Imperator je gol

• Dnevnik Franka Valli - Ned, 16/01/2011 - 01:05
• Glasujte
  24 Up Down
• Komentari 33 dodaj komentar

Gotovo svakog dana unazad 20 godina slušamo vijesti kako Hrvatska želi uspostaviti povoljno ozračje i okružje za strane ulagače, jer su joj nužno potrebne strane investricije za brži gospodarski oporavak, te da je nužno provesti reforme koje bi omogućile smanjenje investicijskih troškova u praksi. Na početku stranih ulaganja u Hrvatsku, u prvom redu iz zemalja EU-a, prednjačila su ulaganja u bankarski sektor, posebno iz Austrije,Njemačke, i Italije, te iz SAD-a, a ulaskom Hrvatske u EU još će više biti zapadnih stranih ulagača.Na područjima bivše SFRJ,najveći investiticije su porijeklom iz SAD . SAD kontroliraju najveću prijetnju svojoj ekonomiji: put kaspijske nafte jer su amričke naftne tvrtke intenzivno ulagale u naftna postrojanja uz Kaspijsko more nakon bombardiranja Srbije i Kosova….

U ovim gore riječima se krije naša tužna i surova prošlost,gorka sadašnjost i neizvjesna budućnost. U tim ponavljajućim propagandnim apelima svih dosadašnjih vlada,svih triju predsjednika i svih saziva hrvatskog sabora krije se tužna realnost da smo bez imalo oklijevanja ,bez imalo sumnje predali svoje vrijeme života na upravljanje ljudima koji su u službi samo vlastitih interesa i prvenstveno u službi interesa velikih sila koje su im omogućile pozicije moći unutar našeg društva predratnim investiranjem i kasnije netransparentnim financiranjem predizbornih kampanja.Ukratko:prevareni i izdani,prepušteni slučajnosti .Prevara,uz mnoštvo nerealnih obećanja, krajem osamdesetih, koja nam se uporno srevirala kao put u “demokratske promjene”.Istiniti izraz “demokratskih promjena” je,sada znamo,samo najobičnija “promjena vlasnika” iz koje slijedi čudna moralna poruka:”Svi za jednoga,jedan sve za sebe i samo sebi!” To je bila briljantna pobjeda nad radništvom bivše Jugoslavije jer su uspjeli prastarim metodama instrumentalizirati snagu radništva u isključivo ostvarivanje svojih zgrtačkih interesa.Okrenuti radnike jedne na druge ,zadojiti ih mržnjom,da bi malobrojna kasta postala vlasnikom svega onog što su generacije Titove Jugoslavije stvarale svojim udruženim radom i udruženim investiranjem jer su težili stvaranju društva objektivne slobode i objektivne demokracije. Titovu Jugoslaviju,koju danas reakcionarne snage uporno žele prikazati i svrstati uz blok totalitarnih “komunističkih” zemalja poput Staljinovog Sovjetskog Saveza, ili čak u kategoriju totalitarizama genocidnih Crvenih kmera,njihove laži kvazilijeva parlamentarna opozicija nikada ne demantira,tajeći da u prošlom sistemu su postojali demokratski izbori gdje se svaki pojedinac mogao kandidirati bez obzira da li je iz partije ili ne!Dakako,ta opozicija se javno ograđuje od “jednoumlja” bivšeg sistema,što je dokaz da su kreatori zajdeničke predstave koju nazivamo “višestranački pluralizam”,dok ostatak Svijeta SFRJ još uvijek pamti kao simpatičnu multietničku i mirnu državu “kojoj se nešto dogodilo”nakon smrti Tita.Kako je moguće da nam se to desilo unatoč dosegu visokog stupnja razvoja znanosti iz područja psihosocilogije? Koji su to “duboki mislioci “ koji su nam,i koji nam i dan danas, racionaliziraju silovanje bivše Jugoslavije?Tko ih je podučio svim mogućim metodama pranja mozga masa da bi pri tome sakrili svoj cilj koji nije birao sredstva?

Propaganda,znamo svi,postoji oduvijek,no u širu i planiranu upotrebu došla je tek nakon prvog svjetskog rata .U to vrijeme koncentracija kapitala i proizvodnje su već stvorili monopolističke forme kapitalizma iz kojeg se formirao najveći stadij kapitalizma-imperijalizam,za kojeg opsjenari masa upotrebljavaju termin-neoliberalizam.

Propaganda je bila i biti će „dimna zavjesa „ imperijalizma kojemu je glavna karakteristika izvoz kapitala!Taj financijski kapital se plasira putem kredita i investicija i cilj mu je preuzeti prevlast u nekoj državi,prevlast u međunarodnoj poziciji i potlačiti domicilni narod u svrhu što veće eksploatacije ljudskih, materijalnih i prirodnih resursa.

Zato su američke analize psihosocijalnih aspekata „ispiranja mozga“ u pravilu toliko zasićene antikomunističkom propagandom da predstavljaju same po sebi sredstvo za „ispiranje mozga“ svojih čitalaca odnosno gledatelja tv- informacija .
(U toj antikomunističkoj histeriji netom nakon završetka rata nije apsurd činjenica da pod pokroviteljstvom CIA-e, Hitlerov šef tajnih službi Reinhard Gehlen (Org) postaje šef zapadnonjemačke tajne službeBND ,sve do umirovljenja 1968.godine.Tijekom Drugog svjetskog rata, Gehlen je nadgledao sve njemačke vojno-obavještajne operacije u istočnoj Europi i SSSR-u.Gehlen je uspio snažno utjecati na američku politiku prema sovjetskom bloku. Nakon rata, Vatikan, ostaci OSS-a, SS-a (Schutzstaffel, elitni čuvari nacističkog inteligencije) i raznih grana SMOM-a (Sovrano Militare Ordine di Malta)udružuju se u borbi protiv zajedničkog komunističkog neprijatelja i radi očuvanja i transporta ogromnog ratnog plijena. Te organizacije omogućuju bijeg ex- nacista .Katolički samostani su poslužili kao sigurne kuće za ratnim zločincima na putu u Latinsku Ameriku. Ta ruta se popularno zvala “ratline”.Tim rimskim “ratlinima” je upravljala mala, ali utjecajna mreža hrvatskih svećenika, članovi Franjevačkog reda.Krunoslav Draganović je bio hrvatski svećenik ,također savjetnik Ante Pavelića,sudionik ustaškog pokreta i član Papinskog odbora za pomoć, pomoć i preseljenje agencija Svete Stolice. Draganović je organizira preseljenje30.000 Hrvata, uključujući i većinu Pavelićeve vlade i njega samog koji je pobjegao Argentinu. Svoj trud u sklanjanju najvećih ratnih zločinca opisuje kao “humanitaran “ rad.)

“Primjera radi,u Indoneziji je 1965. godine pobijeno oko pola milina ljudi u roku 6 mjeseci.U periodu poslije oslobođenja od nizozemskog kolonijalnog jarma 1949.godine razvio se u toj mladoj nezavisnoj državi izuzetno snažan lijevoorjentirani pokret,a komunistička partija Indonezije postala je glavna politička snaga u zemlji,iako nije neposredno držala vlast u svojim rukama.U takvoj situaciji reakcionarne snage u samoj zemlji,uz maksimalnu pomoć i potporu SAD,pripremale su svoj plan za fizičko uništenje komunista i svih onih koji imaju ikakve i često i nikakve veze s komunističkim pokretom. Pokolj pola miliona ljudi se zbio pred očima cijele sv. javnosti ali je brzo bio zaboravljen,pa su čak izostali neki veći protesti.Za tu uspješnu kampanju zataškavanja tog čudovišnog događaja zaslužna je prije svega propagandna mašinerija SAD i drugih kapitalističkih zemalja,ali također i prilična "pospanost" lijeve i komunističke propagande.Zato je R.Nixon mogao izjaviti sa zadovoljstvom 1967.g. da je Indonezija "najveći zgoditak SAD u jugoistočnoj Aziji..”(MZ)

Unatoč tom iskustvu,ponovila se ponovno bez otpora i prekasnom kritikom kobna 1970.godina, rat u Vijetmanu,a prije toga su se nizali vanjski politički pritisci i igranje sa emocijama katolika i budista zbog tobože “nedostatka vjerskih sloboda”. A posebno Nixonova odluka da 1970. godine prošire rat i na Kambodžu. Toj dotad mirnoj zemlji to je donijelo užasne patnje, ne samo američko bomardiranje, nego i zbog onoga što je uslijedilo u građanskom ratu: dolazak na vlast genocidnih Crvenih Khmera bio je izravna posljedica mračne uloge Amerikanaca u uništenju mira u Kambodži..Tako je stvoren propagandni “dokaz” kako je komunistička ideologija-totalitarna,socijalzam neodrživ. Pa da navodimo dalje:kako je Pinochet u rujnu 1973. vojnim udarom došao na vlast u Čileu?Američka administracija je itekako pomagala čileanskim desničarima kako bi spriječili dolazak na vlast socijalističkog predsjednika Salvadora Allendea.Za tu svrhu postoji posebni vojni centar za obuku sa posebnim priručnicima koji upućuju polaznike kako se iznuđuju priznanja,provode troture,linčevi,organiziraju “slučajni” pogromi,metode širenja glasina i stvaranja panike.To je Western Hemisphere Institute for Security Cooperation kojeg su mnogi,sa pravom preimenovali u “škola diktatora”.U razdoblju od 1946.do2001., obučeno je više od 61.000 latinoameričkih vojnika i policajaca. Posebnu ulogu imaju te tzv.specijalne postrojbe.
(Popis zemalja Latinske Amerike i broj polaznika specijalnih postrojbi vojnog centra Western Hemisphere Institute for Security Cooperation(škola diktatora Argentina -931,Bolivia -4049 ,Brazil - 355 ,Chile - 2405 ,Kolumbija -8679 ,Costa Rica - 2376 Dominikanska Republika – 2330, Ekvador – 2356, El Salvador -6776, Guatemala - 1676 Honduras -3691, Nikaragva -4693 ,Panama -4235 Paragvaj, - 1084, Urugvaj - 931 ,Venezuela -3250.)
Zatvarani su, mučeni i ubijeni mnogi Pinochetovi politički protivnici u Čileu. Sredinom 70-ih šest južnoameričkih država, kojima su na čelu bili autoritarni režimi, potpisalo tajni sporazum o zajedničkoj borbi protiv političkih protivnika. Tako je pokrenuta operacija “Kondor” u sklopu koje su se Argentina, Bolivija, Brazil, Čile, Paragvaj i Urugvaj dogovorili da će ubijati disidente i političke protivnike. Pa nije niti čudo što se bivši američki ministar vanjskih poslova Henry Kissinger toliko suprostavljao osnutku Međunarodnog kaznenog suda, možda i stoga što bi i on sam na njemu mogao završiti, posebno s obzirom na velike patnje ljudi u Kambodži i Čileu.Prošle godine,pokušaj atentata na dopredsjednika i na predsjednika Bolivije Eva Moralesa!?
(To su strani plaćenici, među njima očito nema Bolivijaca", rekao je Morales na skupu čelnika ljevice u Cumani, na istoku Venezuele." Atentatori na Moralesa oružje i eksploziv su držali kod ustaške grupe koja pruža utočište međunarodnim fašističkim grupama.U pucnjavi protiv hrvatskih, irskih, mađarskih i bolivijskih plaćenih terorista, policija je pogubila Eduardo Rózsa Floresa, Irca Michaela Martina Dwyera i Mađara Árpád Magyarosi,druga dve ubojice su uhićeni - Hrvat Mario F. Tadić i Mađarski Elod Toazo.”(Nacional/17.04.2009)U pretrazi njihovih prebivališta pronađene su tiskovine fašističke ideologije u kojima se poziva na rušenje bolivijskog socijalističkog vodstva.Pronađeni su i popisi budućih ciljeva i žrtava. Drugovi iz Bolivije poručuju da Ustaški pokret jača više nego ikad zahvaljujući Luburićevoj pomirdbi svih Hrvata čiju ideju je oživio Franjo Tuđman.Poručuju da bahatost ustaškog pokreta su štitile SAD. Bolivijski predsjednik Morales je upozorio da ista organizacija još uvijek postoji i djeluje u Boliviji, ističući da će policija i dalje tražiti njene članove..)

