Tagovi

In memoriam (prijatelju i suborcu)

Dragi prijatelji (i oni drugi), ova pjesma odnosi se na to?no odre?enu osobu, koja je svoj mladi život položila na oltar Domovine, bilo mu je 22. godine. Ime sam namjerno promjenio u Junak, kako bih ovdje odao po?ast, svim znanim i neznanim herojima Domovinskog rata. Pjesma je izvorna, nastala je 1993. godina u zapovjedništvu blizu Osojnika i Popova polja, a nešto sam je doradio za ovu priliku.

UMRO JE JUNAK

Junaka sam sasvim slu?ajno sreo,
U Popovu polju pored mene je sjeo,
Mladac je bio, gotovo premlad,
„Vru?ina“jednostavno re?e,

Te, sjede pored mene u hlad,
O?iju prodornih, kao da sje?e,
A duša mu stara, ratom izmorena,
Prepuna rana, suboraca mrtvih sjena.
--------------------------------------------
Izme?u stjena se za?u huk,
Nakon toga, prasak, rezak zvuk,
Jau?e stijena, kamenje leti,
Umire duša, kad toga se sjeti.

Pao je Junak, ko' gromom pokošen,
A oko njega miris baruta, vjetrom nošen,
U oku mu zamire posljednji plamen,
Dok vapi u nebo, traže? života znamen.

Svijest, polako, napušata ga, topi se u krvi,
Prošlost se mrvi i budu?nost se mrvi,
I nema više, ni ju?er, ni danas, ni sutra,
I nikada više novoga jutra.

Još slike sre?e kroz svijest mu lete,
Na mladost, na ljubav, na radost ga sjete,
A nakon toga, mrak lagano pada,
A njega napušta i posljednja nada.

U prašini leži, beživotno tijelo,
Put mu je bijela, lice je prozirno bijelo,
Da li je umro zalud? To pitam.
Dok pustopoljanom skitam.

Od tada, prošlo je godina dosta,
Ta scena i Junak, u sje?anju mi osta,
Pa ponekad, posjete me no?ne more,
Tad sjetim se Popova polja i te zore.

Junak je usnuo, duša mu prosta,
Meni, tužna uspomena osta,
I pitanja vje?na, što rastu u meni,
Uvijek kad ?ekam, da zora zarumeni.

Da li je život svoj uzalud dao?
Da li bi krv svoju dao, da je znao?
Da ne?e nam biti bolje,
Da ostat ?emo, bez ponosa, bez volje.

Da, Junak je pao, tada pokošen,
Ja ostadoh živ, prazan i mislima nošen,
Da li je bilo bolje tada mrijeti,
Il' cijeli vijek u kloaci živjeti?

Pozdrav,
Molotov

Komentari

@SVIMA Dragi prijatelji (i

@SVIMA

Dragi prijatelji (i oni drugi), upravo sam pročitao pismo jednog našeg novog kolege, upućeno meni, gdje je, dirnut pjesmom, a kako inače živi pjesništvo napravio svoju verziju (doradu) pjesme iz dnevnika. Obzirom na to da mislim da je dorada izvrsna, a i pogođen je smisao i bit, ispričavam se kolegi, ali nisam odolio, a da ovu doradu ne predstavim široj publici.

JUNAK
njega sam sasvim slučajno u popovu polju sreo
pored mene je umoran sjeo
mladić gotovo premlad
vrućina… prošapta
sješću u hlad

iz očiju mu prodornih
duša ratom izmorena zasja starinom
prepuna rānâ i suborācā mrtvih sjēnâ

odjednom huk
pa onda prasak i rezak zvuk
zacvili stijena kamenje poleti
zamrije duša
a junak pade - ko' gromom pokošen
oko njega miris baruta vjetrom nošen
dok vapi u nebo tražeć’ života znamen
topi se u krvi i sàm kamen

prošlost se mrvi a budućnost blijedi
nema više ni jučer ni danas ni sutra
nikada više novoga jutra

još dok slike sreće mladosti radosti i ljubavi
kroz sjećanje lete
mrak polako pada
a njega napušta i posljednja nada
u prašini leži beživotno tijelo
pût problijedi a lice se izmjeni
da li umrije uzalud…

