Intervju za balkansku istraživačku mrežu

• Dnevnik StarPil - Ned, 31/10/2010 - 10:47
• Glasujte
  12 Up Down
• Komentari 12 dodaj komentar

Jučer me je gospođa Gordana Andrić zamolila da odgovorim na nekoliko pitanja vezanih za posjet Borisa Tadića Vukovaru, kao i o političkoj situaciji u Vukovaru. Odlučio sam da taj intervju objavim na polltici prije nego li on bude objavljen u Srbiji. Iz dva razloga: da predstavim zainteresiranim Pollitikčarima sadržaj intervjua, spreman podnijeti najrazorniju kritiku i vagon minusa, te da predstavim intervju u integralnij verziji u slučaju da objavljena verzija bude neautirzirana, kraćena, ili frizirana.

Intervju:

1. HSP je najavio proteste kada je najavljeno da ce predsednici Hrvatske i
Srbije doci u Vukovar. Da li cete organizovati protest i koliko gradjana
ocekujete?

HSP je već održao prosvjed protiv dolaska Borisa Tadića u Vukovar 18.rujna 2010. Budući da ne bi bilo originalno da se ponavljamo, odlučili smo organizirati doček dvama predsjednicima. I to bez navodnika. U četvrtak, kada se očekuje posjet, pozvat ćemo građane da dođu pokraj ceste od vukovarskog Vodotornja prema Ovčari. Nisam rekao da će to biti dobrodošlica, nego doček. Također, to neće biti niti zasjeda. Jednostavno ćemo iskoristiti naše demokratsko pravo na okupljanje, te ćemo iskazati naše nezadovoljstvo tim posjetom. Pri tome želim naglasiti da se neće tolerirati bilo kakvo ponašanje koje odudara od civilizacijskih normi. Tadićev dolazak u Vukovar je politički čin, i naše okupljanje je također politički čin. To je, na neki način, vrsta političke komunikacije.
Što se tiče broja građana, to uopće nije bitno. Bitan je stav. Bitna je mogućnost izražavanja mišljenja. Na primjer, kad je Josipović posjetio Beograd, nije se čuo niti jedan glas protiv toga na ulici. Nadam se da je to bilo zbog toga što to snage sigurnosti nisu dopustile. Jednoumlje je opasno.

2. Kako vidite posetu Tadica Vukovaru i Ovcari, a kako najavu da ce
Jospiovic obici sa Tadicem Paulin Dvor?

U dijelu javnosti koja je nesklona Tadićevom posjetu Vukovaru, sama najava obilaska i Paulin Dvora u istom posjetu, jedna je od indicija koja podupire tezu o Tadićevom pokušaju izjednačavanja agresora i žrtve, i to preko žrtava. I vaše pitanje je u jednu ruku lukavo. Jer ako se ustvrdi razlika između Ovčare i Paulin Dvora preko žrtava lako dolazi do nepremostivih teškoća – jer se ne može pobijati teza da su žrtve jednake, ukoliko su nevine. Nisu problem žrtve u odnosima dviju zemalja, već zločin koji je doveo do tih žrtava. Spominjući Ovčaru zaboravlja se Vukovar. U Vukovaru je, u opsadi koja je trajala tri mjeseca, ubijeno preko 2000 civila i vojnika. Ovčara se mogla 'dogoditi', odnosno, za Ovčaru je moguće suditi nekolicini naredbodavaca i izvršitelja. A na koji način to učiniti sa opsadom Vukovara koja je planirana i izvedena na jedan osobito brutalan način, u kojoj je sudjelovalo 30 000 vojnika i vojna logistika cijele jedne države? Zar se treba zanemariti činjenica da se zločin u Paulin Dvoru dogodio nakon pada Vukovara?
Govori se o isprici Tadića na Ovčari. To nije dovoljno. Potrebno je priznanje krivnje. Čak i za Paulin Dvor. Jer, rat je započeo agresijom Srbije na Hrvatsku. Da nije bilo te agresije ne bi bilo niti žrtve Vukovara kao niti onih u Paulin Dvoru.

3. Dolazak oba predsednika najavljen je kao put ka pomirenju dva naroda i
odavanje pocasti i hrvatskim i srpskim zrtvama. Da li mislite da ovakvi
postupci mogu da dovedu do pomirenja ili ipak donose zatezanje odnosa
medju obicnim gradjanima?

Mislim da se među običnim građanima neće ništa promjeniti. Niti Tadić niti Josipović ne mogu miriti nikoga osim sebe. Ako Tadić iskaže žaljenje, a ne prizna da je Srbija krivac za agresiju, odnosno ako se Josipović ispriča za žrtve Paulin Dvora, a izvršitelji i dalje slobodno šeću, to nije pomirenje, već farsa. Do pomirenja može i mora dovesti samo i isključivo pravda. Bez pravde nema pomirenja.
S druge strane, nije dovoljno istaknuta činjenica da Tadić dolazi u Vukovar u neslužbeni posjet. To znači da bilo koja gesta koju bi Borist Tadić mogao učiniti, nema političku snagu. Ta snaga se nalazi u službenoj posjeti iza koje stoji politika službenog Beograda. Tadićevim neslužbenim posjetom degradirane su sve njegove namjere. On je to učinio namjerno, da sačuva mir kod kuće.