Možda bi detaljnije odgovore znala Madeleine Albright kojoj je politički mentor bio taj isti Zbigniew Brzezinsky, savjetnik američkog predsjednika za nacionalnu sigurnost,koji je prije 31 godinu,ili prije 13 godina prije “Rata za ulazak u NATO” ,kojeg mi nazivamo,viješto nametnutim terminom, “domovinski” rat, dakle 1978. god. u Švedskoj, u gradu Uppsali, na skupu sociologa i studenata sociologije , uskom krugu Amerikanaca izjavio onu staru težnju velikih sila za kontrolom ovih prostora, a ovaj materijal, u prijašnjoj državi, neko vrijeme bio je proglašen državnom tajnom(!?):

“ Krajnji cilj SAD u Jugoslaviji jest uklanjanje komunističke vladavine u bilo kojoj formi. Taj cilj se u dogledno vrijeme ne može ostvariti i njegova realizacije zavisi kako od stanja u toj zemlji, tako i od stanja u globalnim, svjetskim okolnostima. U okviru konkretne strategije statusa quo potrebno je poduzimati ove mjere:
a)stalno i dosljedno ukazivati na staljinističke tendencije u sovjetskoj politici i time zastrašivati jugoslavenske komuniste i druge ljevičare u zemlji i svijetu;
b)sistematski pomagati i davati publicitret raznim opozicijskim grupama u Jugoslaviji, u vezi s tim treba mnogo više reklamirati razne jugoslavenske disidente. (...)
c)u interesu je SAD da pomažu one centralističke snage u Jugoslaviji koje su spremne na otpor SSSR-u. Istodobno, jednako je važno pomagati i sve separatističko-nacionalističke snage, jer su one prirodni neprijatelj komunizma kao ideologije. Iako je proturječna ta taktika istodobnog pomaganja i centralističkih i separatističkih tendencija, ima svoje duboko opravdanje, što se već pokazalo i u drugim prilikama (razbijanje komunista u Indoneziji);
d)posljednjih desetak godina čini se da povijest jasno pokazuje kako je ideja nacionalizma jača od ideje komunizma. Za to nisu dokaz samo trvenja unutar pojedinih komunističkih zemalja (Rusi i Ukrajinci u SSSR-u, Srbi i Hrvati u Jugoslaviji, Česi i Slovaci u ČSSR itd.) nego još više trvenja i sukobi, pa i ratovi između pojedinih komunističkih zemalja (SSSR –Kina, Vijetnam – Kambodža). Zato na tu kartu treba igrati na dugi rok i kad je Jugoslavija u pitanju, kako bi se angažiranjem raznih nacionalističkih tendencija oslabila otpornost komunizma;
e) izuzetnu važnost u ideološkoj borbi protiv komunizma u Jugoslaviji i drugdje ima kulturno-ideološka infiltracija putem sredstva masovnih komunikacija (štampa, radio i televizija) (...)
f) u ideološkoj borbi protiv komunizma poticanje potrošačkog mentaliteta, a tu Jugoslavija također predstavlja povoljno tlo, nije bez značenja. Iskustvo pokazuje da je taj mentalitet gotovo nemoguće zaustaviti, kad se jednom pojavi, on probija sve sve teorije komunističkog egalitarizma bolje nego mnoge političke akcije. (...)
g)veliki su jugoslavenski dugovi zemljama Zapada, naročito onima u Europskoj ekonomskoj zajednici. Ti dugovi, zajedno s onima koje će Jugoslavija i ubuduće uzimati, izuzetno su pogodno sredstvo ekonomskog i političkog pritiska na tu zemlju. Stoga je porast jugoslavenskih dugovanja, dugoročno gledano, koristan za američke interese, te Jugoslaviju ne bi trebalo sprečavati da uzima nove kredite, makar to privremeno imalo i negativne efekte za zajmodavca, jer se to lako kompenzira ekonomsko-političkim mjerama.
h)veću pažnju treba posvetiti jugoslavenskim građanima koji se vraćaju u zemlju sa svog boravka u inozemstvu, to ne znači da ih treba pretvarati u teroriste, čemu teže ekstremne grupacije jugoslavenske fašističke emigracije, negio ih teba koristiti kao nesvjesne i svjesne propagatore američkog i zapadnog načina života.
i)na međunarodnom planu treba i dalje cijepati pokret nesvrstanih, na tom planu još bolje bi se mogao iskoristiti blok latinskoameričkih zemalja koje su najbolji „trojanski konj“što ga SAD imaju unutar pokreta nesvrstanih, kao što SSSR ima Angolu, Kubu itd.

