Tagovi

Internet - prona?ena metautopija politi?kog

Kakvi mediji takva javnost, kakva javnost takva politika

Kad se u radijski program kojeg vodi novinarka Marija Gerbec Njavro javi slušatelj/slušateljica i pokuša kriti?ki govoriti o bilo kojoj javnoj osobi, novinarka ga/ju prekine ovim rije?ima: moram vas prekinuti jer taj i taj nije ovdje da bi odgovorio na vašu kritiku ili se obranio od vaših uvreda ili objeda. Tako po?inje i završava sloboda govora na radiju. Na javnoj televiziji je situacija malo druga?ija. S jedne strane imamo redovnu pojavu ograni?enog broja uvijek istih glava koje govore, a s druge strane imamo neformalni obi?aj da se za pojavljivanje pla?a odre?enim iznosom kuna ili usluga. Postoji velika sli?nost izme?u javne televizije i privatnih novina u kojima se tako?er pojavljuju uvijek isti opinion makers (vrlo ?esto iste one govore?e glave s javne televizije) ili se prostor za ob(po)javljivanje pla?a po nekoj bog-te-pita-kakvoj tarifi. Sve to govori u prilog zaklju?ku da javni prostor operira na principu numerus clausus, a da se svako dodatno mjesto u njemu mora i dodatno platiti. Treba napomenuti da je u javnosti koja operira na principu ograni?enog broja mjesta za sudjelovanje ukalkulirana i odre?ena doza kriti?kog govora, ali je ona strogo kontrolirana radi stvaranja privida otvorenosti uz istovremeno održavanje statusa quo odnosa mo?i u društvu. Sloboda govora se tako iz univerzalnog i neotu?ivog gra?anskog prava pretvara u privilegiju bogatih i utjecajnih tj. jakih. Rezultat svega je da jaki i utjecajni igra?i putem mjesta koje su si na ovaj ili onaj na?in rezervirali u javnosti (onom njezinom dijelu koje pokrivaju klasi?ni mediji) postaju još ja?i i još utjecajniji, a oni koji to mjesto nemaju ostaju nevidljivi i bez glasa.

Slijede?i, dakle, trag novca i interesa, do?i ?emo vrlo brzo do zaklju?ka da javni prostor u Hrvatskoj kontroliraju država (primarno kroz javne radio i televiziju) s jedne strane i razni privatni ili korporativni igra?i/agenti s druge strane. Ovdje je potrebno pojasniti pojam države. Naime, postoji pristup (ne samo u znanosti, nego i kolokvijalno) koji politi?ko reducira na pitanja vladavine, pri ?emu je država središnji pojam. Iako zastupam puno šire odre?enje politi?kog, u ovom kontekstu pojam država koristim upravo u njegovom kolokvijalnom zna?enju vlasti. Slaba ili jaka (ovisno s koje strane se gleda) strukturalna veza izme?u ova dva najmo?nija aktera kontrole javnosti su manje ili više aktivne/i gra?anke i gra?ani. Interes vlasti je da kontrolom javnog prostora osigura legitimitet svojih politika, a time i svoju pobjedu na izborima (gra?ani/gra?anke u funkciji bira?a). Korporativni interes usmjeren je, naravno, na maksimizaciju dobiti kroz javno poticanje na potrošnju tj. oglašavanje (gra?anke/gra?ani u funkciji potroša?a). S onu stranu javnosti doga?aju se pak interesna povezivanja vlasti i privatnih interesa. Budu?i da je javnost genuino stanište politi?kog pod-sustava i da se politi?ki legitimitet stje?e primarno javnim djelovanjem, logi?no je postaviti sljede?i alogritam: što otvoreniji javni prostor to legitimnija politika (u terminima autonomnosti i autoreferencijalnosti politi?kog pod-sustava) i obrnuto: što manje javnosti tj. što više ograni?enja pristupa javnom prostoru, to manje legitimiteta politi?kog (bez autonomnog djelovanja politika postaje sluškinja drugih društvenih pod-sistema).

Društveno vs. politi?ko

U gr?kom polisu javnost je bila agora - mjesto pojavljivanja slobodnih i jednakih gra?ana koji su me?usobno neposredno komunicirali. U predstavni?kim demokracijama agoru su zamijenili parlamenti i vije?nice, a mediji su se od prenositelja informacija razvili u glavnog ?imbenika oblikovanja onoga što se popularno zove javno mnijenje. Javnost je od oznake politi?kog postala imenica koja ozna?ava publiku sastavljenju od anonimnih pojedinaca i pojedinki (nužno pismenih). Od javnosti koju ?ini amorfna publika ili auditorij u položaju pasivnog primatelja informacija, ne može se o?ekivati da sudjeluje u kreiranju nekog javnog mišljenja, nego tek da izražava svoje raspoloženje koje se ?ak može i mjeriti tzv. ispitivanjima javnog mnijenja. Njezina uloga svedena je na odobravanje ili odbijanje postupaka vlasti kroz izbore ili referendume i na odobravanje ili odbijanje proizvoda kroz potrošnju. Dok mišljenje pripada individuama, publika može imati samo mnijenje. Sada se ve? jasno nazire da je javnost u stvari teren za ?ije osvajanje i kontrolu se, putem medijske poluge, bore utjecajni i jaki akteri iz vlasti i privatnog poslovanja. Nije stoga ?udno da se politika i biznis danas manje više svode na "public relations" tj. odnose s javnoš?u, gdje su uspješniji oni koji u oblikovanju javnog mnijenja u svoju korist (nerijetko i manipulacijama javnim mnijenjem) vještije koriste tajne PR zanata. Iz re?enog se može izvu?i zaklju?ak da je do krize legitimiteta politi?kog ili do tzv. demokratskog deficita dovela transformacija javnosti u masovnim društvima. Kriza politi?kog koje je po definiciji podru?je djelovanja slobodnih i jednakih uvjetovana je, drugim rije?ima, prevlaš?u društvenog koje je po definiciji rezultanta sukobljenih interesa nejednakih društvenih skupina.

Iako je ve?ina gra?ana na fenomenološkoj razini svjesna pogubnosti sprege javnog (politi?kog) i privatnog (društvenog), naj?eš?e ipak izražavamo zgražanje zbog korumpiranosti politi?ara (kao da se od privatnog sektora i ne o?ekuje drugo do li korištenje svih sredstava u ostvarivanju interesa). To je sasvim normalna reakcija. Naime, politi?ari ili oni koji su demokratski izabrani da se bave poslovima od javnog tj. zajedni?kog interesa, djeluju javno, a po dolasku na vlast postaju puka transmisija raznih konkuriraju?ih partikularnih društvenih interesa (uklju?uju?i i one kriminalne) koje naj?eš?e ne vidimo. Vrlo ?esto je javno djelovanje politi?kih stranaka usmjereno na pogodovanje onima koji su više platili ili koji uspješnije ucjenjuju. Budu?i da su kanali javne komunikacije strogo kontrolirani ili za?epljeni, nezadovoljstvo takvom politikom ne može rezultirati promjenama, a to za sobom povla?i neodgovornost izabranih prema onima koji su ih izabrali. Kriza legitimiteta je neminovna, a politi?ka apatija zahva?a cijelu zajednicu. Društveni odnosi odre?eni su pravilima igre nultog zbroja (jedni dobivaju, drugi gube), solidarnost kao vezivno tkivo društva slabi ili potpuno nestaje, društveni pod-sustavi postaju disfunkcionalni (ne ostvaruju svoje ciljeve), dolazi do op?eg nepovjerenja, a ?ovjek ?ovjeku postaje vuk. Skre?eno re?eno, potiskivanje politi?kog (zajedni?kog) od strane društvenog (privatni interesi) približava nas prirodnom stanju u kojem je jedini zakon zakon ja?eg.

Virtualni i realni svijet ljudi

Sre?om, kad su ljudi i njihov svijet u pitanju, ono što pokvarimo možemo i popraviti. U tomu se pouzdano možemo osloniti na mo? koju generiramo zajedni?im komunikativnim djelovanjem. To je mo? trajnog konstituiranja zajednice na temelju (isklju?ivo ljudskih osobina) praštanja i me?usobnog davanja i održavanja obe?anja (Ustav) kod svakog novog po?etka. Iz tako definirane mo?i nastaje povjerenje i solidarnost, a oni dovode do napretka u slobodi i maksimizacije sre?e koju sloboda uvijek sa sobom ra?a. Da bismo generirali tu mo? moramo se, me?utim, vratiti na agoru tj. ponovno (p)osvojiti javni prostor gdje ?emo komunicirati/op?iti kao slobodni i jednaki muškarci i žene, gra?ani i gra?anke. Ve? sam navela razloge zbog kojih nam naš realni svijet po mnogo?emu više nije pogodno mjesto za tako nešto. No, uz pomo? informati?ko-komunikacijske tehnologije kreirali smo virtualni svijet u kojem takve nepogodnosti ne postoje (jedine nepogodnosti su one tehni?ke prirode). Internet je od ljudi proizveden virtualni svijet u kojem se više-manje neometano odvija komunikacija na globalnoj razini. To je virtualna agora i kao ekskluzivno ljudska tehnološka kreacija temelji se na (odnosno, u nju je ugra?en) principu jednakosti i slobode svih koji se na njoj pojavljuju.

