Ovaj utorak je bio politički najpotentniji dan u demokratskom Zadru. Ne kažem to zbog toga što je u Jazinama svoju stranku na predizbornom skupu promovirao trenutni premijer i ostatak vrha stranke na vlasti u državi, niti zbog toga što je na dvjesto metara zračne udaljenosti glavna oporbena stranka imala svoj skup (SDP na Pet bunara). Homo politicus kakav jesam je takav zaključak donio zbog zanimljivog geografskog i političkog stepeništa s vrhom na Kapetanskom mostu.
Plenum koji je prvi put održan na Kapetanskom mostu baš taj dan kad su u gradu politički mastodonti održavali svoje igrokaze je geografski premalo (Kapetanski je za otprilike jednaku razliku nadmorske visine iznad Pet bunara kao što su Pet bunara iznad Jazina) pokazao razliku. U svakom ostalom smislu, osim takvog geografsko bukvalnog, je grad bio ledina s jednim jedinim tornjem.
Zanimljivo ili znakovito, ne znam točno, ali baš noć prije je studentima zabranjen ulaz u zgradu. Sljedeći dan je osnov filozofske misli bilo to da nema smisla glasovati o blokadi deblokade. Zadnji navod ostavite takvim kakav jeste jer vam ga ovaj homo politicus neće uspjeti neoborivo dokazati. Sam čin zatvaranja sveučilišne zgrade od strane odgovornih je zapravo prekretnica u trotjednoj blokadi: po prvi put je ostatku studenata Sveučilišta u Zadru koji nisu bili u blokadi onemogućena nastava! Bukvalno je "neprijatelj" jednim činom učinio više za promociju blokade među studentima koji nisu bili u blokadi od trotjednog angažmana Nezavisne studentske inicijative. Jednostavno je ostatak fakulteta, većinom smjerovi poprilično udaljeni od humanističkih znanosti, tek tad počeo zamjećivati obrise "bojnog polja" oko sebe, a ne u daljini iz koje se strana bira ili ne bira kudikamo jednostavnije.
Sam plenum je padobrancu poput mene priuštio vizualizaciju onog što sam si pokušao zaključiti preko medijskih zapisa u ovih tri i nešto tjedna. Većinu vremena sam proučavao organizacijski potencijal, sam sadržaj mi je uslijed najnovijih događaja bio poprilično nerazgovjetan. Na stranu odnos glavnine prema Ekonomistima i prijateljima, to je bilo pitko, kao i smisao blokade i zahtjeva, ali sam rakurs deblokade blokade je bio ipak malo preveć za ostarijeg taman napušenog promatrača opčinjenog snagom trezvene i odlučne studentarije. Zapravo sam plenum potpunije doživio tek poslije ispred zgrade sveučilišta, kako kroz razgovor, tako kroz detalje poput potpune zabrane ispijanja alkohola ispred zgrade ili grupne konverzacije na strogo demokratkim, plenumskim, temeljima.
Sutradan je zgrada ponovo otvorena, ali zaštitari nisu puštali studente bez indeksa ili iksice u zgradu Sveučilišta. Večernji plenum na Kapetanskom je bio kulminacija događaja ta dva dana, nisam prisustvovao, ali kažu da je protekao u iznimno dobrom raspoloženju s najuvjerljivijim za glasovanjem do tad (kažu da je pomogla nogometna tv kup utakmica u isto vrijeme ;-)). Nakon tog plenuma se odušak našao u iznimno dopadljivom glazbenom bongo sessionu ispred Sveučilišta.
Prekosutra su izbori, jedan od periodičnih događaja kojim prosječan građanin ove zemlje može ispuniti svoju političku dušu. Da nisam prisustvovao jednom od studentskih plenuma na te izbore bih otišao s mišlju kako je to dašak ispunjenja i zadovoljštvine koje si homo politicus mora priuštiti. Ovako ću otići s mišlju da je ono što si takav mora priuštiti već obavljeno, a da sve ostalo ide pod domenu treba.
Prođe ovaj dan Od zore ću
Prođe ovaj dan
Od zore ću tražiti plamenom da se budi
I tisuće vala da načine ljudi
Onima što ostaju ostavljam vlasi sijede
Sva podneva sa dosadom, sve utorke i srijede
Hej, hej prođe ovaj dan, prođe ovaj dan, dan kao san
I čekam iskre jutra, plamenom da osvanu
I odjek svojih koraka u novome danu
Al' voljenoj ću reći, ako još za me mari
Da nisam više onaj, onaj dokoni stari
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaoDa nisam prisustvovao jednom
Da nisam prisustvovao jednom od studentskih plenuma na te izbore bih otišao s mišlju kako je to dašak ispunjenja i zadovoljštvine koje si homo politicus mora priuštiti. Ovako ću otići s mišlju da je ono što si takav mora priuštiti već obavljeno, a da sve ostalo ide pod domenu treba.
Hvala ti na ovomu, @kradem! Zadnjih dana i sama sam bila u dilemi što da napravim u nedjelju: da li da izađem na lokalne izbore ili ne? Naime, u javnom životu svoje lokalne zajednice (jedno krajnje zapušteno i zaostalo selo) koja se administrativno smatra "predgrađem" iliti četvrti (s pripadajućim mjesnim odborom) glavnog grada Krapinsko-zagorske županije (u sličnoj mjeri zapuštena i zadrta malograđanska baruština), uopće ne sudjelujem.
Ima za to više razloga (neki su implicitno navedeni i u zagradama), a bez obzira na njihovu subjektivnu ili objektivnu opravdanost, upravo zbog toga što mi je apsolutno svejedno tko će biti izabran, ne osjećam niti moralnu niti građansku obvezu izaći na izbore. Što se lokalne demokracije tiče, moj je stav da pravo na izbor imaju oni/one koji su u nju uključeni i koji doprinose javnom dobru svoje zajednice. Mogla bih dalje raspredati o toj temi, ali to bi bilo off topic....pa ovdje prestajem.
Ova tvoja misao me, međutim, ponukala da preispitam svoju odluku i da se u nedjelju ipak uputim na biračko mjesto. Ali ne zbog konzumacije ustavom zajamčenog prava sudjelovanja u izboru "lokalnih čelnika", nego zbog građanske dužnosti prema mladim ljudima koji su posljednjih dana pokazali da demokracija u Hrvatskoj nije definitivno izgubljena i da dolaze oni/one koji/koje će joj vratiti pravo značenje u novopronađenoj meta-utopiji političkog. Ako su one/oni mogle/mogli (i još uvijek to čine) hrabro započeti kreiranje drugačije paradigme odgovornog djelovanja za javno dobro zajednice, onda je najmanje što ja mogu učiniti za tu stvar izaći na izbore i tako pokazati da mi je zbilja stalo.
nemesis
nemesis
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaoU vezi studenata i školrina
U vezi studenata i školrina teće farsa oko toga da li će se beskrajni aparat baviti sa ubiranjem do 10 milijuna kuna godišnje u Hrvatskoj, i za to potrošiti 20 milijuna kuna, od onih koji ne uspiju a koji po Bologni i onako brzo gube prava studiranja.
Prejadno i jaka potvrda da su studenti sve do početka posve točno postavili i odabrali odličnu taktiku, pri čemu je taktika manje više sve.
Ad Zadra, iz daljine gledano i sa neka dva veoma različita iskustva od prije, studenti u Zadru su očito pokrenuli onaj tradicijski najbolji dio Zadra, koji od sredine 19. stoljeća na ovamo zajedno sa zagrebačkim i rječkim vodi naše lađe. Veliko poštovanje prema zadarskim studentima i profesorima.
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasao