodoindustrije. Moram, međutim, priznati da se dosta dobro i dandanas drži s obzirom na to u kakvom su stanju današnji škverovi i brodogradilišta.

Tko je glasao

i još jedno slovo...

pohvala na objektivnom dnevniku, koji za razliku od aktualnih režimskih povjesničara i tzv. intelektualaca koji povijesne događaje interpretiraju umjesto da iznose činjenice, a interpretacije ostave šank-povjesničarima. dodao bih jednu činjenicu koja se često provlači u okviru jugoslavenske mitologije, a to je da je tito (napoleon/gilgameš, najveći hrvat od kako su se pojavili ljudi na planeti zemlji) "vratio istru matici". u člancima 12. pariškog mirovnog ugovora iz 1947 nešto piše:

"
ARTICLE 12
1. Italy shall restore to Yugoslavia all objects of artistic, historical, scientific,
educational or religious character (including all deeds, manuscripts, documents
and bibliographical material) as well as administrative archives (files,
registers, plans and documents of any kind) which, as the result of the Italian
occupation, were removed between November 4, 1918, and March 2, 1924,
from the territories ceded to Yugoslavia under the treaties signed in Rapallo
on November 12, 1920, and in Rome on January 27, 1924. Italy shall also
restore all objects belonging to those territories and falling into the above
318 MULTILATERAL AGREEMENTS 1946-1949
categories, removed by the Italian Armistice Mission which operated in
Vienna after the first World War.
2. Italy shall deliver to Yugoslavia all objects having juridically the character
of public property and coming within the categories in paragraph 1 of the
present Article, removed since November 4, 1918, from the territory which
under the present Treaty is ceded to Yugoslavia, and those connected with
the said territory which Italy received from Austria or Hungary under the
Peace Treaties signed in St. Germain on September 10, 1919, and in the
Trianon on June 4, 1920, and under the convention between Austria and
Italy, signed in Vienna on May 4, 1920

jedan od ključnih argumenata za pripojenje istre jugoslaviji bio je austro-ugarski popis stanovništva 1910 godine
http://en.wikipedia.org/wiki/Austrian_Littoral

Istria:
Croatian: 168,184 (43.5%)
Italian: 147,417 (38.1%)
Slovene: 55,134 (14.3%)
German: 12,735 (3.3%)

dakle reklo bi se da nije bilo vranje josipa da bi granica sa digićima bila malo južnije...

Tko je glasao

istrapedia

Pohvaljujem dnevnik - evo natuknice na Istrapediji o tome - s nekom literaturom:

http://www.istrapedia.hr/hrv/2390/gmund-i-prisilno-iseljavanje-stanovnik...

te natuknica o Prvom svjetskom ratu u Istarskoj enciklopediji:

http://istra.lzmk.hr/clanak.aspx?id=2253

Tko je glasao

Dnevnik za "bekapiranje"!

Konačno i jedan dnevnik koji me uistinu zainteresirao. Odličan je!
Ja naravno nikada i nigdje nisam naišao ama baš ni na jedan podatak o Istri iz vremena koje spominje dnevnik. Tko i zašto to sakriva?

Inače, nikada se nisam mogao odlučiti koji mi je dio Hrvatske najljepši.. od Hrvatskog Zagorja do Dalmacije, preko Hercegovine do Srijema pa natrag do Moslavine.

Kada sam bio ui prilici a i zbog posla sam morao pobliže upoznati Istru. Velik dio nas nju poznaje samo u obalnom području ali kada uđete u zaleđe... Istra je biser Hrvatske.
I što me posebno oduševljava: ljudi i jezik kojim govore.
Pravi domoroci, obični ljudi u najmanjem selu u zaleđu Istre su me fascinirali svojom moralnošću i pravim istinskim nepatvorenim narodnim gospodstvom više nego li neke okrunjene glave, diplomati, konzuli, senatori i kongresnici koje sam upoznao.

Šteta što se uporno i decenijama Istra istiskuje iz Hrvatske. Čiji je to interes?
Ovaj dnevnik mene upravo na to asocira.

Tko je glasao

"Šteta što se uporno i

"Šteta što se uporno i decenijama Istra istiskuje iz Hrvatske. Čiji je to interes? Ovaj dnevnik mene upravo na to asocira."

