Neovisni, ali ne i neutralni

Polako se stišavaju reakcije na koordiniranu akciju USKOK-a, DORH-a i MUP-a, poznatiju pod kodnim imenom „Indeks“. Bile su različite, u rasponu od euforično odobravajućih do onih koje cijelu akciju stavljaju u kontekst skorog izvješća EK o napretku Hrvatske na planu reforme pravosuđa i borbe protiv mita i korupcije.
Akciju treba pozdraviti bez obzira na evidentne propuste od kojih je za sada najveći izravni prijenos privođenja koji se vjerojatno može pripisati neumjerenoj želji nekih da akcija poluči što veći promidžbeni učinak u domaćoj ali i međunarodnoj javnosti. Pozdraviti ju treba zbog toga što je svaka korupcija štetna za društvo i bez obzira radi li se o većem ili manjem mitu. Sukladno tome, svaki pa i najmanji pomak na tom polju je hvale vrijedan.

Djela koja se osumnjičenicima stavljaju na teret su većinom primanje i davanje mita, uključno za posredovanje u tome, a ima i onih koji se terete za zloporabu službenog položaja i ovlaštenja. Koliko se za sada zna, uglavnom se radi o davanju prolaznih ocjena bez pokrića ili omogućavanju upisa na fakultet bez da je upisana osoba ispunjavala potrebe uvjete, većinom preko posrednika i u zamjenu za neku materijalnu korist ili na preporuku kolega profesora, navodno bez te. Svedemo li djela na zajednički nazivnik, možemo reći da su osumnjičenici omogućili da se dogodi nešto što se nikako ne bi smjelo, studenti i njihovi roditelji zato što su tražili i nudili nešto zauzvrat, posrednici zato što su sa ili bez materijalne koristi preporučivali a profesori zato što su kao zadnji u nizu traženo činili, također sa ili bez materijalne koristi.
Ako navedeni niz djela točno opisuje i predstavlja korupciju, možemo li povući paralelu s nekim drugim događanjima i također ih nazvati pravim imenom?

Prije nešto više od godinu dana se puno raspravljalo o prodaji karlovačkog poduzeća KIM.
Da se podsjetimo, nakon provedenog javnog natječaja se između više ponuda kao najpovoljnija izabrala ona domaćeg poduzetnika Ivana Šimića, odnosno njegovog poduzeća Chemoderm. Šimić nije krio da mu je svojom preporukom pomogao stranački kolega Branko Vukelić, tada ministar gospodarstva u Sanaderovoj vladi, pa mu se posredstvom TV kamera javno zahvalio na intervenciji.
Imali smo priliku, također posredstvom TV kamera, svjedočiti dijelu sastanka Upravnog odbora HFP na kojem je donijeta odluka. Vidjeli smo da je predstavnik sindikata i član UO upozorio da Chemodermova ponuda ne ispunjava uvjete natječaja (u zalog nudi dionice KIM-a) i argumentirao to analizom i preporukom stručnih službi HFP.
Imali smo priliku vidjeti i to da je predsjedavajući Polančec njegovo upozorenje ignorirao i predložio da se KIM proda tvrtki stranačkog kolege što su ostali ministri članovi UO spremno prihvatili. Nakon bure u javnosti koju je izazvala ova prodaja, po mnogima također korupcijska afera, odluka je poništena.

Svedemo li i ta djela na zajednički nazivnik, možemo zaključiti da se dogodilo nešto što se nikako nije smjelo dogoditi (potvrda je poništenje odluke o prodaji), da je Ivan Šimić (neodgovarajućom) ponudom tražio, da je ministar Vukelić preporučio da se Šimiću izađe u susret a da su ostali ministri u UO HFP kao zadnji u nizu omogućili da Šimić dobije što je tražio.

Obaviješteni smo da je DORH izuzeo dokumentaciju, navodno radi utvrđivanja eventualnih kaznenih djela, i time je za javnost priča završena.

Do danas ne znamo da li je istraga provedena, postoji li kakav nalaz, te ima li kaznenih djela i osumnjičenih da su ih počinili. Da li je na utvrđivanje eventualne kaznene odgovornosti možda utjecala činjenica da je odluka poništena?

Ako je imala utjecala u aferi KIM, da li bi analogno tome sasvim izvjesno poništenje spornih upisa fakultet i nezasluženih prolaznih ocjena eliminiralo ili umanjilo odgovornost sudionika u aferi „Indeks“?