pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Sve nas je jutros iznenedala vijest da je noćas (nedjelja, 29. travnja 2007.) u 3.05 sati u zagrebačkoj bolnici Rebro preminuo Ivica Račan, prvi predsjednik SDP-a. Iako se već duže vrijeme govori o agresivnom tumoru koji se »zatočen« u Račanovu tijelu širio nevjerojatnom brzinom, novost koju je danas objavila središnjica SDP-a da smo ostali bez tog velikog čovjeka – koliko god bila očekivana – izaziva tugu, sjetu i prisjećanje jer se jedan život ugasio.

Iako sam vrlo mlad i neupoznat s djelovanjem Ivice Račana u Jugoslaviji i njegovim uključivanjem u politiku, čitajući biografije na različitim stranicama svi su suglasni kako je on bio značajan lik u novijoj hrvatskoj povijesti. Svi spominju njegovo napuštanje kongresa jugoslavenskih komunista u Beogradu, zalaganje oko raspisivanja i organizacije prvih višestranačkih izbora u slobodnoj Hrvatskoj, transformaciju Lijepe naše u modernu demokratsku zemlju, izuzetno vrijedan rad za vrijeme mandata predsjednika Vlade (nastojanje oko ulaska u Europsku uniju, gradnja autoceste Zagreb-Split ...).

Danas ćemo se sigurno još naslušati i različitih drugih Račanovih zasluga, dobrih poteza i funkcija koje nalazimo u brojnim biografijama. No, ono što mene u svemu tome fascinira jest – Ivica je bio čovjek! Ubrzo ćemo zaboraviti sve te funkcije, ali će se pamtiti susreti s njim, njegove riječi iz kojih je isijavala mirnoća, zdrava altruističnost, iskrena tolerancija ... Tu je snaga i veličina tog čovjeka – slijedimo njegov primjer i put!