Pa ako smo stvarno precizni, Istra u povijesti nikada nije bila u istoj jedinici Austro - ugarske monarhije kao kontinentalna Hrvatska. Posle WWI pripala je Italiji, a granica između SFRJ i Italije prema međunarodnom pravu utvrđena je tek Osimskim sporazumima.

Bilo bi interesantno, da je slovenska diplomacija u toku arbitraže tražila da Sloveniji pripadne cjela Istra, jer je pripadala austrijskom dijelu monarhije.

Naime prema sporazumu o arbitraži, nijedan jednostrani čin poslije 25.06.1991 ne smije biti uvažen. A tog dana Slovenija proglašava da je samostalna država (http://www.uradni-list.si/1/objava.jsp?urlid=19911&stevilka=4), dok Hrvatska ... "pokreće postupak razdruživanja od drugih republika i SFRJ." ... (https://hr.m.wikisource.org/wiki/Ustavna_odluka_Sabora_Republike_Hrvatsk...) . Hrvatsk se naime de - iure osamostalila 08.10.1991, o čemu svjedoči i spomen ploča na upravnoj zgradi INA- e u Zagrebu.

S pravnog stajališta radi se dakle o razgraničenju između Republike Slovenije i preostatka SFRJ.

Tko je glasao

Knjiga: Istra kroz vrijeme.

Knjiga “Istra kroz vrijeme. Pregled povijesti Istre sa osvrtom na grad Rijeku”, koju je uredio Egidio Ivetic, u izdanju Centra za povijesna istraživanja – Rovinj, 2009  ima oko 730 strana s mnogo ilustracija. Tiskanje  su poduprli MINISTARSTVO VANJSKIH POSLOVA REPUBLIKE ITALIJE i ISTARSKA ŽUPANIJA – REGIONE ISTRIANA.

Knjiga ima u prilogu 6 dokumentaraca na DVD-u, proizvedeni od TV Koper-Capodistria.

Povijesni dijelovi (str 565) dopunjuju @atomovu priču o Istri, o fojbama i, za razliku od ranijih povijenih knjiga, otvorenije govore o raznim političkim i drugim važnim događajima u Istri.

PETO POGLAVLJE –1914.–1918. : Prvi svjetski rat  str 479

ŠESTO POGLAVLJE – DVADESETO STOLJEĆE (1918.–2006.)

1. Talijansko razdoblje (1918.–1943.) str 535

2. Drugi svjetski rat str 561

3. Jugoslavensko razdoblje (1945.–1991.) str 575

Knjiga se može naći na internetu.

Žao mi je što sličnu knjigu nema i moja Slavonija.

Tko je glasao

Odličan prijedlog

Hvala, bube, što ste spomenuli knjigu! Odlična je i jedna od rijetkih koja tretira ovaj događaj :)

Tko je glasao

postoji knjiga koja se bavi

postoji knjiga koja se bavi samo tom temom - Andreas Bader "Zaboravljeni egzodus", mislim da je izdavač bila općina Ližnjan 2011 godine.
Uvijek me zanimalo zašto je monarhija evakuirala ljude u Austriju, Slovačku i Mađarsku, a ne negdje na područje današnje Hrvatske. Vjerojatno zato jer su i barrackenlagers bili predviđeni za veliki broj izbjeglica iz Poljske i Ukrajine sa galicijskog fronta, pa su onda sve grupirali na iste lokacije.

Tko je glasao

austrijsko carstvo

Moja pretpostavka zato jer je Istra (kao i Dalmacija i otoci) bila pod upravom Austrijskog carstva, a Hrvatska i Slavonija pod upravom Ugarskog kraljevstva. Stoga Mađarima nije ni na kraj pameti bilo primiti (financijski) evakuante iz austrijske ingerencije.

Democracy is more than two wolves and one sheep voting on what to have for dinner...

Tko je glasao

Hvala :)

Hvala na lijepim komentarima i ispričavam se što su mi se potkrale neke greške - nastale su jer sam brže bolje želio objaviti ovaj dnevnik i jer sam ga pisao sa svom silinom osjećaja koji su navrli.

