Tagovi

Internet kao politička poruka

Web 2.0. komunikacija političara s biračima na apatičnoj hrvatskoj političkoj sceni predstavljala bi nešto novo, a osim toga, mogli bismo izravno vidjeti što birači smatraju odlučnim za pobjedu na nadolazećim nam izborima, ali i kako se naši političari snalaze kad se kompjuteri i printeri njihovih marketinških stručnjaka – ugase.

***

Nedavno je u SAD-u održana prva internetska debata u kojoj su sudjelovali demokratski predsjednički kandidati. Princip na kojem ona počiva već neko vrijeme mijenja poimanje ekonomske i socijalne organizacije diljem svijeta, a sada počinje mijenjati i lice politike. Kako? Omogućavajući biračima da se izravnije uključe u politička zbivanja.

„Medium is the message“ ili „Medij je poruka“, glasovita je izreka koju je još davnih dana izrekao medijski teoretičar Marshall McLuhan. McLuhan je pritom mislio kako, gledajući neku tehnologiju, treba gledati mnogo šire od same upotrebe tehnologije – na način na koji će ona izmijeniti lice svijeta i društva. Poruka nekog medija je, prema McLuhanu, upravo nov način ponašanja u društvu koje on izaziva.

POP-UP PROZOR: NA TV-U NE MOŽEMO UGASITI REKLAMU

Tako je poruka svojstvena današnjim novim medijima upravo poruka sve veće interaktivnosti i sudjelovanja. Kod novih medija kontrola je u većoj mjeri u našim rukama, rukama korisnika. Za razliku od „starih“ medija poput televizije, kod kojih je odluku o tome hoćemo li morati gledati još jednu dosadnu reklamu ili ne, u rukama držala televizijska kuća, danas na novim medijima poput Interneta sami odlučujemo hoćemo li ugasiti taj pop-up prozor s dosadnom reklamom. Osim toga, sami odlučujemo kad ćemo promijeniti stranicu, koji dio stranice želimo gledati, a komunikacija nije više samo jednosmjerna, već i mi možemo izražavati svoje mišljenje, komunicirati ili, u novije vrijeme, stvarati sadržaj. Internet je time medijsku komunikaciju uzdigao na viši nivo interaktivnosti, no to nije sve. Unutar samog Interneta u zadnje se vrijeme razvija novi, još napredniji, oblik interaktivne komunikacije.

YOUTUBE I CNN U SURADNJI

Dobar primjer takve komunikacije je nedavno održana debata demokratskih predsjedničkih kandidata organizirana zajedničkim snagama CNN-a i YouTubea, prva takva u svijetu. Debata je funkcionirala tako da su korisnici YouTube-a svoje upite demokratskim kandidatima stavljali na YouTube u obliku videa, a potom je YouTube od 3000 pristiglih videa odabrao 39 aktualnih pitanja. Time je biračima bilo omogućeno da pitanja izravno postave kandidatima, iako je kontrola još uvijek ostala u rukama CNN-a i YouTube-a koji su napravili krajnju selekciju pitanja. I iako neki zamjeraju CNN-u na rigozornoj selekciji te se mogu čuti komentari poput onih da su pitanja bila „preopćenita“, „standardna“ i „ništa na što jedan iskusni političar ne bi znao odgovoriti“ , ipak je time učinjen značajan pomak na planu sudjelovanja od strane birača. Tim više što čak ni korisnici čiji su video-zapisi ušli u posljednji krug selekcije do početka debate nisu znali je li njihovo pitanje izabrano ili ne, a kandidati uopće nisu znali što mogu očekivati. U debati je bilo i poprilično vrućih pitanja, poput onog homoseksualnog para iz New Yorka o tome bi li im itko od kandidata dao da se vjenčaju da postane predsjednik, ili ono jednog svećenika koji je pitao senatora Edwardsa je li, nakon godina protuustavnog korištenja religije kao razloga rasne segregacije i uskraćivanja prava žena da glasaju, u redu da je on sad koristi kao ispriku za svoj stav protiv istospolnih brakova.