od tog događaja prošle su godine mnoge
a viđenja junačke smrti
mòrè me besanim noćima
sve do zōrā

junak usnu duša i mladost se u jedno stopi
meni pak beskrajna tuga oko popi
pitanja vječna što naviru iznutra – u meni
vrve uvijek kad čekam da zora zarumeni
da li je ovaj život uzalud pao
da li je on sam znao
da nam bolje biti neće
da u domovini Hrvātā ostasmo
bez ponosa... bez sreće

da pao je pokošen
tu pored nene
a ja ostah prazan i mislima nošen
da li je bolje mrijeti
il' cijeli svoj vijek u beznađu živjeti

Molotov
(dorada: fdragash)

Tko je glasao

Do Popovog polja je bio

Do Popovog polja je bio težak put. Znam jer sam ga i sam pomogao iskrčiti.
Možda sam čak i poznavao ovog klinca kojemu je namijenjena pjesma, a možda poznajem i Molotova; pitaj više vraga. Bilo nas je iz toliko mjesta i krajeva, pa i država, a i toliko nam se toga već nakon rata izdogađalo pa smo završili kô rakova djeca - kud koji, mili moji.
iako je tako kako je najviše zaslugom vladara koji su iskrivili i izokrenuli sve ono za kaj smo živjeli i umirali, ima tu i naše krivice, ali neću o tome.

Na ovu bih pjesmu samo odgovorio jednom drugom; pjesmom koju je "davno" napisao moj odnedavno odsutan suborac kojega smo zvali Buco, preminuo sa 30-ak godina "starosti". A i ovo "odnedavno" je u biti čudno, jer umro je prije više od godine dana, a meni se ipak čini kao da sam ga zadnji put vidio jučer. Al' dobro:

Rano jutro, seoce okupano
Zubatim zimskim suncem
Gužva u selu, al to nisu seljaci, to nije narod
Ljudi su sretni i gledaju
Ljetinu i profit svega tu
Ima, i ljudi se čude
A dalje na cesti neki se kite tuđim perjem i ne idu
Dalje oni samo napreduju
I čuvaju se za budućnost

A mi mladi idemo i prolazimo
Pored naših uspjeha
I bezbrižno ulazimo u kraj

Tko je glasao

@Fromhelltocell, Uvijek mi

@Fromhelltocell,

Uvijek mi je drago čuti druga, koji je istim putem u čizmama koračao i priznaj stari, nema ničeg ljepšeg, neg s visine pogledat Popovo polje?

Pozdrav,
Molotov

PS( Taj me prizor očarao još samo jednom, kada sam s obronaka Vran planine pogledao Ramsku dolinu, nezaboravno, ali nekako drugačije.)

Tko je glasao

Starino, veliki pozdrav i

Starino, veliki pozdrav i drži se.

I samo usput, ne lupaj glavu oko ovog registra i oko ostalih gluposti koje guraju tupanima pod nos dok im iza leđa odnose sve iz kuće; djeca su nam važnija od bilo čega.

A na Vran planini nisam imao prilike(zapovijedi) biti, al podsjetio si me na jedan drugi prizor: prizor sa Tulovih greda na Obrovac i okolicu, mjesecima u snijegu do koljena :]

Al bi išô i opet. Za mog Bucu i sve ostale poginule, preminule, ranjene i žive suborce, za tebe, za klinca iz tvoje pjesme, za našu djecu; pa i za one koji danas pljuju po nama - jer ne pljuju oni toliko iz mržnje koliko zato kaj je to "inn".

Svaka ti dala za 0 Eura

Streh

Tko je glasao

@Fromhelltocell, Znaš što,

@Fromhelltocell,

Znaš što, stari, pa mi se stvarno znamo, čini mi se. Ja poznajem jednog Streha, u Tigrovima je bio, dvije je knjige napisao (romana), možda i više.
Ja imam dvije doma, obje potpisane.
Stari, jesi li ti taj Streh?

Pozdrav,
Molotov

Tko je glasao

a da i nam a ostalima

a da i nam a ostalima napišete kako se knjige zovu i gdje ih se može kupit!

Tko je glasao

@fuminanti, Curo moja lipa,

@fuminanti,

Curo moja lipa, nije moje da ja radim reklamu, ali vjeruj da su romani izvrsni.
Pošalji pp Strehu, direktno, mislim da će ti đomba rado odgovoriti.
Pozdrav,
Molotov

Tko je glasao

Jedan jedini :] Pošalji pp,

Jedan jedini :]
Pošalji pp, pa se čujemo. Il ak već imaš broj, nazovi i odemo negdi na kavu/pivo.

Tko je glasao

Streh jesi ti ono danas na

Streh jesi ti ono danas na televiziji bio?

grdi

Tko je glasao

Da, al nek se odmah zna kak

Da, al nek se odmah zna kak je to bio samo dio intervjua od prije godinu dana; kaj znači kak je dat u malo drukčijem kontekstu (registar je trebao biti objavljen na pravi način).
Daklem, kad bih isti intervju odrađivao i danas, rekao bih i kako registar hrvatskih branitelja, po mome mišljenju, nije smio biti objavljen ovako djelomičan i bez smisla, već sa strategijom njegova "generalnog čišćenja"; za kaj ne vjerujem kak će se dogodit na ovakav način.
Ovo je više "pojo vuk magare".
A mimogrede, mišljenje moje malenkosti je kak bi hrvatsku javnost također trebali zanimati i neki drugi registri, prvenstveno borci NOR-a i njihov "ratni staž", ili registar četnika tijekom DR-a koji su danas čak i na registru hrvatskih branitelja, itd...
Tužno je kaj su samo branitelji uvijek na tapeti, al eb ga, kako je - tako je.
Pa mi samo ostaje za reć kak samu emisiju nisam ni gledao, al ziher sam kako reporterka Renata koja ga je radila nije napravila ništa loše, jer su njene reportaže o braniteljima uvijek korektne; i kako i danas mislim sve kaj sam mislio prije godinu dana.

A i kriva je ovo tema za taj bućkuriš, starino.

Streh

Tko je glasao

Molotov i svi koji su

Molotov i svi koji su komnetirali
Tvoj tekst,
zahvaljujem Vam na pričama i osjećajima, koje ste podojelili sa nama.
Kako vrijeme prolazi, frustrirani u borbi za svakodnevno preživljavanje nas i naših obitelji, nažalost, nakratko zaboravljamo ljude kojima dugujemo slobodu, i na koje nas prigodno povodom godišnjica, podsjete masovno političari kada se vraćaju pod pratnjom u Vukovar ili druga mjesta stradanja brojnih neznanih i neimenovanih, kao i onih za koje znamo.
Hvala Vam svima, jer ste me podsjetili na ono vrijeme, koje nikako ne smijemo zaboraviti.
Vašim riječima probudili ste ono što potiskujem, jer pored ponosa što pripadam takvom narodu, osjećam veliku tugu zbog života koje su dali, da bi mi sada živjeli u miru, te da bi naša djeca, jako mala u ono doba, imala budućnost.
Sanja, zahvaljujem za link i pjesmu zbog koje sam se rasplakala, iako baš nisam tako nježna da lako plačem.
Hvala svima i puno pozdrava
Mirtaflora

Tko je glasao

mene muči zašto takva

mene muči zašto takva sjećanja s vremenom postaju sve bolnija, sve teža. umre ti otac, majka, dragi prijatelj i s vremenom uspomena ostaje, ali bol jenjava, valjda jer su te smrti prirodne...
ali ovakva... što si stariji, što je više vremena prošlo sve je teže to sjećanje, počne čovjek od 50 i kusur godina cmizdriti k'o malo dijete.
nisam baš vješt sa stihovima, pa evo u prozi jedne skoro iste priče.
imao je oko 25 godina, bio siroče (ostavljen od majke koja se preudala, a otac ga nikad nije priznao), ali jedno od najveselijih stvorenja što sam ikad upoznao. bio sam mu profesor kad sam tek diplomirao, a i inače smo se kretali u istom društvu, ekipi ljudi koje su mu pomagali na razne načine, tako da smo se obostrano jako simpatizirali. zvao me "barba" a nije mogao dobro reći "r" pa je to ispadalo "bajba"...
javio se dragovoljno u 3. bojnu (imotsku) 4. brigade odmah na početku. život ostavio na golubovu kamenu, minobacačka ga izbacila iz čizama, nije mu kovčeg ni otvaran u imotskom da se ne vidi kako izgleda...
ostalo iza njega dvoje male djece, sin (stariji) i kćerka.
sin mu je maturirao kod mene prije dvije godine, momak kakvog bi svaka majka poželjela, bilo za sina, bilo za zeta... široki otvoreni, veseli i iskreni pogled, pošten, odlikaš, sportaš, ne može biti nego takav...
čast mi je što sam poznavao i oca i sina i moj je život puno bogatiji zbog toga, ali tuga ipak ostaje i jačat će dok živim...