E, vidite, taj podatak iznenađuje mnoge; neki povjesničari to tumače kao sakrivanje ondašnjih vlasti SFRJ da bi se u Istri postigla ideja bratstva i jedinstva na način da se pokušalo stvoriti artificijelan fenomen zajedničke prošlosti i sudbine svih naroda i narodnosti ondašnje SFRJ. Malo nategnuta teza, ali nikome nikad, bilo Italiji ili SFRJ, nije bilo u interesu kopati po brijegovima ruševina i prošlosti Istre upravo iz razloga što su ju Italija i SFRJ oblikovale onako kako su željele - Italija je od 1923. naseljavala Talijane iz južne Italije, a SFRJ je, velikim egzodusom Talijana 1947., stvorila polupraznu Istru koju su upotpunili narodi SFRJ, ponajviše Srbi, Slovenci i Hrvati.

Imao sam tu sreću da su se svi moji vratili iz logora - prvo prabakina obitelj i pradjedovi iz obaju svjetskih ratova, a potom i baka i djed iz njemačkih logora koji su ondje bili otpremljeni nakon kapitulacije Italije. Istra je svojevrstan, rekao bih, neshvaćeni dio Hrvatske - njenim se dijelom uvijek osjećala, a njenim dijelom je tijekom povijesti i najmanje bila pa nije ni čudno da ju svojataju na sve strane. Činjenica jest da se njome previše manipuliralo, etničke su strukture mijenjane kako se svidjelo onima koji su ju dobili.

Unutarnja Istra je svojevrstan fenomen - malo je eksponirana, ali ostala je pretežno ruralna, kao i istočna obala Istre, naspram zapadne obale - to je utjecaj Venecije koja je zapadnu obalu držala od pada Akvileje u 12. stoljeću pa sve do 1797. godine kad ju je Napoleon napokon ugasio. Ima Istra svojih ljepota kao i svaki dio Hrvatske koja se doista može podičiti ljepotama kakve se vide rijetko na svijetu. Hrvatska je po tom pitanju doista pravi dragulj.

Istrijani su isto biseri sami za sebe - zapadnjaci su mnogo više otvoreni od istočnjaka i stanovništva iz unutrašnjosti, ali često se može čuti da su istočnjanci i ovi posljednji zadržali ljubazniji i gostoljubiviji karakter od zapadnjaka upravo jer je zapadna obala čitavo vrijeme prolazila kroz buran proces razvoja - ondje su ipak Pula kao svojevrsan mozaik ljudi različitih pripadnosti i provenijencija, Rovinj kao grad talijanske manjine i istromletačkog jezika, Poreč koji je, pored Kopra, bio "glavnim gradom" Istre gdje je zasjedao Istarski sabor do raspada Austro-Ugarske, Umag koji postaje sve važnie i razvijenije turističko središte međunarodnog i europskog karaktera. Istočna obala i unutrašnjost s druge strane ostaju dosta uspavane i ljuljuškaju se u mirnijem životu. Kad bih morao biti iskren, mene kao "zapadnjaka" mnogo više privlači zapadna obala jer sam na nju navikao, ali ipak kao Istrijan ne mogu reći da ju više volim od ostalih dijelova Istre.

Čudni su to interesi, da Vam pravo kažem. Istra je svojevrsna tromeđa mnogih kultura, srednjoeuropske, mediteranske, balkanske što se ocrtava u mnogim arhitektonskim ostvarajima i mentalnim sklopovima. Velik je trag ostavila Venecija, potom Austrija te Austro-Ugarska, Italija, SFRJ, a sada Hrvatska. Svaka od njih je nešto donijela, a nešto odnijela; Italija i dan danas smatra da je Istra, kulturološki gledano, njen pripadajući dio, usprkos Sporazumu u Osimu iz 1975. prema kojem je Italija odustala od prava na Istru, Rijeku i Zadar; to Vam neće reći Talijani otvoreno, ali duboko u sebi većina njih to i misli. Činjenica jest da najviše su Istru izgradile Austro-Ugarska i SFRJ i pod njihovom je vladavinom Istra postala razvijena i moderna pokrajina; SFRJ ponajviše jer je nakon 2. svj. rata čitava Istra, a posebice Pula, obnovljena od snažnog bombardiranja.

Međutim (opet sam se raspisao), bilo kako bilo, hvala Vam na lijepim komentarima o Istri i o Istrijanima. Uvijek mi je to drago čuti jer često ljudi nemaju previše riječi hvale za nas, a zašto je to tako, ja doista ne mogu reći.