Istovremeno, ovakvom debatom ponekad apstraktni politički programi kandidata dobili su konkretnu, ljudsku dimenziju, budući da je pitanje o ratu u Iraku došlo od oca čiji je stariji sin poginuo kao vojnik, a mlađi se trenutno nalazi u Iraku. I iako su odgovori kandidata tijekom debate često bili vrlo neodređeni, bilo je zanimljivo vidjeti kako kandidati reagiraju u direktnom doticaju s glasačima. Pritom se najbolje snašla upravo Hillary Clinton čiji su jasni i smireni odgovori ukazivali na to da iza sebe ipak ima trideset godina sudjelovanja u politici, dok je Barack Obama pokazao da mu možda ipak nedostaje iskustva, skačući pred rudo i obećavajući da će se već u prvoj godini predsjedničkog mandata osobno sastati s čelnicima Sirije, Irana i Sjeverne Koreje. I ankete su pokazale da je, možda upravo i radi toga, od debate najviše profitirala Hillary Clinton. No, debata je, kako su naveli i sami CNN-ovci na početku, bila svojevrsni eksperiment za koji ni oni sami nisu znali kako će izgledati ni hoće li uspjeti. A uspjela je, čini se, vrlo dobro. Za izrazitu gledanost debata je imala zahvaliti upravo interesu koji su gledatelji pokazali za pitanja građana. Stoga su CNN i YouTube odlučili nastaviti s ovakvom praksom, i organizirati sljedeću debatu s republikanskim predsjedničkim kandidatima u rujnu ove godine.

WEB 2.0 - INTERNET KAKAV BI TREBAO BITI

Ovakav princip političke komunikacije počiva na gore spomenutom organizacijskom principu koji, unutar Interneta, već neko vrijeme redefinira komunikaciju. Nazvan Web 2.0, takav način komuniciranja i organizacije nova je verzija Interneta, ali ne u smislu tehničkog napretka Web-a, već u smislu mijenjanja načina njegovog korištenja. Pomoću principa Web 2.0 u obliku softwarea korisnicima je omogućeno da sami oblikuju sadržaj koji žele koristiti na Internetu. Bilo da je riječ o portalu, poput upravo YouTube-a na kojem gledatelji sami stavljaju video-zapise, last.fm-a na kojem sami oblikuju muzičke profile i top-liste, proizvodu koji oblikuju zaposlenici unutar internog portala poduzeća, ili u slučaju debate o političkom programu, ovdje odluke direktno donose korisnici. Kao i u debati, korisnici odlučuju koji su im dijelovi stranice zanimljivi, a koji ne, kako će izgledati proizvod, te što bi mu se trebalo dodati. Osim što takav način proizvodnje minimalizira troškove proizvođača, on maksimalnu kontrolu nad sadržajem daje upravo korisnicima, koji sami najbolje znaju što od proizvoda žele. Time se vjerojatno smanjuje i niz troškova istraživanja, a i osigurava optimalno zadovoljstvo korisnika.
Budući da sami korisnici odlučuju što je najzanimljivije, upravo je jedna od zamjerki CNN i YouTube-ovoj debati ta da pitanja nisu bila birana po principu najveće gledanosti na YouTube-u, već su ih direktno selektirale navedene kompanije. Time kontrola nad sadržajem još uvijek nije u potpunosti u rukama korisnika, no ipak su ovo tek počeci primjene Web 2.0 principa u rukama mainstream medija kao što je CNN.

Najzanimljivi način uporabe tog principa je svakako primjer socijalne organizacije koji se već koristi u mnogim zajednicama širom svijeta. Najbolji primjer za to niz je portala koji su buknuli na lokalnim razinama, poput onih blogovskih kao Metroblogging ili Gothamist, na kojima građani izvještavaju o najnovijim događajima u gradovima iz vlastite perspektive, ili pak Sustainable Rotterdama, na kojemu se građani uključuju u preuređenje i poboljšanje vlastitog grada. Na taj način može se reći da grad sam sebe oživljava, a o posljedicama koje takva organizacija ima za osjećaj socijalne uključenosti građana i njihovog zadovoljstva nije potrebno ni govoriti. Web 2.0 princip u igru definitivno uvodi svojevrsnu revoluciju komunikacije između sfera javne uprave, medija i civilnih sfera. Građani na Internetu više nisu samo bezoblična masa koja svoj glas daje na izborima, a dotad sjedi i promatra. Građani na Internetu postaju utjecajna zajednica koja ima mogućnost nešto promijeniti.

