pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Prvotno sam ovo mislio dati kao komentar na Frederikov dnevnik 'Institucionalna kriza!?', pa sam onda shvatio da to ne mogu skratiti na mjeru komentara bez štete po sadržaj, a sve ovo 'ugurati' u jedan komentar bilo bi 'tehnički' neprikladno i teško probavljivo za čitanje. Zbog toga se odlučih za poseban dnevnik. Molim vas da ga – u funkcionalnom smislu – držite dijelom rasprave na spomenuti frederikov uradak. Zato je i naslov ovoga rada 'repriza naslova' s dodatkom. A dodatak 'pogled iz dijaspore' samo ukazuje na izvor koji citiram - www.blogihrvati.com, jednu od stranica naše dijaspore. A što se komentara tiče, možda bi bilo najbolje nastaviti s njima na izvornom (frederikovom) dnevniku ili kako već bude. Za mene je to jedna cjelina, pa prepuštam frederiku moderiranje rasprave i uz ovaj dnevnik.

Dakle, ovdje bih želio prenijeti dnevnik IZBORNA FARSA dr. Branimira Molaka s blogihrvati.com, napisan u rujnu ove godine, a tu je i nekoliko interesantnih komentara na nj. Nakon čitanja vjerujem da ćete prihvatiti kao opravdanu moju odluku o načinu prezentacije. Evo teksta dr. Molaka:

Nisu problem birači u dijaspori, nego je problem 555 tisuća birača viška u Hrvatskoj. Nikoga nije briga da se uspostave ispravni birački spiskovi. Bez poznavanja biračkoga tijela s tim brojem nepostojećih birača može se postići svaki po volji rezultat. Stoga neka na izbornoj farsi sudjeluju ovce. Pročitajte nastavak, pa će Vam sve biti jasno:

Izvadak iz teksta: X Hrvatski forum (kakvu Hrvatsku želimo) http://croatia.ch/zanimljivosti/061210a.php

Zašto u Hrvatskoj ima 555 tisuća (16%) birača više nego ima osoba s biračkim pravom? (pisano 3. siječnja 2005. neposredno poslije posljednjih izbora)
Prema podacima Državnoga izbornog povjerenstva RH http://www.izbori.hr (napomena: ovi podaci nisu više dostupni na navedenoj adresi, ali ih se može naći objavljene u Vjesniku u siječnju 2005. god..) u privremenim rezultatima izbora do 3. siječnja u 16 sati može se naći slijedeće:

Ukupan broj birača (na biračkim spiskovima): 4.402.045
Glasovalo: 2.226.812 ili 50,59%
Od toga
- broj birača u inozemstvu: 400.030
- glasovalo: 77.578 ili 19,39%

Ne ulazeći uopće u analizu broja glasova svakoga kandidata na osnovi tih podataka slijedi da je:
Unutar Hrvatske ukupno birača: 4.002.015 (4.402.045 - 400.030)

Prema statističkom ljetopisu RH za 2004. god. Državnoga zavoda za statistiku RH
http://www.dzs.hr/ljetopis2002/LjFrameH.htm
iz tablica o stanovništvu: http://www.dzs.hr/ljetopis2002/2004/05-094-102-tab.pdf str. 94-102 prema popisu iz 2001. slijedi da je:

Ukupan broj stanovnika u Hrvatskoj: 4.437.460
Od tog broja treba odbiti broj stanovnika mlađih od 18 godina koji nemaju pravo glasa (ustav RH članak 45.).
Njih je ukupno: 990.457 (758.000 starih 0-14 god tabl. 5.4 str.95 i
232.457 starih 14-18 god. tabl. 5.6 str.96)

Iz toga slijedi da je u Hrvatskoj ukupan broj stanovnika koji mogu birati: 3.447.003 (4.437.460 - 990.457)
Dakle, u biračkim spiskovima Državnoga izbornog povjerenstva ima: 555.012 (4.002.015 – 3.447.003) birača više nego što ima stanovnika u Hrvatskoj s biračkim pravom prema podacima DSZ, odnosno čak 16% više (555.012 / 3.447.003).