Tko je glasao

Interesantno sve, ovaj dio

""Slično je bilo i sa higijenskim uvjetima koji su bili minimalni, logor nije imao kanalizaciju do 1916., a otvoreni kanali koji su kopani između baraka u kojima su se taložile fekalije bile su idealni za širenje zaraznih bolesti. Tako i ne čudi kako je stopa smrtnosti bila jako velika;""

ću posebno komentirati..........

Ukoliko se nađete u situaciji da morate nekoliko dana ili duže provesti na jednom mjestu, bez obzira bili sami ili vas bilo više jako je važno pobrinuti se za tu stvar o kojoj se malo ili rijetko priča. Naime, bez hrane i vode umirete a ako ne znate manipulirati fekalijama ...umirete bolesni..znači u mukama.

Danas u moderno doba..kemijski WC-i i sl. to pitanje se ne postavlja kao nerješivo..ali to pitanje je jako važno.

Znači, evo par savjeta ......

Ukoliko imate stajaću vodu u blizini nipošto ne vršite nuždu u nju. Nije dobro ni u tekuću..u rijeku ili potok pogotovo ako želite ostati neotkriveni ali to je druga priča.
Problem su muhe. Muhe kao što znamo idu na govno. Vi u blizini recimo drijemate..spavate..muha s govna doleti na vaša usta. Vi se probudite žedni i obližete usne..eto neke boleštine.

Najbolje je ako je veća grupa..iskopati rupu u zemlji na pogodnom mjestu dimenzija nekog sanduka...recimo od municije ili sl...na sanduku se izreže otvor....može se i mora se i običnim nožem.Sanduk se uglavi u tu rupu da bude knap, da dihta..a sa strane se još nagrne zemlja Prilikom vršenja velike nužde sjedne se na sanduk i voila. Rupa se preklopi s komadom platna..dobar je komad od deke (ćebe) da spriječi muhe..a dobro je da se deka ..platno malo namoči ako je moguće pa smanjuje i širenje smrada.

Kad se rupa zapuni..jednostavno se iskopa druga a ova se zatrpa.

Ako je manja grupa..primjerice nekoliko vojnika..svaki za sebe je dužan iskopati rupu vojničkom lopatom ( ašov)..ili nožem u zemlji ili pijesku i sakriti.Od muha.

Za organizirano logorovanje rade se poljski WC-i.

Izviđači diverzantni ako nisu u poziciji da sakriju tragove dužni su nositi sa sobom nepromočive vrećice namjenjene isključivo za tu svrhu i izmet nositi sa sobom do prve prilike radi skrivanja prisustva na terenu..ali to je druga tema.
Sredstvo brisanja (papir-moš si mislit ima se, lišće, trava i dr.) uklanjaju se tj. zbrinjavaju na isti način.

Znači, poanta je da ne smijete provoditi dulje vrijeme ili drijemati pogotovo po danu i naročito ljeti u blizini fekalija..makar ni ne smrdilo..jer muha dođe i iz daljeg.

Nažalost, prije 100 godina izgleda da ni Austrijanci nisu znali sve te uzročno-posljedične cake.

sve dobro...

Tko je glasao

Malarije, kolere, tifusi,

Malarije, kolere, tifusi, dizenterije i ostale boleštine pobile su više vojnika nego metak ili mač ...

Pozdrav, i gledajte oko sebe !

Tko je glasao

O događajima koji su se

O događajima koji su se odvijali u prvom svjetskom ratu kod nas se općenito jako malo zna. Čak ni povjesničari nisu dovoljno pokrili to razdoblje.
Na kraju mi dnevnika ostaje nejasno jedno pitanje: je li u Gmundu umrlo 60 000 ljudi ili ih je toliko prošlo kroz logor?

Tko je glasao

Brojke

U Gmündu ih je umrlo oko 40.000 tisuća u masovnim grobnicama, a ostatak je bio raseljen po ostalim dijelovima Monarhije. Nije jasan podatak zašto ih je toliko nakrcano baš u Gmünd, no ploča je upravo ondje postavljena iz razloga što se Gmünd na neki način pretvorio u svojevrsnu minijaturiziranu preteču koncentracijskih logora; pozadina je, međutim, različita - sukladno povijesnim izvorima kojih, inače, ima malo, Gmünd i ostali logori bili su, kako sam i napisao, logori s ciljem zaštite civila od stradanja što se na kraju ispostavilo kao jedna od velikih tragedija o kojoj se šuti.

