Tagovi

Imenujmo ljude koji bi mogli voditi ovu državu!

Hajdemo biti konkretni!
Predložimo živu?e i stvarne ljude!
Dosta je bilo kritike i nasla?ivanja sa silnim greškama i silnim lopovlukom drugih!Svatko bi ovdje želio biti pre-pametan i svatko bi želio podsvijesno da možda on, makar i bezimeni participira jednom na neki na?in u jednoj budu?oj vlasti i sli?no.DA, to smo nesvijesno "nau?ili" i pobrali od vladaju?ih - svi mi ovdje priznali to ili ne.Svi mi znamo mislit, ali da li znamo re?i jasno i glasno tko bi to mogao i trebao zbog prejakih razloga, ?injenica biti na ?elu ove napa?ene zemlje i naroda.Ja ?u iz svojeg vlastitog pogleda predložiti nekoliko ljudi, a vi drugi dajte, predložite druge!Ajdemo napravit neku listu, selekciju, dati nekome podršku ili barem me?usobno uhvatiti jednu istinitu nit me?u gomilom laži.
Predlažem ove ljude koji su svojim mišljenjem, osje?anjem i htjenjem dokazali barem neke vrline onih ideala za kojima su ?eznuli najbolji sinovi Hrvatskog naroda u povijesti (Jela?i?,Mažurani?,Star?evi?,Krleža,Radi?,Augustin?i?,Šimi?,Gotovac i drugi), dakle konkretne, naše suvremenike:Lesar,Latin,Sever,Puljiz,Stankovi?....
Evo ih nekoliko, moja su znanja nedostatna, moje spoznaje slabe, predlažite vi ostali dalje, moji prijedlozi mogu se baciti i u vodu ako su nedostojni i neadekvatni, ne vjerujem da ovdje nema ljudi koji znaju i osje?aju kako kuca bilo našega naroda!Najve?a je snaga u ISTINI i ?injenicama, time se treba borit!

Komentari

biti na čelu svake države

biti na čelu svake države je teško, no na čelu drave sa ovakvim narodom tri puta teže! hrvatskom narodu fali odgovornosti, hrvatskom narodu fali znanja te mu fali realnosti. mislim da u jednom značajnom segmentu problem hrvatske i njene vlasti nije u znanju političara nego u volji, odnosno u hrabrosti da se provedu reforme. jer pitanje je bili se tim reformama vlast uopće mogla održati, a sasvim sigurno da bi tim potezima mogli zaboraviti na sljedeći mandat. pričam o reformama koje su se odavno trebale provesti a svaka vlast bježi od njih kao vrag od tamjana ne želeći se konfrontirati sa narodom: otpuštanja u državnoj upravi, problem brodogradilišta koji 15 godina prekasno dolazi na tapetu, poljoprivreda, ogromna socijalna izdavanja itd...to su teme na kojima se dobivaju izbori - obećavanjem prava, dijeljenjem novaca iz crne rupe zvane proračun. no time političari onog trena kad dođu na vlast sami sebi podmeču klipove. dakle jednim dijelom je to greška političara, al' ni narod tu nije nevin. ni najmanje! narod poput neodgovorne i nezrele dječurlije uživa u obećanjima i dodvoranjima političara koji žude za njihovim glasovima. uživa u beneficijama koje su nerealne te pritom još nije zadovoljan, misli da zaslužuje puno više. i sa takvom klimom hrvatska je osuđena gurati sve dok ne pukne a onda će se valjda svi opametiti.

Tko je glasao

Predložimo živuće i

Predložimo živuće i stvarne ljude! ... i bit će sve isto kao i do sada.
Dakle državu, županiju, grad, općinu ...... će i dalje vodit oni ili onaj koji dobije najveći broj glasova a ne onaj koji je sposoban, pošten, i bla bla bla bla. Ni najveći nogometni virtuoz nije u stanju dobro igrat ako protivnička ekipa igra po pravilima (za faul) američkog nogometa.....
Pravila igre su dakle ključna ako se želi izabrati poštenog, sposobnog itd., jer bi po toj logici za lopove i nestručne nebi bilo mogućnosti da se uopće natječu na izborima.... ali kako to postići u državi u kojoj su mnoge moralne, političke, gospodarske i ine vertikale ljudi u najmanju ruku sumnjive prošlosti (i sadašnjosti).
Sjetite se samo kako je ovdje prošla rasprava (više njih) o biračkim spiskovima i koliko je ljudi uopće bilo zainteresirano dati svoj doprinos u senzibiliranju javnosti,... a radi se o jednom od krucijalnih problema bez čijeg riješenja nema ili će biti vrlo teško mijenjati ostalo..... jer sve počinje nakon završetka brojanja glasova. Neki ih započinju sa jedan, dva tri.... a neki startaju sa milijun i jedan, milijun i dva..... reklo bi se da ovi potonji imaju "malu" prednost :)

Što je ono bilo sa mijenjanjem izbornog zakona?

Kada će doći do toga da se glasa na otvorenim listama što je jedan od kljućeva za izbor sposobnijih unutar neke stranke ili neovisne lste...

Kako to da se na lsiti za izbor župana, gradonačelnika i načelnika zajedno sa njime nalaze i dva zamjenika a tvrdi se da se isti biraju neposrednim glasanjem.... no ni ta tema nije imala nekog odjeka na ovom portalu... Zašto?

I zašto još uvijek nema precizno (i službeno) navedenih ovlasti gradonačelnika i vijeća kao išto je kada su na suprotnim stranama.

Sve nas ovo čeka već slijedeće godine a dojam je kao da se ništa ne događa..... Zašto?

Tko je glasao

Sjetite se samo kako je

Sjetite se samo kako je ovdje prošla rasprava (više njih) o biračkim spiskovima i koliko je ljudi uopće bilo zainteresirano dati svoj doprinos u senzibiliranju javnosti,... a radi se o jednom od krucijalnih problema bez čijeg riješenja nema ili će biti vrlo teško mijenjati ostalo..... jer sve počinje nakon završetka brojanja glasova
e moj Milivoje, napokon si shvatio da je uzaludna borba...pa čak i u Trogiru...
hehe, pola milijuna branitelja je glasačka mašinerija koju je Ivo vrlo lukavo zamislio...ajte ljudi ostavite se ćorava posla

(doduše, rekao bi Ap da je 'zvijer samu sebe uvela u kavez', ali ključ od kaveza je još u Ive i ne da ga tek tako)

Tko je glasao

Abies, duga estetsko-modna

Abies, duga estetsko-modna dominacija svega i svačega je na umoru a nove nema ni na horizontu.

Još nedavno se nije moglo disati od raznih nuklearno-svemirskih forsanja, štabovi po beskrajnim rezidencijama i ladanjima sprdali su sa svim i svačim, beskrajne milijarde su se vrtile i mljele, 50.000 € je bilo samo za piće a za kurve i ostalo je trebalo puno više.

A danas je sve to u mišjim rupama

na sceni spomena i gledanja nevrijedno tek ponešto sleđenih igrokaza duhova o imperatorima nakon čije smrt su carstva otišla u 3pm, u prah i pepeo, a snage prešle poptuno na stranu njihovih neprijatelja.

Nisam je toliko moćan nego je 'zvijer samu sebe uvela u kavez'. Ja sam možda nehotice nasapunao kakvu daščicu, kao što je Anuška nehotice prolila ulje, a vjerojatno ni to - ključna je bilo slabost za takve impresivne estetsko-modne nivoe i uspjehe, a kako vjerojatno nisam jedini, zvijer je počela gubiti eliksire neodoljive privlačnosti, počeli su skriveni ili jedva vidljivi umori nijansica i to je bilo kobno po tu pojavu, inače uvijek beprijekorno fit i bez ikakvih slabosti.

P.S. Tako da bi se ad Demosa i bitke za lokalne izbore lako moglo desiti da zvijer u kavezu usahne, da sve snage i bilo kakva snaga napuste bojište, da se kao u Primoštenu nitko ne smije ni javiti da je HDZ/SDP/HNS/HSP i da umjesto bitke bude beskrajno nezgodnih poslova i molitve da bilo šta rodi iz, od te duge estetsko-modne dominacije, puste i spržene zemlje.

Tko je glasao

..zvijer je počela gubiti

..zvijer je počela gubiti eliksire neodoljive privlačnosti..
moguće da zatraže novi eliksir od Radmana...

(neki kažu da Ivo budno prati situaciju u Helenskoj republici iliti Greece)

Tko je glasao

e moj Milivoje, napokon si

e moj Milivoje, napokon si shvatio da je uzaludna borba...pa čak i u Trogiru... Možda si u pravu, ali kada sam ja u pitanju onda prvo slijedi borba pa tek onda brojanje ....

Tko je glasao

Drzavu moze voditi svatko

Drzavu moze voditi svatko tko je sa obje noge na zemlji.Ne mora biti nobelovac, pa niti narociti strucnjak.Ali mora prije svega znati sto mu je posao.A to je:
- sluzenje glasacima koji su mu dali povjerenje.

(Tu nastaje problem koji je skoro nerijesiv: ljudi izabiru one koji govore ono sto im se svidja, a ne ono sto je realno.A to pak proistjece iz prosjecnog nivoa obrazovanja.No minimum edukacije glasaca o tome tko koga placa i tko kome sluzi je nuzan makar u 4 razredu srednje skole da se ne stvori nekakva izvitoperena slika visestranacja.)

Takav eventualni vodja mora imati i cvrst nadzor nad vlastitim egom, u cemu mu trebaju pomoci instrumenti kontrole i transparentnosti.Ne radi se o nepovjerenju prema njemu osobno ili svim slijedecim nakon njega, nego o nuznom sustavu prevencije sindroma kvarenja ljudi pod utjecajem moci.To je poznata i jasna cinjenica.
Vodja sa realnim stajalistem prema poslovima u odnosu na svoje potencijale, mora predloziti i odabrati tim ljudi koji su najreferentniji za rijesavanje problema u pojedinim podrucjima.Istodobno ima pravo i obvezu u razumnim rokovima kontrolirati i eventualno mijenjati one koji ne izvrsavaju dogovoreno prema ocekivanom rasporedu.
Kad se ovome doda i mogucnost promptnog e-glasanja i pokretanja nekih hitnih pitanja neposredno, onda je to uglavnom to.S obzirom da smo sad negdje oko 0 ( nula. zero) nista nas ne sprijecava prijeci odmah na najnoviji software i najoptimalniji pristup politici.
Znaci implementirati sve instrumente koji eliminiraju tzv. elitizam ( ex. avangardnost), samovolju i nedodirljivost, zajedno sa ubrzanim pristupom putem tehnologija do onih koji imaju mandat za odlucivanje.
Kad se nesto gradi iz temelja, ne treba ponavljati pogreske iz starijih losih ili propalih projekata.Znaci visestranacje, sa manje posrednika, brze mogucnosti inicijative od glasaca i stalno pracenje referenci.Vladajuceg od glasaca i njegova opcija kontrole onih koje je postavio po podrucjima rada.

Konkretno dno dna je samovoljno dodjeljivanj 6% povisice iz djepova poreznih obveznika, onima koji zive na njihov racun.Bez da ih se ista o tome pitalo.A zapravo je poanta rasteretiti porezne obveznike i rastjerati ovu gomilu birokrata u cim vecem broju.To je samo jedan primjer ovog teatra apsurda.
Zato nam zapravo prije novog vodje treba ili donator sa barem 30 mld.€ ili MMF.Ovo drugo je izglednije.