Možda nove mogućnosti koju online interaktivnost omogućava ne bi bile loše ni za oživljavanje hrvatske politički-socijalno apatične scene. Iako je debatu poput one američke teško zamisliti i već stoga što je rijetkim građanima Hrvatske dostupna brzina Interneta potrebna za upload videa na Internet, ipak bi vrijedilo razmisliti o tome kako bi se web 2.0, ili neki drugi oblik online interaktivnosti, mogao inkorporirati u principe političke i socijalne organizacije. Možda bi jedna debata na kojoj bi se, recimo, premijerski kandidati suočili s hrvatskim blogerima, koji počinju predstavljati sve veću i utjecajniju zajednicu, ili pak pitanjima koja bi se postavljala online, hrvatskim biračima bila zanimljiva. Takva bi komunikacija političara s biračima predstavljala nešto novo, a osim toga, mogli bismo izravno vidjeti što birači smatraju odlučnim za pobjedu na nadolazećim nam izborima, ali i kako se naši političari snalaze kad se kompjuteri i printeri njihovih marketinških stručnjaka – ugase.

Komentari

prije dva tjedna sam bio na

prije dva tjedna sam bio na debati američkih demokratskih predsjedničkih kandidata i kako sam bio upoznat i sa pozadinom cijelog događaja totalno je jasno kako nije sve tako jednostavno kako izgleda, primjerice kako odabrati pitanja je malo veći problem

a glede debate ispred hrvatskih blogera, bojim se da nas je jako malo i dok nas političari i mediji koliko-toliko uzimaju za ozbiljno, malo šira javnost nije baš niti svjesna da postojimo

to će se promijeniti, no ne u ovom izbornom ciklusu

Tko je glasao

Možda bi jedna debata na

Možda bi jedna debata na kojoj bi se, recimo, premijerski kandidati suočili s hrvatskim blogerima, koji počinju predstavljati sve veću i utjecajniju zajednicu, ili pak pitanjima koja bi se postavljala online, hrvatskim biračima bila zanimljiva.

Pa evo i ovdje, na ovim stranicama, vodi se prilično živa debata u kojoj sudjeluju i neki od profesionalnih političara, nažalost premalo njih.
Malo je slabost što je moguće da ih odmijene timovi koje imaju oko sebe, no prema onome što smo imali do sada, i ovo je snažan iskorak.

Ne bih ja usmjeravao na, recimo, premijerske kandidate jer ta kategorija ne postoji ali svakako na kandidate s izbornih lista ili istaknute političare svih stranaka.

Tako bi se ove stranice još jasnije profilirale kao politički ring u kojem aktivno sudjeluje i javnost. U uvjetima kad web stranice pojedinih stranaka i političara služe tek kao oglasni prostor, to bi bilo od izuzetne važnosti.

Vjerujem da će već neki budući izbori, možda predsjednički, puno više sličiti na neposrednu debatu s biračima.

B-52

Tko je glasao

Ne samo politička poruka

Ne samo politička poruka nego i politička snaga. Internet i ono što se na njemu piše i čita više nitko ne može zaobići. Zamislite da smo ove mogućnosti komuniciranja imali recimo 1992.god. Pa rastrančirali bi Tuđmana i njegove poslušnike na proste faktore. A njima je u ono doba bilo dovoljnio zabraniti kakav radio, nabiti porez kakvim novinama i ovladati medijskim prostorom. Danas to nije moguće i to je to kaj jednako ljuti i gospodu političare i gospodu biskupe.

Tko je glasao

Zamislite da smo ove

Zamislite da smo ove mogućnosti komuniciranja imali recimo 1992.god. Pa rastrančirali bi Tuđmana i njegove poslušnike na proste faktore
Evo imamo sada, i pitam sebe ali i vas... Možemo li ovaj medij koristiti bolje no što to radimo sada?
Možda vidim bijele miševe ali dojam je da se na ovom portalu polako stvaraju neke neformalne i neprincipijelne skupine što će u budućnosti biti sve veća prepreka za konstruktivnu rspravu. Jasno je da većina nas blago kazano nije sklona vladajućoj strukturi HDZ-a, ali to nebi trebao biti razloga za zatvaranje okica i za neke pojave u tzv. našem dvorištu.
Također se ne mogu oteti dojmu kako se isto tako sve više ponašamo kao miševi u velikom polju kukuruza,... ono svaki klip malo gricnemo ali ni jednog ne pojedemo.....
ILI JE SVE OVO JOŠ UVIJEK TEK ZAGRIJAVANJE

Tko je glasao

Nemam dovoljno pregleda da

Nemam dovoljno pregleda da bi mogao odgovoriti. Ali znam da je ovo početak i da će internet ili neka njegova inačica u budućnosti predstavljati jaku snagu i da ju političari neće moći zaobići.