Takvi zadaci politike SAD prema Jugoslaviji zahtijevaju i određene političke saveznike unutar zemlje. Iskustvo pokazuje da se najbolji saveznici nalaze među imućnijim slojevima jugoslavenskog društva, a to su u prvom redu pripadnici liberalne inteligencije koji su zaineresirani za individualne slobode, neograničenu slobodu štampe, umjetničkog stvaranja itd. Svima njima treba pružati maksimalnu podršku koja će ohrabriti i njih i njihove potencijalne pristaše pa makar takva politika izazvala i represalije od strane vladajućih komunista.“
Sadržaj iz dijela članka što ga je Zvonimir Krstulović (sada urednik iz Metro-portala.hr) 22. XII. 1990. objavio u listu Slobodna Dalmacija pod naslovom "Prirodni neprijatelj komunizma".Z. Krstulović ih je objavio dva puta, prvi put u splitskoj "Omladinskoj iskri" čiji je tada bio glavni urednik, prvo objavljivanje spomenutih materijala bilo je sredinom svibnja 1987. god. također u "Omladinskoj iskri" koja je zbog toga zabranjena jer se radilo o državnoj tajni.

Na internetu su objavljeni tajni vladini dokumenti Reaganove administracije pod rednim brojem (NSDD 133) - "američka politika prema Jugoslaviji. koji potvrđuju vjerodostojnost gore navedenog dokumenta.Također u zborniku iz 1973.godine ”Osnovi vojne psihologije” A.Lošić navodi 12 “posebnih,ali trajnih”ciljeva agersora i povezuje pojmove sa današnjim informacijama o stvarnom postojanju tih američkih centara za obučavanje vojnika (“Ispiranje mozga”-Psihologija propagande,M.Zvonarević,izdanje 1981. godine ).Autori spominju kanadske centre povezane sa tzv. projektima -MKULTRA .Uz pomoć Pavlovljevih refleksa mi bi trebali konačno shvatiti i promjeniti crno bijelu sliku nedavne povijesti jer na žalost neki su upozoravali ali ih nitko nije uzeo za ozbiljno, ili su bili marginalizirani,ili gurnuti pod tepih zbog politike “nezamjeranja”:

a)Razbijanje unutrašnjeg jedinstva naroda i njegovih obrambenih,posebno oružanih snaga;kakve to može imati implikacije po našu jugoslavensku,mnogonacionalnu zajednicu nije teško predpostaviti;
b)Rušenje ugleda i vrijednosti date društvene zajednice i omalovažavanje njenih uspjeha i mogućnosti,s težnjom izazivanja inferiornih osjećaja i sudova da je neminovnost osloniti se na “jače i superiornije”,na agresivne sile.U tome sklopu naročito će se podcjenjivati obrambena moć i sposobnost uspješnog suprostavljanja agresiji;
c)Glorificiranje društvenih,ekonomskih,vojnih i političkih vrijednosti vlastitog sistema,veličanje vlastite moći;
d)Omalovažavanje i klevetanje-insinuacijama i podvaljivanjem-državnog,političkog i vojnog rukovodstva,njegovih namjera,sposobnosti,ljudskih i profesionalnih kvaliteta;
e)Maskiranje i pravdanje pravih ciljeva agresije,odnosno hegemonističkih aspiracija,falsificiranjem “argumenata” i premisa zaključivanja;
f)Ukazivanjem svestrane podrške emigrantskim i opozicionim,petokolonaškog i drugog karaktera,snagama u zemlji i u inostranstvu,s namjerom njihovog aktiviranja i uključivanje u opću skalu pritisaka i mjera izazivanja stanja i tendencija koje slabe protivnika;
g)Ubacivanjem “klina u točkove” savezništva,omalovažavanjem,pozivanjem na “stare grijehe” pojedinih savezničkih sila i na nesuglasice iz bliže i dalje prošlosti,sijući tako nepovjerenje među udruženim snagama otpora;
h)Pridobivanje vlastitih saveznika i njihovog mnijenja za ciljeve agresivne i hegemonističke aktivnosti;
i)Zastrašivanje novim i nepoznatim rušilačkim sredstvima naoružanja i isticanja besmisla pružanja otpora takvoj moći;
j)Izazivanje straha i panike u slučaju primjene suvremenih borbenih sredstava,negiranjem sposobnosti društva,njegovih obrambenih vojnih i sigurnosnih snaga i njihovih mogućnosti da ih uspješno zaštite;
k)Izazivanje nostalgičnih osjećaja i zabrinutosti za svoje najbliže,za svoj zavičaj;
l)Izazivanje pobuna,dezerterstva iz oružanih snaga,diverzija unutar zemlje i obrambenog sistema.”