Od ljudi proizvedeni naši realni i virtualni svjetovi su autonomni, autopojeti?ki i autoreferencijalni sustavi. Virtualni svijet promatra realni svijet kao svoj okoliš jednako kao što realni svijet promatra prirodu kao svoj okoliš. Oba sustava me?usobnim strukturalnim vezama jedan drugog permanentno iritiraju, odnosno, utje?u jedan na drugog i u?e jedan od drugog. Uzmimo za primjer jednostavu internetsku formu kao što je blog. Bloganje je oblik individualnog pojavljivanja kroz medij interneta u virtualnom svijetu. On je strukturalna veza realnog i virtualnog svijeta. Osoba koja bloga objavljuje informacije iz svijeta realnog života i sudjeluje u oblikovanju javnog mišljenja blogerske zajednice koja postoji u virtualnom svijetu. Tako formirano javno mišljenje (ukoliko je dovoljno iritantno ili provokativno) vra?a se u javnu sferu realnog života gdje proizvodi odre?ene reakcije. Obrnuto, doga?aji iz realnog života kakvi su, primjerice, parlamentarni izbori, utje?u na iznalaženje novih formi javne i otvorene komunikacije u virtualnom svijetu, pri ?emu socijalne mreže poput facebooka služe kao strukturalna veza izme?u dva svijeta. Ovakvo recipro?no iritiranje mogu?e je zbog jednostavne ?injenice da su ta dva svijeta operativno neovisna jedan o drugome (tj. autopojeti?ka).

Me?utim, radi se ipak o tehnologiji ?iju svrhu odre?uju ljudi i, kao i sa svim drugim tehnologijama do sada, ona se može koristiti za dobro (javna i otvorena komunikcija najve?eg broja razli?itih subjekata) ili za loše i zlo (nadzor i manipulacija privatnoš?u). I to se ve? doga?a. Usporedno s unaprje?enjem upotrebe inteneta u obrazovanju, znanosti, privredi, demokraciji itd., represivni sustavi država i nadzorne službe korporacija nastoje regulirati internet i ograni?iti slobodni tok informacija narušavaju?i temeljnu premisu na kojoj je izgra?en intenet - neutralnost medija. Bitke za o?uvanje slobode i neutralnosti interneta odvijaju se bez prestanka na mikro i makro razinama: horizontalno izme?u korporativnih interesa i prava pojedinaca/pojedinki i vertikalno izme?u države i gra?ana/gra?anki. Baš kao što virtualna demokracija ne može zamijeniti djelovanje ljudi u realnom svijetu, tako se i bitka za internet dobija na sudovima i u parlamentima. Ne mogu se sjetiti ni jednog izuma koji bi proizveo sli?an efekt. Taj presedan u tehnološkoj povijesti ?ovje?anstva dokaz je da s internetom nismo dobili puko oru?e ?ija je namjena tek da nam olakša život, nego da smo sebi stvorili novi medij komunikacije, a svojem svijetu dodali novu dimenziju i to po mjeri onog što nas ?ini ljudima - slobode i jednakosti. Internet je medij slobodne javne komunikacije u virtualnom (metautopijskom) svijetu i zato svaki pokušaj njegove izvanjske regulacije izgleda kao osvajanje novog svijeta i kršenje prava i sloboda "uro?enika" koji u njemu žive. Treba li ova metautopija postati temeljna i zašti?ena vrijednost našeg društva kao legitimni izvor mo?i zajedno djeluju?ih ljudi?

Komentari

Kad se u radijski program

Kad se u radijski program kojeg vodi novinarka Marija Gerbec Njavro javi slušatelj/slušateljica i pokuša kritički govoriti o bilo kojoj javnoj osobi, novinarka ga/ju prekine ovim riječima: moram vas prekinuti jer taj i taj nije ovdje da bi odgovorio na vašu kritiku ili se obranio od vaših uvreda ili objeda. Tako počinje i završava sloboda govora na radiju.

Tako je i Otvorenom (i kod Bage kada je vodio) i kod Latina i to se koristi kod nas u svim medijima
Jedino novinari u svojim člancima izvrijeđaju bilo koga a onda niti ispravke ne objave u cjelosti

youtube.com/bijesdrugi | 4hdz.com
Preporučam: youtube.com/maxprvi | Lion Queen

Tko je glasao

nemesis, lijepi esej, i u

nemesis,

lijepi esej, i u kontekstu predočenoga bit će "zanimljivo" pratiti kako će se razvijati Zagrebački treći put u stvarnosti : )
Naime, točno je da sam na blogu Marin Jurjević objavio riječ Zagrebačka lista, i riječi "treći put", ali ništa više o tomu (dakako, namjerno). Osobno sam u realnom svijetu plasirao riječ Zagrebačka lista i Zagrebački treći put pred desetak osoba, a u jednom materijalu koji nije šire rabljen. Dakle, ovakav sadržaj, na predočeni cjeloviti stručni i politički način nije bio nigdje objavljen, osim ovdje na pollitika.com.

Inače, postavke su ti točne. Držim da Mrak nije u pravu glede Puhovskog, i to zato što nekoliko osoba (opet je riječ o istim osobama) ne pobijaju tvoju takvu opću ocjenu o "ograničenom broju uvijek istih glava koje govore". Pa je tako Puhovski, svojedobno sam čitao u nekih novinara - "vertikala Hrvatske" (sic!).
Onda kada je riječ o osobama koje se profesionalne bave društvenim i humanističkim znanostima, kao i s religijom, dakle - kada je riječ o osobama koje imaju profesionalnu zadaću proizvoditi duhovne vrijednosti (jer su za to plaćene, i one od takve proizvodnje ostvaruju ezistenciju za novu takvu proizvodnju), tada ih u Hrvatskoj postoji nebrojeno mnogo, mnogo više od jednog Puhovskoga, i od njih stotinjak koje se horizontalno "vrte" u stvarnom svijetu elektronskih i pisanih medija. Što li je tek s osobama koje se u Hrvatskoj profesionalno "bave" radom i u "drugim" itekako važnim znanostima? Zasebno, dakako, moramo spomenuti prije svih one osobe koje se bave "aplikacijama" - dakle redovitom proizvodnjom bez atributa "znanstvene proizvodnje". Među njima postoji doslovno mnoštvo stručnjaka, pa i takvih kojima znanstvenici i "znanstvenici" s razlogom mogu gledati "u leđa".

Kada je riječ o virtualnom svijetu, očevidno je riječ o fizičkim osobama koje iz stvarnosti prelaze u prostor "nad stvarnosti", ili "meta-stvarnosti", u kojoj "komuniciraju" s "nepoznatim" osobama zato što to žele. Naime, ne žele fizički kontakt zbog (sada) nebitnih razloga. Za virtualan svijet je ključan čimbenik da na njemu nema "profesionalaca", odnosno onda kada se oni i pojavljuju, tada to čine zbog profesionalnih razloga čije je uporište u stvarnom svijetu. Takvih osoba je relativno malo, a zbog jednostavnog razloga što takvi tekstovi imaju cijenu (troškove) izrade. Ako je takvih tekstova i više onda se pojavljuje "nelogičnost" koju u pravilu očitujemo kroz pitanje: Od kuda takvi tekstovi?

Pitanje demokracije i funkcije Mreže u demokratizaciji društva, nije dvojbeno.
Kažu da je prvu revoluciju u demokraciji izazvao daljinski upravljač za TV :)
Ako je to točno, tada je "klik" s mishem - druga revolucija u demokraciji :)

Tko je glasao

zdravko, prvo hvala na

zdravko,

prvo hvala na lijepim riječima za moj "esej". Dnevnik zaista više sliči na esej, nego na blog, ali to je zato što još uvijek otkrivam i učim tajne izražavanja na internetu. Jesam li u krivu kad mislim da i tebe muče slične stvari? :-)

Naime, primijetila sam da forme poput bloga, komentara, postova, objava itd. donose jednaku ili čak i veću količinu informacija od klasičnih publikacija i da istovremeno upravo specifični izražajni stilovi pojačavaju njihovu informacijsku i komunikativnu vrijednost (samo me nemoj pitati da ti to točno definiram:-).

