Tagovi

Imaju li Slovenci više dara za angažirani aktivizam od nas?

Dnevnik je nastao iz komentara na odlomak iz StariPilovog dnevnika :"Kad je intelektualac kritičan, on ispunjava uvjet da bude angažiran. Angažiranost bez kritike zove se stranački aktivizam". Zbog neprikladne je duljine komentar na kraju ipak postao dnevnik.

Ima li aktivizam u stranci u nastajanju intelektualni potencijal za društvenu transformaciju na bolje? Ovo se pitanje nameće nakon čitanja članka Nova snaga slovenske ljevice u prosinačkom izdanju Le monde diplomatiquea. Dobro se uklapa i u val pitanja u vezi daljnje uloge aktivizma, pa i onoga blogerskog, kao i sudbine foruma za brušenje kritičkoga mišljenja kao što je Pollitika, o kojoj je prije nekoliko dana pisao Magarac.

U spomenutom se članku može pročitati kako slovenski aktivisti nakon Sveslovenskih ustanaka od studenog 2011. do studenog 2013. osnivaju Inciativu za demokratični socializem (IDS). Predstavljaju svoj politički program, naglašavajući namjeru da nastupe na izborima i ističući da neće zaboraviti svoje aktivističke korjene. Prije svega one povezane s prosvjedima od studenoga 2011. kada je grupica studenata, deprimirana godinama propaloga političkog samoorganiziranja, ali i inspirirana okupacijom prostora ispred ljubljanske burze i vrlo uspješnim hrvatskim studentskim pokretom, pokrenula okupaciju na Filozofskom fakultetu u Ljubljani.

Također, utjecaj je slovenskih aktivista novostvorene Iniciative za demokratični socializem bio značajan i u najmasovnijem valu demonstracija u samostalnoj Sloveniji (Peti sveslovenski ustanak 8. veljače 2013.,protestiralo je 20000 ljudi) kada se dio mlađih demonstranata počinje okupljati pod barjakom nove ideje socijalizma.

Kao što kaže autor članka Dragan Nikičević, Iniciativa ne počiva na jakim instrumentima reinvencije političke organizacije na europskoj ljevici kao što su za,Syrizu, Sinaspismos (najveća stranka koja je osnovala Koaliciju radikalne ljevice u Grčkoj ), za Die Linke, Partei des Demokratischen Sozializmus ili za Izquierdu Unide, Partido Comunista de España. Slovesnki aktivisti Iniciative naslanjaju se na Delavsko-punkersku univerzu DPU i svoje Sveslovenske ustanke vode na organizacisjikim kompetencijama i iskustvima stečenim u tom, sedamanest godina starom projektu civilnodruštve, nevladine organizacije.

Okupljeni oko DPU-a uspijevaju provoditi borbu, ne samo ispred instituacija nego i unutar njih, prvi puta počinjući govoriti o socijalizmu kao o nečemu što je živo u sadašnjosti i što je moguće iznova promisliti. Slovenija ima relativno dobru polaznu poziciju za usvajanje demokratsko-socijalističkih politika. U njihovom je Ustavu zabilježeno da je Slovenija demokratska i socijalna država i da uživanje imovine mora istovremeno ispunjavati ekonomsku, socijalnu i ekološku funkciju, ali i da se ekonomska djelatnost ne smije provoditi u konfliktu s javnim interesima.Zakon o sudjelovanju radnika u upravljanju poduzećima već sada predviđa pravo zaposlenih na informiranost i suodlučivanje.

A da Slovence u aktivizam za radikalne društvene promjene tjeraju istinski velike teškoće, govore podaci da je upravo ova država 2009. doživljela najveći pad u europskoj monetarnoj uniji, 7,9% , što je peti najveći pad pored Finske i baltičkih zamalja. Također, da je nakon stagnacije slovesnki BDP opet zapao u recesiju kojoj se ne predviđa promjena putanje prije 2015. kao i da se zbog okolnosti nastalih u bankarskom sustavu upravo Slovenija često spominje kao sljedeća u nizu koja će zatražiti financijsku pomoć Trojke.

Dakle, za njihov aktivizam itekako je mnogo razloga, a na pitanje je li moguća intelektualna kritičnost u angažiranosti takvoga aktvizma, teško je odgovoriti bez nečije insiderske pozicije i informacija iz prve ruke.

No da slovenski aktivisti ne idu smjerom koji otkriva više ludosti nego pameti, vidljivo je po tome što uspijevaju izbjeći kapitalizaciju nezadovoljstva usmjeravajući ga u nacionalizam i ksenofobiju. Tome nisu odoljeli angažirani prosvjednici Mađarske i Slovačke, (u Bugarskoj ove godine, glavnina je prosvjedničkoga ogorčenja bila sadržana u povicima mafija i ostavka).

Držim fige slovenskom eksperimentu šire društvene participacije koji vodi njihova Iniciativa za demokratični socializem. Živim u nadi da ćemo i mi u nekoj sličnoj "Inicijativi" krenuti rješavati bitne stvari ekonomskoga i socijalnog života, neutralizirajući upravo takvim angažiranim aktivizmom, što bi Slavoj Žižek rekao, povratak zle etničke stvari.

Komentari

...

izvrstan tekst hrvoja jurića o atrofiranoj ljevici i "novoj desnici"...

Ukoliko (naša) ljevica ne bude pravovremeno teorijski i aktivistički reagirala na recentnu pojavu "nove desnice", susrest će se sa starim upozorenjem Maxa Horheimera:"Tko ne želi govoriti o kapitalizmu, trebao bi šutjeti i o fašizmu".

"Novi desničari" nisu u fokusu "lijevih liberala" zato što među njima vlada "neoliberalni konsenzus", tj. i jedni i drugi polaze od toga da su neoliberalni kapitalizam i liberalna demokracija ako ne najbolji, onda jedini trenutno prihvatljiv ekonomsko-politički model. U tome se krije ključ razrješenja prividne konfuzije koja kod nas vlada u raspravama oko "lijevoga" i "desnoga". U našim okolnostima, a vjerojatno i na europskoj i globalnoj razini, tradicionalna opozicija ljevice i desnice više ne izriče bit problema. Pored ljevice i desnice postoji i treća strana - kapital, kapitalizam i kapitalisti. Kapital je učinio razlike među tradicionalnim političkim opcijama nevažnim, pomeo je tradicionalnu ljevicu i desnicu, kolonizirao je cjelokupno polje politike tako da je u potpunosti diktira, obesmislio je politiku kao javnu stvar te promovirao partikularne i privatne ekonomske interese u glavnu svrhu politike, pretpostavivši ih javnom dobru. Pojave poput "kapitalističke desnice" i "kapitalističke ljevice" ne uklapaju se u okoštalu svijest naših građana, političara, teoretičara, publicista i intelektualaca opće prakse. A neki kojima je to jasno svjesno prešućuju bit problema, jer su na strani "kapitalističke desnice" ili "kapitalističke ljevice". Mnogo uputnije od kritiziranja lijevo-desnog kapitalističkog sistema i narativa je beskonačno raspravljanje o takozvanim svjetonazorskim pitanjima (obitelji, braku, umjetnoj oplodnji, pobačaju, masturbaciji, itd.), sve dok se ne dovode u pitanje moć kapitala i politički model koji je upregnut u kola krupnog kapitala. Kad se postavi pitanje o tome, onda se lijevo-desne ili liberalno-konzervativne podjele pokazuju u drugačijem svjetlu, te se vidi da su oni koji se na prvi pogled čine smrtnim neprijateljima zapravo pobornici iste ideologije, na stavu da opći okvir života (neoliberalni kapitalizam i pseudo-demokratska neoliberalna politika) ne može biti drugačiji nego što jest te da je dobro što je tako. Rijetko ćemo u našim medijima pronaći analize ovog fenomena i zato one koje se pojave treba pažljivo čitati, primjerice, članak Borisa Postnikova u Novostima, gdje je na ilustrativnim primjerima razmatran "smjer ekonomske politike nove desnice", sa zaključkom: "Kao što je kritiku stranog korporativizma kamuflirala vjerskim sentimentom, tako će i druge ekonomske probleme maskirati ćudorednom brigom. Kao što je ne uzbuđuje masovna komercijalizacija Božića, tako joj neće smetati ni kapital koji se prilagodi svjetonazorskoj normi. Kao što je pokazala već u prvom koraku, komplicirane probleme radništva radije će žrtvovati popularnijim pravima potrošača. Jer ona, naposljetku, ionako želi sasvim isto što i korporacija koju napada: i poslušne ovce i njihove novce."