(tekst gore izdvojen iz “Osnovi vojne psihologije)

Pridobivanje svijetskog javnog mnijenja za svoju hegemonističku i agresivnu politiku i utjecanje na to mnijenje i na realne potecijalne sveznike da agresiju prihvate kao „neophodnu“ akciju,kao”oslobodilačku misiju”,“humano bombardiranje“,“borba protiv terorizma“je postao glavni zadatak američke propagande. Nije teško zamisliti da su i zapadnoeuropske,a posebno američki vojni krugovi svim žarom nastavili istraživati mogućnosti propagandnog i psihološkog rata da bi ostvarili svoju dominaciju i u onim zemljama koje su odlučile uspostaviti socijalidemokratsko uređenje jer ne smije postojati nigdje takav uzorak za uspoređivanje. Odavno su shvatili da se otpor naroda ne može slomiti samo konvencionalnim oružjem.Zato više cilj rata nije bio osvajanje teritorija izvana,već osvajanje ljudskih duša unutar te države. Shvatili su da se otpor naroda najbolje ruši tako da se slomi podrška naroda prema vlastitom vodstvu tj.ideološkom uvjerenju,bilo da se radi o živim, ili povijesnim, ili idejnim vođama.Svaka vojna intervencija je patetično branjena riječima “da je to moralni zadatak” svakog čovjeka. Dakle,što nije po ukusu i apetitu američkih imperijalista i militarista postaje “krizna točka”.

Socijalistička Jugoslavija u svojoj regiji je imala važnu ulogu zbog svog industrijskog razvoja i ekonomskog uspjeha.U dva desetljeća prije 1980.-te godine,godišnji BDP je u prosjeku iznosio 6,1 %,uvedeno je društveno tzv.besplatno zdravstvo ,obrazovanje,stanogradnja,stopa pismenosti iznosila je 91%,a životni vijek je bio 72 godine. 1980, nešto prije smrti maršala Tita,SAD su privukle Beograd međunarodnim kreditorima uvjetovajući već u prvom krugu investicija makroekonomske reforme.To je bio početak kraja.Ubrzo je slijedio sporiji rast, akumulacija inozemnog duga, a posebno troškova za servisiranje duga,umjetno kreirana hiperinflacija koja je uzrokovala pad životnog standarda od prosjeka.Javljaju se secesionističke tendencije koje izrastaju iz socijalnih i etničkih razlikosti.,upravo tijekom razdoblja tog brutalnog osiromašenje stanovništva!Te reforme, uz potpisivanje sporazuma o restrukturiranju duga sa službenim i komercijalnim vjerovnicima, također su služile slabljenju institucija savezne države i stvaranja političkih podjela između Beograda i vlada republika i autonomnih pokrajina. Premijerka Milka Planinc, da uopće program provede, morala je obećati MMF-u neposredno povećanje diskontne stope i još mnogo toga za Reaganomic arsenal mjera! I tijekom ‘80-ih, MMF i Svjetska banka povremeno propisuju daljnje doze njihove gorke ekonomske doktrine tako da jugoslavenska privreda polako pada u sve dublju provaliju . Nakon “reformi” iz ’80.-ih, stopa industrijskog rasta pada na 2,8 posto u razdoblju 1980-87,sve do nulte stope 1987-88 i tako sve do -10% negativnih stopa rasta do 1990.godine. Taj proces pod pokroviteljstvom MMF-a i SB umjesto da ozdravljuje,on je inficirao i tako destruirao tu socijalnu državu Jugoslaviju, sa svim predvidljivim društvenim posljedicama.

Imperijalizam svoju konstrukciju nastavlja graditi na destrukciji nad svim “neovisnim” novonastalim državicama bivše SFRJ.

Gospodo,na trulim temeljima gradite kuću!

No pasarán!!!

• Dnevnik Franka Valli - Ned, 16/01/2011 - 01:05
  
• Komentari 33
• 3401 čitanja
  Pošalji poruku autoru
  dodaj komentar