Kada se tome doda i 400.030 birača u inozemstvu ukupan broj birača (prema DIP-u) veći je za 955.042 ili 27,7% nego što živi ljudi s biračkim pravom u Hrvatskoj (prema DZS) i koji plaćaju poreze državi u kojoj žive.

Zbog spomenutih razlika mogu se postaviti različita pitanja, među kojima su:
- Nije li možda na izbore izašlo više ljudi nego samo 50,59%, pa su izbori bili još uspješniji, ako je ukupan broj birača manji za 555 tisuća, nego što je evidentirano birača pri DIP-u?
- Nije li 555 tisuća birača viška znak da neki stanovnici u Hrvatskoj imaju dva ili više biračkih prava?
- Nije li među onima koji su izašli na izbore 555 tisuća onih koji fizički ne postoje (prema DZS)?
- Da li se s 555 tisuća birača viška može postići svaki po volji rezultat izbora ?
itd. itd...

Ovaj rad dr. Molaka komentiran je na spomenutom blogu, pa iz tih komentara citiram neke naglaske. Autor prvoga komentara je g. Anđelko Galić:

Nažalost ovi su mi podaci poznati već od siječnja 2005. godine. Naravno da je ovo mehanizam kroz koji se provlače i legitimiziraju sve druge normalnim ljudima neshvatljive rabote.

Sad je kritično pitanje svijesti: kako je razviti i kao je konstruktivno aktivirati?

Mi smo praktički kao narod u svojoj vlastitoj državi svedeni na rezervat u kojem samo možemo kako-tako biološki preživljavati, a ne razvijati se i kreirati svoju stvarnost sukladno našim izvornim tradicijama i potrebama.

Ozbiljno je pitanje, objektivno gledano, može li se ovaj sustav promijeniti iznutra?

Ja sam jako skeptičan u tom smislu i zato mislim da će presudnu odluku ipak donijeti ova naša većina koja već odavno ne sudjeluje ni u jednoj farsi pa tako ni ovoj izbornoj.

Evo slijedećega komentara kojega izdvajam, autor je također g. Galić:

Pun uvid u ovu patetiku oko "izbora" se ne može sagledati dok se ne počnu studirati "pravni lijekovi".

Kao prvo, po sadašnjem zakonu pravo na bilo kakav prigovor ili nepravilnosti vezano za izbore se mora predati Državnom izbornom povjerenstvu (DIP). Čovjek se može žaliti samo u roku od 48 sati nakon što se nešto dogodi. Ako je prošlo tih 48 sati od toga spornog događaja gubi se pravo na bilo kakav prigovor ili žaljenje. Uopće nije važno kad se otkrilo da je nešto bilo nepravilno.

Druga stvar, koja bi trebala biti uvrštena u povijest svjetske pravne fantastike, je propis po kojem DIP (koji provodi izbore i kome se jedino može podnijeti prigovor) gubi nadležnost nad nekim prigovorom u onom trenutku kad se ispostavi da o nekom događaju postoje različiti ili nedosljedni izvještaji, odnosno stajališta!?

Još je više zapanjujuća činjenica da je nakon DIP-a jedino moguće podnijeti žalbu Ustavnom sudu. Ustavni sud po svojoj prirodi odlučuje o tome da li je neka stvar u skladu s Ustavom i zakonima o Ustavu.

Što ako predmet žalbe nema nikakve veze s Ustavom nego je riječ o najobičnijim činjenicama koje moraju biti utvrđene kao točne ili netočne, to jest ako predmet žalbe nije čisto pravne, nego čisto činjenične naravi?
U ovom kontekstu izbora Ustavni sud, dakle nije Ustavni sud, dakle nije nikakav sud u pravom smislu rijeci, jer on funkcionira isključivo kao provjera postupka kojeg (ni)je proveo DIP i ništa više.