http://www.h-alter.org/vijesti/uvodnik/povratak-u-buducnost-desnice

________________________________________
"where ignorance is bliss, 'tis folly to be wise"

Tko je glasao

samorazumijevajući smisao maksimalnoga profita uvijek i svugdje

Zbilja dobar tekst,to je taj imperativ maksimalnog profita koji je uvijek iznad svega, pa još zakamufliran koječim.
Trebalo bi to i ovdje na Pollitici dobro brusiti.
Ja sam ovim dnevnikom načela neke mrvice, a treba s tim ići dajle i rastvarati mit da sve mora biti baš tako kako je. Kao, to su zakonitosti kapitala i smjera koji on determinira po svojoj prirodi samoj i samo jadni utopisti vide drugačije kako bi trebalo biti.

Tko je glasao

znas @agnus... malo se

znas @agnus... malo se zafrkavam.. ali pun mi je kufer tih inih "intelektualaca" danasnjice, urbanih intelektualaca sa profesijom "intelektualac"...

malo sam ostarila, pa se valjda dobro sjecam onih djecjih dana.. kada se intelektualcem smatrao jedna Bujko, inzenjer i osnivac gradevinskog instituta u Splitu.. s kojim si mogao razgovarati o cemu god hoces na vise jezika.. koji nije "naplacivao" svoj intelektualizam vec iskljucivo svoj rad kao inzenjer.. sjecam se jos uvijek kao da je danas jednog inzenjera Baldasara ili tete Cvijete Job s kojima su se ljudi druzili i pricali o uzgoju neke vrtne biljke ili o temperaturi mora jedanko kao i o "zivotnom smislu", sjecam se inzenjera Markovica, jednog od doajena tehnickog napretka, managera svjetskog glasa koji je volio djecje igre jednako kako je sa dusom pricao i zivio ideju pravednog zivota svih ljudi ali zaradivao svoju placu na svojem strojarskom i upravljackom znanju.. sjecam se prica o Tinu i njegovom zivotu u malom mjestu pored malog mjesta u kojem je napisao neke od svojih najljepsih pjesama.. ili nekog mladeg, Sogija ili Serbedije, koji su tada, nekoc.. zivjeli svoju umjetnost i suludost umjesto da ju prodaju odradivanjem ili podobnoscu, sto je danas slucaj s aslicnima.. sjecam se.. tako mnogo njih.. kemicara, pjesnika, slikara, inzenjera, arhitekata, kustosa, .. sjecam se tete Duske, vrhunskog agronoma.. tete Stane, vrhunskog ekonomiste, barba Ive.. o politici, kulturi, ekonomiji, procitanom ili promisljenom.. o svemu si mogao pricati sa intelektualcima kojih se ja sjecam..

na moju veliku zalost, sjecam se toliko mnogo njih koji jesu bili ili su i danas stvarni intelektualci koji su zivjeli od svog rada umjesto od prodavanja magle i demagogije... onih koji su zivjeli u skladu sa osnovnim ljudskim odredenjem.. da zive u skladu sa svojim sposobnostima i idejama, sa ljudskim mogucnostima..

da mi ovo sto se danas zove intelektualac aktivista.. izgleda poprilicno gadljivo i posve neprihvatljivo za takvu klasifikaciju.. intelektualnih lidera, spasitelja ili slicnih epiteta..

za mene postoje umjetnicari i postoje umjetnici.. ovi prve nose francusku kapu, puse lulu i cesto imaju casual salove.. ovi drugi, sto god da nose na glavi ili oko nje, zasigurno ne daju tome prioritet jer njihova umjetnost ide iz njih samih bas tamo gdje joj je mjesto.. na platnu ili na daskama....

tako postoje i intelektualci i intelektuetelci... ovi prvi su to sto jesu, zive od svoga rada i znanja posve neovisno o svojoj drustvenoj angaziranosti ma kakva god da ona jest, a ovi drugi su ini aktivisticki bukaci i prodavaci ine magle koja im daje kruh..

razni "Zizeki" jesu pametni, no na zalost vjerodostojnosti im padaju u vodu sa aktivizmom kojim se hrane kao i intelektualizmom koji prodaju drustvu-drzavi kao da je to najobicniji proizvod iz obliznje samoposluge.. U ostale neradne dane rado idu na "Dubai ljetovanja" .. socijalizam je zasigurno onaj sustav koji bi "filozof-intelektualcima" omogucio prodaju "intelektualizma" bas kao sto to radi i neoliberalizam, sve na drustvenim jaslama a bez stvarnog proizvoda..
danas jos i gora pojava nego jucer jer ih ima mnogo i jer se vecina njih "hrani" upravo i iskljucivo onima za koje se prave da zastupaju..

lunoprof
(Luna)

Tko je glasao

Sve mislim luno da zapjevam

Sve mislim luno da zapjevam večeras Aj Carmela,no passaran, pa kud puklo!

Tko je glasao

Don't worry about a thing....

Singin': "Don't worry about a thing, worry about a thing, oh!
Every little thing gonna be all right. Don't worry!"
Singin': "Don't worry about a thing" - I won't worry!
"'Cause every little thing gonna be all right."

lunoprof
(Luna)

Tko je glasao

Brige naše svagdašnje

Luno draga, dopustila sam sebi jučerašnju malu eskapadu od bitke svakodnevne za opstanak, danima samo na brzinu pogledam što se piše na pollitici, jučer nisam napravila barem pet bitnih stvari u svom poslu. i nije mi žao, podružili smo se i podijelili nešto.Idem dalje, aktivizam je svakako prava stvar kad se ima barem djelić vremena za njega.

Tko je glasao

vrijeme & motivacija

Ovime si zapravo odgovorila i na često čuđenje/pitanje aktivista - koje zbunjuje nepridruživanje "gladnih, siromašnih i obespravljenih" njihovim akcijama, protestima i slično.

Postoji ogromna razlika između aktivizma i klasičnih demonstracija. U demonstracije ovi - gladni, siromašni i obespravljeni - idu kada dođu do zida. Pad prihoda, oduzimanje nekretnina pod hipotekom i slično. No, za aktivizam (postupanje zbog savjesti, a ne samo zbog toga jer ti je u određenom trenutku nešto loše krenulo) - zahtijeva nešto viši stupanj društvene svijesti te nešto slobodnog vremena. Ako radiš 12 sati u dućanu (npr.) onda je to teško pomiriti s nekim društvenim aktivizmom.

Upravo zbog toga su u mnogim zemljama studenti pokretači mnogih uličnih događanja... jer imaju vremena, jer tada čovjek često razmišlja o uzrocima i posljedicama društvu i slično. Zašto se kod nas to ne događa, nemam pojma.

Tko je glasao

većini

je jednostavno predobro da bi prosvjedovala, ima ih dosta koji ne kuže kurca jer su djeca ovih protiv kojih bi se trebalo prosvjedovat, neki su prelijeni, neki preskeptični, neki prenapušeni za ikakav akzivizam, a kamoli prosvjede. imaju internet u sobama pa mogu bit kauč revolucionari, taman lijepo umire onaj bunt u sebi i lažu si da su nešto napravili lajkanjem. ko će se ić smrzavat na ulicu bogati.

da ne bude samo karikiranje, meni je prosvjed, odnosno izlazak na ulicu s nekim nekako ogoljavajući. ako san uz tebe na cesti i borimo se za nešto zajedničko, onda ti moram vjerovat, poštivat te, smatrat te normalnim čovjekom kojim je dopizdilo pravljenje budalom isto kao i meni. zato mi je teško aktivirat se s nekim čudnovatim likovima poput pernara, koji mi je tek s godinama posta simpatičan, ali i dalje san podozriv prema njemu. jednostavno je frik koji mi ne ulijeva povjerenje. isto je i s ljubiteljima životinja, trgova, ledina, štajaznam čega sve ne. oću nekog s kim se poistovjećujem do te mjere da me boli kurac oćemo bit samo nas dvojica na prosvjedu, a ne da se gledan utopit u masi jer mi je poluneugodno što sam uopće došao na prosvjed. može bit da sam i ja princezica s puno prohtjeva, ali jebiga, ne mogu protiv sebe.

prvo i osnovno bi se trebali borit za ljude, za sebe, za normalnost jebenu. da budemo normalni, da se kršenje zakona kažnjava, da se ne krade, naročito ne legalno, da se ljude izlaže novim stvarima i pokaže im se da ništa nije strašno ko šta se čini iz rovova. evo recimo za toleranciju prema gej osobama nema boljeg lijeka od suživota s njima. svaki hardkor homofob bi se brzo smekšao kad bi uvidio da je to najobičnija nebitna pizdarija koja uopće ne utječe na međuljudski odnos, zajebanciju i život osim ako ne želiš nešto više u seksualnom pogledu :)

generalno ništa nije ni upola društveni problem ko ovo usrano klanjanje parama i promoviranje patološke pohlepe i degenrizma kao prihvatljivog ponašanja. zadnjih dana se mislim napisat dnevnik o psihičkom, mentalnom, zdravlju. naravno, površno i laički, ali možda netko upućeniji doda štogod pametno. ljudi su sjebani totalno, i to sustavno, a još im se na to sve nalijepi neka stigma luđaka i slabića. umjesto da je najnormalnije otić u bolnicu kod psihijatra kad si depresivan, to je u nas ravno socijalnom samoubojstvu. to je bolesno. to je jebeno nenormalno stanje stvari, da se porežeš po prstu i ideš doktoru, a s druge strane ćeš se radije bacit s mosta neko priznat da si bolestan i da ti treba pomoć. očuvanje psihičkog zdravlja mora bit apsolutni prioritet svakog ko živi u ovoj opačini današnjoj. ne moš to parama zaliječit, ma koliko meo pod tepih i keljio na fejsbuk slike novih auta, putovanja na maldive i jahanja na devama. uvijek se navečer vraćaš svom jadu s kojim treba zaspat. tu naravno "pomaže" alkohol, rvacko nacionalno piće koje se slavi pjesmama i hvali neiskorijenjivom tradicijom. jebeni pijanci su isto psihički bolestan svijet, ne kužim šta je tu uopće sporno? ko i svaki drugi ovisnik, psihički su bolesni i treba ih liječiti koliko se može, a ne se pravit glup dok sve ne eskalira nesrećom za širi krug ljudi oko njih. jebem taj lažni moral i strah od onog šta će susjed glupan i seljačina reć. ko mu jebe mater, nek priča šta oće. netko se može izliječit od alkoholizma i depre, a od gluposti bogami teško.

odluta sam od teme, ali sve je to povezano. nesretni smo jer smo jadni, jadni smo jer smo nesretni. nesretni i sjebani su prijamčivi za svake vrste muljaža, tarota, zmijskih ulja, magnetskih narukvica i sektaških sranja. drugim riječima, na psihički sjebanom čoviku moš dobro zaradit, takav se neće ni puno bunit i iznimno je podložan manupulaciji svake vrste pa tako i političke.

funkcionalno pravosuđe i briga o mentalnom zdravlju, da imamo te dvije stvari sređene sve drugo bi bilo toliko nevažno i sporedno da bi to bila milina. mi bi tu fino pričali o garantiranom dohotku, legalizaciji droga, etičnosti ljudskog putovanja u svemir bez povratka i ko zna čemu, a ne o usranim udbaškim ubojicama i onom jebenom pingvinu od željke markić. jebla ih sve redom ugroženost umišljena, kod nas je ugrožen samo zdrav razum, sve ostalo cvate.

Tko je glasao

Puno si istine rekao u ovom

Puno si istine rekao u ovom komentaru, napiši taj devnik sigurno će pokrenuti na razmišljanje, a nekom možda i izravno pomoći.
Sjetim se uvijek jedne svoje prijateljice psihijatrice od kalibra koja ne daje ljekove pa zato danas nema puno posla i koja kaže: odsustvo introspekcije vodi direktno u bolest, a introspekcija znači t vidjeti gdje nam je puknuće , po kojoj se osi rascjepljujemo, čime se muljamo i gdje nam čući lažnjak, šta donosi utjehu oliti narcističko ispunjenje,i na što smo se navukli da izdržimo sve to.

Nije lako, ali može se.Zašto i ovdje ne bi netko o tom pisao ako je inspiriran? A ti to lignja jesi, vidi se to iz mnogih tvojih napisa.

Tko je glasao

deželizam...

Lijepo je vidjeti kako se ljudi negdje organiziraju, nešto pokušavaju, trude se, sve pet...
...,bez razumjevanja od kuda su stvarni problemi...bez te svijesti, sve su to isprobani stereotipi za zamagljivanje u okviru nepromjenjenog koncepta...
...ima tu političke borbe, legitimne ako se sama politika vodi zbog političke borbe i političkog profita. Ali u tom slučaju se sve to može iz fotelje promatrati kao reality show, onako, za zabavu i na radost promatrača i navijača...nema tu sadržaja koji će promjeniti ili bar dotaknuti živote građana...
...to je u tom slučaju politički larpurlartizam, politika sama sebi svrhom...
...bilo da se radi o konsenzusu ili izborima među već isprobanimi izraubanim praksama koji se ovdje pojavljuju kao mogući game changeri, krajnja konzekvenca u ovome času jest samo uključivanje trećih igrača a bez političkog rizika iznošenja ikakvih novih priloga politčkoj misli i praksi, uključivanje po automatizmu težine datog trenutka. I nije to nelegitimno, tako je to uvijek išlo...samo otvorena pitanja ostaju isto otvorena i bez novih odgovora...
Koliko god da to mnogima izgledalo, ja ih, te odgovore,ne vidim...
...i ne vidim niti g.Slavoja i ostale da su se potrudili povezati političku ekonomiju s ekonomijom vulgaris i mnoogobrojne najrazličitije aktualne dnevne prakse...te iz toga izvukli detaljnije uvide o situaciji. Tako da i zaključci po ograničenom materijalu neće odgovarati složenosti trenutka.

Tko je glasao

neka nama Slavoja

Slažem se indian da je odgovora manje nego pitanja, a da se Slavoj trudi, trudi se makar kaotično i u svom stilu.
Ovo sa strpljivim pokušajima korak po korak, neuspjeh po neuspjeh, prema onemogućavanju tigra da izjuri iz kaveza, meni se čini najprihvatljivijim.
Nisam za horuk i nasilje.

Tko je glasao

Ovo sa strpljivim pokušajima

Ovo sa strpljivim pokušajima korak po korak, neuspjeh po neuspjeh...na čelu s onima odgajanima za upravljanje, i recikliranim provjereno neuspješnim oznakama na barjaku? u bolju budućnost? s onima koji su mislili da znaju dok je izgledalo dobro, a naknadno misle da su prosvjetljeni kada krene loše ono u čemu su sami sudjelovali?
...dozvoli da budem skeptičan i zatomim zlobni smiješak...
... "ne sviđa" mi se samoizuzimanje grupacije akademskih građana iz odgovornosti...a upravo svi najodgovorniji i kvalificirani pripadaju tom sloju, ili su to oni koji su odgajali ili oni koji su odgajani za upravljanje, oni koji stvaraju i oni koji provode i odlučuju o funkcioniranju društva...
...do sada su to činili, i dalje to misle
...sa zajedničkim nazivnikom, metaforički, "oni izuzeti od obveze "fiskalne blagajne" i polaganja računa..."
Upravljanje strahom je očito management posljednje instance...

Tko je glasao

opcija strpljivosti

Ovo neuspjeh po neuspjeh shvatila sam kao svjesnost unaprijed da će i u dobroj akciji postojati snažni partikularni i sebični interesi za dobit mimo pravila , upravo kako ti s pravom ističeš u vezi saborskog kafića.

Pitanje je samo ispravnijeg načina koji će moći osujetiti isplativost takvog ponašanja. Strpljivost oko ponav ljanja zadanih ciljeva, svakao mi je prihvatljivija opcija od letenja glava,ne samo figurativnog.Do tog nikad nije daleko.

Kod nas je sebičnost i krađa po defaultu, na žalost, toliko dugo najisplatljivija opcija.Strpljenje onih koji tako ne bi jer ne bi, ili onih drugih koji bi da mogu, a ne mogu, na tankom je koncu.

Tko je glasao

...upravo zato završavam

...upravo zato završavam komentar s "upravljanje strahom"...
Zar misliš da je "letenje glava" moguća opcija? nije...(odnosno jest u slučaju da zakonitost bude dobrohotna prema kriminalnom elementu)
....pored bar dva gadgeta po glavi stanovnika, bez obzira koliko siromašnog stanovnika... ...naučenih da je sve igrarija, da netko drugi treba odraditi njihov posao i ostvariti njihova bogomdana prava, da treba jedino postići bar 4%tnu masu istomišljenika koji mogu pritiskom osigurati natpolovičnu većinu političke podrške (toliko je to otprilike Paretovim izračunom vjerojatnosti)
... ta revolucionarna opcija je nerealna.
Ali dobro služi da se pritisne na gumb straha kod onih situiranih koji bi nerado vidjeli scene viđene u Броненосец «Потёмкин» Sergeja Eisensteina...
...a takvih relativno situiranih je ipak većina, priznati ćeš...jer u zemlji s 90% ljudi što žive u svojim domovima, pred kojima stoji kakav-takav auto, etažnim centralnim, općim pristupom zdravstvu i školstvu, u neovisnoj državi bez stranih zavojevača....
...tome se ne može reći da je situacija ni približno bliska predrevolucionarno Ruskoj ili Kineskoj s prevladavajućim većinama koje doslovno nemaju što za izgubiti osim mučnog života...
Ne beri brigu, to su inducirani strahovi...

Tko je glasao

Nisam sigurna, da je

Nisam sigurna, da je indukcija.

Stvari se uglavnom malo mijenjaju.Zašto bi ovo vrijeme donijelo išta što se već nije dogodilo?Gdje su ti osigurači?

Udobnost ?
Prema nasilju postoji uvijek jednaka razina nesvjesog motivacijskoga kontigenta i u pojedincu i u skupini.
Psihološke su zakonitosti prilično stabilan omjer zadanosti ,vrlo rezistentne na sporadične promjene u vremenu. To što netko danas ima koricu kruha ali ne i novi mobitel isti je rang.Osjeća deprivaciju nekog dobra koji netko drugi nepravedno posjeduje. I stoga mrzi. Bastilla uvijek ima isti odjek, ona se percipira kao ista krajnja nepravedna uskrata.
Kada se preskoče psihološki limiti sve se varijable postavljaju unutar polja vjerojatnosti, i tada sve postaje moguće.
Voda dolazi do grla polako ali u hipu preplavljuje i ruši nesagledivom snagom.

Ideja da se nasiljem ipak može dobiti više nego što će se izgubiti može tinjati godinama, kad jednom krene u ostvarivanje dalje se hrani potpunom iracionalnošću.
A zamašnjak zla koji na kraju stvar dovrši uvijek je nabijen potpunom iracionalnošću.

Možda pretjerujem, ali pročitaj dva zadnja poglavlja Terrya Eageltona " O Zlu" pa mi pričaj...
O Hanni Arendt neću puno, a ima ih i još,Fromm je passe ali da se i od njega naučiti.

Mladić s kojim radim, hiper pametan ,bez da trepne kaže za muslimansko pitanje, fundamentalizam i sl. ok je pobiti ih mnogo , to je rješenje, ne da se s njima pregovarati,ne prihvaćaju transfer vrijednosti zapadne kulture, i što onda s njima? A i ubijanje je tako nešto definitivno.

Tko je glasao

Voda dolazi do grla polako

Voda dolazi do grla polako ali u hipu preplavljuje i ruši nesagledivom snagom.
Ne boj se, kako se ispravno ovdje ističe, situirana je to ekipa. Passe je Marušić s pilanjem grana, neće ti HEP terenac ili uredski čiko iz Šumarije ugroziti školovanje svog djeteta, a bome to neće ni umirovljeni branitelj ni teta što radi putovnice.

Kad ono voda pravo dođe do grla, i to, ov kors, ne ovoj gore ekipi, e to se rješava kako je Partija godinama učila: ako imaš mladih na kućnom proračunu potiraš ih u inozemstvo i rasteretiš si obitelj na prvu, a možda se i usrećiš na dugoroke.. Ako imaš starih pustiš ih da krepaju, drage oni volje to rade...

Tko je glasao

Ti govoriš o racionalnom

Ti govoriš o racionalnom tijeku, čuva se stečeno znam, ali ja možda više govorim o iracionalnim varijablama koje će re replicirati nekim manje očekujućim faktorom.
Daj bože da se varam, to kažem i Indianu, bolje da sam ja u krivu

Tko je glasao

Ma nisi u krivu, zaklat će se

Ma nisi u krivu, zaklat će se tu i tamo koji pandur ili student, ov kors, ali će se osuditi k'o što se žestoko osudio postupak onog malog Srbina radi one mlade kvočkice.

Tko je glasao

žestoko

"" ali će se osuditi k'o što se žestoko osudio postupak onog malog Srbina radi one mlade kvočkice.""

moš mislit...........gurnulo se pod tepih

sve dobro...

Tko je glasao

Da l' bi se tvoj omiljeni MP

Da l' bi se tvoj omiljeni MP bio namečio biti u sjeni događaja skupa s ona tri u kvadratnom metru da nije bilo spomenutog nesretnog događaja?

Što je trebalo, zapalit Šumsku odmah sljedeći dan?

Tko je glasao

"zapalit Šumsku odmah sljedeći dan?"

Ne, naravno. Međutim, od viđenijih Srba ni tamo ni više ni mukajeta, ni a ni be

( Pronašli kod Cige pružnu šinu i pitaju ga odakle mu, Cigo veli; donijela djeca odnekud...

ajde,ajde, kako dijete može donijeti 300 Kg tešku šinu..

E bratko, što dijete zna što je 300 Kg.)

Garant ih ne bi zbog pičke preklao da su Srbi, njegovi.

Pored cure tu je postajao i onaj tako poznati animozitet kojeg se još i ja sjećam kad smo znali kao dečki tamo negdje 70-80-tih ići u srpska sela na zabavu, igranku, dernek.

Ja mu poznajem sumještane a ti eto možeš na njegov facebuke profil.

sve dobro...

Tko je glasao

Znaš u što se pretvorila

Znaš u što se pretvorila pollitika.com? U naše pojašnjavanje iznimno jednostavnih i dostatnih rečenica tvom liku i djelu.

Kad na pollitika.com korisnik napiše Srbin umjesto građanin, e to znači da taj lik o kojem je riječ u tintari brije neke ne naše brije. Kad se pokraj toga naziva stavi mali (a na kraju o ženskoj govorim kao mladoj), to je još jedna za zalog jednostavnosti.

A kad kažem da je ubijao radi kvočkice, to je istina i u mojoj i tvojoj glavi, samo nije u udbašinom kolopletu funkcija koji se netko usudi nazvati razumom. Jerbo znamo radi čega je ubijao, samo u gornjem komentaru nisam spomenuo koga je ubijao.

Malo, pomalo, i doći će sve na svoje... Za nekih trilijun tisuća godina ćeš početi funkcionirati kao član pollitika.com...

Tko je glasao

"" Srbin umjesto građanin,""

jebe mi se za neke imaginarne građane, mene su sa kućnog praga tjerali Srbi, e sad da li su bili građani u širem smislu te riječi ili ljudi iz grada u u užem smislu ili pak seljaci je manje bitno.

Šapić je Srbin, ponajprije a da li je građanin, gradski čovjek - građanin ili seljačina, manje je bitno.

Bitno je to da je vješt s nožem skoro kao ja, a to je vrlo zajebano .

sve dobro...

Tko je glasao

...ne bi vjerovala, ali

...ne bi vjerovala, ali uglavnom sve što navodiš, opravdano, sam uzeo u obzir pri svojoj procjeni...
Koja se, naravno, može pokazati krivom ili ispravnom. Prema njoj se sam vladam, i račun za ispravnost ću dobiti osobno...
...a vremenom će se pokazati vrijednost uvida....

Tko je glasao

Sto je danas "lijeva misao"?

Sto je danas "lijeva misao"? Gdje joj je baza ako se odmaknemo od "sveucilistaraca i ostalih kulturnih i intelektualnih propovjednika" takvih misli?

Meni se nekako cini da je Marks, s pravom ili bez, potpuno svejedno imao o kome pricati... kao i mnogi poslije njega... No danas, reci mi koga zastupaju "socijalisticki demokraticni savezi", "intelektualci" i svi ostali propovjednici i knjiski borci za "STO"?

lunoprof
(Luna)

Tko je glasao

Gdje je baza ljevici danas?

Koga zastupaju Luno? Mislim da nije problem naći potrebite koje je potrebno zastupati i ciljeve prema kojima bi se moralo moći postavljati.

Novi obespravljeni,dijelom smo svi mi danas koji nismo članovi uskih elita.Nije to samo Marksova radnička klasa više.Danas su to podjednako i mladi intelektualci sa završenim fakultetima koji u krajnje nedostatnim privremenim i povremenim poslovima gube tlo pod nogama, pokušavajući pobjeći u neku utopiju boljeg drugdje, kao i oni izbačeni iz radnoga stroja kao posve nepotrebni balast tržištu rada , a koji ne znajući se sami pokrenuti, ( a mnogi se naprosto ne mogu sami pokrenuti i to im nije krimen)žive s ostarjelim roditeljima koje mrze i trebaju u isto vrijeme.

A ta podloga masovne beizlaznosti idealna je podloga za onu lako postizivu banalnost zla koje, u svoj svojoj kompleksnosti ,ipak dolazi iz uzaludnosti, praznine i uskrate u nečijoj egzistenciji.
Tada svo ono tručanje i nepromišljanje spomenuto u komentaru Magarcu niže biva kanalizirano najviše u zavist i osvetu onima koji imaju.A nakon toga put u pakao je izvjestan. To je ljevica već vidjela kako ide, je li i nešto naučila, ne znam, duboko vjerujem da je morala.

Jedan dan sam kupujući kestene doživjela da osjetim dašak toga.Čovjek srednjih godina koji prodaje kestenje me upitao: što biste vi gospođo napravili N. Vidoševiću, kako biste ga kaznili za ono što je učinio? Ja sam rekla da bih mu oduzela svaki djelić, krađom stečene imovine, i osudila ga na zatvor kao i višesatni dnevni rad za najsiromašnije. On mi je rekao: A ja bih ga gospođo ubio, kao i svu njegovu obitelj.
Smrzla sam se.
Eto zašto ljevica ima zadatak Luno. Da spriječi takva rješenja nastala iz dugotrajne uskrate i urušavanja životnih uvjeta, ne samo radničke klase u najužem smislu riječi, nego na žalost, većine stanovništva.

Svih nas prekarnih radnika, rekli bismo u diskursu ovog našeg vremena.

Tko je glasao

Od cega lijevi aktivizam zeli osloboditi tu nedefinaranu vecinu?

ok.. dakle nije samo radniicka klasa... meni se cini da je ona, "ne samo da nije" vec poprilicna manjina, nezamjetna i zanemarena.. nisam nigdje primijetila, ni u sloveniji, ni bilo gdje drugdje da neka "lijeva misao" prica ista o "radnickoj klasi" i njenoj endemskoj pojavi u danasnjem drustvu... makar, nikad se ne zna... mozda ju zastite kao "velebitsku degeniju", kao "raritetnu manjinu"...

samo mi nije jasno tko su ti koji bi ju trebali njegovati i odrzavati na zivotu kao manjinu kad sukus svih drustava kaze da bas ta klasa, stvaralacka mora biti vecina da bi drustvo opstalo, iz vrlo prozaicnog razloga... ona je ona koja hrani sve "intelektualce", "kulturne radnike", "pronosioce lijeve misle" ...

ok.. dakle vecina..
Novi obespravljeni,dijelom smo svi mi danas koji nismo članovi uskih elita.Nije to samo Marksova radnička klasa više..

Tko su oni koji nisu elita, a nisu ni radnicka klasa vise? Sto ta vecina u zivotu radi, sto stvara, sto joj je "kriz na plecima" kojeg bi ju "lijevi aktivisti" trebali osloboditi?

Mislim da prvo moramo reci od cega lijevi aktivizam zeli osloboditi tu nedefinaranu vecinu obespravljenih i nadasve na koji nacin.. Kad to definiramo moci cemo ozbiljno razgovarati sto je danas lijeva misao, koga ona stiti i koji su joj ciljevi...
A posebno konacno otkriti tko su ti doajeni koji nas prosvjetljuju u "lijevoj misli"... te koji je njihov polozaj u danasnjem drustvu, kao i koliko ih ima..

lunoprof
(Luna)

Tko je glasao

Je u pravu si. Tko je taj

Je u pravu si. Tko je taj koji štiti i koga treba štititi više?Proizvodi li taj koji pravi okvir za mobitele išta drugo od onog koji proizvodi njegov sowtver? U čemu je razlika njihova položaja?

Jesu li oni ta ista prekarna radnička klasa ili je to jedan od njih više , a drugi ipak manje?Što su to proizvodi koji su nasušni, jesu li to umjetni proteini i vitamini koje stvara tim inženjera kemičara, a štanca radnik za trakom u farmakološkoj industriji, ili je to samo onaj koji sadi salatu u Todorićevom stakleniku, a ne i onaj mladi informatičar koji mu pravi program za nagradne bodove za kupnju iste te salate?

Ne znam više luno, kompleksno je. U pravu si što pitaš i što se pitaš, i ja se pitam i povremeno mi bude muka od pitanja, ali dok se pitamo i jesmo živi...

Tko je glasao

....a iz ciste potrebe za opstankom

nekako me zadnjih godina prosla volja za pitanjem o tom pitanju... jer kamo god da sam krenula u razmisljanju shvatila sam jednu i jedinu nepobitnu istinu... da bilo kakva "lijeva misao" apsolutno nema smisla u okruzenju u kojem nema stvaratelja novih vrijednosti, mnogih stvaratelja novih vrijednosti... vecine koj astvara nove vrijednosti... jer zaboga, o cem ti ljudi uopce pricaju, pitam se cesto.. kad zajednici "stvaratelja" (za cija prava i slobode bi se po nekoj prvobitnoj "lijevoj" logici oni trebali zalagati) naprosto prijeti izumiranje? kad na koncu, svi ti "lijevi mislioci" takoder spadaju u one koji se hrane preostalim "stvarateljima"...

jedina pocetna suvisla misao svih mislitelja, kako lijeva pa tako i desna... danas u 21. stoljecu naseg zapadnog svijeta bi se trebala svoditi na akciju stvaranja stvaratelja... ako zbog niceg drugog iz cistog egoizma "mislitelja"... tj. da bi se uopce imali o kome brinuti...

ovako kako danas stvari stoje svi ti nebrojeni aktivisti sa inih "filozofskih" fakulteta spadaju u ono sto si nazvala "elitom".. u ogromnu kolicinu politicara i mislitelja koji nista drugo ne rade vec se bore za samo svoja prava da i dalje ostanu hranjena elita..