4. Nedavno je u beogradskim Vecernjim novostima objavljena kratka
reportaza o Vukovaru u kojoj se izmedju ostalog kaze da je Vukovar na neki
nacin podeljen grad. Djaci hrvatske i srpske nacionalnosti iako idu u iste
skole, ne mesaju se u odeljenjima itd. Kako danas u jednom gradu zive
hrvatska i srpska zajednica? Koliko je zivo secanje na rat u svakodnevnom
zivotu?

Vukovar nije na neki način podjeljen grad, već na točno određen način. Podjeljen je na način da većina Srba ide u 'svoje' kafiće i restorane, a Hrvati u svoje; da se meso kupuje u hrvatskim, odnosno srpskim mesnica, te da se 'zna' koje su hrvatska a koja srpska poduzeća. Ali to nije ono najgore. Spomenuli ste škole. Tu leži osnovni problem. U Vukovaru postoje vrtići, osnovne te srednje škole u kojima se nastava sluša isključivo na srpskom jeziku i pismu, a hrvatski je dodatni, možemo reći 'strani' jezik. A vrhunac svega jest taj – da je to sve po zakonu! To kardinalnu grašku napravili su u dogovoru SDSS, kao najjača politička organizacija srpske nacionalne manjine u RH, i HDZ. I oboje su pogriješili, i to teško. Srbi u Podunavlju, koji prođu sve obrazovne procese od vrtića, do srednjih škola, odrastajući u obiteljima u kojima se samo i isključivo govori srpski jezik, jednostavno ne znaju hrvatski jezik. Naravno da se mi možemo sporazumjeti. Ali problem je u mentalitetu – tako se srpska nacionalna manjina u Podunavlju odgaja da se osjeća kao imigracija. Navijaju za srpske klubove u sportu, vesele se uspjesima Srbije na svim poljima. A žive u Hrvatskoj, kao hrvatski građani. Potrebno je njegovati kulturni identitet, ali ne na štetu nacionalnog identiteta.
Gradonačelnik Sabo opetovano ističe da je Vukovar nejtolerantniji grad i da Srbi i Hrvati u Vukovar žive u miru i toleranciji. Ovim putem moram reći srpskoj javnosti da je to notorna laž. U Vukovaru zaista nema incidenata ako uzmemo u obzir kriterij da li je netko ili nije ubijen na nacionalnoj osnovi. Ali incidenti šaranja grafitima velikosrpskog sadržaja, paljenje hrvatske zastave, devastiranje spomenika Domovniskog rata, ali i pretučena nekolicina navijača Partizana u Vukovaru, i to sve u proteklih nekoliko mjeseci, ne govori u prilog tezi o idealnom životu. Ali to je samo posljedica odgoja. Kako kućnoga, tako i obrazovnoga.

5. Da li mislite da ce Hrvati i Srbi moci da zive ne samo jedni pored
drugih, vec i jedni sa drugima i kako se do toga moze doci?

Hrvati i Srbi će moći živjeti jedni sa drugima kada se ipune sljedeći uvjeti: srpska nacionalna manjina mora prihvatiti svoju odgovornost u Domovinskom ratu, te surađivati sa hrvatskm vlastima pri procesuiranju ratnih zločina; srpska nacionalna manjina mora prihvatiti Hrvatsku kao svoju domovinu, sa svim prednostima i posljedicama koje to nosi; kada se procesuiraju svi ratni zločinci koji su okrvavili ruke; kada se prihvati činjenica da srpska nacionalna manjina u Hrvatskoj nema samo prava već i obaveze. Uz to je, naravno, potrebna velika asistencija službene politike kako Beograda tako i Zagreba, za koju nema niti volje niti znanja.

Za kraj je vrlo važno, za odnose srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj i Hrvata istaknuti sljedeće: nije najveći problem Tadićev posjet Ovčari, i neke fraze koje će on tamo govoriti. Najveći problem srpske nacionalne manjine jest u njihovim političkim vođama, u čelnicima SDSS-a, posebno u predsjedniku Stanimiroviću. Toliko se dugo očekuje isprika od službenog Beograda da se zaboravilo očekivati ispriku od predsjednika SDSS-a. I to na nekoliko razina: na osobnoj, jer je on sudjelovao u agresiji na Vukovar, bio je ravnatelj vukovarske bolnice i gradonačelnik 'oslobođenog' Vukovara, te kao takav mora priznati da mu je dobro došla amnestija, odnosno barem priznanje da je opsada Vukovara bila pogreška. Na političkoj razini, on je ipak politički čelnik srpske nacionalne manjine, te bi se jedini mogao ispričati za rat u ime te manjine. Boris Tadić se može ispričati samo u ime Srbije. A Stanimirović se mora ispričati u ime domaćih Srba. U kvaliteti te isprike leže budući hrvatko-srpski odnosi. Ona će ih odrediti, posebno ako se nikada ne dogodi.

• Dnevnik StarPil - Ned, 31/10/2010 - 10:47
  
• Komentari 12
• 906 čitanja
  Pošalji poruku autoru
  dodaj komentar