Tko je glasao

Stvar je ipak malo

Stvar je ipak malo kompleksnija. Uzmimo primjer iz okruženja, iz Srbije. Srbi su izabrali premijera i nakon što je zaprijetio onima koji su imali što izgubiti, ti su ga jednostavno ubili. Mi nemamo pravo izabrati nekog koga će mo sutra izručiti interesnim grupama da ga ubiju! Sve kad bi takvog izabrali, ako neznamo ko danas vlada Hrvatskom, ko ima interes da se ne provedu korijenite reforme, samo bi takvog poštenog čovjeka žrtvovali. Hrvatskoj treba čovjek koji znade igrati to "Žikino Kolo", koji zna koji su to neformalni centri moći, i kako ih nadmudriti. Nadmudriti, naglašavam jer bi otvorena konfrontacija sa tajnim službama i vrlo moćnim novonastalim kapitalistima, raznim završila ubojstvom našeg kandidata. Zato, moliću, bez naivnosti i pamet u glavu.

Tko je glasao

Tako je, bez naivnosti i

Tako je, bez naivnosti i fantazija da ne kažem bajki!Zdrav razum i trezvenost trebaju voditi ovu stvar više nego ikada prije.Ali po logici-nitko tko je pošten ne bi trebao biti premijer jer bi ga ubili ili ubili nekoga od njegove obitelji - po toj logici bolje da nemamo ispravno vodstvo nego takovo koje balansira između pozitive i korupcije.Pa onda ni ovo sadašnje nije toliko loše, dobro se snalaze u svemu i svačemu, to im se mora priznati.Ne treba nabrajati koliko je atentata pokušano na državnike i premijere u povijesti, kako pozitivne tako i negativne državnike.Ali zar oni nemaju plaču, beneficije, zaštitu i protokole, nije li taj posao sa svim beneficijama vrijedan rizika?Onaj koji se boji riskirati nije ni zaslužio biti premijer.Nije li npr. snajper mogao skinuti Vladu Gotovca kada je držao govor ispred komande jna?Mogao je, ali on se nije bojao.

Tko je glasao

Eto vidiš, nije ga skinul

Eto vidiš, nije ga skinul jugo snajper, ali ga je umalo skinul hrvatski pendrek tam negdje devedesetih na velikom prosvjedu na trgu...

Tko je glasao

To je bilo, mislim, 92-ge u

To je bilo, mislim, 92-ge u Puli. Istukao ga "covjek" vojnickim remenom.

Tko je glasao

Niukom slučaju nisam mislio

Niukom slučaju nisam mislio da nebi trebali izabrati poštenog i časnog, ali ne i naivnog koji bi kao Đinđić najavljivao na sva usta kako će počistiti tajne službe a da nije prvo donio adekvatan zakon u parlamentu. Da je šutio i kezio se naokolo a radio na zakonskim rješenjima koji bi otpuhali komuniste i njihov štit i mač -KOS i UDBU sa vlasti, preživio bi. Kad bi parlament izglasao zakone, on se mogao iza tih zakona sakriti i reći" gospodo nisam ja, parlament je!

Tko je glasao

Imenujmo ljude koji bi mogli

Imenujmo ljude koji bi mogli voditi ovu državu!
evo ja amenujem ...

Tko je glasao

Ti fakat ne odustaješ od

Ti fakat ne odustaješ od vođe. Nema tog vođe, koji će biti pošten u ovom sustavu i uvjetima. Ja ne vjerujem niti jednoj osobi U Hrvatskoj da bih ga/ju postavila za vođu.
Ali u Hrvatskoj treba smanjiti broj općina, broj županija, smanjiti broj državnij i lokalnih službenika, ukinuti povlastice za silne dužnosnike.
Uvesti pravnu državu, a to znači da je državna vlast dužna poštivati zakone koje je donijela, te da će suci tako i presuđivatii u razumnom vremenu, a ne par desetaka godina poslije. Time natjerati državu da plaća u zakonskom roku svoje dugove, a i svi ostali. Uvesti osobnu odgovornosti svu za uspjeh i neuspjeh, i tako redom.
Nakon toga tako mije sve jedno ko je na vlasti.

Tko je glasao

Kada bi bilo tako da ne bi

Kada bi bilo tako da ne bi bilo u sebi ispravnog čovjeka koji bi bio vođa i uzor, tada je svejedno što se događa i svejedno što će biti s nama-po toj logici dakle ne vjerovati da postoji čovjek sa duhovnom snagom pok. Vlade Gotovca tada je i ova vlada dobra i odlična, barem još nema kaosa na cestama, gradovima, društvu kao npr. u Mad Maxu, tada vlastitom pasivom podržavamo dekadentnu vlast i veličamo je kao odličnu.
Kažeš - u Hrvatskoj treba....treba ovo i ono, dakle treba..to svi znamo da treba, ali tko će to napraviti?Stranci sigurno ne.Tko onda?
Od čovjeka ili nekoga tko je ispravan u svojoj savjesti ne može se pobjeći.I za 50 godina, kada nas ne bude netko će biti lider ovoga naroda kao što je bio i prije 100 godina.Naivno je misliti da će se politički sustav sam od sebe posložiti i postati ponizni sluga maloga čovjeka, građanina.

Tko je glasao

Nasumice birati ili

Nasumice birati ili predlagati bilo koga čini mi se malo neozbiljno. Mislim da bi trebalo odrediti kriterije po kojima birati. Kako nebi otkrivali toplu vodu treba se poslužiti iskustvom zemalja koje imaju uspješnu tranziciju.Prema njemačkom politologu d. Heinzu Boemu, stupanj privrednog i socijelnog uspjeha direktno je ovisan o kvaliteti provedene lustracije.

Tko je glasao

Treba nam čovjek poput

Treba nam čovjek poput Konrada Adenauera ili Vlade Gotovca.Čovjek kojega se banda korumpirana boji kao vrag raspela, boji do krajnjih granica, boji ne zato jer bi taj čovjek bio diktator več jedino i samo jer taj čovjek govori istinu, čini istinu i istinit je i prema samome sebi - navečer kada lježe u postelju, on lježe čiste savjesti.Takav čovjek nam treba.Sjetite se govora Vlade Gotovca pred sjedištem armijske oblasti u Zagrebu, sjetite se snage i istine u tim antologijskim riječima, sjetite se toga duha koji je govorio istinito ali nije mrzio i nije pozivao na linč.Taj duh - to je istinski i najbolji duh hrvatskog čovjeka, ono najbolje što smo imali među sobom u tijelu u posljednjih 10-tak godina!

Tko je glasao

Prije svega u politici nam

Prije svega u politici nam trebaju neovisni i moralni ljudi, a ne jeftina potrošna roba, moralno smeće i izrodi tipa današnjih političara.

Naravno treba nam i izborni zakoni koji će onemogućiti politički kupleraj. Izborni zakon koji će omogučiti izbor ljudi, a ne stranačkih poslušnika.

"Što vrijedi galopirati ako se krećemo u pogrešnom pravcu!"

Tko je glasao

Naravno treba nam i izborni

Naravno treba nam i izborni zakoni koji će onemogućiti politički kupleraj. Izborni zakon koji će omogučiti izbor ljudi, a ne stranačkih poslušnika.

najablize sto se tome moze doci u hrvatskom politickom sustavu su "otvorene liste", no i taj koncept ima manjkavu stranu, a to je jacanje pozicije demagoga.


Preselio sam blog. Od travnja nove dnevnike možete naći na:
aleksandar-hatzivelkos.from.hr
[new time, new place]

Tko je glasao

@Aleksandar Hatz, umjesto da

@Aleksandar Hatz, umjesto da pišem novi tekst dajem Ti jedan kojeg sam davno objavio na mreži. Tretira istu tematiku i objavljen je pred izbore.
_________________

V(i)renje pučanstva Piše: Xxxxx Xxxxxx; (na pollitika.com @jelenska)

Izbori koji to nisu

Još 31.07.2007. pod naslovom Izborima ususret (2) prozvao me dugogodišnji prijatelj, kum i bratić Željko na ovim stranicama, kao bivšeg člana VRH-a (Vlada Republike Hrvatske) u vrijeme premijera Račana. Točno, obećao sam da ću pisati. Željko dobro i detaljno zna zašto nisam već tada počeo pisati, dobro se poznamo i proveli smo podosta noći ispod sjajnog zvjezdanog neba Gornje Jelenske u raspravi o onim temama koje mislim, i treba, ubuduće dotaknuti. Mjesecima sebe uvjeravam da ne pišem, da će me to "koštati" u svakom pogledu, da ću imati posljedica, uopće ne bezazlenih, i ja i moja obitelj. Ne vjerujete? Vrijeme će pokazati!
Pitate se – pa otkud sada ta nenadana odlučnost i volja za iznošenjem onog o čemu razmišljam, činjenica koje u politici znam i svega što sam proživio u prošlih 51-u godinu od 17.08.1956. kada sam se rodio u G. Jelenskoj? Zašto sam se odlučivao tako dugo? Uz već gore naveden razlog, koji uopće nije paranoja već činjenica, ima ih još desetak. Najvažniji je slijedeći:

Ja sam tako nisko pao da mislim samo na istinu i jedina me zanima.

U našoj Domovini je to postalo opasno u svoj punini značaja te riječi.
Prokleto je dug, krvav i mukotrpan put od Kamenice, gumenih čizama i obojaka od maminog lila kombinea do prada cipela. Preciznije – od Jelengrada do Banskih dvora je tisuće i tisuće teških dana i noći, sa ne više od 5-6 sati spavanja dnevno. Tko ne vjeruje – neka proba! Kad sam ja uspio, sasvim obično seljačko dijete, onda to valjda može i svako od Vas. Ili? No, dosta o tome – to tako i tako nitko ne vjeruje, kao što se istini inače ne vjeruje.
Potraje li ovo moje pisanje i opstane li ova stranica ili kolumna – sve će se samo po sebi razjasniti i postati kristalno jasno. Čudi me Željko, u čiji IQ uopće ne sumnjam, da je tako uporan tjerajući me da pišem a dobro zna da ja ne želim komentirati samo dnevno političke događaje, uopće ne; - to su uglavnom bljezgarije tzv. političara sa svrhom zamagljivanja suštine. Uvijek i u svemu me je zanimala srž, ishodište, odredište i posljedice.
Točno to me uvijek zanimalo i u politici, valjda je to genetika mojih predaka. Došavši na najveći politički i državni položaj na kojem je (navodno) od doba Erdedya uopće neko iz Moslavine bio, bojim se, da sam između ostalog postao teški cinik i bez ikakve volje za bavljenje politikom i pisanjem o istoj. Hrvatska politika zapravo ne postoji.

Eto, predsjednik Republike Hrvatske (Ustavom izazvan) raspisao izbore za Sabor – Hrvatski državni sabor, kako smo ga u početku lijepo, i ponosno, zvali! Baš kao i kada lijepa, mlada i nevina djevojka prođe kroz mnoge nepoznate ruke – tako je i Hrvatska prošla "kroz ruke" velikih svjetskih igrača u materijalnom i političkom smislu u ovih 17 godina te postala nešto suprotno od lijepe, mlade i nevine djevojke. Dobrano već materijalno opljačkana, djelomice dragovoljno a većinom politički silovana – stoji pred Izborima 2007.
Poštovani, ti su izbori farsa, sve je već poznato i sa 85 % sigurnošću se u dvorani Sabora mogu napisati imena na fotelje u koje će sjesti oni koje smo mi navodno izabrali.
Kako? Jednostavno i istinito, ovako: Šest stranaka dobiva 95% mjesta u Saboru. Predsjednici/ce tih stranaka jedini odlučuju o sastavu lista i potpisuju ih. Svih šest su, uglavnom, neprikosnoveni u svojim strankama, poglavito neki. Pokojni Supek je to zvao – partitokracija. Njima podobni i po njihovoj volji se nađu na listi.
Prije izbora sve te stranke provedu (i plate) nezavisna istraživanja o svojoj popularnosti u RH i svakoj izbornoj jedinici. Usporede to sa javnim anketama, provedu, forme radi prijedloge predsjednika/ce liste sa imenima kandidata i kroz svoja stranačka tijela (pogledaj im Statute) za sve izborne jedinice i – to je to!
Na dan izbora na našem glasačkom listiću se nalazi npr. 10 stranaka tj. nositelja liste sa nazivom stranke ili koalicije. Prečesto nositelj liste uopće nije iz naše izborne jedinice. Vi zaokružite nositelja liste ali time glasujete za cijelu listu.
Tako, mi smo zapravo izabrali listu/liste onih šest predsjednika/ca, njih šestero točno znaju tko će i koliko njih ući u Sabor u svakoj izbornoj jedinici. Tih šestero biraju članove Sabora – ne mi!

Postoji li druga mogućnost?

Da. Na glasačkom listiću trebaju biti cjelovite liste, sa svim imenima ispod imena svake stranke. Tek tada možemo birati - npr. 2. sa liste A 3. sa liste B 12. sa liste C… Glupo je obrazloženje da je to nemoguće informatički zbrojiti, ali jedino tako mi recimo – glasujemo, tj. biramo.
Naravno, moguće je takav plahta-glasački listić izbjeći. To se radi tako da unutar svake stranke postoji demokracija (takve stranke u RH nema), tj. da od najmanjeg ogranka do vrha stranke članovi tajnim glasovanjem predlažu i biraju ljude za buduću listu. No, ja sam totalno zastranio…. Ovo nije USA, ovo je tvrdi Balkan, samo nije vladar sultan nego EU i nisu vazali bivši lokalni knezovi i plemići koji su se poklonili novom diktatoru već predsjednici/e stranaka.
Eto, zato su to izbori koji to nisu.

Subota, 20 Listopad 2007. objavljeno na www.gornja-jelenska.net

Tko je glasao

1. Kulić ne bi bio loš za

1. Kulić ne bi bio loš za Ministra gospodarstva odnosno financija
2. Oštrić bi bio kontrolor kvalitete sustava i Ministar zaštite okoliša
3. Gale- šef svih tajnih službi (kako bi osigurali transparentnost i provedbu)
4. AP-Ministar graditeljstva i obnove
5. Đikić-Ministar znanosti
6.Ministar obrane ?
7. Premijer ?
8. Predsjednik? (don Grubišić?)
......

Tko je glasao

Sub, 13/12/2008 - 06:02 —

Sub, 13/12/2008 - 06:02 — seneka
1. Kulić ne bi bio loš za
1. Kulić ne bi bio loš za Ministra gospodarstva odnosno financija
2. Oštrić bi bio kontrolor kvalitete sustava i Ministar zaštite okoliša
3. Gale- šef svih tajnih službi (kako bi osigurali transparentnost i provedbu)
4. AP-Ministar graditeljstva i obnove
5. Đikić-Ministar znanosti; ili akademik Stipetić
6.Ministar obrane ? @rmarino69
7. Premijer ? Vesna Škare Ožbolt
8. Predsjednik? (don Grubišić?); prof. Jurčević; dr.sc. Tonči Tadić
9. Ministar zdravsva - @seneka!!??
10. MUP - @jedinohrvatska;@hanhan; Josip Vresk, Jakob Bukvić
11. Ministar branitelja - a što misliš..!!??
12. Ministar rada i socijalne skrbi - @tyche ili Nešo Lučanin
13. Ministar Domovinske sigurnosti - prof. Danijel Rehak
14. Suživot i nacionalne manjine - @nemesis

Tko je glasao

13. Ministar Domovinske

13. Ministar Domovinske sigurnosti
sto je pak to? ministarstvo koje bi s bandicema nbavljalo tenkice?


Preselio sam blog. Od travnja nove dnevnike možete naći na:
aleksandar-hatzivelkos.from.hr
[new time, new place]

Tko je glasao

Ne prijatelju @aleksandar

Ne prijatelju @aleksandar Hatz!
To je nešto daleko ozbiljnije i ubrzo će to morati imati mnoge i mnoge zemlje.
Malo se potrudi pročitati - sve će Ti biti jasnije!
______________________________

- ma sve je puno složenije.
Članice NATO-a prihvaćaju, između ostalog, i USA Domovinski zakon. Makar znam o čemu se radi ipak smatram da ga je najbolje opisala Eve Hillary (E-mail: evehillary@ smarttchat.net.au) u svom tekstu 8/2004. - DOBRODOŠLI U GLOBALNU POLICIJSKU DRŽAVU) te je u prilogu ovog mog teksta.

Posljedica događaja od 11. rujna je da vlade sve više ograničavaju slobode pojedinaca, ali širom svijeta razvijaju se novi aktivistički pokreti, i ljudi se odlučno zauzimaju za ljudska prava i pravdu.
Eve Hillary © 2004
E-mail: evehillary@smartchat.net.au
DOBRODOŠLI U GLOBALNU POLICIJSKU DRŽAVU
Samo totalitarno društvo može apsolutnu sigurnost smatrati vrijednim idealom, jer ona zahtijeva potpunu kontrolu države nad životima građana. Slobodu ne čini sigurnost. Slobodu čini sposobnost građana da žive bez upletanja države.
– Ron Paul, član zastupničkog doma SAD-a, u svojoj kolumni «Teksaška iskrenost», kolovoz 2004.

Propadanje društva
Tek sam nedavno došla SAD, ali već se počinjem navikavati na čekanje u beskrajno dugim redovima za ukrcavanje u avion. Sredovječna sam bijela žena među ljudima svih boja kože, poslana u red za detaljan pregled zbog svoje «strane» osobne iskaznice. Nekoć sam bila Amerikanka, ali odavno sam kao svoju domovinu prihvatila Australiju, «Sretnu zemlju», i ona je prihvatila mene.
Čekamo, svi u čarapama ili bosonogi, napaćenog i zbunjenog izraza, okruženi neljubaznim, u crno odjevenim muškarcima koji izgledaju poput paravojske, i službenicima s gumenim rukavicama. Naprijed u redu pretražuju jednu latinoameričku djevojčicu od jedva tri godine, njen plišani medo pao je na pod. Grube ruke ga podižu i gnječe, tražeći zabranjene predmete. Ništa ne nalaze. Dijete plače. Red je očajno spor. Stopala mi se lede na linoleumu. Moj izraz lica zacijelo odaje gnušanje koje osjećam. Ljudi razgovaraju šapatom. Okreću se oko sebe i traže kamere, pažljivo skrivajući usta od njihovih ispitivačkih leća. Jedan crni gospodin pomaže mi razumjeti. «Jedanaesti rujna», jedva čujno šapće. Drugi mu se pridružuju.
Svaki put dok stojim u redu s ljudima, oprezno se počinju širiti razne priče. Počinje spontani sat sociologije. Nečiji prijatelj s arapskim imenom uhićen je i nestao je na nekoliko tjedana, ali nikada nije optužen. Netko drugi poznaje učiteljicu koja je na satu govorila o ustavu i doživjela cenzuru. Studenta koji je u učionici iznio svoja politička mišljenja posjetio je FBI. Čovjek je zadržan u pritvoru jer je na aerodromu čitao krimić na čijoj je naslovnoj strani naslikan pištolj. Dok je nečija sestra bila u zatvoru zbog manjeg prekršaja, vlasti su njeno dijete strpale u dom za nezbrinutu djecu. «To ne može biti istina» – kažem iz svoje perspektive sredovječne bijele Australke. Svi oko mene se smiju. «Ako nemaš novca ideš u zatvor, čovječe. Takav je zakon» – objašnjava mi smeđi muškarac s dreadlocksima. Kasnije sam otkrila da je od 80.000 žena koje su trenutno u američkim zatvorima, oko 70% počinilo nenasilne prekršaje, a 75% njih ima djecu. Cijele skupine zatvora širom svijeta u rukama su privatnih korporacija. Biznis je u procvatu. Cijene dionica rastu do neba – odlična investicija za bogate. Multinacionalne zatvorske korporacije izgradile su i vode zatvorske centre u Australiji, u kojima mi, u nekoć Sretnoj zemlji, držimo zatočenima izbjeglice iz trećeg svijeta. U zatvorima SAD-a nalazi se više od dva milijuna ljudi, što je najveća zatvorska populacija u svijetu – veća od one u Rusiji.1 Od njih je 70% nepismeno, 50% su Afroamerikanci, a 80% su narkomani i alkoholičari, pomiješani s beskućnicima, mentalno bolesnima i nenasilnim prekršiteljima. Zatvorske korporacije ne pružaju nikakvo liječenje bolesnima, ni bilo kakvu pomoć beskućnicima. Naprotiv, bolesni i siromašni pomiješani su sa sociopatima svih vrsta.
Objavljen je poziv na ukrcaj u moj avion. Osjećam olakšanje što se red skratio. Ja sam na redu. Dvije uniformirane osobe s gumenim rukavicama mašu mi da priđem stolu. Primjećujem da su gumene rukavice vrlo popularne ovih dana. Pokazuju mi da raširim noge i ispružim ruke. Krupan muškarac istresa sadržaj moje torbe na obližnji stol. Moj novčanik se otvara i kovanice se rasipaju. Jedan novčić se dokotrljao pred moja bosa stopala. Na njemu vidim riječ «Sloboda». Refleksno pružam ruku kako bih spriječila da se sadržaj moje torbe razleti po podu. Krupni muškarac munjevito podiže ruku, dajući mi znak da se zaustavim. Drugom rukom poseže za pojasom, koji je načičkan svakakvom opremom. Zauzimam stav «mirno». Prilika za demonstraciju sile prolazi.
Službenica počinje s pretraživanjem. Detaljno me ispipava, posvećujući posebnu pažnju međunožju kako bi se uvjerila da tamo ne krijem kakvo oružje za masovno uništenje. Nakon što je završila, vadi kuglicu vate, poput onih koje se koriste za skidanje šminke. Pažljivo briše vanjske rubove mog ruksaka i stavlja vatu u stroj pored sebe. Rečeno mi je ostanem stajati na mjestu. Nitko ne objašnjava što se događa. Pitam se što to traže? Pokušavam se prisjetiti što sam radila. Jesam li nedavno bila u botaničkom vrtu? Možda imam tragove umjetnog gnojiva na torbi? Možda je moju torbu uprljala neka druga? I što se događa s milijunima putnika koji se sada voze cestama umjesto da lete? Da li su na ceste postavili kontrolne točke i barikade? Da li kraj cesta pretresaju bake i curice?
Još uvijek u stavu mirno, pitam se što se dogodilo s Amerikom iz mog djetinjstva i djevojaštva, s obiteljskim piknicima u parku. I tada je postojao terorizam u svijetu, ali Kennedy je predsjedao Bijelom kućom bez barikada. Sada je odgovor na sva pitanja 11. rujna. Ali nitko još nije dao zadovoljavajući odgovor na pitanje tko je pravi krivac za 11. rujna. Jedno je sigurno: on je doveo do globalnog opsadnog stanja.

Moć Domoljubnog zakona
Svaki novi zakon stvara nove kriminalce.
– Lao Tzu, Tao Te Ching
Razmišljam o svojim pravima i pitam se po čijem nalogu moram ovdje stajati poput zarobljenika kad nisam učinila ništa loše. Ukrcala sam se na desetke letova prije 2001, ali iznenada se sve promijenilo. Sada sam postala osumnjičenik, kao i trogodišnja curica s medom ispred mene.
A onda se prisjećam da je u jedva 45 dana od 11. rujna, Domoljubni zakon od 350 stranica napisan i usvojen od Kongresa, a da ga nitko osim Rona Paula i nekoliko afroameričkih kongresnih zastupnika nije ni pročitao. Političari ne moraju čitati zakone, ali od građana se traži da svake godine zapamte 100.000 novih zakona koji stupe na snagu u Sjedinjenim Američkim Državama, jer «nepoznavanje zakona nije opravdanje». Domoljubni zakon tvrdi da se duge ruke njegove moći ne protežu samo na Amerikance, nego i na sve ljude u svim zemljama svijeta. Ljudi u cijelom svijetu trebali bi početi čitati. Čini se da je ovo dobra prilika da se ukratko prisjetim onoga što znam o zakonima.
Sjećam se da Domoljubni zakon od mene traži da se uzdržim od napadanja, podmetanja vatre ili onesposobljavanja sustava masovnog prijevoza, i širenja otrova ili biološkog ili radioaktivnog oružja za masovno uništenje. Zakon također nalaže da se moram suzdržati od napada na nuklearna postrojenja i unošenja oružja, uključujući i škarice za nokte, u avion. Ništa od spomenutog meni neće biti problem. Međutim, Domoljubni zakon II oslobađa korporacije od poštivanja ovih istih zakona. I od njih se ne traži da odaju informacije o otrovima te biološkim ili radioaktivnim tvarima. Nadalje, svaka osoba koju se uhvati u ometanju, čak i nenamjernom, bilo kakve opskrbe, kompjutera ili cjevovoda do američkih postrojenja u ili oko više tisuća američkih baza (ili američkih korporacija) razmještenih širom svijeta na tlu drugih suverenih zemalja, smatrat će se «neprijateljskim borcem» i krivim za terorizam. Može ih se zadržati u pritvoru na neodređeno vrijeme, bez optužnice, suđenja ili razumnog uzroka. To također uključuje i ljude koji se nađu na krivom mjestu u krivo vrijeme, kao što su djeca mlađa od 16 godina koja su zatočena na neodređeno vrijeme u zaljevu Guantánamo.2 Postaje mi jasno da je za svjetsku mrežu zatvora za «neprijateljske borce», poput Guantánama, zaslužan Domoljubni zakon. Čini se da Ženevska konvencija više ne štiti ratne zarobljenike. Mučenje je sada dopušteno.
Domoljubni zakon također od mene traži da prijavim svakoga za koga znam da bi mogao na bilo koji način «zaprijetiti» vladi SAD-a, ili čak i razmišljati o tome. Za to su potrebne posebne telepatske sposobnosti, ali kazna za to što ne znate što drugi misle je strogih 10 godina boravka u američkom federalnom zatvoru. Osim toga, ako bilo tko u bilo kojoj zemlji svijeta misli o tom stvarima, od mene se traži da ih prijavim vlastima SAD-a. Njih se tada može špijunirati u njihovoj vlastitoj zemlji uz pomoć lokalne verzije antiterorističkih zakona, koje su sada mnoge zemlje odobrile u svojim parlamentima. Skrojeni su tako da se savršeno nadovezuju na Domoljubni zakon, što omogućuje da se njegova moć proteže na ljude drugih zemalja, a da o tome nitko nije raspravljao, glasao za to ili pristao na njegove ovlasti. Izgleda da se smatra da bi suverenim nacijama cijelog svijeta trebao vladati strani zakon. Možda je došlo vrijeme da referendum pokaže što ljudi misle o tome – dok je još dopušteno glasati.
Osobe osumnjičene prema Domoljubnom zakonu mogu biti prebačene iz vlastite zemlje u SAD ili na bilo koju drugu nepoznatu lokaciju, uz konfiskaciju njihove imovine. (Opet odjeci Guantánama: planet se pretvara u veliki zatvor za misaone zločine, kao što je prorekao Orwell.) Kad bih otkrila lokaciju na kojoj se osobe drže u tajnosti i bez suđenja, također bih mogla biti proglašena teroristom, a kazna za to mogla bi biti i smrt. Ako propustim prijaviti da netko misli ili govori o "prijećenju" SAD-u, moja bi imovina mogla biti zaplijenjena prema članku 806 Domoljubnog zakona, bez obzira na to u kom dijelu svijeta živim.
Iznenada shvaćam da smo svi unovačeni u globalnu policiju. Od mene se traži da otkrivam bilo kakve postupke koji bi "mogli rezultirati predvidljivim opasnostima", u bilo koje vrijeme prije nego što je Domoljubni zakon stupio na snagu (kurziv dodao autor). Počinjem uviđati, dok bosonoga stojim na aerodromu, koliko taj zakon zapravo zahtjevan. Morala bih razmisliti o proteklih četrdesetak godina; za to bi mi trebalo dosta vremena. Oh, ali to nije sve. Prema Zakonu, potrebno je uzeti uzorak DNK svakoga tko razmišlja o uroti. To znači da je osoba kriva za zločin samim time što je pomislila na njega. To će biti velik broj uzoraka.
Zatim, postoji zabrana "domaćeg terorizma". To znači, bilo kojeg čina koji "ostavlja dojam da se njime želi zaplašiti ili izvršiti prisilu nad civilnim stanovništvom" (kurziv dodao autor). (Pitam se da li bi se ono pretraživanje mojih prepona moglo nazvati "zaplašivanjem".) Zakon također zabranjuje da se na vladinu politiku utječe "zaplašivanjem". Teoretski, to uključuje i aktivnosti Greenpeacea. Međutim, još uvijek je legalno da korporacijski lobiji "utječu na vladinu politiku" kupovanjem političara.
"Domaći terorizam" se također definira kao "vršenje utjecaja na ponašanje vlade putem masovnog razaranja, ubojstava ili otmica". Pitam se da li je invazija na Irak bila kršenje Domoljubnog zakona. Domoljubni zakon II, horor-nastavak Domoljubnog zakona I, člankom 403 proširuje definiciju "oružja za masovno uništenje" na svaku aktivnost koja utječe na međunarodnu trgovinu SAD-a ili njihov izvoz. Čini se da su korporacije sjele na mjesto vlade dok nitko nije gledao.
Stroj mojoj kuglici vate daje zeleno svjetlo, i ja dobivam dozvolu da pokupim razbacani sadržaj svog ruksaka i ukrcam se u avion. Zahvaljujući Domoljubnom zakonu, moji suputnici i svi Amerikanci mogu se osjećati puno sigurnijima sada kad su moje prepone pretražene.
Znate, nekada davno je biti lud nešto značilo.
Danas su svi ludi.
– Charles Manson, serijski ubojica i bivši vođa kulta

KAD BOLOVI POTRAJU, OBRATITE SE SVOM DOKTORU ZA PROPAGANDU
Živimo u prljavom i opasnom svijetu. Postoje stvari koje šira javnost ne treba i ne smije znati. Vjerujem da demokracija cvjeta onda kada vlada može poduzeti legitimne korake da sačuva svoje tajne, a tisak može odlučiti da li da objavi ono što zna.
– Pokojna Katharine Graham, vlasnica Washington Posta

Susret s dr. Špiclom

Putnički avion bio je pun i težak, ali pilot je izveo savršeno uzlijetanje. Sjedila sam kraj nabijenog muškarca u ranim četrdesetim, s malo izraslom američkom vojnom frizurom. Čekao nas je dug let.
Ubrzo sam shvatila da taj čovjek o utjecajima leta na ljudsko tijelo zna više i od profesionalnog civilnog pilota. Sati su prolazili. Popio je bocu Aussie Reda. Činilo se da dobro poznaje Australiju; ne Sydney ili Melbourne, nego udaljene krajeve središnje Australije, u blizini baza. Počeli smo razgovarati o invaziji na Irak.
"Oslobađanje? To je dobra stvar za Australce… mi više ne kupujemo francuska vina."
Bilo je to prvi put da se nasmijao.
"Ali ankete pokazuju da australska javnost ne želi rat" – pobunila sam se.
Ali dosad sam već znala da govorimo različitim jezicima. Još jednom se podrugljivo nasmijao kao da sam upravo ispričala vic. Bilo je jasno da je koncept birača smatrao smiješnim i nebitnim. Iz njegove perspektive, nije bilo nikakve veze između onoga što žele glasači i onoga što radi vlada.
"U čemu je problem?" – upitao je. "Mi [SAD] smo ionako platili australske avione, a oni [Australci] su dobili ugovore za obnovu."
Tišina. Na neko vrijeme smo se povukli svako u svoj kut, praveći se da spavamo. Oboje smo već prilično dobro procijenili ono drugo.
Pitao me koje je moje konačno odredište. Slagala sam. I on je to znao. Rekla sam mu da sam pozvana da održim govor.
Taj dio je bio istinit. Pitao me čime se bavim.
Rekla sam mu – "Pišem o politici zdravstvene industrije, između ostalog; rušim mitove."
"Kako to mislite?" – zainteresirao se.
Iako me na trenutak obuzeo osjećaj da je besmisleno podijeliti moje nazore s njim, ipak sam nastavila.
"Kako je čudno što nam 'oni' govore da svjetska populacija i dalje izmiče kontroli, kad je prirodni prirast na Zapadu već godinama blizu nule, a više od 80% afričkog stanovništva zaraženo je HIV-om i umire od AIDS-a, gladi i ratova."
Pravio se da ga to ne zanima, ali je nagnuo glavu prema meni.
Nastavila sam. "Kako je čudno što nam 'oni' govore da se naš životni vijek produžava zbog dobre zdravstvene zaštite, kada rak hara u epidemijskim razmjerima, skoro 42% Amerikanaca umrijet će od srčanih bolesti, a zapadno zdravstvo je postalo ubojicom broj jedan na Zapadu.3,4,51 Astma, alergije i autoimune bolesti porasle su za 40%; AIDS i druge epidemije, stare i nove, izmakle su kontroli. Gojaznost, mentalne bolesti, Alzheimerova bolest, ovisnosti i samoubojstva poprimili su razmjere epidemije, a četvrtina djece na Zapadu i većina djece u trećem svijetu sada živi u siromaštvu bez osnovnih potrepština i zdravstvene zaštite. Zar od toga nitko ne umire? K tome, 86% američke djece ne može proći na standardnom testu tjelesnih sposobnosti. Nije li više nego očito da se očekivani životni vijek ne produžava ni u svijetu ni u SAD-u?"
Na licu su mu se pojavili lagani tikovi. "U zabludi ste" – rekao je. "Smrtnoj zabludi."
"U pravu sam" – tvrdoglavo sam odvratila.
"Ne, niste" – rekao je. "Ja sam radio kao Pentagonov analitičar. Ja analiziram informacije."
Eto, otkrio se. Zastala sam na trenutak da to probavim.
"Što radite s informacijama?" – upitala sam, ne očekujući odgovor.
"Odakle ste vi dobili vaše informacije?" – upitao je, ignorirajući moje pitanje.
"Sve je to dostupno javnosti." Nabrojala sam nekoliko studija. "Otkad su farmaceutske kompanije i korporacije preuzele zdravstvenu zaštitu, ona ubija ljude. Milijune" – rekla sam prkosno.
"I vi javno govorite te stvari?" – ponovio je.
"Ali to je istina" – ustrajala sam.
"Nemate nikakvih dokaza" – izazvao me.
"Razmotrite neke dokazane činjenice o američkoj zdravstvenoj zaštiti i spojite točke." – rekla sam. Navela sam izvore koji pokazuju da SAD, čiji su zdravstveni sustav monopolizirale korporacije, ima najviši postotak smrtnosti dojenčadi u usporedbi s 23 druge razvijene zemlje čiji je zdravstveni sustav još uvijek dijelom u državnom vlasništvu. "Američke zdravstvene korporacije su jaki lobisti i velikodušni financijski dobročinitelji političara na Capitol Hillu. SAD imaju 5% svjetskog stanovništva, a na njih otpada 45% ukupne svjetske potrošnje na zdravstvo. Usprkos tome, životni vijek u Americi niži je nego u ostale 23 bogate zemlje, čak je niži nego u nekim zemljama trećeg svijeta, kao što je Costa Rica."6,7,8,9 "Ali ne zadugo" – spekulirala sam. "Globalizacija izvozi ovaj model u ostatak svijeta." On je izgledao uznemireno, ali morala sam završiti. "To može značiti samo da korporacijski zdravstveni sustav stvara bolest, invalidnost i smrt, i iz toga izvlači profit" – rekla sam.
"Ne možete to govoriti" – prosiktao je.
"Da, mogu" – odgovorila sam.
"Ne, ne možete" – namršteno je ponovio.
"Zašto ne?"
"Zato jer…" Zastao je, tražeći pravu riječ. "Jer je to povjerljivo."
Uslijedila je duga tišina. Popio je i posljednju kap crvenog vina iz svoje plastične avionske čaše. Zavalila sam se u svoje sjedalo, nastojeći izgledati opušteno. Možda je to bilo glupo od mene, pomislila sam. Ali barem sam otkrila tko su to "oni".

Ali u tome i jest bit korporizacije: pokušati isključiti javnost iz donošenja odluka o njenoj sudbini, ograničiti javnu raspravu, kontrolirati mišljenje, osigurati da fundamentalne odluke koje određuju upravljanje svijetom – u proizvodnji, trgovini, distribuciji, filozofiji, socijalnoj politici, vanjskim poslovima, svemu – ne budu u rukama javnosti, nego u rukama visoko koncentrirane privatne moći. Zapravo, tirana koji ne polažu račune javnosti.
– Profesor Noam Chomsky, u intervjuu za Corporate Watch

NOVA RJEŠENJA ZA BOLESNO DRUŠTVO
Uzimanje socijalne pravde u svoje ruke
Svakim danom eskalira, tiha, globalna epidemija brutalnih kriminalnih postupaka vlasti. O takvim zločinima se rijetko govori, ali skupine građana počinju pratiti njihova pojavljivanja.
Nakon što sam se vratila iz Amerike, čvrsto sam odlučila otkriti kakav je odgovor građana na stvaranje globalne policijske države i njene bezbrojne opresivne parlamentarne zakone. Uskoro sam otkrila rastuću plimu aktivizma koja već sada daleko nadmašuje onu iz 1960-ih: samonikle građanske inicijative, inicijative za socijalnu pravdu i ljudska prava, studentski aktivizam, aktivizam znanstvenika, aktivizam potrošača, inicijative za demokraciju na djelu, istinu u medijima, istinu u medicini, nadziranje korporacija, pa čak i islamski aktivizam. Globalni trend je u strmom porastu. I mijenja se u skladu sa zahtjevima vremena.
Obični ljudi sve više preuzimaju kontrolu nad svojim životima u svoje ruke, pri čemu stvaraju promjene koje žele vidjeti u svijetu. Iznenađujuće velik broj ljudi odlučuje se na taj korak zato što je razina korupcije sustava postala krajnje očigledna, i sada skoro svi glasači znaju da političari nedemokratski donose zakone bez njihovog pristanka. Sve veći broj ljudi više nije u stanju trpjeti odbojne zakone koji gaze ljudska prava. Grupe za socijalnu pravdu ponovno otkrivaju principe prirodnog zakona i društvene tradicije običajnog zakona (kojeg Oxfordski rječnik engleskog jezika definira kao "zakon koji svoju snagu i autoritet temelji na univerzalnom pristanku i primjeni u zajednici od pamtivijeka."). Pokreti za običajni zakon niču u cijelom svijetu, i bore se protiv socijalne, političke i sudske nepravde.
Jedan od takvih pokreta započeo je u Australiji Malcolm McClure, koji često i uspješno prkosi parlamentarnim zakonima. On danas po cijeloj zemlji vodi seminare i predavanja za pomoć i podršku ljudima koji ustaju u obranu svojih primarnih ljudskih prava. Malcolm McClure svoj pokret za običajni zakon zove UPMART, ili "udruženje glasača sličnih stavova, ujedinjenih zajedničkim ciljevima, koji zagovaraju, brane i žive svoja neotuđiva ljudska prava". On kategorički tvrdi da se prema običajnom zakonu, prirodnom zakonu, ustavnom zakonu i načelima osnovnih ljudskih prava – "Nikakav parlamentarni zakon ne može ispriječiti između vas i vaših temeljnih prava". Pokret je pronašao istomišljenike u tisućama ljudi koji su zahvaljujući njemu prikupili snagu da ustanu u obranu svojih prava u raznim područjima.

Razotkrivanje kršenja prava u sustavu zaštite mentalnog zdravlja
Od svih oblika nejednakosti, nepravda u zdravstvu je najšokantnija i najnehumanija.
– Martin Luter King mlađi
Represivni zakoni o mentalnom zdravlju koji stupaju na snagu širom svijeta smanjuju transparentnost i mogućnost pozivanja na odgovornost, očigledno ovlašćujući korporacijsku državu da na neodređeno vrijeme zatvara pojedince kako bi im prisilno davala lijekove i terapije koje mogu uzrokovati trajno oštećenje mozga.10
U nekim američkim državama odnedavno su uvedene obavezne kontrole mentalnog zdravlja, a aktivisti se boje da će to dovesti do novih slučajeva prisilnog tretiranja lijekovima.11,12 U zemljama s obiljem parlamentarnih zakona sve veći broj zdravstvenih stanja počinje se trpati pod kapu "mentalnog zdravlja". Rezultat toga je šokantna izdaja povjerenja. Djeca i tinejdžeri koji su nekada trebali liječenje samo od problema s drogama ili alkoholom sve češće se uvlače u sustav zaštite mentalnog zdravlja i često završe na dugoročnom liječenju psihijatrijskim lijekovima. Građanska komisija za ljudska prava13 i drugi promatrači istražuju i razotkrivaju psihijatrijska kršenja ljudskih prava. Svi spominju znatno povećanje broja pritužbi na zlostavljanje od strane psihijatara.
Sedamnaestogodišnji australski mladić14 redovno je pušio marihuanu tijekom zadnje godine škole. Bio je bio omiljen u društvu i odličan učenik. Mladić i njegova majka potražili su pomoć od osoblja u obližnjem centru za liječenje ovisnosti o drogama i alkoholu, ali tamo su im rekli da mu trava "neće naškoditi". Još uvijek zabrinuta, majka je odvela sina lokalnom liječniku. Liječnik opće prakse poslao ga je psihijatru, koji je mladiću počeo prepisivati psihijatrijske lijekove. Nakon nekoliko tjedana, psihijatar je mladića smjestio u mentalnu ustanovu. Kad je stigao tamo, počeli su ga kljukati lijekovima. Nakon dvije godine, mladić je trajno smješten u ustanovu i primio je desetke šok-terapija bez majčinog pristanka. Kasnije je otkriveno da ima opekotine od struje u obliku elektroda na gornjem dijelu trbuha, nastale prilikom šok-terapija.
Zadnjih sedam godina proveo je u mentalnoj ustanovi drogiran do stupora jakim psihijatrijskim lijekovima. Sada već čovjek od dvadeset četiri godine, još je uvijek zatočen u mentalnoj instituciji, a njegovo opće zdravstveno stanje strahovito se pogoršalo. Uglavnom drogiran lijekovima i nesposoban za komunikaciju, trese se i drhti između snažnih spazama i nesigurno tetura dok je na nogama. Preostalo vrijeme provodi u dugim periodima stuporoznog sna. Psihijatrijska ustanova odbila je dopustiti da mu se pruži medicinska pomoć izvana. Po mišljenju njegovog obiteljskog liječnika, moguće je da je mozak tog mladog čovjeka već nepovratno oštećen. Njegova majka sada poduzima korake u skladu s običajnim zakonom kako bi prekinula psihijatrijsko zlostavljanje i omogućila poduzimanje nužnih medicinskih mjera za liječenje štete koja je nanesena njenom sinu.
Vraćanje roditeljskih prava
Brojne su priče o djeci koja umiru zbog roditeljskog zlostavljanja nakon što socijalne službe ne poduzmu nikakve mjere iako su bile obaviještene o tome. Međutim, u javnost se rijetko iznose priče o tamnijoj strani vladinog zbrinjavanja djece.
Vlasti su jedanaestogodišnju djevojčicu15 stavile pod skrbništvo suda nakon što je jedan onkolog prijavio vlastima njene roditelje koji još nisu bili odlučili hoće li pristati na kemoterapiju. Djevojčica je na silu podvrgnuta kemoterapiji tijekom dva mjeseca koje je provela zatočena u bolnici i pod stražom. Sudac Vrhovnog suda naredio je ovaj prisilni tretman na temelju mišljenja onkologa. Međutim, liječnik nije mogao predočiti nikakve dokaze koji bi potvrdili vrijednost njegovog tretmana. Obitelj je u više navrata pokušala spriječiti prisilnu terapiju, koju su smatrali liječničkim zlostavljanjem, ali u tome nisu uspjeli – iako su svu svoju ušteđevinu potrošili na sudske procese. Otac djevojčice priključio se pokretu za običajni zakon i sam je zastupao interes svog djeteta na sudu, gdje je povratio svoja i suprugina roditeljska prava.
Obrana naših zdravstvenih sloboda
Lobi velikih farmaceutskih kompanija sve jače utječe na vladinu politiku.16 Zbog toga se događaju neviđeni napadi na korištenje prirodnih terapija koje se ne temelje na sintetskim lijekovima, kao i na osobe koje pružaju takvo liječenje. Novi zakoni o zdravstvenoj zaštiti dali su medicinskim odborima i kontrolnim organima ovlasti pretraživanja i zapljene. To bi bilo razumljivo kad bi se policijske-državne snage koristile za otkrivanje varalica i nadriliječnika te nekompetentnih liječnika. Međutim, možda i ne iznenađuje previše što se moć ovih zakona sada samovoljno koristi za uznemiravanje i zlostavljanje kvalificiranih liječnika i drugih zdravstvenih radnika koji se bave prirodnom, alternativnom ili integralnom zdravstvenom zaštitom.17
Prošle godine je vladin tim navodno izvršio raciju kod jednog australskog naturopata, kojem je pretražena osobna imovina. Ovaj tihi, stariji, kvalificirani liječnik bio je uznemiren i šokiran racijom, koju je navodno izvršilo 18 uniformiranih nasilnika.18
U novije vrijeme, još jedan istaknuti australski liječnik koji je postigao izvanredne kliničke rezultate tretirajući pacijente dijetama i dodacima prehrani postao je meta medicinskih regulatora u svojoj zemlji. Nekoliko godina su ga službeno uznemiravali. Ali kad se suočio s policijskim ovlastima Odbora, "dobrovoljno" je pristao na umirovljenje umjesto da se upusti u sudske procese, za koje je vjerovao da će biti skupi i stresni.19
Internet je pun aktivista za zdravstvene slobode koji sada prate ovo službeno maltretiranje liječnika. Međutim, Tim Bolen, jedan od takvih branitelja, objavljuje informacije o sve većem broju liječnika koji se uspješno suprotstavljaju vlastima.20 Iako su zlostavljanja još uvijek česta, javljaju se i neke priče o uspjesima.
Jedan australski liječnik, koji je uspješno uključio prirodnu medicinu u svoju svakodnevnu praksu, našao se na udaru medicinskog odbora svoje zemlje zbog pitanja kao što je pritužba jednog patološkog tužitelja, koji je bio spomenut i u parlamentu kao osoba koja sustavno ulaže pritužbe isključivo protiv alternativnih liječnika. Medicinski odbor prihvatio je ovu lažnu pritužbu i pokušao iskoristiti svoje policijske ovlasti kako bi dobio dopuštenje za ulaz na doktorov posjed. Predstavnici odbora zaustavljeni na licu mjesta doktorovim inzistiranjem da odbor predoči razumne dokaze i odgovarajući razlog koji opravdava njihov ulaz na njegov posjed. Odbor to nije mogao učiniti. Ovaj liječnik je ostao primjer gorljivog branitelja ustavnog zakona i socijalne pravde.21

Primjena običajnog prava na našim civilnim slobodama
Od 11. rujna policijske snage poprimile su militaristički izgled okupacijske vojske zahvaljujući upotrebi nesmrtonosnog oružja i druge opreme za gušenje nemira. Čak i u razvijenim zemljama, policijske snage, koje su nekada bile u službi sigurnosti i obrane prava zajednice, sada pomoću brutalnosti pokušavaju ugušiti zakonite aktivnosti kao što je pravo na neslaganje. Međutim, kako se priča razvija, čini se da je sve više običnih ljudi «bijesno kao ris i ne želi to više trpjeti».
Principi običajnog prava primjenjuju se u mnogim okruženjima. U srpnju 2004, policija je prosvjednike koji su pred Nacionalnim kongresom Demokrata u Bostonu protestirali protiv gušenja civilnih prava pokušala utjerati u prostor ograđen žičanom mrežom, lancima i bodljikavom žicom. Mnogi prosvjednici rekli su da je ograđeni prostor izgledao poput koncentracionog logora. Okolicom je patroliralo 5,000 policajaca, vojnih rezervista i federalnih agenata, a nad glavama su kružili helikopteri. Grad Boston je po svemu debitirao kao prava policijska država. Mnogi prosvjednici su nevoljko pristali ući u prostor okružen bodljikavom žicom, i kasnije su se na to usmeno tužili. Međutim, velik broj prosvjednika odbio je ući u zonu koju su vlasti ironično nazvale «zona slobodnog govora».22 Odlučno su se pozvali na svoje jednostavno običajno pravo nepristajanja na nepravdu. Važnost tog događaja zasjenila je sve druge događaja toga dana.
Rutinsko provođenje zakona također postaje sve nasilnije. Početkom 2004, sredovječni fidžijanski par23 iz zapadnog dijela Sydneya vozio se u svom kombiju na poslovni sastanak. Policija je zaustavila kombi i suprugu, koji je vozio, napisala kaznu zbog manjeg prometnog prekršaja. Nekoliko trenutaka nakon što je supruga preuzela volan, policija ih je ponovno zaustavila zbog istog prekršaja.
Gospođa je objasnila da su već jednom kažnjeni zbog istog prekršaja, i da su to pitanje u svakom slučaju namjeravali odvesti na sud. (Ta vrsta policijskog zlostavljanja kada se građani više puta za redom zaustavljaju zbog iste stvari poznata je kao «lov».) Uslijedila je kratka ali pristojna rasprava, a policija je za to vrijeme pozvala pojačanje. Nakon nekoliko minuta, zbog manjeg prometnog prekršaja, kombi ovog para okružilo je sedam policijskih automobila s 15 policajaca. Nakon par minuta, jedan policajac razbio je poluotvoreni prozor kombija i izvukao gospođu vani. Mišićavi mladi policajci nasrnuli su na gospođu i oborili ju na tlo. Žena je ostavljena da leži kraj ceste s frakturom ramena i posjekotinama od razbijenog stakla. Dva očevica potvrdila su istinitost ovog događaja. Bračni par sada poduzima prve pravne korake protiv policajaca koji su sudjelovali u incidentu.
Energičnu, sredovječnu ženu iz Melbourna24 2003. je zaustavio policajac i zapisao zbog navodnog manjeg prometnog prekršaja. Rekla mu je da je pitanje prekršaja spremna raspraviti na sudu, ali joj se ne sviđa to što je, po njenom mišljenju, policajac prekoračio svoje ovlasti. Činilo se da se policajac naljutio što ju njegova demonstracija moći nije uplašila. To je dovelo do kampanje lova na ovu ženu, prilikom koje ju je policija zaustavila barem 17 puta. Jedan policajac je njeno vozilo zaustavio pet puta, a drugi u četiri navrata. Nakon što bi im dala sve potrebne detalje i bila spremna za odlazak, policajci bi u većini slučajeva pretraživali automobil pokušavajući ju što duže zadržati.
Otada je ova žena barem devet puta branila samu sebe pred sudom. Tri slučaja završila su na Vrhovnom sudu. Žena nije imala nikakvu prethodnu pravnu obuku, ali se pozivala na osnovne principe običajnog zakona koje je naučila na radionicama UPMARTA u kojima je sudjelovala. Podigla je optužnicu protiv policije koja ju je, po njenom mišljenju, zlostavljala. Njeno ispitivanje policajca na stolici za svjedoke za njega je bilo zastrašujuće iskustvo. Ona ustraje na jasnom pravnom argumentu koji se temelji na njenom čvrstom uvjerenju da ima pravo braniti svoja osnovna prava, i ne želi popustiti pred nepravdom.
Neotuđivo ljudsko pravo je pravo koje je uvijek s vama; ono je dio vas i ne može ga se odvojiti od vas. To je pravo koje vam ne može zajamčiti čovjek ili vlada. Neotuđiva ljudska prava su esencijalno obilježje našeg postojanja. Neotuđiva prava dao nam je stvoritelj svega što postoji, i njih ne mogu podijeliti zemaljske vlasti. Oni koji od suda traže dozvolu da uživaju svoja neotuđiva ljudska prava traže dozvole od ljudi koji se samo prave da imaju ovlasti odlučivati o tome.
– Malcolm McClure

Stvaranje zona slobodnih ljudi
Po svemu sudeći, pokreti za socijalnu pravdu su u zapanjujućem porastu, i počinju mijenjati trenutni trend korporizacije, političke represije i korupcije. Institucije i korporacije se sve češće pozivaju na odgovornost. Pokret UPMART Malcolma McClurea trenutno pomaže korisnicima zdravstvene zaštite da od liječnika zahtijevaju da ih točno informiraju o cijepljenjima i drugim procedurama, ili da snose odgovornost za moguće štete.
Sve je veći broj zajedničkih tužbi – u ime djece čije je zdravlje narušeno cijepljenjem, djece nezakonito oduzete od svojih roditelja, korisnika zdravstvenih usluga koji traže svoje pravo na prirodno liječenje, i liječnika koje je zlostavljao zdravstveni sustav.
Jedna UPMART-ova zajednička tužba, UCAR, pokrenuta je s ciljem zaštite prava građana da ih na sudu zastupaju osobe po njihovom izboru – čime se pravno zastupanje želi učiniti poštenim i financijski dostupnim.25 Za to vrijeme, rađaju se alternativne zadruge, kao i alternativne registracije motornih vozila, banke i osiguravajuća društva. Raste broj samodovoljnih zajednica koje se oslanjaju na vlastita sredstva i pravne instrumente. Izgleda da su to ideje čije je vrijeme došlo. Malcolm McClure primio je molbe da svoje načine borbe za običajni zakon donese i u druge zemlje, uključujući SAD, Novi Zeland i Tajland.
Uz pomoć pokornih medija glavne struje, vlade nastavljaju stvarati carstva zakona kojima se čovječanstvo želi pretvoriti u roblje «zona slobodne trgovine». Pa ipak, stvara se svjetska mreža «zona slobodnih ljudi», u kojoj se milijuni ljudi ujedinjuju u duhu njihovih zajedničkih vrijednosti. Oni stvaraju svoje vlastite medije, literaturu, hranu, projekte zaštite prirode, centre za liječenje, tehnologiju i politiku. U SAD-u je više od 300 gradova i 4 države prihvatilo rezolucije za ukidanje domoljubnog zakona.
U cijelom svijetu, pojedinci, udruženja, čitave zajednice i novi pokreti daju na znanje vladama da ustavni zakoni i ljudska prava u njihovom kraju neće biti pogaženi.

(OSIM U REPUBLICI HRVATSKOJ – dopisao @jelenska, 16.03.2008.)

O autorici:
Eve Hillary je provela 25 godina u zdravstvu, gdje je medicinsku industriju upoznala iznutra iz prve ruke. Ona je medicinski analitičar, pisac i javni predavač o pitanjima koja se tiču zdravstvene industrije, zaštite okoliša, utjecaja globalizacije i širokog spektra problema socijalne pravde.
Eve je autorica knjiga Children of a Toxic Harvest: An Environmental Autobiography (1997) i Health Betrayal: Staying Away from the Sickness Industry (2003), te brojnih članaka na temu zdravlja. Njen članak «Običajni zakon protiv globalističkih planova» objavljen je u 2. broju hrvatskog izdanja Nexusa (kolovoz/rujan 2004).
Eve Hillary zadržava autorska prava na sve svoje materijale izdane u bilo kojem obliku, ali se ovaj članak može slobodno objavljivati u nekomercijalne svrhe. Objavljivanje u bilo koje druge svrhe potrebno je dogovoriti s autoricom putem e-maila: evehillary@smartchat.net.au

1Vidi http://www.charleston.net/stories/060103/wor_01jailbirds.shtml .
2"U američkom zatvoreničkom logoru u zaljevu Guantánamo nalaze se osobe osumnjičene za terorizam mlađe od 16 godina", AP, San Juan, Puerto Rico.
3Vidi http://www.healingwithnutrition.com/ .
4Vidi Dean, Carolyn, dr. med., Gary Null, dr. sc., et al., "Smrt od medicine", na http://nutritioninstituteofamerica.org/ .
5Vidi http://chanco.com/myth.html .
6Vidi http://www.washingtonpost.com/wp-dyn/articles/A25983-2004Jul29.html .
7Vidi http://www.eriposte.com/health/otherhealthcare_US.htm#IVB .
8Vidi http://www.healthpromoting.com/Articles/%20articles/expect.htm .
9Vidi http://www.holistichealthtopics.com/HMG/trends.html .
10Povjerljivi razgovori s dvoje roditelja djece koja su pretrpjela trajne ozljede zbog psihijatrijskih tretmana na koje ih je prisilio sustav zaštite mentalnog zdravlja.
11Vidi http://www.newswithviews.com/NWVexclusive/exclusive32.htm .
12"New UK Mental Health Act – direct from hell", http://www.ctono.freeserve.co.uk/id28.htm .
13Vidi http://www.cchr.org/ .
14Izvor želi ostati anoniman.
15Hillary, Eve, "DOCS – Stealing our Children for Medicine, u novinama Living Now, prosinac 2003.
16"The Other Drug War: Big Pharma's 625 Washington Lobbyists", na http://www.citizen.org/publications/release.cfm?ID=7077&secID=1078&catID... .
17Zaključeno iz analize medicinsko-pravnih podataka NSW-a, arhiva i transkripata sa suđenja.
18Izvor želi ostati anoniman.
19Izvor želi ostati anoniman.
20Vidi http://www.bolenreport.com/
21Pravni dokumenti liječnika koji želi ostati anoniman.
22Vidi http://www.saveourcivilliberties.org/en/2004/07/474.shtml .
23Informacija dobivena iz pravnih dokumenata, medicinskih izvještaja i od svjedoka. Izvori do daljnjega žele ostati anonimni.
24Vidi http://www.upmart.org/ .
25Vidi http://www.upmart.org/pages/UCA_class_actions.html .

Dodatni izvori s Interneta:
http://www.upmart.org/
http://www.ipetitions.com/campaigns/MoveOn_ StrategyChange/
http://www.aclu.org/SafeandFree/SafeandFree. cfm?ID=14000&c=206
http://www.wotusa.org
http://www.newswithviews.com
http://www.alternet.org/story/9862/
http://www.mega.nu:8080/ampp/
_________________________

Objavio na mreži @jelenska još 16.03.2008.

Tko je glasao

Hmmmm, skromno se kandidiram

Hmmmm, skromno se kandidiram za ministra unutarnjih poslova.
Jamčim vlastitim životom da u roku 60 dana neće biti nigdje spomena o ustašama, partizanima, titu, paveliću, jugoslavenima, komunistima itd (to će smjeti samo povjesničari).
Ostaje samo normalan narod okrenut budućnosti.
Unaprijed se zahvaljujem svakoj podršci :)

cogito ergo sum

Tko je glasao

Imaš moj glas

Imaš moj glas @jedinohrvatska.

Tko je glasao

A mafija i korupcija?

A mafija i korupcija?

Tko je glasao

A mafija i korupcija? To se

A mafija i korupcija?
To se podrazumijeva, jer kada 'riješiš' osobe koje se svako malo laćaju gore navedenih onda si riješio 99 % mafije i korupcije.

cogito ergo sum

Tko je glasao

Hej JH, Mogu li ja biti onaj

Hej JH,

Mogu li ja biti onaj koji donosi tebi kavicu svako jutro?
Normlano da me vodiš kao 'pomočnika' ministra hehe!

:)

Jakša Matovinović

Obrisan

Tko je glasao

Mogu li ja biti onaj koji

Mogu li ja biti onaj koji donosi tebi kavicu svako jutro?
Aha, kada bi bio zgodno žensko stvorenje, a pošto nisi ne moraš se niti javljati na natječaj :))

cogito ergo sum

Tko je glasao

Pomoćnik za razbijanje

Pomoćnik za razbijanje prosvjeda i razgrtanje prosvjednika na ulicama?

Tko je glasao

Evo jedan prijedlog: Don

Evo jedan prijedlog:

Don Grubišić,

Ima svoje 'JA', poštuje sve ljude bez obzira bili katolici ili ne!

Zna što je to boriti se protiv vjetrenjača.

Nisu ga još uspili ušutiti na bilo koji način.

i voli ovaj Narod i državu, a isto tako poštuje tuđe.

Ako oduzmemo njegov status u vjerskoj zajednici ja iskreno mislim da imamo čovjeka koji bi iskreno mogao krenuti u čišćenje ove bande lopovske!

Ne vidim zašto ne, po Ustavu ima pravo birati i bit biran! A kvalitete koje tražimo doslovce je dokazao da ima.

Jakša

Obrisan

Tko je glasao

Nismo ni počeli, a već se

Nismo ni počeli, a već se luta na veliko. Ne možemo mi birati ljude prema našim željama, a da te iste ljude ne pitamo da li su spremni i voljni pomoći. Ako želimo biti ozbiljni, moramo se ozbiljno ponašati i postaviti.

Prije nepuna dva dana sam na ovu temu razgovarao s bivšom zastupnicom HSP u Saboru gospođom Ružom Tomašić. Razgovor je bio iznimno kratak i sadržajan. Dva pitanja, dva odgovora i što se mene tiče sve je bilo jasno. Prvo pitanje je bilo da li bi bila voljna pomoći Korčuli kao gradonačelnica. Bez razmišljanja je odbila. I završeno. Slijedeće pitanje je bilo suvišno, ali sam ga postavio tek radi testa. I dobio sličan odgovor.

Da ne bi netko pomislio kako sam površan i neobjektivan, moram reći da sam ovaj razgovor pripremao gotovo dvije godine. Prije dvije i po godine sam joj se obratio s nizom dokumenata, koje je ona predala Uskoku. Nikada više mi ni jednom rječju te dokumente i svoj potez nije spomenula, niti je nju interesiralo što je s tim predmetom bilo. A nije bilo ništa. Radilo se baš o nedjelima policije, resora na koji ona već godinama puca. Dakle, nije razumjela važnost slučaja i mogućnost da preko njega ostvari svoje ciljeve. Isto kao što nije bila spremna neke druge informacije iskoristiti na pametan način, a o kojima mi je govorila.

Imate vi cijeli niz takvih političara, koji, ja bih rekao glume aktivnosti, energičnost i grade svoju popularnost ne vodeći računa o stvarnosti. I to su u pravilu razočarani, neuspješni, potpuno prazni ljudi, koji malo toga razumiju. Nemilice rasipaju svoju energiju zaljubljeni u svoj referentni okvir, ne uviđajući da im je okvir prazan i promašen. Čak ni nakon evidentnih poraza oni ne razumiju stvari niti priznaju razloge zbog kojih su razočarani. Uvijek su razočarani drugima , a ne sobom. Smiješno, ali se npr. razočaraju u birače!!! Čak se u isto vrijeme i teško razbole.

Mnogi vrijedni i pametni stručnjaci, kojima vlast ni u ludilu ne dopušta da se približe oltaru i medijima, jesu opasni po tu vlast, ali ne razumiju jednu temeljnu istinu: problemi se ne mogu riješiti tamo gdje se manifestiraju i kada se pokažu, nego na izvoru: u ljudskim glavama i to preventivno. Tako da se ne dogode. Putem kvalitetnog odgoja i obrazovanja zasnovanog na etici karaktera.

Mlatiti po krošnji i po lišću problema, a ne udarati u korijen problema je iluzorno. Beskorisno. Promašeno i neefikasno. Ali svi mi imamo mogućnost izbora. I biti će nam onako kako izaberemo. Ima jedna lijepa misao: Ne postoji u životu čovjeka savršenstvo, koje bi se dalo odvojiti od ispravnog življenja. Zašto ne živimo savršeno? Pa i to je izbor.

Tko je glasao

Latin Misliš na Denisa

Latin
Misliš na Denisa Latina?
Onoga koji mi svaki ponedjeljak u svojoj emisiji nudi jedne te iste antihrvatske 'perače mozga'?
Na početku čitanja dnevnika sam pomislio da si ozbiljniji, ovako...

cogito ergo sum

Tko je glasao

Moglo bi se reći da su svi

Moglo bi se reći da su svi Latinovi gosti ikada, bili "perači mozgova", ali je u tom smislu sam Latin svakako najveći. Imati više od 15 godina svoju emisiju na TV, oblikovati javno mišljenje i imati utjecaj na javno mišljenje, a nemati nikakav konkretan rezultat je više nego strašno. Nikada nisam čuo da je Latin, na temelju prikupljenih dokaza i svjedoka, podnio kaznenu prijavu DO, iako je po zakonima ove države to bio dužan.

Njegova emisija je jedan veliki ispušni ventil na državnom expres loncu. Svaki ponedjeljak se ispušta višak pare, da lonac ne bi eksplodirao. Pri tom se pazi da višak nekoga ne opari i da se slučajno što ne promijeni.

Tko je glasao

Njegova emisija je jedan

Njegova emisija je jedan veliki ispušni ventil na državnom expres loncu. Svaki ponedjeljak se ispušta višak pare, da lonac ne bi eksplodirao. Pri tom se pazi da višak nekoga ne opari i da se slučajno što ne promijeni.

Partija je dugo imala problema kako naći takvo rješenje, kao zamjenu za jako uhodana rješenja dok je na čelu kolone jahao Tito - kada bi trebalo, pa i sve okrenuti naglavačke (naravno, a da sve ostane isto, naročito da vođa sve kontrolira), onda bi Tito dao malu naznaku, drug Bevc bi to eleborirao i čitao tako da nitko ništa ne razumije, pa bi već to proizvelo potpuni strah i disciplinu, nakon čega bi rječ uzeo drug mrtvac (udanog prezimena Bakarić) i zadao završne grobarske udarce. To se je dugo pušilo bez i primisli da nešto nije u redu.

Kada je te pušione nestalo, drug Šuvar je pokuša ukinuti kardeljstičku radionicu Fakultet političkih znanosti, jer da proizvodnjom politkanata truje i onako time i neradom zatrovano društvo. Ali su drugovi kardeljsiti uzvratili snažnim kontranapadom, te proizveli razne instant pušione kao ova, koje se zoliko dugo puše da je prešlo u čvrstu neupitnu naviku.

I u pušinama vrijedi - kad mačori odu miševi kolo vode.

Tko je glasao

iznesti ću odmah i program

iznesti ću odmah i program :) :

1. reduciranje državnog aparata i proračuna za 20-30%, stopiranje svih megalomanskih projekata tipa kanal dunal sava, most na jabuku, isl. umjesto toga, izgradnja strateških rezervi nafte i plina.. poticanje energetske učinkovitosti, zaštita prirodnih resursa i smanjenje potrošnje (uvoz na dug)
2. s tim u vezi, smanjenje poreza na dohodak, naknade za spomenike itd.
3. Reviziju hrpe zakona i pravilnika i usklađivanje s ustavom, brisanje pola toga..
4. podizanje optužnice protive mesića za veleizdaju, bandića za pronevjeru i hrpu ostaloga
5. stopiranje daljnjih privatizacija poduzeća s prirodnim monopolom.
6. zabrana prodaje državnog zemljišta, a da nisu olovke isl. bez odluke sabora itd. itd.
7. decentralizacija
8. dizanje cijene koncesija ini i svima ostalima što vade društveno dobro iz društvenog vlasništva..
9. otežavanje uvoza svim mogućim sredstvima
10. maksimalno poticanje ekološke poljoprivrede i decentralizaciju tržišta hrane (bye, bye toda)
11. reviziju međudržavnih ugovora
12. ZERP

13. referendum za/protiv ulaska u EU ODMAH i vanjska politika sukladno tome..

ma ima tolko toga, samo da čovjek izvadi ruke iz vreće i pogleda malo oko sebe..

x. za svoj gušt: zatvaranje radmanove prćije

to je ovako iz rukava :)

Dok dobri šute, zli caruju

Tko je glasao

Meni se čini da imamo

Meni se čini da imamo jakoga kandidata za premijersko mjesto!
Svaka čast na programu... podržavam 100%!

cogito ergo sum

Tko je glasao

Predlažem sebe.. za

Predlažem sebe.. za početak, pošten sam i to je i više nego dovoljno.. pametniji sam, kao i većina ovdje, od 99% sadašnje garniture, i nemam puno rodbine..

također predlažem jelensku..

predlažem Dr. Slavka Kulića, predlažem Dr. Marijana Jošta, ima u ovoj državi MNOGO ljudi koji su ustanju ovu državu voditi bolje nego do sada.. mogi koji su i sada negdje niže u strukturi su u stanju, samo da im se pusti..

Dok dobri šute, zli caruju

Tko je glasao

A da mi imenujemo Vladu u

A da mi imenujemo Vladu u sjeni ( bolje rečeno Vladu na brisanom prostoru) ? Kako nas ništa ne košta, 20 resora, najboljih dvadeset programa se izabere i to je - to! Evo, neka mrak raspiše interni natječaj, propozicije izrade i prezentacije programa, način ocjenjivanja i- idemo.

Moje je mišljenje da se u Vladu ne bi smjeli predlagati ljudi. Pogotovo ne oni koji su na bilo koji način dokazali svoju neuspješnost sudjelovanjem u kreiranju ove krize. Društveni uspjeh mjeren izopačenim društvenim kriterijima ne može biti mjerilo "imenovanja". Sama retorika i dobronamjernost nisu dovoljni kriteriji. Uvjerljivost i originalnost programa svakako jesu.

Tko je glasao

A što znači jedna osoba

A što znači jedna osoba kad je sustav takav kakav je?
50% moći drže strukture bivšeg sustava, 20% politička Europa, 15% relativno neovisni strani kapital, 10% Amerika, ostatak domaće kriminalne skupine. Ni Superman ni Batman udruženi sa Zagorom ne bi mogli ništa promijeniti. Danas su druga vremena.

Tko je glasao

A nije li baš drugo vrijeme

A nije li baš drugo vrijeme puno toga promijenilo? Nije li baš promjena vremena pokazalo iluzornim vjerovanje u moć struktura i "faktora" ? S druge strane, Vi očito ne poznajete moć volje pojedinca. Očito ne znate koliko moćan može biti pojedinac koji ima viziju i osobine vođe. Zaboravili ste Ghandija i njemu slične primjere? "Strukture", uključujući i državu, su onoliko snažne, koliko su snažni ljudi koji su im na čelu. I obrnuto. Zato je snaga čovjeka odlučujuća. I nikada ta snaga nije supermenska. Uvijek je riječ o razboritim, smirenim, uravnoteženim ljudima s puno obzira prema svakome. Jedino što ih čini drugačijim i što daje drugačije rezultate je čelično nepopustljiva volja.

Tko je glasao

kakve su to priče da zagor

kakve su to priče da zagor ne bi mogao ništa promjeniti. zagor bi ove sredio u čas posla, a kad bi mu se još pridružili mister no i komandant mark živjeli bi u zemlju blagostanja u roku odmah :))

http://www.youtube.com/watch?v=7brMJwXfIoQ

kao čovjeka koji može riješiti naše probleme ja ću opet predložiti juru stublića. :))

http://www.imeem.com/people/y3to9Q/music/MCtW0ocn/yura_stooblich_chikago...

Tko je glasao

Nasjeo si na propagandu o

Nasjeo si na propagandu o Zagoru. Taj puno serka, a malo radi. A i teško da bi naišao na podršku konzervativnih krugova, budući da se radi o odraslom neoženjenom muškarcu koji živi sam u močvari s isto tako odraslim neoženjenim muškarcem. Nekako mi djeluje da bi od njega profitirali jedino oni u udruzi Iskorak.

Doduše, nakon Kajinovih homofobnih izjava, moguće je da bi ona kamena sjekira mogla koji put završiti i na ispravnom mestu...

Tko je glasao

možda si u pravu, nisam ni

možda si u pravu, nisam ni išao za time do sada da su svi ili skoro svi super junaci u stripovima neoženjeni, stari momci.

uz takvo ponašanje i natalitetnu politiku nije ni čudo da se stripovi sve lošije prodaju i lagano izumiru. :)

zanimljivo mi je kako se kod nas uvijek traže neki super heroji koji će riješiti naše probleme. uvijek se traži spasitelj koji će nam diktirati što da se radi. a kad nas iznevjere onda opet tražimo nove heroje, vođe, "prave stručnjake", "poštenu inteligenciju".

meni se čini da prilika stvara lidere i to često puta tamo gdje ih i ne tražimo. mislim da ćemo još malo tomuti dok se ne pojave novi ljudi i ideje na sceni.
sve što trebamo raditi jest da se potrudimo da na površinu ne isplivaju nekakvi novi diktatori i fašistički sistemi.

Tko je glasao

Mirko Vidović, od 1980

Mirko Vidović, od 1980 predsjednik Hrvatskog Narodnog Vijeća, zatvorenik savjesti,Francuski akademik, beskompromisni zagovornik lustracije. Mirko je osoba koja ne mora kalkulirati sa izjavama jer istina je njegova savjest.

Tko je glasao

O kojoj se akademiji radi u

O kojoj se akademiji radi u kojoj je dotični akademik? Ako može link na njegovo ime na listi dotične akademije.
Hvala.

Tko je glasao

Ja glasam za Zorana Ostrica

Ja glasam za Zorana Ostrica jer sa zelenima ce konacno procvjetati tisuce cvjetova a AP ce napokon odahnuti.

Tko je glasao

Osobno, nisam spreman za

Osobno, nisam spreman za neke dužnosti u izvršnoj vlasti, bilo na državnom, bilo lokalnom (zagrebačkom) nivou. Mislim da bih bio dobar saborski ili gradski zastupnik - to je bitno drugačija vrsta posla.

Inače, sudjelovanje Zelene liste u nekoj koalicijskoj vlasti, koja bi krenula u radikalne rezove, bilo bi, smatram, zaista produktivno za Hrvatsku. Ima niz valjanih tema koje bismo mi mogli pokrenuti, radnih mjesta koja se mogu otvoriti "zelenom" ekonomijom (npr. u energetici - o čemu je upravo završila javna rasprava - gdje decentralizirani sustavi, obnovljivi izvori, štednja i nove tehnologije otvaraju puno više radnih mjesta nego klasični pristup; u poljoprivredi, turizmu idr.).

Naši ljudi pokazuju veliku inventivnost na mikro-nivou, nažalost danas to služi uglavnom da se preživi NASUPROT makronivou koji kontroliraju političari, domaći tajkuni i strane banke. Blokada društvenih energija koja pretrajava u kontinuitetu sa komunizmom (kako sam pisao u drugom dijelu dnevnika Prosvjed 5. prosinca, desni populizam i deblokada društvenih potencijala - aii na taj dio nitko nije obratio pažnju). Kako spojiti ta dva djela - ključni je problem političke inovacije koja treba Hrvatskoj - da se blokade konačno, nakon 37 godina, uklone.

Na stranu naš hrvatski autizam - to su ključne teme razvoja u svijetu, prilagodba klimatskim promjenama, krizi resursa, svjetsko zajedništvo a ne samo divljanje "slobodnog tržišta" za siromahe, a državnog saniranja troškova za bogataše. I tu se može poticati inovacija, koja se prelijeva na sva polja.

Zoran Oštrić

Tko je glasao

Inventivnost nije nešto

Inventivnost nije nešto što bi bilo tko mogao kontrolirati. Ili se ima ili nema. Tko bi meni mogao kontrolirati moju inventivnost? Kako? Može li me netko spriječiti da vladama drugih zemalja nudim svoju inventivnost? Neće me shvatiti ozbiljno? Znači li to da ja nemam inventivnost? Znači li to da se ja zbog toga moram zabrinjavati?

Ne, moj Oštriću, opet niste u pravu. Nema blokade društvene energije, nema kontinuiteta u tom smislu. Sve su to iluzije. Nema inventivnosti, nema energije i to je jedina istina. Ljudima je lakša linija manjeg otpora, lakše se baviti izgovorima, nego korištenjem inventivnosti i energije. Zato i najmanji otpori pri brojnim pokušajima se tumače kao nemogućnost i razlog za odustajanje. Tako sve ostaje na neuspješnim pokušajima i "dokazima" kako je kriza.

Znate li zašto je to tako? Jeste li kada čuli na koji način ljudi donose svoje odluke? Jeste li kada čuli za prirodni duhovni princip bol- užitak?
Odluke se donose na tom principu: želi se izbjeći bol, a dobiti užitak. Prilično očigledno zar ne? Logično, nitko ne želi namjerno patiti. Nisu ljudi mazohisti. Fizički ili mentalno nastojimo izbjeći bol, želimo se osjećati dobro i želimo užitak bez boli. Nije li to normalno?

E, pa i nije baš. Praktično, većinu vremena u životu neinventivno izbjegavamo bit uspjeha, izbjegavajući napor, patnju ili bol. Nema uspjeha bez žrtve. Nema užitka bez boli i osjećaj uspjeha je u stopostotnoj korelaciji s podnesenom boli. Što je napor veći, zadovoljstvo i uspjeh su nemjerljivo veći. Osjećaj velikog uspjeha ovisi o desetljećima boli, velike borbe, patnje i tog osjećaja ne bi bilo da nije bilo tako. Zato je vrijedan uspjeh tako rijetka stvar, ali je baš zato uspjeh dostupan svima. Pod uvjetom da se prevelika bol i patnja ne protumače pogrešno i da se ne odustane prije postizanja cilja.

Svi smo mi, moj Oštriću, potpuno isti. Uzdamo se u naše sposobnosti i čistu logiku, nikada ih ne provjeravajući i ne sumnjajući ni na trenutak. A to je velika greška. Greška koja nam ruši i logiku i sposobnosti. Razlike među nama su tako male i suptilne da su golom oku nevidljive. Temeljna razlika je samo u odluci i spremnosti da se ide kroz patnju da bi se postigli snovi. U korištenju boli da bi se došlo do sna. Sve nam je isto, isti je strah, samo netko svoj strah i bol pretvori u izgovor, a rijetki u snagu da izdrže i uspiju. Smiješno i čudno, je li tako?

Da bi apsurd bio veći, ova naizgled mala i beznačajna razlika je nešto poput trajno žareće peći. U njoj se formiraju čvrsti karakteri. Tko je prođe i izdrži njeno iskušenje gubi strah, dobiva usmjerenje i snagu koja se ne da pokolebati.

Ni to nije sve. Koliko od se trudio izbjeći bol, napor i patnju u tome čovjek nikada neće uspjeti. Ne bi li bilo razumno i logično odlučiti onda tu bol iskoristiti pametno, a ne za odustajanje od života? E, pa ne bi!
Jer ljudi niti su razumni, niti su logični. Zato im ja nikada ne vjerujem kada mi kažu da su nesretni, da bi željeli živjeti i da bi željeli izaći iz dječjeg vrtića. Znam da me lažu. Znam da svatko u ovom trenutku ima upravo ono što je cijeli život nastojao da postigne. Čemu žalbe i radikalni rezovi?

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najviše ocijenjeni članci

Najčitaniji članci