Nama koji/e smo obrazovani/e prije ere interneta, ne preostaje drugo nego prilagođavati se novim i novim zahtjevima komunikativne prakse :)) Baš me zanima da li je nekom palo napamet da oblikuje nekakav tečaj ili zaista svi moramo učiti metodom pokušaja i pogreške. :)))

nemesis

nemesis

Tko je glasao

nemesis, ovo jeste stručni

nemesis,

ovo jeste stručni članak, međutim za mene je ipak prije svega riječ o eseju zato što je u njemu predočeno (kvalitetno) promišljanje. Nasuprot eseju, stručni članak primarno se temelji na činjenicama tj. argumentaciji kako bi se "nešto" kvalitetno predočilo, ili dokazalo.
S obzirom na to da podosta baratam "perom", mogu ti odgovoriti s DA, naime stvarno me muči izričaj, ali ne u tehničkom smislu - dapače, držim da vladam različitim oblicima izričaja. To još nisam predočio, ovdje, zbog jednostavnog razloga što su mi "namjere" razvidne. Predočavao sam političku i stručnu misao i određenja, a to se ne može "popularno" oblikovati. Najviše što sam mogao i smio učiniti, to je izbaciti akademski izričaj, i uključiti "popularan izričaj" (što ipak nije "prevarilo" brojne).

Riječ je o tomu kojem se "perciptivnom mediju" obraća autor sa svojim tekstovima. Sukladno TOMU mora se prilagoditi oblik izričaja. Osobno sam uočio da je ovdje "dopušteno" idealno 2-3 stranice (stil Normal - u Wordu), "dopušten" je lagani tj. popularan izričaj, i "preporučeno" je "prikopčati" tekst na aktualnost. Međutim, razvidno je da se na pollitika. com pojavljuje više ili manje kontinuirano oko tisuću čitatelja kvalitetnijih radova, tj. u kojima su autori "zahtjevniji" prema s e b i. Naime, za napisati kvalitetan esej ovakvog tvojeg oblika potreban je itekako - rad. Naravno, to i od čitatelja zahtjeva nešto veći utrošak vremena. Inače, držim kako mrak, esperanza, Mucke, smogismogi (ovdje je interesantnost da se jako čitaju takvi specijalistički članci, očevidno zato što autor stručno piše ali iz života!), i dalje redom da ne nabrajam, dakle - oni točno pogađaju i stilistiku, i "duh čitatelja" pollitika.com. Istodobno je i kvalitetno, istodobno je i popularno, što je vrhunac.

Vrijednost Mreže, a prije svega pollitika.com je r a z n o v r s n o s t, s održavanjem "visoke minimalne kvalitete" koja očevidno postoji. To nije nužno visoka novinarska kvaliteta, kao u primjeru H-Altera, koji preuzima birane odlične radove (profesionalizam), već je riječ o mnogo važnijoj kvaliteti različitih fizičkih osoba iz stvarnog života koje izravno nastupaju u JAVNOSTI. Stoga nema potrebe zavaravati se! U kontekstu spomenutoga, itekako se čitaju i "teški tekstovi", itekako su "teški tekstovi" - najopasniji tekstovi, jer se oni ne zaboravljaju za razliku od "lakih tekstova". Prema tome, najveća kvaliteta koja ovdje postoji i jeste u: BUDI SVOJ !
Prema tome, nema potrebe "učiti stilistiku" za oblikovanje tekstova na Mreži. Po naravi stvari specijalistički članci, odnosno specijalistički "sajtovi" odnosno blogovi, manje su čitani od općih članaka (religija, ljubav, djeca itd. itd. itd.) - odnosno od općih "sajtova" i blogova.

Pitanje Mreže u demokraciji, odnosno u demokratizaciji "hrvatskog društva", a u onom dijelu u kojem tvoj članak ima obilježje klasičnog stručnog članka (koji se itekako može razviti u stručnu studiju!), dakako da je mnogo kompleksnije. Konačno, to sve i objektivno ne može stati u "jedan članak".
Inače projekt Digitalni grad, koji je u Zagrebu očevidno "usporen", a zbog razvidnih razloga, bit će nakon 17. svibnja 2009. godine i izborne pobjede Zagrebačkog trećeg puta, itekako intenziviran - i to doslovno po geometrijskoj progresiji !!! Uočljivo je iz NAŠE političke doktrine zbog čega. Naime, DEMOKRACIJA se mora p r o i z v o d i t i, demokracija se ne može temeljiti na volonterstvu nasuprot, njemu - konfrontiranom postojećem "mafijaškom kapitalističkom" institucionalnom sustavu kako u Zagrebu, tako i u Hrvatskoj.

Pod načelnom pretpostavkom, sada govorim hladno stručno (tj. bez političke stilistike) da članci pod nazivom Zagrebački treći put STVARNO i jesu prihvaćeni i ocijenjeni od stručnih osoba kao "naj-naj-naj" (naravno, da takvo samo po sebi ne postoji), oni se ipak ne mogu materijalizirati zato što ne postoji kapital - koji je potreban za materijalizaciju.
Nasuprot tomu, u trgovačkom društvu ono što je "naj-naj-naj" - dapače, i traženo je, i isti trenutak se pojavljuje kapital u funkciji materializacije - a zbog razumljivih razloga (tj. dobitka).
"Zanimljivo" je da se u prvom primjeru ne uočava da postoji dobitak, a svi tvrde (što i jeste istina) da smo u materijalnim i financijskim gubicima upravo zato što ne postoji predočeno PRVO ?
(No, morao sam ovo ipak "pridodati".)

Tko je glasao

Vrijednost Mreže, a prije

Vrijednost Mreže, a prije svega pollitika.com je r a z n o v r s n o s t, s održavanjem "visoke minimalne kvalitete" koja očevidno postoji. To nije nužno visoka novinarska kvaliteta, kao u primjeru H-Altera, koji preuzima birane odlične radove (profesionalizam), već je riječ o mnogo važnijoj kvaliteti različitih fizičkih osoba iz stvarnog života koje izravno nastupaju u JAVNOSTI.

Dijelim ovo mišljenje. Napomenula bih još da je na internetu primijećena pojava tzv. "echo chambers" ("soba jeke"). To su mjesta na kojima se okupljaju i diskutiraju uglavnom istomišljenici/e koji/e jedni drugima potvrđuju vlastite stavove. Kritičari demokratizacijskih potencijala interneta (primjerice, Cass Sunstein) u tomu vide opasnost za demokraciju, koja bi trebala omogućiti konfrontiranje različitih (pa i dijametralno suprotnih) stajališta. Istraživanja, međutim, nisu potvrdila realnu opasnost od segregacija na internetu.

Svakako da je pollitika.com sa svom svojom raznovrsnošću sudionika/ca, rasprava i političkih stajališta jedan od dokaza u prilog tomu. Sigurna sam da baš ta kvaliteta omogućava kultiviranje političkog govora i djelovanja. Ljudi su skloni stvarati predrasude o drugima čiji su im stavovi i uvjerenja nepoznati ili neprihvatljivi, a život u zajednici zahtijeva ne samo toleranciju (u smislu pukog trpljenja različitosti), nego i vođenje kontinuiranog dijaloga radi postizanja dobra za najveći broj pojedinaca i pojedinki.

Za razliku od klasičnih medija koji unaprijed isključuju neka mišljenja i/ili osobe iz prostora strogo kontrolirane javne rasprave, pollitika.com radi upravo suprotno. Zato čak i kad objave ne zadovoljavaju standarde pismenosti ili logičke argumentacije itsl., diskusija omogućava formiranje mišljenja, a ne samo opredijeljenja za ili protiv (kad izostane ona najčešća reakcija - ravnodušnost).

nemesis

nemesis

Tko je glasao

Internet je od ljudi

Internet je od ljudi proizveden virtualni svijet u kojem se više-manje neometano odvija komunikacija na globalnoj razini. To je virtualna agora i kao ekskluzivno ljudska tehnološka kreacija temelji se na (odnosno, u nju je ugrađen) principu jednakosti i slobode svih koji se na njoj pojavljuju.
Postoji jedna pojava koja mi uvijek i stalno smeta, a to je planiranje koje ne uzima u obzir mogućnost greške. U nekim sustavima zato imamo faktor sigurnosti koji predimenzionira neke važne elemente predviđajući u čistom računu vjerojatnosti mogućnost da nešto ne bude onako kako je zamišljeno.

