pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Skviki,
Daleko je put do transparetnog demokratskog i pravno sređenog društva u mkkojem se takve stvari ne mi smjele i pogle događati. Ja znam takvih priča, baš iz Knina prije ovog rata (čovjek je umro a da se nije uspio vratiti na svoje). Ali i iz drugih mjesta, i iz sasvim druge perspektive. Mi moramo stvarati društvo u kojem se te "tajnovite a neljudske" stvari ne bi smjele događati, no ima ih, ima ih čak još i danas. I sa raznih strana!

Neču ih spominjati pojedinačno (ima ih do najviših drćžavnih razimna), Božićno je vrijeme pa treba principijelno oslikati pojavu kao takovu:

- Ovog rata mi je došao poznanik da mi ponudi novaca da istjeram iz stana (bio sam u moći koju ni tada ni nikadfa nisam zloupotrebljavao) neku tetku od Moma Kapora, koja je skupa s nama proživljavala pakao (nije bila jedina). Ne da nisam pristao nego sam mu svašta izgovorio.
- U kuću jednog Muslimana (ne znam da li ga nazvati Bošnjakom po noome) liječnika iiz Trebinja (koji je prebjegao u Dubrovnik) uselili su se bili neki specijalci policajci (mi smo u ratnim uvjerima naseljavali sve prazne kuće jer smo morali - bilo je previše ljudi a premalo prostora - a i da se ne miniraju (jer je toga bilo a danas je te kuče popravljala država iz proračuna radi usijanih glava). Ali je to bilo privremeno useljavanje bez ikakvih naknadnih prava. Iako im je kuća bila dana (na privremeno korištenje) nije bila useljena nego je samo promijenjen ključ i na vrata stavljeno "Hrvatski branitelj"! Liječnik je mnogo puta dolazio kod mene jer je živio kao prognanik u nekom hotelu. Ja sam ga pitao je li njegova kuća (odgovorio je jest), je li useljena - ima li stanara (rekao je da prati i nema), onda sam ja rekao da ja znam što bih u tom slučaju učimnio!. On je pravilno shvatio i uselio se u svoju kuću, ali me je specijalna policija došla nakon nekoliko dana ispitivati kako sam ja to dozvolio da se on uselju (u svoju kuću) onome koji je liječio četnike (u trebinjskoj bolnici). Toliko me je to iziritralo da sam pošao kod šefa policije i prijavio ih - i nikada više nisu došli.

Dakle ja sam izrazito protiv primitivizma i nehumanog odnosa koji i dalje postoje u glavama bez obzira na nacionalnost, i zato burno reagiram na negativne pojave, bez obzira koja osoba se iza svega pojavljuje. Ne može se graditi nijedno društvo na krađi nemoralu, nepoštivanju bližnjega, podvalama - a mi to nažalost još dožiivljavamo. To je u osnovi i iza svih mojih napisa ovdje, uključujući i ovo o institucionalnim krizama.

Mene stranke ne interesiraju,a protiv sam svih koji zapostavljaju osnova ljudska prava bez obzira o kome se radi.

E moj Skviki, prvo o Zagrebu. Ja sam stanoval u Ilici na čošku s Primorskom. U Vinogradskoj je stanovala moja teta Katica ali i moj stric Mirko. U kapelici u krugu bolnice u Vinogradskoj moja najstarija teta Anica je redovito svirala orgulje na misama. Godinama.

A sad o Kninu. Takvih je slučajeva bilo puno. I zato ja pokušavam u svojim tekstovima na mom blogu dokazati da nije sve zlo počelo 1941 a završilo 1945 nego da je hrvatsko-srpski sukob počeo davno prije 1941 i da traje i danas. Imaš u novom Globusu intervju s onim gadom Vukom Draškovićem. Pa priča kako su u Srbiji slavili "oslobođenje" Vukovara. A u Hrvatskoj, vidiš, nikom nije palo ni na pamet slaviti kad je NATO zbombardiral Srbiju.