Tko je glasao

Poznam jedno dijete. Poznam

Poznam jedno dijete. Poznam ga skoro od pelena. Bilo je to veselo i vragoljasto dijete, koje se je uvijek smijalo. Čak su mu se i oči smijale

Sa 17 je pobjeglo od kuče i otišlo na ratište. Otac ga je par put vračal doma, no kad je navršil 18 nije više bilo vračanja, ostal je do kraja.

Vratil se je živ i tjelesno zdrav, no duša je umrla. Česti je gost u Jankomiru. Kad posjetim njegove roditelje koje poznam iz predškolskih dana, vidim i njega. Obavezno dođe i popriča par minuta sa nama, no oči se ne smiju.

Prazne su i bez sjaja.

Tko je glasao

E, dragi moj

E, dragi moj Tresnevcanec.
Tek da vidis izraz roditelja kad ga ostave u baraki u Jankomiru.
A da vidis mamu koja uvijek ima spreman toaletni kofer, kad pegla pidzame i rucnike i stavlja friski dezodoran, kaldont i sapun, pa diskretno stavlja kofer u najdublji dio ormrara, jer nikad se nezna kad bu zatrebalo.
Kad se sjetis prvog povratka sa terena (oko 5 ujutro).... prosao je kroz kucu, nikog nije pozdravil, samo je otisel u sobu kod sekice od 4 godine, kleknul kraj krevetica i plakal bez suza i galasa i tak zaspal.
Ponekad sretnes poznate dok setas po parku oko bolnice. Gledas u pod i mrmljas "Dobar dan suseda, kaj opet smo tu ?" ..... " A.. jesmo suseda, jesmo, ove sasave promjene vremena ni zdravima ne koriste.."
I tako vrijeme prolazi i zivot prolazi.
A bilo je vreme kad smo videli sunce na dlanu i vjerovali .....

Tko je glasao

Onlygranny, Opisano dijete

Onlygranny,

Opisano dijete je s Trešnjevke, nebi o njegovoj adresi, no moja je bila nekad davno u Rovinjskoj. Nije daleko od nje.

Tko je glasao

Da Skvikac, ja poznajem

Da Skvikac, ja poznajem cetvero takve djece , s Pongre, Cigle i Stare Tresnjevke. Onako smusenima i pod lijekovima pojedinci se rugaju da su narkomani. A oni su samo bili mladi vojaki, koji su branili riti takvima, koji im se danas rugaju.

Tko je glasao

Onlygranny, Ni vrag da se mi

Onlygranny,

Ni vrag da se mi poznamo? Si i ti išla u selsku školu, a prije toga u Zagorsku?

Tko je glasao

Nisam Skvikač, ali se motam

Nisam Skvikač, ali se motam po kvartu od pedesetih, a na kraju sam se i doselila (čitaj udala) u kvart. Moja deca su išla u Selsku školu. Ja sam iz centra često išla k teti na Pongru. Svako ferje sam bila više kod nje nego doma, jer nije imala dece, a jako me obožavala. Bilo mi se lepše igrati ko klinki po trešnjevačkim dvorištima, neg u Popovom parku. Tak sam se igrala, igrala i na kraju se i udala na Trešnjevku :). U celu priču sa radom u obiteljima sa određenim problemima me uvukel pok. župnik, kojeg nebum imenovala, ali sigurno znaš o kom govorim. Rekel je da sam rotkvica. Izvana crvrna , a iznutra bela :), ali da ljudima trebaju vitamini. To je izvrstan primjer kako ljudi ne baš istih svjetonazora mogu raditi odlične stvari, ako poštuju jedni druge.