Zašto to govorim? Razlog je taj što bi htio da Internet nađe svoje realno mjesto koje nije "kamen mudraca" koji rješava sve probleme.
Ako se vratimo u povijest možemo ustvrdit da je u pojedinim točkama ljudska civilizacija preskakala i stvarala slobode. Sve su te slobode nakon toga bile sputavane nakon što bi se shvatio novi sustasv. Tako možemo ustvrditi da su prve slobode nastale nastankom pisma, zatim upotrebom papira, onda izumom tiskarskog stroja, telegrafa, telefona, radija, televizija itd. Svi ovi, prvenstveno tehnički pomaci, omogućili su pomake u realnoj slobodi, a takvim pomacima slijedile su protumjere kao razne zabrane, spaljivanja, elektronska ometanja itd.
Isto postoji i danas gdje je Internet otvorio neke potpuno nove mogućnosti i svim cenzorima postavio novi problem koji treba riješiti.

Očito da se vlast boji interneta kao što se svaka vlast boji informacijskog sustava kojeg ne zna kontrolirati. No čim se nauči kako kontrolirati nestati će strah isto kao što se danas ne boji novina ili televizije. Nerealno je misliti da se sustav kontrole neće pronaći, uvijek do sad je pronađen.

Trenutno rješenje problema je pronađeno u hiperprodukciji informacija i općoj kakofoniji. Uzmimo npr. ovaj sajt gdje neki "plodni" autori kao što je @chagall mogu vrlo brzo zapuniti prostor i učiniti ga nečitljivim. Jednostavno, 10 @chagalla krene pisati po jedan post dnevno i po 10-tak komentara i pollitika.com postaje apsolutno nečitljiva. Na taj način se proizvodi sustav gdje na pitanje koliko je 2+2 se daje 10-tak rješenja od kojih je gotovo nemoguće odabrati ono ispravno.

utječu na iznalaženje novih formi javne i otvorene komunikacije u virtualnom svijetu

Raspravljati se može o tome što je tu virtualno u internetskom komunikacijskom sustavu? Meni se čini da tu nema bitne razlike između interneta i telefonskog razgovora i pisma kojeg nam je donio poštar. Mislim da ne treba brkati tehniku i tehnička pomagala s virtualnim. "Virtualno" je riječ koja je ušla u svijet informatike prvenstveno u pojmu "virtualna realnost" (Virtual reality) što prvenstveno predstavlja simulaciju realnosti a ja u ovom svojem komentaru ne pronalazim nikakvu simulaciju realnosti, ovo je čista komunikacija koja je nepromijenjena iz prethistorijskih vremena.

leddevet

leddevet

Tko je glasao

Nerealno je misliti da se

Nerealno je misliti da se sustav kontrole neće pronaći, uvijek do sad je pronađen.

Shema je sto je Internet omogucio rjesavanje sustinskog problema prethodnih sistema, a to je otvaranje javnog prostora kao temelja demokracije, preciznije, stvari bez koje ideja demokracije nije izvediva.

S obzirom da govorimo o sustinskom problemu, za razliku od drugih nabrojanih tehnologija, nisam bas siguran da je suvislo izjednacavati ih.

UZDP-Tiaktiv

Tko je glasao

S obzirom da govorimo o

S obzirom da govorimo o sustinskom problemu, za razliku od drugih nabrojanih tehnologija, nisam bas siguran da je suvislo izjednacavati ih.
Možda sam bi nejasan u gornjem komentaru, ali nisam izjednačio same tehnologije već pomake (ili preskoke) koje su te pojedine tehnologije omogućile u datim situacijama.

Ono što ne smijemo previdjeti je da ovaj sustav interneta kakav danas imamo funkcionira kroz mrežu davatelja usluga u čemu se i nalazi glavna ranjivost odnosno mogućnost kontrole. Zar nismo svjedoci da Google u Kini ne daje iste rezultate kao Google u Hrvatskoj? O tome govorim i, ponavljam, loše je ako u sustav planiranja ne ugradimo moguće greške i neplanirane situacije.

leddevet

leddevet

Tko je glasao

Kao i mnogo puta dosad,

Kao i mnogo puta dosad, naši se pogledi razlikuju. Budući da mi tehnički u školi nikada nije išao i da sam dugo vremena zazirala i od kompjutora i od interneta (danak školovanju na Filozofskom fakultetu :-), mogu govoriti samo na temelju iskustva i praćenja malog dijela diskusije koja se o potencijalima interneta u razvoju demokracije vodi posljednjih godina.

Mislim da je krajnje pojednostavljeno internetu pristupati samo kao još jednom tehnološkom rješenju, jer on sa sobom donosi konstituiranje paralelnog svijeta ljudske komunikacije, što do sada ni jedan izum nije omogućio (drugi izumi doprinjeli su akceleraciji prijenosa informacija, ali nisu imali potencijal koji ima internet - istovremeno komuniciranje velikog broja ljudi).

Što se tiče kontrole, nisam optimistična pa zato i predlažem da se internet na poseban način zaštiti od izvanjske regulacije. Moj načelni stav je (i tu sam apsolutno suglasna s galetom tj. on samnom :-) da internet ima ugrađene autoregulacijske mehanizme (o kojima samo vrlo malo znam) i da tako treba ostati. Jedina heteroregulacija bila bi u smislu jamstava neutralnosti interneta što podrazumijeva primarno slobodan pristup svakome pod jednakim uvjetima.

Za mene itekako postoji razlika između virtualnog i realnog života. Ono što nikada nisam i neću postići u RL, postigla sam u dvije godine sudjelujući u internet komunikaciji. Ne kažem da je moje iskustvo poopćivo, ali je nešto što me svakodnevno inspirira da istražujem razlike i sličnosti između dva svijeta i, koliko mogu pratiti, nisam usamljena u uvjerenju da smo zahvaljujući upravo rezultatima komunikacijske akcije u "virtualnom" svijetu interneta na pragu velikih promjena i kao individue i kao društva.

nemesis

nemesis

Tko je glasao

Ono što nikada nisam i

Ono što nikada nisam i neću postići u RL, postigla sam u dvije godine sudjelujući u internet komunikaciji. Ne kažem da je moje iskustvo poopćivo, ali je nešto što me svakodnevno inspirira da istražujem razlike i sličnosti između dva svijeta i, koliko mogu pratiti, nisam usamljena u uvjerenju da smo zahvaljujući upravo rezultatima komunikacijske akcije u "virtualnom" svijetu interneta na pragu velikih promjena i kao individue i kao društva.

star sam,
nikad nisam bio pametan
ne volim velike riječi

ni male
ali ovo nije
loše

luka

Tko je glasao

Nekad su političari

Nekad su političari započinjali dan čitajući novine, danas čitaju blogove.
Budući događaji bacaju duge senke. U toj senci se već danas formiraju jezgra novih demokratskih formi. Social networking je u poslednjim izborima u SAD imao veću težinu i uticaj od svih talk show-a zajedno. Kontakti su "one -to-one", interaktivni i društveno responzivni. Politika jednosmerne komunikacije "one-to- many" podrhtava pod naletima razmene slobodne misli, ideja i kritike.

Julijana Mirkov

Tko je glasao

Kao i mnogo puta dosad,

Kao i mnogo puta dosad, naši se pogledi razlikuju.
Mislim da to ne bi trebalo shvatiti kao razliku već prvenstveno kao dopunu. Pojednostavljeno rečeno, svako iskustvo koje je ovdje izneseno gradi i mijenja sustav interneta i zapravo je to prava bit cijelog sustava.
Pretpostavljam da je logički veći doprinos stav koji donosi neslaganje i drukčiji pogled od redundantne tautologije.

Za mene itekako postoji razlika između virtualnog i realnog života. Ono što nikada nisam i neću postići u RL, postigla sam u dvije godine sudjelujući u internet komunikaciji.
To je nešto gdje treba doraditi terminologiju budući da je riječ "virtulno" gotovo u potpunosti prisvojena u kompjuteraškom rječniku. Ovako laički gledano, čini mi se da ovo tvoje mjesto nije virtualno nego vrlo materijalno i konkretno a samo mjesto gdje je pospremljen ovaj tekst je identično onim "malim ljudima" koji borave u mojem televizoru i apsolutno je nevažno.

leddevet

leddevet

Tko je glasao

leddevet, slažem se s ovime

leddevet, slažem se s ovime apsolutno :-) i hvala ti na ovom komentaru.

nemesis

nemesis

Tko je glasao

@led9 Jedan od slučajeva

@led9

Jedan od slučajeva gdje uz ocjenu moram komentatora posebno pohvaliti.
Sjajno!

