pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Dočekali smo i to - premijer Ivo Sanader i njegovi najbliži suradnici počastili su nas procjenama vrijednosti svoje pokretne imovine, i, ne znam za vas, ali nekako se osjećam pokislim. Jest, cijela je javnost tražila da članovi Vlade napokon kaže koliko toga imaju, i oni su to sad, kao, ispunili, ali niti je itko rekao kad, niti kako je, niti čime je, recimo, Sanader pokupovao sve one silne satove. Pa još kad se pročita da tamo nekakav Ratko Maček ima vrijednosti od 700 tisuća kuna, čovjeku dođe da se obilno izbljuva. Ma dajte, pa kad je i čime taj lik to uspio zaraditi??? Isto pitanje ide i njegovome najmilijem šefu - nismo li nedavno pročitali njegovu poslovnu biografiju? Šta, prodajom golotinje Startu je namaknuo milijun i po kuna???
Bilo bi zanimljivo vidjeti lica i šefa Vlade i svih ostalih koji su se sad dosjetili napraviti ovu procjenu u trenutku dok su je ispisivali - sigurno su zadovoljni svojom kvazi-iskrenošću imali na licu onaj Sanaderovcima tako svojstven nadmeni osmijeh koji nama svima govori "ma šta mi možete, jači sam i ljepši od svih". Nedavno se cijela gužva digla oko imovine Ivića Pašalića, i to s pravom. Nego, hoće li sada Stipe Mesić postaviti i Sanaderu isto ono pitanje koje je (ponavljam, s pravom) tada postavio nekad svemoćnome doktoru - prijatelju, odakle? Sigurno neće, u svjetlu novoga savezništva na liniji premijer-predsjednik, jer bi time mogao narušiti presvijetli image koji o samome sebi Sanader, Maček i slični grade.
A grade ga, piše novi Nacional, uz pomoć knjige "Moć pozitivnog mišljenja" Normana Vincenta Pealea, koja je postala praktički temelj cijelog javnog nastupanja HDZ-a. Nedavno pročitah jednu drugu knjigu, "Kako su prodavači magle osvojili svijet" (How mumbo-jumbo conquered the world), toplo je preporučam, jer se iz nje može shvatiti nešto potpuno poražavajuće - našim životima i budućnošću upravljaju ljudi koji se radije rukovode željom da sami sebi, a onda i drugima, izgledaju najjači, najljepši i najpametniji, nego što to doista i pokušavaju postići svojim (eventualnim) znanjem i pameću.
“Ako mislite na poraz, preklinjem vas da se oslobodite od takvih misli, jer ako mislite na poraz, skloni ste tome da ga i doživite. Prihvatite stav ‘Ne vjerujem u poraz’."
Eto, to je filozofija kojom se rukovode u HDZ-u, i onda to još ležerno i priznaju u svojim oduševljenim odama Pealeovoj knjizi. Oni dakle misle da je jedini poraz koji mogu doživjeti onaj koji sami priznaju, sve ostalo je samo stvar dojma. Otud stižu i sve reakcije iz Vlade na onih milijardu afera kroz koje su prošli (u vlastitim očima) netaknuti: Žužul, Brodosplit, satovi... samo su najsvjetliji primjeri. Ili, još jedan primjer:
“Vježbajte uvijek govoriti nešto pozitivno u vezi s onim o čemu ste govorili negativno. Govorite pozitivno. Primjerice, nemojte reći: ‘Danas će biti grozan dan.’ Umjesto toga tvrdite: ‘Danas će biti divan dan’”.
Tako možeš staviti ruku u vrelu vodu, i kazati sebi da je hladna, i umjesto opeklina zaraditi smrzotine. Ma dajte, što je ovo ako nije mumbo-jumbo? Istina, to je onaj mumbo-jumbo koji omogućava da se bivši televizijski novinar i običan glasnogovornik nadeblja do 700 tisuća kuna, a mi svi skupa smršavimo to razine idiota u trenutku kad izađemo na birališta.