U svojim pokušajima da dođem do dna po ovim pitanjima došao sam i do spoznaje da u Hrvatskoj ni na jednom sudu, ni na jednom ročištu, dakle nikada, i to ni pod kakvim uvjetima, nikome nije bilo dozvoljeno da u sklopu sudskoga procesa odobri ikome da ponovo prebroji glasačke listiće!? Naravno da je to fenomen jedinstven u slobodom svijetu, pa sam se ja dugo pitao kako je to moguće i zbog čega.

Zahvaljujući daljnjem radu i sreći, zapravo potpuno ludoj sreći, koja je htjela da glasački listići iz zadnjih predsjedničkih izbora zajedno s glasačkim listićima iz prošlih parlamentarnih izbora, jednoga lijepog dana lete s kamiona koji ih je prevozio u skladište za reciklirani papir, mi sad znamo zašto nikome nikad nije bilo dozvoljeno ponovno prebrojavanje glasačkih listića.

Fakat jest da DIP te glasačke listiće nije ni sakupljalo, nije ih nikada ni imalo pod svojom kontrolom, pa ni oni, kao ni Ustavni sud, nisu nikada ni mogli odobriti niti jedan zahtjev za ponovno prebrojavanje. Kako će ih prebrojavati ako ih nemaju!?

Ljepota, ona prava partizanska (balkanska, jugoslavenska ili razbojnička, kako već hoćete jer to je sve već odavno postalo samo pitanje semantike) je ipak došla na kraju sa spoznajom da lokalni birački odbori i općinska i gradska izborna povjerenstva uopće nemaju pravne obveze dostavljati glasačke listiće DIP-u. Oni su ih dužni dostaviti DIP-u samo ako DIP to zatraži, kad to DIP zatraži i u vremenskom roku kojeg DIP može proizvoljno odrediti u svom zahtjevu.

Sve se te neugodne kombinacije rješavaju jednostavnim potezom, naime, tako što DIP od njih nikada te stvari nije ni tražio, pa su oni na lokalnoj razini već shvatili da ti glasački listići nikom ne trebaju i da ih je bolje spremiti u reciklirani papir nego nekome na uvid.

Izborna farsa, dakle, nije ništa nova na našim prostorima. Kad se uzme u obzir tko nam je udarao državne temelje i na osnovi čega su oni udareni bilo bi iznenađujuće da je ova izborna farsa imalo drugačija jer od ovih ljudi koji su ovo skuhali realan čovjek nije ništa bolje ni mogao očekivati.

Daljnji komentar kaže (autor Stella):

A što je tek s izbornom farsom dijaspore: visokodostojnici se sa starim, iznemoglim biračima koji još ćute svoju domovinu ponašaju kao sa posljednjom stokom dobivajući rezultate koje žele, a ne onih koji su glasali. I nikome ništa. Sada još izmisliše prijavljivanje unaprijed pa onda glasanje. Koliko znam, postoji način da se na licu mjesta provjeri da li je netko kvalificiran za glasanje ili ne samo jednim telefonskim pozivom. Upozoravam da mnogi koji žele glasati a ne posjeduju isprave s kurentnim datumima, apriori su onemogućeni premda bi diplomatsko biračko tijelo moglo i trebalo takovima omogućiti barem provjeru (kažem, samo jednim telefonskim pozivom u Hrvatsku) te im omogućiti glasanje. No, to su sve smišljeno dizajnirane prepreke da se čuje glas naroda.

I za kraj, bez dopunskih vlastitih komentara, samo bih želio izraziti nadu da će svi ovi napori pomoći u traženju rješenja kako bi se ubuduće izbjegle neke nove IZBORNE FARSE ili moguće INSTITUCIONALNE KRIZE. Vjerujem da će citirana mišljenja ojačati argumentaciju u prilog spoznaje što nam se događa i potrebnih promjena u regulativi.

U ovom kontekstu molim da prihvatite moju ispriku ako sam ovakvim postupkom povrijedio kakav 'blogerski kodeks'. Nije mi bila namjera izazivati bilo kakvu 'institucionalnu krizu' unutar naših redova!