Tko je glasao

U ovom trenutku snaga

U ovom trenutku snaga interneta u Hravtskoj sama po sebi nije tolika da bi se značajno utjecalo na političku klimu. Svi dosadašnji uspjesi vezani su uz tradicionalne medije koji su prenjeli vijesti s interneta, no i to je veliki korak s obzirom na slabu penetraciju broadbanda.

Kako tehnologije idu velikom brzinom naprijed, nije nerealno očekivati da će za 4 godine internet biti vrlo utjecajan medij. Oni koji sad zakasne, kasnije će se teško priključiti u osvajanju internet prostora jer izgraditi relevantni brand nije nimalo jednostavno.

Tko je glasao

U ovom trenutku snaga

U ovom trenutku snaga interneta u Hravtskoj sama po sebi nije tolika da bi se značajno utjecalo na političku klimu. Svi dosadašnji uspjesi vezani su uz tradicionalne medije koji su prenjeli vijesti s interneta, no i to je veliki korak s obzirom na slabu penetraciju broadbanda.


Ova večerašnja reportaža sa nov@tv je ponešto u tom pravcu, no daje i nekoliko vrlo zanimljivih podataka, pa ako vam je promaklo.....

Tko je glasao

Moje mišljenje je, Internet

Moje mišljenje je, Internet je več izvjesno vrjeme utjecajni medij i danas na visokom nivou. Vjesti o dogašajima se širiju ne samo nevjerojatno brzo nego i iz prve ruke. Ljudi koji su u sredini događaja informiraju direktno bez medija i utjecaja onih koji imaju nekaj za okrenut.

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Novi dnevnici

  1. Kako Europa po treći puta gubi nevinost od Molotov komentara 6
  2. Skoti izgubili državnost i državu od aluzija komentara 0
  3. A tko nas štiti? od Weteran komentara 17
  4. Škotski referendum , a zašto izbjegavate teme koje su važne i znakovite...? od Busola komentara 11
  5. Moratorij na zdrav razum od MKn komentara 14
  6. Korisni 'uhljebi' i 'paraziti' od hrvoje štefan komentara 25
  7. Korisni 'uhljebi' i 'paraziti' od hrvoje štefan komentara 1
  8. Korisni 'uhljebi' i 'paraziti' od hrvoje štefan komentara 1
  9. USA planetarni poredak jest u krizi od aluzija komentara 0
  10. Propagandne laži od Kvarner komentara 15
  11. Uvijek se trudi pozdraviti i manje ogovoraj (isprika zlata vrijedi ili ne…) ! od Busola komentara 1
  12. KADA LJUDSKA PROKLETOST POSTANE PREVELIKA … ! od Busola komentara 43
  13. Mali traktat o Ustavu RH i etici od spvh komentara 13
  14. panSlavizam tko je zabranio? od aluzija komentara 5
  15. GMO OMG od z00ey komentara 35
  16. Valcer s Mefistom od Atomos komentara 302
  17. rat za eutanaziju Rusije i €U-ropske unije od aluzija komentara 0
  18. Lupeži i ološ u Saboru od spvh komentara 18
  19. Odnos "mi" i "Oni", gdje je posve jasno tko smo "mi" ali tko su "Oni" ? od lunoprof komentara 64
  20. Najveći "uspjeh" detuđmanizacije: ograničavanje slobode govora od MKn komentara 63
  21. HRTV : nikada "katedrala duha" - imamo i imat ćemo katedralu repriza od Ljubo Ruben Weiss komentara 23
  22. Napoleon Hitler Obama protiv Rusije... od aluzija komentara 43
  23. Smanjenje poreza na dohodak od magarac komentara 14
  24. Tko bu mene tužil ? od boltek komentara 26
  25. Bar "Sport" o preraspodeli dohodka (i bogatstva) od Julijana Mirkov komentara 6

Preporučeni dnevnici

Trenutno online

  • Registriranih korisnika: 0
  • Gostiju: 16

Novi korisnici

  • caye
  • mislavru
  • Jura
  • DamirFerd
  • Buddha