Tko je glasao

Nisam u stanju pronaći

Nisam u stanju pronaći lokaciju o kojoj govoriš ali sam našao ovo:
http://en.wikipedia.org/wiki/Lavam%C3%BCnd

Inače, 1945. su iz tog istog mjesta Englezi vratili u Sloveniju cca 30.000 izbjeglica Bugara, Ukrajinaca, Hrvata, Srba... ravno pod nož tzv. "oslobodilačke" vojske Staljina i Tita.

Tko je glasao

Hvala za link. To mjesto je

Hvala za link. To mjesto je na sjeveru Austrije a moj link je na mjesto s juga - granica Austrije i Slovenije.
Povezuje ih samo strahota, bol i patnja. Za sve!
Koliko života smo mi Hrvati dali za tuđe interese, intrige, okupacije i ratove?
I ne samo Hrvati, nego mnogi na ovih par km kvadratnih.

Nama grobovi a njima grbovi.
Carstvo ovo, carstvo ono a sve plaćeno našom krvi i krvi naroda s ovog područja.

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Novi dnevnici

  1. ŠEFovski rashod (bez obzira na prihod) od aluzija komentara 0
  2. Im Süd-Osten nichts Neues od Feniks komentara 5
  3. ŠEFovi programiraju ubrzati humane ciljeve od aluzija komentara 0
  4. Uputa za borbu protiv loših sudaca/1 od rodjen komentara 1
  5. Resident Evil: HAVC Afterlife od Laganini komentara 24
  6. NATO je preskup i suvišan u mirovanju od aluzija komentara 0
  7. ŠEF ministarstva Dobrović bi ministarstvo širio od aluzija komentara 0
  8. Tomislav Merčep je bio i ostao na pravoj strani, dok je veliki dio pravosuđa i politike u RH na pogrešnoj strani od ppetra komentara 32
  9. HND bizarni agitprop van svakog razuma i zakona / Novosti – Hrvatska nije vaša država od Laganini komentara 18
  10. Stranka PETICIJA od mAjAdrK1IO komentara 14
  11. Indijska vlada najavljuje da bi se do 2024. mogla potpuno okrenuti obnovljivima od Zoran Oštrić komentara 15
  12. ŠEFovi hoće drugima NE plaćeno umiranje od aluzija komentara 0
  13. Proročanstvo od petarbosni4 komentara 14
  14. "Zašto sam napustio ljevicu" od MKn komentara 23
  15. PSIHIJATRI I PACIJENTI od mAjAdrK1IO komentara 2
  16. budućnost bit će kasno SUTRA razumjeti od aluzija komentara 1
  17. Prava hoće, kune hoće, upravljati hoće, obaveze neće? "Predsjednice odjebite" piše čoban Vojković sa indexa od Laganini komentara 51
  18. Kreatori smrti i zločina od otpisani komentara 97
  19. O banalnosti zla / Bernardić: SDP-u je mjesto na proslavi genocida nad Hrvatima od Laganini komentara 7
  20. Hribar: Ne priznaje etiku, pravosuđe i sudove i osobito zakone RH, priznaje samo sud partije od Laganini komentara 11
  21. Očekujte neočekivano: Pad potražnje za fosilnim gorivima već u 2020-ima? od Zoran Oštrić komentara 2
  22. Kada naivnost prelazi u lopovluk od acinum komentara 8
  23. Kako će funkcionirati svijet, u kojem Amerika više nije prvi policajac, prvi nasilnik i prvi rasipnik? od Zoran Oštrić komentara 27
  24. kapitalistički lopovluk kako živimo od aluzija komentara 0
  25. Donald Trump je uspješno promovirao SAD kao drugu svjetsku silu od Zoran Oštrić komentara 3

Tko je online

  • klipan
  • ppetra

Trenutno online

  • Registriranih korisnika: 2
  • Gostiju: 28

Novi korisnici

  • mAjAdrK1IO
  • F1
  • valentino
  • justiceforall
  • sandy199