# Jedan neprijatelj pametnom čovjeku više vrijedi nego hiljadu prijatelja

# Jedan neprijatelj pametnom čovjeku više vrijedi nego hiljadu prijatelja

Tko je glasao

@Delgado Hvala, i tebi

@Delgado
Hvala, i tebi sinko!

leddevet

leddevet

Tko je glasao

Žao mi je što nemamo

Žao mi je što nemamo prilike o internetu čitati nešto od samog Marshalla McLuhana, poznatog teoretičara masmedija. Umro je prije pojave ovog medija.

Moje je mišljenje da Internet ima potencijal za razvoj totalne demokracije. Kao tehnologija Internet vrlo lako omogućuje da predstavničku demokraciju zamijenimo izravnom demokracijom. Znači, ono što je predmet interesa zajednice, od krupnih pitanja pa do manje važnih, može se sada odlučivati tehnički jednostavno - na referendumu, bez posredovanja bilo kakvih predstavnika (u Saboru, na pr.). Zahvaljujući toj tehnologiju o svemu u zajednici mogu svi odlučivati.

U svom tekstu nemesis ne pravi taj iskorak, nego se zadržava na modelu predstavničke demokracije, tj. zadržava postojeće mehanizme upravljanja zajednicom (politika, stranke, parlament), samo sada razmatra mogućnost i iskazuje optimizam glede uloge interneta u tom procesu. Kao, on nema manipulativnu ulogu poput drugih medija (novine, TV, radio) nego je demokratičan, jer se svako na njemu može izraziti (forum, blog, itd.). Kao rođen za politiku jer predstavlja „izvor moći zajedno djelujućih ljudi“. Da li je baš tako?

Masmediji imaju ulogu u današnjem političkom modelu prije izbora za predstavničko tijelo i nakon izbora.

Prije izbora, u predizbornoj kampanji, služe kao transmisija ideja političara i stranaka prema biračima koji se bore za vlast u državi. Idealno bi bilo kada bi sve stranke u političkoj borbi imale jednak pristup medijima u oblikovanju javnog mnijenja (čitaj: privlačenju birača). Znamo da to nije tako, nego one stranke koje imaju više novaca mogu zakupiti više medijskog prostora i zavesti birače svojim porukama. U taj proces se uključuje i medij interneta i svjedoci smo da se stranke i programi predstavljaju na svojim stranica, a angažiraju i ugledne komentatore kako bi pozitivno pisali na svojim blogovima, forumima i sličnim mjestima na internetu o njima.. U tome sudjeluju i obični građani sa svojim raspravama koje su svakome vidljive.

Poslije izbora masmediji prate zbivanja u političkoj sferi i izvještavaju biračku bazu o događajima. Sociolog Chomski kaže u svojoj knjizi „Mediji, propaganda i sistem“ da im se u suvremenom svijetu uloga transformirala u izazivanje „masovnog pristanka“ birača na ono što radi politička klasa. U ovoj fazi Internet se može iskoristiti kao medij „masovnog otpora“, a to se uglavnom osjeća na pollitika.com. Većina onih koji pišu svoj dnevnik ili komentiraju iskazuje svoje mišljenje o dnevnopolitičkim potezima aktualne vlasti. Nalaze niz zamjerki, otkrivaju afere političara, korupciju nositelja vlasti i činovnika u državnom aparatu… Političari, činovnici, sudci, profesori… su iskoristili neko svoje arbitrarno pravo i priskrbili si materijalnu korist. To, doduše rade i drugi mediji pa nije rijetko da novinari bivaju premlaćeni, a neke i ubiju kada su na tragu neke veće afere.

Dok god je koalicija u parlamentu sigurna to ne bi trebalo brinuti političku klasu. Možda pred izbore veliki broj nezadovoljnika može zabrinuti političare – neće biti izabrani.

Tko je glasao

"Znamo da to nije tako, nego

"Znamo da to nije tako, nego one stranke koje imaju više novaca mogu zakupiti više medijskog prostora i zavesti birače svojim porukama."

@Richard, gore navedeno se odnosi samo na period dva do najviše četiri tjedna prije izbora.

Međutim odlučujuća je medijska podrška tijekom četiri godine između izbora, a tu su mediji apsolutno neprofesionalni i privrženi interesu.

Da ne bude zabune ne smatram pozitivnim to što je u Hrvatskoj registrirano preko 100 političkih stranaka, ali objektivno informiranje javnosti je dio demokratske procedure i programske orijentacije HTV-a kao javne i neovisne televizije koju financiraju njeni gledatelji, pa se upitajmo se na primjer koliko je pripadnika svih registriranih stranaka bilo kada dobilo poziv da sudjeluje u nekoj od informativno političkih emisija HTV.

Mislim da je odgovor svima poznat, defile otpisanh s HTV-a se događa samo u zakonsko predviđenoj minutaži predizbornih aktivnosti, u svim ostalim terminima HTV-a vrijedi pravilo, politički poltronizam naprijed, demokracija stoj!

"Što vrijedi galopirati ako se krećemo u pogrešnom pravcu!"

Tko je glasao

kukljica kaže: „Međutim

kukljica kaže:

„Međutim odlučujuća je medijska podrška tijekom četiri godine između izbora, a tu su mediji apsolutno neprofesionalni i privrženi interesu.“

Na našoj medijskoj sceni je djelovao Feral čije poruke su raskrinkavale idejni koncept vlasti, a i razotkrivao je razne afere u politici. Bez obzira na snagu svog utjecaja na javnost mediji ne mogu promijeniti predstavnike vlasti, tek su slijedeći izbori prilika za to.

Svaki medij ima konkretnog vlasnika i političke i ine vrijednosti koje promiče taj medij odraz su interesa vlasnika. Kritizirati ih kao „neprofesionalne i privržene interesu“ nema smisla.

Na internetu se mogu stvoriti grupe i svojim pisanjem izražavati kritičan stav prema izabranim političkim predstavnicima naroda. Mogu oblikovati i izražavati neki specifičan stav. Na isti način se mogu stvarati grupe koje će davati podršku aktualnoj političkoj klasi, dakle suprotan stav. Sloboda interneta proizlazi iz jednostavnosti tehnologije, a i njene jeftinoće.

Oko HTV-a je uvijek borba tko će utjecati na odabir glavnih urednika. Vlasnik HTV-a je Sabor pa je nakon parlamentarnih izbora jasno tko će biti biran za direktora tog medija. I kakv će biti uređivačka politika.

Tko je glasao

@Richard, najveći dio tvog

@Richard, najveći dio tvog odgovora potpisujem, osim što smatram da vlasnik HTV-a nije sabor, već gledatelji koji financiraju HTV i tvrdnje da se interesi vlasnika i djelovanje medija koji zastupa taj interes može nazvati profesionalnim.

Gašenje Ferala, je posebna priča, u kojoj je politika, po tko zna koji put, dokazala svoju spregu s vlasnikom medijskog imperija u kojem je glavnouređivački koncept u službi interesa, a ne profesije.

"Što vrijedi galopirati ako se krećemo u pogrešnom pravcu!"

Tko je glasao

Vrtimo se u krug. Vlasnici

Vrtimo se u krug. Vlasnici svega javnog u Hrvatskoj su građani koji to sve plaćaju, a financiranje se vrši kroz formu TV pretplate, poreza, doprinosa, prireza...

Kvaka je u upravljanju i zbog toga postoji politika preko koje se to ostvaruje. Tko će prevagnuti na izborima za parlament kako bi na mandat od četiri godine preuzeo kormilo u ruke. To se zove predstavnička demokracija. Ne mogu građani odrediti direktora HTV-a, nego u njihovo ime to odradi Sabor.

To je nesavršen mehanizam, a njegovom poboljšavanju pomažu mediji javnog komuniciranja. Oni su spona između baze i političke elite. nemesis kaže da je u tom posredovanju najbolji medij ovaj posljednji koji se pojavio - internet.

Vidjet ćemo.

Tko je glasao

@ Richard, sažem se, iako

@ Richard, sažem se, iako bi se recimo u pogledu tvoje primjedbe "Ne mogu građani odrediti direktora HTV-a, nego u njihovo ime to odradi Sabor," iz odlučivanja o takvim i sličnim stvarima trebalo ukloniti politiku.

Recimo u jučerašnjem dnevniku Nove tv je bilo govora o tome kako se u Italiji upravlja imovinom koja je oduzeta pripadnicima mafije.

Nevjerojatno, ali istinito je da je upravljanje tom imovinom povjereno jednoj civilnoj udrugi, a ne državnim institucijama i politici.

"Što vrijedi galopirati ako se krećemo u pogrešnom pravcu!"

Tko je glasao

Uhhh. Ideja predstavljanja,

Uhhh.