Tko je glasao

Obavezno dođe i popriča

Obavezno dođe i popriča par minuta sa nama, no oči se ne smiju.

Prazne su i bez sjaja.

I ne treba se tomu čuditi što su mu oči bez sjaja. Ni kod nas mnogih nisu bolje. Promislimo li i sjetimo li se s kakvim se zanosom, poletom, žrtvom država stvarala, a pogledamo li kakva nam je mnogima, nije iznenađujuće stoga što će nam oči ostajati prazne i bez sjaja. Da, dobri moj skviki, Kad se početkom zadnjeg desetljeća prošlog milenija stupilo u odlučujuću bitku za ostvarenje države ni u snu nismo sanjali da će nam umobolnici, provokatori, izazivači kaosa tvrditi da smo je imali još četrdeset i treće, da su nam je stvorili "antifašisti".
Ne, nismo računali da će u toj državi jugoslavenska kopilad bit cijenjenija nego li istinski domoljubi, niti smo se nadali da će se lopovi bolje vrednovati od poštenih pojedinaca, zločinci od njihovih žrtava, ni da će nam pederi, na sam Uskrs, tvrditi da nema razlike između Uskršnjih običaja i njihovih parada.
Jeste, skviki, mnoštvo je takvih "Junaka" kao i Molotovljev koji su položili živote na oltar Domovine da bi danas sumnjivci, smutljivci i prevrtljivci blatili njihove žrtve i grobove, a preživjele im suborce ismijavali i provocirali.
I zato vječita slava pokojnom Molotovljevom suborcu! A Molotovu hvala za dnevnik.

Tko je glasao

Dragi moj prijatelju,prije

Dragi moj prijatelju,prije par trenutaka sam iz Vukovara za Ogulin ispratila još jednog našeg suborca i njegovu obitelj.Želja mu je bila sinu pokazati Ovčaru,Mitnicu,Sajmište,Trpinjsku cestu,....
Stavljam link na ovu pijesmu,za sve naše časno poginule i žive Heroje!
http://www.youtube.com/watch?v=08VRK4uSTcc

Tko je glasao

U gradu vitezova, divova i

U gradu vitezova, divova i mučenika
Osjećao sam se slomljen na jednom pogrebu,
Kroz misli su mi tekla zlodjela bezumnika,
Pa mi se steglo grlo, a pogled lutao k nebu.

Moleći tada Svevišnjeg da zločincima sudi
Proklinjao sam svakoga tko god ih opravdava
A suze su se slijevale niz uzdrhtale mi grudi.
Dok sam slušao žubore Vuke i Dunava.

Treperili su čempresi pored njegovog groba,
Jesenji lahor milovo bršljane i lovore,
Podrhtavala je zemlja, otvarala joj se utroba
Kad su ga anđeli ponijeli u rajske dvore.

Klecale su mi noge, žalost se nadvila nada me,
Uzdisao sam duboko zbog nepoznata čovjeka
Koji ne pokaza straha ni ispred četničke kame,
Zbog pretrpljenih patnji - Slava mu dovijeka!

Tko je glasao

gospodine dragi,bili ste na

gospodine dragi,bili ste na sahrani moga muža,hvala vam za utjehu, i stihove što ste napisali,moj je muž bio pošten i volio ovaj naš napaćeni grad ali srce nije izdržalo svu patnju što je prošao,moramo se još boriti jer naš vukovar još nije naš zlotvori su još ovdje šetaju se bezbrižno a naši heroji polaku umiru tužna sam lijepi pozdravi iz vukovara

Tko je glasao

gospodine pavao prekrasna

gospodine pavao prekrasna pjesma ,otužno u našem gradu vlada tuga naši branitelji umiru,svaka vam ćast i hvala morala sam suzu pustiti pozdrav iz našeg napaćenog grad vukovara

Tko je glasao

Zahvaljujem, prijatelju moj

Zahvaljujem, prijatelju moj u "Njeno" ime!

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci