pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Ovaj most je puno vise od mosta, a most je tu manji dio price - kolateralna dobrobit.
Njime se rjesavaju i neke posve druge stvari zato ustvari i postoji cijela zurba oko toga i zato uopce "nije vazna" visina mosta (sto veca - no problem).
Neka se stvari dogode pa cu to nekad u buducnosti i komentirati (svasta covjek spozan dijonicarstvom).

Jure Radić, uz pomoć i suradnju kuma Žderića, opasno konkurira za jednog od najvećih hrvatskih graditelja. Iako nije položio obvezni državni stručni ispit, potpisom kao treći projektant Masleničkog armirano-betonskog mosta (ima blizu i čelični) već ima jedan izgrađeni most kao projektnat. Nedavno je u suradnji s Bandićem, kademikom Kinclom i drugima namjestio pobjedu na natječaju za Jarunski most preko Save u Zagrebu a sada i ovaj Pelješki. Ne miruje, sigurno će toga biti još.

Konkurencija za istaknute graditelje je strahovita, skoro kao da smo jednaki kao ostatak svijeta. Takva konkurencija se, logično, održava i na politiku, pa je puno istaknutih političara ujedno istaknutih graditelja. Predsjednik države je bio direktor projektnog biroa, doduše upropastio ga je ali jeste. Čačić je napravio nekoliko projekata, čak i javnu kuće. Bandić je rukovodio već nizom gradnji. Marina Matulović Dropulić je bila projektant i direktor. Tomčić je bio nazor i direktor. Milanović je oženio kćerku građevinskog inženjera.

Za osnovnu orjentaciju u pažnji oko uloge graditelj/politika je ad Pelješkog mosta bitno slijedeće:
- obično je sve nadsvjetski, dobrano ili potpuno nezakonito i prilično rizično. Ad Jure Radića je to sve gdje je bio bitan, ne samo Maslenički most nego i doček pape Marija Bistrica (nezavršeni radovi, odletjela cesta) i Žnjan u Splitu (postavljeni temelji za beskrajne nerede ...), masovna obnova kuća i zgrade za stradalnike (najveći blam u povijesti hrvatskog graditeljstva, približno tome POS ex vojarna Špansko u Zagrebu), stanje na fakultetu gdje dominira, veliki poslovi po Zagrebu (nastavak ludosti bez granica na velikim projektima u Zagrebu);
- u tome koliko košta nema nikakvih pravila, osim da to svijet nije vidio osim kod nas zadnjih desetljeća, u kojima je Jure od mladosti istovremeno uvijek sekretar kakve partije i još najmanje 10 funkcija;
- to je kičma napretka, po pravilu da se radi ono što se inače ne bi nikad radilo;
- tzv. demagogija tu odavno nije demagogija, to je maoizam u zreloj fazi kulturne revolucije, kada sami bitni akteri o sebi javno govore sve najgore a ostale masovne snage napretka to puše, jer govore i u njihovo ime. U tom smislu je Jure korektan, on je sam sintetički fluid toga, bez škripe kakva se nerijetko vidi kod drugih aktera. Da nekim čudom revolucija stane i on bi taj sekund stao, da se promjeni i on bi;
- osim pažnje, na to se bez problema može uticati, samo se radi o tome da šire snage, skoro bez ostatka, dišu isto, ako neki usud ili hipnoza. Dakle, kad bi nekim slučajem više glasova reklo Radić i Žderić stoj, oni bi taj tren stali s mostom.

Defetizam neće proći.
-

Možda je to samo Sanaderov predizborni trik. Ali s druge strane, na maloj "baušteli" se malo krade a na velikoj...