Ideja predstavljanja, ili mozda prigodnija ideja parcijalnog delegiranja (prikladnija heterarhijama) ima smisla dokle god nije moguce da se svaki clan kvalitetno informira o svakom politickom pitanju. Znaci najvjerovatnije zauvijek.

Po pitanju "masovnog otpora", dokle god je stvar utemeljena na REAKCIONIZMU, internet se kao medij nije emancipirao i nije prihvatio svoju prirodnu poziciju u politickom procesu.

UZDP-Tiaktiv

Tko je glasao

Osobno smatram da je svaki

Osobno smatram da je svaki dnevnik ili komentar, ne samo svojevrsna poruka, već je to po meni umni otisak autora komentara ili dnevnika, otisak, ili pečat na ili o nečemu što tišti, smeta, ili se pak dopada autoru.

Tako i ovaj dnevnik vidim kao poruku da se razmisli ne samo o različitosti interneta i javnih medija, već o snazi interneta, a koja snaga proizlazi upravo iz toga, što nas kojekakva režimska i politička služinčad poput Marije Gerbec Njavro, ili one HTV-ove pokore Hloverke Novak Srzić, ne može prekidati, ušutkivati i oduzimati riječ.

Snaga, ali naravno i loše strane interneta proizlaze iz činjenice da je pristup internetu identičan s pristupom politici, što znači nije ovisan o izobrazbi i intelektualnom nivou, moralu, poštenju, vjerodostojnosti ili dosljednosti korisnika, već isključivo o financijskoj moći i minimumu tehničke šeprtljavosti da ovlada pristupom i tipkovnicom, jer sve ostalo je zahvaljujući modernim dostignućima tehnike, što bi se reklo luk i voda.

Koliko sam u pravu, ili ne ostavljam za prosudbu nazočnima, pri čemu bi iskoristio priliku i ukazao na sličnost ovog sajta s HTV-om i ostalim medijima.

Sličnost koja kao i na spomenutom HTV-u i ostalim medijima i ovoj sajt puni istim žutilom i istom onim blatom koje je javne medije pretvorilo u duboka grla različitih interesa, a ne javne komunikacije i dijaloga.

Nesmijemo zaboraviti ni one na ovom sajtu, koji se smatraju ravnopravnijim, ustvrdio bi i pametnijim od velike većine ovdje nazoćnih, pa se sukladno tom svom uvjerenju i ponašaju. Stvaraju svoje vlastite kružoke i geto iz kojeg se tu i tamo obrušavaju na raju!

Osobno se klonim takvih osoba čime postajem cenzor svojih vlastitih misli, a autocenzura vlastitih misli nije ništa bolja od svih ostalih oblika cenzure.

Na kraju bi zaključio da je internet u odnosu na javne mediji, a bez obzira na različitost pristupa, zadnjih godina bitno utjecao i na ponašanje javnih medija, jer su gotovi svi javni mediji prisutni i djeluju putem interneta. Vratio bi se i na jedan dnevnik u kojem se podsjeća na tužnu godišnjicu smrti jednog mladog studenta, čija je smrt potresla svijet, ali nažalost ne i političku oligarhiju koja je godinama harala u vidu komunizma, a i danas hara u vidu partiokracije. Partiokracije koja nažalost ne samo što vlada i pod kontrolom drži javne medije, već prati i kontrolira snagu interneta.

Nažalost u Hrvatskoj i dan danas vrijedi Palachova poruka:
"Bez pomoći masovnih medija ne može biti masovne akcije", čime je jasno da su Ivi Sanaderu i njegovoj koruptnoj oligarhiji na vlasti današnji mediji isto onako na usluzi kao što su to bili u doba komunizma.

Zato moja poruka glasi: Pokojni Palach nije imao na usluzi internet i nije mogao koristiti njegovu snagu, jer da je to mogao možda bi i danas bio na životu. Mi ne samo da smo u mogućnosti, već oramo pokazati i sposobnost da koristimo internet u borbi za slobodu medija, a pogotovo protiv embarga i cenzure na HTV-u, kojeg plaćaju široke mase, a koriste ga političke protuhe, njihovi namještenici i peti ortaci s Prisavlja.

Ili je kao što je to cnn u svom dnevniku ustvrdio Hrvatska uistinu taoc mozgova od "2 marke", mozgova koji su, preselivši se s Pantovčaka, očigledno poput moskitosa zaposjeli Markov trg.

"Što vrijedi galopirati ako se krećemo u pogrešnom pravcu!"

Tko je glasao

Snaga, ali naravno i loše

Snaga, ali naravno i loše strane interneta proizlaze iz činjenice da je pristup internetu identičan s pristupom politici, što znači nije ovisan o izobrazbi i intelektualnom nivou, moralu, poštenju, vjerodostojnosti ili dosljednosti korisnika, već isključivo o financijskoj moći i minimumu tehničke šeprtljavosti da ovlada pristupom i tipkovnicom, jer sve ostalo je zahvaljujući modernim dostignućima tehnike, što bi se reklo luk i voda.

Financijska moć koju spominješ IMO daleko više određuje odnose u realnom, nego u virtualnom svijetu. Pristup internetu ograničen je u većoj mjeri drugim faktorima, a kako tehnološki razvoj ne staje i oni će postati minorni. Druga stvar je zauzetost države i korporacija da se taj razvoj usmjeri u jednakoj mjeri prema svima, a ne samo privilegiranima ili podobnima. Obama je u predizbornoj kampanji naglašavao da će mu neutralnost interneta i olakšavanje pristupa "širokom pojasu" za najveći broj građanki i građana biti jedan od prioriteta ne samo radi razvoja, nego i radi vraćanja legitimiteta politici (posebno onom dijelu koji se odnosi na rad vlade i predstvničkog tijela). O utjecaju internet građanskog novinarstva na klasične medije vode se velike diskusije, a o jednom zanimljivom pristupu možete više pročitati ovdje

http://journalism.nyu.edu/pubzone/weblogs/pressthink/2009/01/12/atomizat...

nemesis

nemesis

Tko je glasao

Spominjući financijsku moć

Spominjući financijsku moć u prvoj sam liniji mislio na činjenicu da je u Hrvatskoj zbog općepoznatog siromaštva intenetizacija najširih masa još uvijek daleko od one na razini zapadno evropske ili američke o koju ti u svom odgovoru spominješ.

Dakle ja sam mislio financijska moć kupovine tehnike i korištenja interneta u domačinstvu, obitelji, i članovima društva i zajednice, kao sredstvu komunikacije, parelelno uz telefon, novine i televiziju, a tu u Hrvatskoj glede činjenice da većina stanovništva vodi borbu za preživljavanje, pa mu za kupovinu PC-a i plaćanja dodatnih impulsa interneta, ne ostaje ni dovoljno lipa, a kamo li kuna. Zato je jasvim jasno da internetom najmanje surfaju oni kojima su vlast i politika nanijele najviše štete.

Draga nemesis, trebamo se okrenuti oko sebe i pogledati stanje i stvoriti si realnu sliku okruženja u kojem živimo, okruženja kojem je internet samo pojam, ali ne i stvarnost koju si zbog socijalne nepravde, neimaštine i besparice mnogi oko nas ne mogu priuštiti.

"Što vrijedi galopirati ako se krećemo u pogrešnom pravcu!"

Tko je glasao

trebamo se okrenuti oko sebe

trebamo se okrenuti oko sebe i pogledati stanje i stvoriti si realnu sliku okruženja u kojem živimo, okruženja kojem je internet samo pojam, ali ne i stvarnost koju si zbog socijalne nepravde, neimaštine i besparice mnogi oko nas ne mogu priuštiti

Dijete novu stvar prihvati kao igračku. I igra se njome....
I odrasli nov alat prihvate kao igračku, a kada je nauče upotrebljavati, počinju stvarati....
Za sada je internet igračka, djeca se zabavljaju i uče, odrasli se još igraju svjesni toga da je to alat, ali kome još nisu upoznali upotrebnu vrijednost. Treba proći izvjesno vrijeme da se alat nauči upotrebljavati, da postane univerzalno dostupan i zadnjem pastiru na planini, pa će se rezultati novog stvaranja vidjeti.....
Onda ćemo živjeti u svijetu promjena, ogromnih promjena.....

Život je umrežen. a internet je mreža

Tko je glasao

Bravo! Ovo je najbolji

Bravo! Ovo je najbolji komentar ovog učenog dnevnika. Sa zadrškom se osvrće na ovu komunikacijsku novotariju i njen utjecaj na svijet politike.

Nisam želio odmah reći nešto protiv ovog teksta. No sada kada su se strasti stišale i kada su se svi očitovali moram reći nemesis da tekst nije u skladu sa teorijom medija, da nekritički izražava optimizam glede ostvarenja nekih utopijskih političkih stremljenja. To su neopravdane nade.