koliko dugo ce takvo stanje trajati ja ne znam.. ali je definitivno da nestankom stvaratelja u drustvu nestaje potreba za starateljima drustva, misliteljima vakim i nakim.. zato, a iz ciste potrebe za opstankom, svi ti "mislitelji" bi se trebali sto prije aktivirati na stvaranju stvaratelja umjesto na njihovom iscrpljivanju idejama "za nepostojecu bazu" jer su vec i danas tek neki "visak" koje "endemski stvaratelji" jedva prehranjuju..

lunoprof
(Luna)

Tko je glasao

Priča sa Žumberka

Hodajući pustim Žumberkom zadnjih dana imala sam osjećaj strašne ispražnjenosti života.
Kako je moguće da u selu Kalje živi pet starih ljudi, a u selu do njega, Griču desetak?Da su sve staje prazne, svi vrtovi zapušteni ,sve kuće puste? Koja bi se tu kultura mogla zasijati , bi li tu raslo smilje i bosilje ili štogod drugo? Bi li tu bilo mjesta za neki češnjak, luk, ekološke proizvode. Slično je i s Dalmatinskom zagorom, pustim Petrovim poljem. Je li Provansa toliko pogodnija za uzgoj trava i cvijeća?
A kada bi bilo ljudi tamo i poljoprivrede, bilo bi i novih kuća, staja , hambara, staklenika, a onda i škola, trgovina, ambulanti i koječega . Mladi bi Zagrepčani i Samoborci s guštom rekli da žive na selu i da im je lijepo. U Kaljama velika, nekad lijepo uređena škola zjapi prazna. Djevojčica koju smo za trajanja novogodišnje posjete vidjeli ide u školu s još sedmero djece u obližnje selo. Putuju autobusom da bi ih se okupilo osmero. Poslije četvrtog razreda ne znaju gdje će. Tuga.

Zašto to tako mora biti, ima li izlaza? Je li utopija misliti da bi se život mogao odvijati u nekim normalnijim okvirima? U proizvodnji za život pa i za profit koji je, što bi Hlad rekao nužna kategorija i nešto posve ok ako se raspodjeljuje pravedno i na one koji ga stvaraju.

Tko je glasao

vidis, to su pitanja... o

vidis, to su pitanja... o kojima trebaju razmisliti ini mislitelji, a onda se primiti posla...

jer, gdje ces ljepseg mjesta za filozifiranje o drustvu, o ljudima, o zivotu... nego u praznom zumberackon selu...

dok beres neku kamilicu ili lopatom punom snijega vjezbas zakrzljale misice... a navece pises "analizu" sto ces sve sutra napraviti i izraditi, ili mozda uvece isplaniras popravak bicikle da sto prije dodes do ministarstva za prodaju vec neke magle sa napisanom peticijom o smanjenju "davanja" na svaki pronadeni vrganj u drzavnoj sumi s kojom se eto sporadicno slastis..

od honorara za tiskane "napisane akcije" mozda platiti struju i vodu... sve dok ponovo ne bude jako mnogo njih zainteresiranih za "tvoje" tiskane ideje koje ce spasiti svijet... a onda... a onda ..

pa ovisi koliko ce biti tih koji ce htjeti kupiti te tiskane aktivisticke ideje, zar ne?

lunoprof
(Luna)

Tko je glasao

...

nisam nigdje primijetila, ni u sloveniji, ni bilo gdje drugdje da neka "lijeva misao" prica ista o "radnickoj klasi" i njenoj endemskoj pojavi u danasnjem drustvu...

ako ćemo iskreno, lijeva misao, ona koja je u strankama ljevice, od socijalista do socijaldemokrata, danas su najveći izdajnici radničke klase i najveći krivci za njeno srozavanje i gubljenje prava koja su stečena još početkom prošlog stoljeća,...ukupno pozicija ljevice se izgubila u stapanju političara s birokratskom i menadžerskom klasom...

________________________________________
"where ignorance is bliss, 'tis folly to be wise"

Tko je glasao

slažem se sa svime osim sa

slažem se sa svime osim sa dijagnozom uzroka i posljedica. Po tebi ovo beznađe i siromaštvo je posljedica pomanjkanja "lijeve" ideologije, a po meni posljedica pomanjkanja efikasnosti. Ili sam nešto pogrešno shvatio? Tvoja teza glasi da ćemo biti efikasniji kad budemo "lijeviji"?
Povijest i živi primjeri oko nas uče da je brzina stvaranja društvenog bogatstva često obrnuto proporcionalna masovnim i sporim demokracijama, osobito onda kad revolucionarne i demokratske elite ne znaju označiti jednostavne i precizne ciljeve, pa se svi zajedno izgubimo u magli političkih apstrakcija.
Jedan primjer iz manifesta za demokratski socijalizam.
Kapitalizam ćemo demokratski"prevazići"......
http://www.demokraticni-socializem.si/manifest-inicijative-za-demokratsk...
NA MAKROEKONOMSKOM NIVOU sa ukidanjem tržišta i konkurencije kao društvenih mehanizama koji u kapitalizmu prouzrokuju stalne krize i sa uspostavljanjem alternativnih načina koordinacije proizvodnje i raspodele dobara kao što su saradnja između proizvodnih jedinica umesto konkurencije i demokratsko planiranje umesto ”slepe” tržišne proizvodnje
Stara, dobra, ofucana demagogoja iz kraja 19. i početka 20. stoljeća. Kad nešto ne razumijemo, ukinemo ga, i ponovno po stoti put predlažemo "istinski socijalizam" u obliku etatizma i centralnog planiranja.

Tko je glasao

Što znači efikasnost i što je donosi?

Ne bih rekla da je moja teza da ljevije znači i efikasnije, nisam zapravo postavila nikakvu tezu, najmanje neku koja bi jasno povezala uzroke i posljedice. Potaknuo me StariPilov dnevnik o intelektualcima, angažiranosti i aktivizmu. Po prirodi se posla srećem s mladim ljudima koji tragaju i postavlju pitanja. Obrazuju se dugi niz godina, u dobi su kad je razmišljanje najači izazov za djelovanje i aktivizam.U dnevniku je moje pitanje bilo što taj aktivizam može biti danas? Slovenska je Iniciativa bila poticaj.

Dajem sebi za pravo, kad se već otvorila ova rasprava, pitati tebe Hlad, budući da znam da razmišljaš jasno i da to znaš i napisati, što je to što uvjetuje postojanje imperativa za neprestano povećavanje profita. Je li on nužan uvjet opstanka kapitalističkoga sustava i bi li bez takvoga imperativa posljedice o kojima ovdje i govorimo bile manje loše?

Također, može li se i je li to uopće nužno, ikakvim planiranjem oblikovati smisleniju proizvodnju, a ne samo tzv. slijepu tržišnu, kao što ti slovenski socijalisti kažu u svom Manifestu? Ovo je pitanje analogno onom o mogućnosti da država usmjerava preraspodjelu društvenoga bogatstva, a da to ne bude u obliku etatizma i centralnog planiranja.

Tko je glasao

što je to što uvjetuje

što je to što uvjetuje postojanje imperativa za neprestano povećavanje profita. Je li on nužan uvjet opstanka kapitalističkoga sustava i bi li bez takvoga imperativa posljedice o kojima ovdje i govorimo bile manje loše?
Pokušaj gledati na stvar s normativnog stajališta. Ideologija će doći poslije toga, zvali je ili ne, uvijek je tu.
Dakle, profit je tehnička kategorija, on je cijena faktora proizvodnje koji se zove poduzetništvo. Kad nema profita nema ni poduzetništva, ni u kapitalizmu, ni u socijalizmu, ni u etatizmu, koliko god se dežurni ideolozi trudili dokazati suprotno. Kakvog smisla ima investirati 100 kuna, da bi se kroz cijeli poduzetnički ciklus vratilo ponovno 100 kuna?
mogao sam lijepo deponirati lovu uz razumnu kamatu i uživati u beletristici.
Ja sam svoje vrijeme proveo razmišljajući kako da zaradim novac nudeći na tržištu proizvod ili uslugu, koju netko želi dobrovoljno kupiti. Sve to za mene ima smisla samo onda kada je novac koji sam zaradio veći od onoga koji sam investirao.
Banci sam vratio kamatu, radnicima sam isplatio plaću, državi sam platio porez, a meni je ostao (ako je) profit. On je cijena mog poduzetničkog poduhvata, nagrada za moj uspjeh na tržištu. Ako ga nema, izgubio sam svoj novac i nikoga ne mogu niti hoću kriviti za svoj neuspjeh.
Profit nije jednoznačno kapitalistička kategorija. I samoupravno poduzeće radi za profit, veličina profitne stope je mjera poduzetničke kvalitete i efikasnosti.
Druga je stvar RASPODJELA profita, zato postoje ideologije, poduzetnici, mirovinski fondovi, političke stranke i društvene klase...svima je primarni zadatak kako staviti u prvi plan pravo na komadić torte, koji se zove profit. Ne treba miješati fazu stvaranja profita i raspodjele profita. Njih veže samo jedna vrlo jednostavna nit..... ne možeš dijeliti i preraspodijeliti nešto čega nema.

A kad ga nema, onda nema "novostvorene vrijednosti", a da bi živjeli onako kako mi mislimo da bi trebali živjeti, posuđujemo, zadužujemo se i i živimo "iznad svojih mogućnosti".....

Tko je glasao

cost benefit analiza

stvar je prilično jednostavna, cost benefit analiza nekog projekta utvrđuje koliko će utrošenog novca proizvesti efekta i da li će biti isplativa. vodi porijeklo od francuskog inženjera julius dupuita koji je davne 1848.-e utvrdio ekonomske parametre isplativosti. obzirom da je george washington angažirao francuske inženjere u ratu za američku neovisnost, metodologija utvrđivanja cba je začeta u američkoj inženjerijskoj postrojbi, hm, kako prevesti army corps of engineers. upravo su tu metodologiju prvi put koristili pri izradi gigantskog kanala mrgo i irigacijskih projekata kojim su trebali regulirati ušće rijeke missisipi, tako da je upravo američka inženjerija prva razvila sustav ekonomske analize javnih investicija, kada je kongres donio tzv. flood control act.
ironijom sudbine golemi novac ulupan u kanal se pokazao beskoristan prilikom uragana katrina kada je upravo preko tog umjetnog kanala poplavljen new orleans. taj kanal duljine 76 milja nazvan mrgo, su poslije nazvali "uraganski autoput". pokazalo se da je isušivanje velikih površina pokrivenih mangrovima i močvara okolo new orleansa koje su poduzele naftaške kompanije, teren koji bi inače prirodno slabio uragane, bio ključan da uragan udari snažno u grad, a umjetni kanal(i) su poplavu prenijeli u cijeli grad, gdje se urušilo 53 brane koje su bile na neadekvatnim temeljima u pijesku. ukupna šteta iznosila je 110 mrld $, a naknadno je utvrđen koruptivni lanac između beskrajnih radova vrijednih milijarde dolara kojima se državni novac prelivao u privatne džepove zaslugom korumpiranih političara, te nesposobnost državnih institucija da se nose sa nepredviđenim situacijama. hm, zvuči poznato....

Tko je glasao

Odgovori su ti jasni i

Odgovori su ti jasni i konzistetni kao i uvijek. Tenks!

Tko je glasao

Dajem sebi za pravo, kad se

Dajem sebi za pravo, kad se već otvorila ova rasprava, pitati tebe Hlad, budući da znam da razmišljaš jasno i da to znaš i napisati, što je to što uvjetuje postojanje imperativa za neprestano povećavanje profita. Je li on nužan uvjet opstanka kapitalističkoga sustava i bi li bez takvoga imperativa posljedice o kojima ovdje i govorimo bile manje loše?
Ne razumiješ temelje, apstraktno ti je obuzelo maštu...

Prosječan radnik u HEP-u ili INA-i (prosječan tipa terenac ili djelatnik na pumpi ili u uredu) ili neki lik u poreznoj, ili neka ženska oko nekakvog gradonačelnika, e ta ekipa je u zadnjih dvadeset i tri godine u materijalnom smislu tipa školovanje djece, kupovina/izgradnja kuće/stana, eventualna ljetovanja/zimovanja, vlasništvo i održavanje automobila

BOGATIJA I SITUIRANIJA OD PROSJEČNOG "KAPITALISTA", ODNOSNO VLASNIKA ILI SUVLASNIKA PODUZEĆA ILI OBRTA, A U BANKOVNOM SMISLU KREDITIRANJA SUU USPOREDBI S PODUZETNICIMA GORAN BREGOVIĆ DO GORANA BREGOVIĆA!

Tko je glasao

prosječni i nadprosječni kapiatlisti

Poduzetnička je situacija u nas priča za sebe kradem, slažem se.
Ali ima poduzetnika i poduzetnika, nekih koji pošteno i radnicima i državi i nekih koji su dobro kapitalizirali svoj poduzetnički impuls, altroke prosječan radnik Hepa.

Tko je glasao

koji su dobro kapitalizirali

koji su dobro kapitalizirali svoj poduzetnički impuls
U većini slučajeva je to stranački, mafijaški ili državni impuls, poduzetnička je samo kamuflaža.

Tko je glasao

king kong

kada se pojavi neki masovni pokret u kojem se promoviraju ideje direktne demokracije koji su bili dobri dok je trebalo srušiti kosoraču, a nisu dobri kada grickaju temelje trenutne pozicije, poput markićke. kako bi trebalo raditi pokazao je tip u metkoviću
http://slobodnadalmacija.hr/Dubrovnik/tabid/75/articleType/ArticleView/a...
dakako ukoliko je stvar istinita, a ne nekakav spin. problem neposredne demokracije i sličnih inicijativa je što je pitanje trenutka kada će se pretvoriti u kopiju neke stranke, pojave se odmah uhljebi, "disidenti", krtice, spavači, počne trka oko raspodjele plijena...izlaz iz trenutne situacije zahtijeva tehničku vladu sposobnih managera, a ne partijskih uhljeba koji zapošljavaju kamarile u javnom sektoru, agencijama. smiješne su podjele na ljevicu i desnicu, zazivanje straha od nacionalsocijalizma ako pozicija izgubi (kao da hadeze ne bi izručio perkovića)...ništa nismo naučili od bivše jugoslavije, saveza komunista, nismo naučili funkcionirati u tržišnim uvjetima, ne radimo na obrazovanju, demografija je katastrofa, nisu locirani i iskorijenjeni korijeni korupcije....i što očekujemo, da će nam pomoći konjica na kraju filma...u uvjetima kada raste novi financijski mjehur na wall streetu za koji očekuju da će eksplodirati za 2 godine, kada naši mudraci očekuju izlazak iz recesije...alternativa je potraga za king kongom i obnova fasade stiroporom, monetarizacija autocesta.
neki dan slušam vilija matulu na hrt radio 3, kada bi odbacio par floskula, sasvim korektan komentar stanja u pereciji. onda me vili na kraju verbalno linka na grupu 22 koja ima progresivne ideje i gdje se možemo educirati. kliknem na netu link
http://www.grupa22.hr/
jebi ga opet ljevičarska klimatizacija, ceodva, obnovljivi izvori, paprikaš idealizma, ljevice i moderne ekologije, utopijska energetika, samo umjesto campanellinog društva klepeću vjetrenjače i solari prave besplatnu struju, a mi ležimo i mana pada sa neba. palac dolje momci.

Tko je glasao

Imaju nešto drugo

@agnusdei
E moje Jagnje Božje. Nemaju Slovenci ništa veći dar za traženjem izlaska iz zatvorenog kruga neoliberalog kapitalizma. Sve se svodi na to da njihovi intelektualci ili tko već vodi Inicijativu za demokratični socijalizem, imaju upola manje protivnika nego što bi ih takva inicijativa imala kod nas.
Već na sam spomen demokratičnog socijalizma poskakali bi odjednom svi "domoljubi",
nacionalisti, braniteljske udruge, Crkva, 98% stranaka i strančica.
Skočila bi sadašnja i bivša vlast.
A zapravo malo tko je pogledao o čemu govori Inicijativa za demokratični socijalizam.

http://www.demokraticni-socializem.si/demokraticni-socializem-razvojni-m...

Pobornici slične inicijative koja u sebi sadrži riječ socijlizam unaprijed bi bili proglašeni jugonostalgičarima, komunjarama, udbašima izdajicama i Bog te pitaj što sve nebi ušlo u opis pobornicima inicijative za emokratični socijalizam.

Tko je glasao

vjerojatno bi bilo u početku

vjerojatno bi bilo u početku kako kažeš, ali tako je sa svim novim. najprije ide propitivanje i kritika, netko je ušao u tvoj prostor s nečim novim. tek kroz vrijeme i rad pojedinac i organizacija dobivaju legitimitet. tko nije spreman da ga se naziva nezrelim beznačjanim, populistom neznalicom uzurpatorom i slično tome nije ni mjesto da se bavi politikom, ili bilo čime što donosi stvarne promjene u društvu.

taj članak u le mond diplomatiqueu govori i da socijalističke stranke u grčkoj i njemačkoj nisu iznikle same od sebe već na temelju organizacija koje godinama rade i traže prostor za lijevu misao.

a što se tiče Le Monde diplomatiqua to je stvarna promjena na medijskoj sceni kod nas i to na bolje. druga je stvar što zahtjeva i neki napor za čitanje i što nema puno sličica i skandala.
nekda mi se čini da ljudi grintaju da nema kvalitete na medijskoj sceni ne zato jer oni žele kvalitetan sadržaj već da bi opravdali sebe pred drugima.
ko ono, gledam ovo smeće na tv samo zato jer je program nekvalitetan, drugi su krivi zašto čitam samo gluparije po novinama.

Tko je glasao

Komentiranje naše nasušno

Treba nam taj izvrsni Le monde diplomatique,hvala bogu da ga je Čurković uspio održati i ovu godinu, no mislim, da mi svi dijelimo i tu sklonost prema informativnom treshu, saznavanju posve bizarnih ili nebitnih pikanterija o komegod, ogovaranju i trućanju, kao i masi sličnih gluposti.

Jedna od meni uvjerljivijih lingvističkih teorija o tom zašto smo uopće razvili jezik kaže po prilici, da to nije blo zbog toga što smo htjeli uputiti nekog iz svoje skupine na ono po život bitno, kao npr. „eno bivola dolje“ nego zato što smo htjeli komentirati, dakle zajednički podijeliti nešto viđeno i doživljeno. O tom da je „onaj nespretni glavonja ulovio jučer bivola, ali da to sam nikad ne bi mogao i da mu je pomogao taj i taj koji je u stvari prava faca, a ne taj bezveznjak“.
Čini se da je poriv za jezikom kao označiteljem naših stanja, želja i vjerovanja išao mimo svrhe zadovoljenja egzistencijalnih potreba za hranom i sigurnošću jer smo tu svrhu mirne duše mogli iskomunicirati i nekom rudimenrnom gestom.

Cilj jezične komunikacije čini se više upravo to, komentirati, trućati i ogovarati ,tj, uputiti nešto nekom, što je u toj našoj prošlosti u skupinama koje su bile iznad stotinjak članova bilo nemoguće postići samo „gromingom“ ili sisavačkim češkanjem. Takav oblik komunikacije dodirom,dugo je i u našoj vrsti bio glavno sredstvo komunikacije i iskazivanja naklonosti, dijeljenja i hijerarhije.U svim skupinama primata, groming je to i danas.

U tom smislu i naša suvremena potreba za nižom kvalitetom neke tiskovine ili medija u kojima se surećemo s nizom ispraznih komentara i tračeva nije upitna. Dio je naše ljudske prirode, ali u nama osim toga ima i još nečeg očito. To "nešto" je teže, za vijuge zahtjevnije i stoga za mnoge zamornije na žalost. Na žalost, jer bez toga, za vijuge zamornijega sadržaja, velika je šansa za slaba rješenja zahtjevnijih situacija. A mi smo već dugo u takvim situacijama.

Da bismo utekli trućeraju vjerojatno i dolazimo s ispraznih facebook stranica baš tu, na Pollitiku koja po meni, zasada, nema mnogo alternativa. Unatoč povremenom zamoru i osjećaju uzaludnosti, ustrajavamo, mnogo važnijim životnim stvarima usprkos, trošimo svoje vrijeme tu. Katkad više, katkad manje.Bdijući nad tekstovima Pollitike, neki godinu, neki puno više,otimamo se ipak ispraznijim načinima gubitka vremena .

agnusdei

Tko je glasao

naravno da je teško izbjeći

naravno da je teško izbjeći žutilo i trač i toga isto treba, važno je da to ne bude jedino jezično iskustvo.

i meni je bilo prvih par brojeva malo naornije čitait "le monde diplomatique", uostalom kao i malo zahtjevnije knjige, ali na sve se čovjek navikne ako želi. jedino bi volio kad bi slike uz tekst bile vezane s temom teksta, to još ne mogu probaviti.
pitanje kulture umjetnosti je i dizajn novina.

Tko je glasao

Tekst i slika

I mene je ta nepodudarnost teksta i slike ispočetka čudila, a onda mi je nakako postala baš prava stvar, kao da na takav način dolazi neka jača analogija, analogija koja još više tjera na razmišljanje.

Tko je glasao

može i tako. ja se još nisam

može i tako. ja se još nisam navikao.
obično slika prati tekst u novinama pa onda vidi jednu sliku a u tekstu nešto skroz drugo, onda treba vemena da se prešaltam na sadržaj teksta.

Tko je glasao

Svaka je Inicijativa skok u nepoznato

Je Boltek, naše su okolnosti mnogo složenije. Sukobi i podijeljenosti uvijek su nam jača opcija od one koju donosi dobra analiza i kohezija. Dobra analiza stvarnosti uvijek se čini manje privlačna od reakcije na prvu loptu.
Da je izlaz iz zatvorenoga kruga neoliberalnoga kapitalizma težak i neizvjestan govori upravo jedan od slovenskih filozofa u svojoj knjizi Godina opasnoga sanjanja. Nakon poglavlja o nizu prosvjeda i ustanaka, od occupy wall street i arapskog proljeća do povratka zle etničke stvari, na kraju knjige kaže:
„Tijekom godina procvata kapitalizma ljevica je lako igrala ulogu Kasandre, upozoravajući da se naše blagostanje temelji na iluzijama i proričući katastrofe.Sada su ekonomska kriza i društveni raspad koje je ljevica iščekivala ovdje, prosvjedi i pobune niču širom planeta- ali pritom napadno nedostaje bilo kakav ljevičarski odgovor na te događaje.

Tigar patnje, zla i nasilja nikad nas neće napustiti, a u takvim okolnostima jedina razumna politika je upravo politika umjerenosti koja nastoji obuzdati to čudovište. Politika istinski usmjerena, korak po korak, neuspjeh po neuspjeh, prema onemogućavanju tigra da izjuri iz kaveza bila bi najumjerenija i najrevolucionarnija u povijesti.Provedba takve politike izazvala bi okrutnu reakciju vladajućih i raspršila granice između političkog organiziranja i oružanoga otpora.

Možemo biti sigurni jedino u to da se postojeći sustav ne može reproducirati unedogled: što god se pojavilo nakon toga, neće biti „ naša budućnost“.

I zato bismo se od Marxa trebali vratiti na Hegela , Hegelovoj tragičnoj viziji društvenog procesa u kojem je svaka intervencija skok u nepoznato, gdje ishod uvijek onemogućuje i kvari naša očekivanja“ (Žižek,2013).

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najviše ocijenjeni članci