Medij interneta u suštini nije novi medija. Za razliku od teksta (pismo, knjiga), radija, i televizije (filma) Internet je sinteza sva tri osnovna medija. Od prethodna tri medij slike (film, televizija) ima najsnažniji utjecaj na stanovništvo i njega su prepoznali svi totalitarni režimi kao pomoć u manipulaciji masama. Medij slike ima stravičnu moć koju su iskoristili u nacističkoj Njemačkoj, a i u boljševičkoj Rusiji.

Internet ne otvara neku veliku slobodu, čak se može tehnički kontrolirati, kao u Kini. Ali i kada to ne bi nitko radio, ili kada bi bila totalna sloboda pisanja i objavljivanja ne bi se javio pomak u demokratičnosti sredine. Toliko je aktera u igri da totalna demokracija ne dolazi do izražaja – Internet je zagušen informacijama, ili kako ti voliš reći, nemesis, vlada kakofonija … Radi ilustracije poslužit ću se šalom Borisa Deđulovića: Internet izgleda poput vrata javnog zahoda, svi pišu što im je na pameti, bez ograničenja, bez stida, bez pameti,…

Uvijek u povijesti pristup medijima knjige, štampe pa u najnovije vrijeme filmu i TV su imali elitni slojevi stanovništva, ono što zovemo intelektualna elita, pismeni, pametni, obrazovani…
Sada kada su u igru ušli „besprizorni“ igra gubi na intenzitetu i ljepoti. Poplava smeća, pornografije, gluposti…je zagušila ovaj medij i od njega uskoro neće biti neke velike koristi. Elita će razviti Internet II da bi pobjegla u svoj svijet. Političku oligarhiju uopće ne brine taj medij i Sanader se bez razloga zabrinuo na pokušaje organiziranja otpora na njemu.

Znači, velika očekivanja od interneta kao povratka u utopijsku agoru, idealan svijet političkog, totalnu demokraciju…je čista iluzija.

Tko je glasao

@Richard Hladno, precizno,

@Richard

Hladno, precizno, efektno. Gotovo se u potpunosti slažem s tobom.

Još prije par godina jedan moj poznanik razočarano je primjetio kako je vjerovao da će Internet doprinjeti ne samo demokratizaciji, već općem porastu znanja, informiranosti, nemogućnosti manipulacije, itd, itd, ukratko, sveukupnom civilizacijskom napretku. Nažalost, Internet nije promijenio ljude, već je omasovljenje promijenilo Internet. Umjesto napretka, Internet je samo doprinjeo općoj debilizaciji civilizacije.

I dok se ne bih složio s galetovom tvrdnjom kako Internet isključuje Staljina (ako pod Staljinom računamo totalitarizam), nadu ipak daju događaji koji bez Interneta ne bi bili mogući (BANDO LOPOVSKA prosvijed, recimo).

Zato vlast ne može mirno spavati, i neće spavati dok se ne infiltrira u medij.

Uostalom, taj je proces na zapadu već daleko odmakao. Naši, po dobrom starom običaju, uvijek kasne.

Tko je glasao

Umjesto napretka, Internet

Umjesto napretka, Internet je samo doprinjeo općoj debilizaciji civilizacije.
Mislim da ne treba ići u drugu krajnost jer niti je internet unevrzalno rješenje svih problema (na što sam upozorio u svom komentaru gore) i niti je opći debilizator. Internet možemo usporediti s lopatom: možemo raditi nešto korisno a možemo se i lupiti po glavi. Bit je tome kako rukujemo tom sofisticiranom napravom.

leddevet

leddevet

Tko je glasao

Ma gle. Staljin nikad ne bi

Ma gle. Staljin nikad ne bi mogao biti Staljin, da je bilo interneta. Staljin je mogao sasvim dobro zivjeti i sa TVom i sa svim drugim medijima, no internet bi unistio njegovu karizmu nepogresivoga vodje. Samim time, ne bi bilo bas niti mjesta za takav rasplet situacije kakav je bio, za razliku od stanja u ostalim medijima.

Naravno, Staljin bi pokusao ugasiti internet, s obzirom da sustina interneta (koji predstavlja naravno web 2.0 koncept masovne javne interakcije) nije kompatibilna sa niti jednim drugim modelom vladavine, doli onim demokratskim.

Stanje sa drugim medijima je naravno malo drukcije. Ostali mediji vrlo uspjesno zive u skladu sa konceptom diktature, no internet taj koncept u sustini razjeda i delegitimira. Po pitanju Kine, Kina isto tako nema model uspjesne borbe protiv javne politicke mreze koja tamo izrasta, kreira solidarnost i potencijal politickog premrezavanja partije.

Istina. Internet se moze pokusati ukinuti. Mozda nekome i podje za rukom uciniti tako nesto, no to je jedino rjesenje za sisteme koji nisu spremni evoluirati u totalnu demokraciju (totalna demokracija bi naravno predstavljala sistem optimalne raspodjele drustvene moci koja tesko da moze pripadati jednom covjeku).

UZDP-Tiaktiv

Tko je glasao

tekst nije u skladu sa

tekst nije u skladu sa teorijom medija

Moj referentni okvir je sistemska teorija Niklasa Luhmanna, Domenica Tosinia, Jespera Tækkea, Gunthera Teubnera, sociologija Ulricha Becka, filozofija politike Hannah Arendt, novi pragmatizam Richarda Rortya itd. Studiranje njihovih tekstova mi je, između ostalog, pomoglo da shvatim da teza "internet je sinteza sva tri osnovna medija" više nema niti deskripitivnu, a kamoli heurističku vrijednost.

Znači, velika očekivanja od interneta kao povratka u utopijsku agoru, idealan svijet političkog, totalnu demokraciju…je čista iluzija.

Prvo, agora nije bila utopija, već konkretno javno mjesto susretanja i političkog djelovanja građana polisa. Utopija je fantazija neslobodnih ljudi u neslobodnom svijetu, koja je vrlo često služila kao ideja vodilja promjena, ali i kao izgovor da se održi status quo ljudske neslobode. Metautopija je prevladavanje, transcendiranje eskapističkog utopizma.

Sve, ali apsolutno sve, u svijetu ljudi je hod po rubu pada u provaliju divljaštva. Da li ćemo ostati s ove strane provalije i širiti prostore slobode, oslanjajući se na svoj inherentno ljudski potencijal komunikativnog djelovanja, je pitanje kontingencije, a ne iluzija IMO

nemesis

nemesis

Tko je glasao

U pravu si. Cini mi se da je

U pravu si. Cini mi se da je covjek danas po prvi puta u povijesti u situaciji da otkrije svoju pravu prirodu, kakva god ona da bila. Slobodnu, komfornu, ukletu, sta god.

No, meni je istina pravi izazov sudjelovati u tom procesu velikoga otkrica :-)

A i vrijeme je bilo.

UZDP-Tiaktiv

Tko je glasao

To je najmanji problem.

To je najmanji problem. Iliti, u politici je bitno uspostaviti nadmoc nad konkurencijom. Kako mase ne stoje iza vladara, vec prije svega uske interesne skupine, tako i politicka konkurencija nema visok prag zahtjeva.

Cisto za primjer, 100 000 ljudi je vise nego dovoljno da se osigura ta nadmoc i da dodje do promjene cijele konstelacije politicke moci.

Oni koji ne participiraju u tome bitni su samo kao potencijal za buduce promjene, nista vise od toga.

UZDP-Tiaktiv

Tko je glasao

Slažem se da je 100 000 i

Slažem se da je 100 000 i više nego dovoljno. No, zasad ih ima samo 10, a i to sam pretjerao :)

# Jedan neprijatelj pametnom čovjeku više vrijedi nego hiljadu prijatelja

# Jedan neprijatelj pametnom čovjeku više vrijedi nego hiljadu prijatelja

Tko je glasao

Treba se malo skulirati. To

Treba se malo skulirati. To je prilican izazov koji svako od nas mora prebroditi :-)

UZDP-Tiaktiv

Tko je glasao

Misliš tijesto se mora malo

Misliš tijesto se mora malo skulirati? Ili što misliš pod tim - treba se.
Svako od nas - koji smo to opet svi mi?
Ako misliš (između ostalih) i na mene, onda si promašio.
Ja sam cool :)

# Jedan neprijatelj pametnom čovjeku više vrijedi nego hiljadu prijatelja

# Jedan neprijatelj pametnom čovjeku više vrijedi nego hiljadu prijatelja

Tko je glasao

Šta se dižeš na zadnje.

Šta se dižeš na zadnje. Sam si protiv lustracije koja bi dovela do higijene u javnom prostoru. Ali ti bi se je.o a da ti ne uđe!

Tko je glasao

Ali ti bi se je.o a da ti ne

Ali ti bi se je.o a da ti ne uđe!

Penetracija nije uvjet za dobar seks! :))

Vjerovati da jedan jedini politički akt (lustracija koju ti sugeriraš), ma kako radikalan bio, može dovesti do toga da cijeli društveni sistem profunkcionira je jednostavno bedasto. Puno starije demokracije, nego što je hrvatska, proživljavaju krizu legitimiteta, koja se po uzrocima uvelike poklapa s ovom našom. To, drugim riječima, upućuje na zaključak da bismo lustracijom možda otklonili neke uzroke naše socijalne patologije, ali nikako ne i sve ili barem ne one najvažnije.

Moja želja bi bila da se u ovoj raspravi više bavimo relacijom virtualne i klasične javnosti i razlikama u načinima njihova operiranja te kako te dvije sfere utječu jedna na drugu.

nemesis

nemesis

Tko je glasao

Papalapap,ništa više od

Papalapap,ništa više od impotentnog intelektualiziranja, tipično horvatsko mlaćenje prazne slame.Onom tko i nakon 20 godina od pada berlinskog zida nevidi da hrvatskom danas vlada jugo STASI treba zakonom zabraniti bavljenje politikom ali i više od toga. Zahvaljujući takvom tipu politički ljudi 1933 je Hitler došao na vlast!!!

Tko je glasao

Cini mi se da se ovdje 80%

Cini mi se da se ovdje 80% tema prezvakava na osnovu procitanog/vidjenog iz medija.Tako da je tesko reci koliko mi svi zapravo tapkamo u mraku.Na zalost sindrom "obrane lika & djela" je uselio i u neke emisije na Radio 101.
Ljudi su u nekim godinama u nekim kreditima i nekim strahovima.Izmedju cekica i nakovnja.Provokativnije ili teze teme donose citanost, ali i opasnost politickog pritiska na urednike.Zato se kompromis nasao u silnoj poplavi zutila.
Kriza u medijima ce stoga tek eskalirati.Ljudi sve manje razlikuju Extru od Vecernjeg ili Jutarnjeg.

Tko je glasao

Cini mi se da se ovdje 80%

Cini mi se da se ovdje 80% tema prezvakava na osnovu procitanog/vidjenog iz medija.

To je točno. Međutim, razlika između našeg "prežvakavanja" i medijskog "plasiranja" je u tomu da mi raspravljamo manje više slobodno i otvoreno te da samim time plasirane informacije propitkujemo, filtriramo, kritički razmatramo itd. tj. kroz raspravu oblikujemo nekakvo mišljenje. Poanta mog posta je da internet omogućava takvo formiranje mišljenja i da ga zbog toga treba zaštititi od izvanjske regulacije. Mislim da nema razloga da u vrednovanju potencijala interneta za revitalizaciju demokracije kasnimo za ostatkom svijeta, kao što nam se to događa u gotovo svim drugim bitnim sferama života.

nemesis

nemesis

Tko je glasao

Mislim da nema razloga da

Mislim da nema razloga da u vrednovanju potencijala interneta za revitalizaciju demokracije kasnimo za ostatkom svijeta, kao što nam se to događa u gotovo svim drugim bitnim sferama života.
Uglavnom se svi politicari boje interneta kao pecinski ljudi vatre.Vjerujem da su oni prvi macici koji su iz mladuncadi gradskog SDP-a ovdje brutalno ismijani i zbrisali dizati ruke za Bandica prienijeli kolegama iz politike svoje teske patnje sa sitnozubanima na Pollitici.
Zato mi je prof. dr.Lesar posebno simpatican.Vise bi glasaova dobio od nas forumasa nego pokojni HNS kad Cacic podijeli 200 tona jabuka.
Ove izabrane muci sindrom demokraticnosti interneta.Na TV i novinama uvijek mogu nekog urednika scepati za usi, pa se novinara ukine, cenzurira ili mu se skine clanak.Ovdje nema tih sarmantnih pomagala za uljepsavanje lika & djela.
Ako zaustave vrijeme, tko zna...

Tko je glasao

G-news, to ti malo z....

G-news, to ti malo z.... ili....?
"Zato mi je prof. dr.Lesar..."
drlesar je nick od Dragutin Lesar. Niti sam prof. niti dr.

Tko je glasao

"Kad se u radijski program

"Kad se u radijski program kojeg vodi novinarka Marija Gerbec Njavro javi slušatelj/slušateljica i pokuša kritički govoriti o bilo kojoj javnoj osobi,....."

Vidiš nemesis ta Marija Gerbec Njavro je sve drugo do profesionalna novinarka, što potvrđuje i primjer kojeg si navele.

"Što vrijedi galopirati ako se krećemo u pogrešnom pravcu!"

Tko je glasao

kada bi tvoj prvi pasus bio

kada bi tvoj prvi pasus bio točan (istinit, vjerodostojan ili što već) onda bi netko sa strane mogao doći do zaključka da je primjerice puhovski lik koji daje brdo para ili odrađuje brdo usluga da bi se pojavio u medijima - no to je ne samo daleko od točnoga nego totalno suprotno od stvarnog stanja

mediji odabiru ljude po pitanju relevantnosti za temu, naravno kao i svugdje drugdje ima podobnih i manje podobnih - no teorija koju si ponudila je daleko od istine

Tko je glasao

nekad davno sam radila u

nekad davno sam radila u odjelu za kongresni turizam (jako davno) i tad sam se raspitivala kao se biraju sudionici. onda sam dobila odgovore tipa najbolji stručnjaci, vrhunski dosezi, bla bla dok mi jedan stariji simpatični gospodin nije rekao: trebaš se pojaviti jednom! prvi put je teško, kad si jednom na listi zovu te stalno!
bojim se da je ista situacija i s "mislećim glavama" u našim medijima! upadneš jednom, još reci nešto zgodno i "pojavljivanje" ti je zagarantirano! nije na odmet ni da dobro izgledaš, ili bar neobično, zapali se, opsuj, ma nema ti ravnog...
čast iznimkama, iako me Puhovski zna u trenutku razbjesnit, kad se ohladim i na miru prožvačem vidim da je u pravu, gđa Krizmanić mi je izuzetno draga, pa onaj iz nekakve udruge mislim pravnik koji stvari zove pravim imenom ali uvijek fino i kulturno, ma ima ih mnogo...
nikako mi nije jasno kako Ivkošić može upast u bilo kakavu raspravu kad je ostao sleđen u nekim davnim vremenima... valjda da iziritira sudionike da gube granicu...

Tko je glasao

puhovski, grubišić, nazor,

puhovski, grubišić, nazor, krizmanić

došao mesić u kinu u državnu posjetu
he he he

pa ga kinezi pitaju

he he he

a koliko vas je u toj hrvatskoj

he he he

4 i po milijuna, kaže mesić

he he he

pa vi se onda svi znate

luka

Tko je glasao

"mediji odabiru ljude po

"mediji odabiru ljude po pitanju relevantnosti za temu,"

Koliko si tu u pravu pokazao je zadnji slučaj s gradonačelnikom Slavonskog Broda Mirkom Dusparom.

No Duspara je siguran sam samo vrh ledenog brijega o čemu bi Mladen Bajić bude li dobio dozvolu s Markovog trga mogao u dogledno vrijeme štošta interesantnoga otkriti.

No jedno je sigurno, ovo s doglednim vremenom se neće dogoditi prije lokalnih izbora u svibnju, jer bi čistka na HTV-u uzdrmala maloekranski politički etablišment u njihovoj najvećoj invaziji na glasačku mašineriju.

"Što vrijedi galopirati ako se krećemo u pogrešnom pravcu!"

Tko je glasao

mrače, mislim da si malo

mrače,

mislim da si malo brzao u čitanju. Naime, jasno sam odvojila dvije pojave: stalno jedne te iste "govoreće glave" i neformalni običaj plaćanja za plasiranje informacija ili pojavljivanje na nacionalnoj televiziji.

nemesis

nemesis

Tko je glasao

S jedne strane imamo redovnu

S jedne strane imamo redovnu pojavu ograničenog broja uvijek istih glava koje govore, a s druge strane imamo neformalni običaj da se za pojavljivanje plaća određenim iznosom kuna ili usluga. Postoji velika sličnost između javne televizije i privatnih novina u kojima se također pojavljuju uvijek isti opinion makers (vrlo često iste one govoreće glave s javne televizije) ili se prostor za ob(po)javljivanje plaća po nekoj bog-te-pita-kakvoj tarifi.

ja to nisam tako shvatio niti nakon četvrtog čitanja

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci