Hurrrraaaaa, prvi smo u Evropi ...

• Dnevnik Feniks - Sri, 06/06/2012 - 13:13
• Glasujte
  3 Up Down
• Komentari 27 dodaj komentar

... po broju šesnaestgodišnjaka koji inhaliraju ljepilo, i opijaju se, dok po broju onih koji puše zauzimamo visoko treće mjesto ...

To je pokazalo istraživanje koje je na reprezentativnom uzorku proveo ESPAD (The European School Survey Project on Alcohol and Other Drugs) za 36 evropskih zemalja i SAD (http://www.jutarnji.hr/hrvatski-ucenici-manje-puse-travu--ali-su-prvi-u-...).

Ovi porazni rezultati su prije svega posljedica potpune nebrige društva za djecu i mladež i nepoštivanje i nesprovođenje zakona koji reguliraju materiju roditeljske i skrbničke skrbi, uloge odgojno-obrazovnih institucija, a posbno prevencije upotrebe opijata, duhanskih proizvoda, alkohola, ali i svakog derugog devijantnog ponašanja maloljetnika.

Imajući valjda u vidu i rezultate tih istraživanja Ured za gubljenje vremena (čitaj: hrvatska Vlada) na prijedlog ministra obrazovanja znanosti i sporta, g. Ž. Jovanovića, uvest će u školske programe, u cilju smanjivanja ovih „aktivnosti“ mladeži, dodatni predmet pod nazivom „Građanski odgoj“, što bi trebao biti još jedan u nizu neuspjelih pokušaja otklanjanja posljedica ne diranjem u uzroke.

A što bi onda bio pravi odgovor na stvaranje uvjeta za silazak Hrvatske sa „počasnog“ prvog mjesta na listi ESPAD-a?

Prvo i osnovno bi bilo da društvo svede na minimum mogućnosti koje mlade vode devijantnom ponašanju, a polazišna točka je striktno poštivanje zakona, a ne izmišljanja nekakvih invalidnih mjera koje bi trebale biti supstitut za neprovođenje zakona, jer i „Građanski odgoj“ trebao bi biti jedan takav supstitut.

Slažem se ja da bi nakon svih godina potpunog ignoriranja zakona bilo prepretenciozno očekivati da se odmah krene s njihovom striktnom primjenom na svimm frontama, ali mogli bismo možda početi striktnim spriječavanjem zadržavanja mladih na javnim mjestima poslije 22:00 sata bez pratnje roditelja ili skrbnika.

Napad skupine starijih maloljetnika na Luku Ritza, također starijeg maloljetnika, sa smrtnim ishodom, dogodio se u vrijeme i na mjestu na kojem se ni napadnuti ni napadači nisu smjeli nalaziti bez nadzora roditelja ili skrbnika.

Isto vrijedi i za puno eksploatirano i dosad kriminalistički neriješeno ubojstvo na Ribnjaku.

Uostalom svi napadi maloljetnika, pojedinaca ili u skupinama, na vršnjake, ali i starije osobe, uglavnom se događaju u vrijeme i na mjestima gdje se maloljetnici ne bi smjeli nalaziti bez nadzora roditelja ili skrbnika.

Provođenje zabrane prodaje duhanskih prerađevina i alkoholnih pića maloljetnicima je stvar inspekcijskog nadzora i može se primijenjivati odmah potpuno i striktno. Kažnjavanje će ubrzo natjerati trgovce na poštivanje zakona.

Naravno da će maloljetnici pribjeći tome da zamole starije da im kupe cigarete ili piće, ali kad i ovi počnu plaćati kazne, sve rijeđe će se odlučivati za kršnje zakona.

Zabrana ulaska mladima na mjesta zabave sa sadržajima za odrasle također ne bi trebao biti poseban problem koji čuvarsko-redarska služba ne bi mogla riješiti. Na ulazima takvih mjesta samo mora biti jasno istaknuto upozorenje da je mlađima od 18 ili 22 godine ulaz zabranjen. Ulaznice za takve sadržaje mlađi mogu kupiti, ali će im ulaz biti spriječen bez prava na povrat novca za ulaznice, a pa tko želi na taj način „baciti“ džeparac, neka to slobodno učini.

U većini zemalja EU se takve mjere striktno sprovode, pa je zahvaljujući tome što tamošnja društva nastoje na minimum smanjiti „pogodnosti“ koje vode devijantnom ponašanju maloljetnika, a ne zato što su tamo maloljetnici drugačiji ili drugačije genetski predisponirani (i takve budalaštine nalazimo u „znanstvenim“ radovima) i broj maloljetnika devijantnog ponašanja manji.

U tome svjetlu gledam i „fenomen Zrće“, gdje među sudionicima u cjelonoćnim orgijanjima, „ubijanjima“ alkoholom i drogama, više od polovice čine maloljetnici, pa i oni iz zemalja u kojima ni sanjati ne mogu da bi smjeli u to doba biti na takvom mjestu.

A što radimo mi?

Umjesto da tamo uvedemo red, mi se hvalimo „fenomenom Zrće“ koji „privlači mlade, jer takvo mjesto gotovo da drugdje u Evropi i ne postoji“.

I ne postoji!

Tamo još samo fali da službene hrvatske vlasti počnu i oficijelno dilati drogu.

Pobuna tamošnjih starosjedilaca protiv „fenomena Zrće“ je po meni više nego opravdana, ona upravo ukazuje na propuste hrvatskih vlasti u suzbijanju devijantnog ponašanja maloljetnika.

Osim toga iz obrazovnog sustava pod hitno treba ukloniti vjersku poduku, a pojačati obrazovanje na poručjku etike i to bez uvođenja nekakvih dodatnih predmeta rogobatnog naziva.

Uočivši da se gotovo svi počinitelji nasilja iz razloga nacionalne, vjerske, rasne i rodne netolerancije i terorizma regrutiraju iz redova vjerskih fanatika, švedske vlasti su zakonom zabranile da se sadržaji vjerske poduke tumače kao istina.

Poseban problem u katolicizmu predstavlja institut „razriješenje od grijeha“ što se kod vjerski zadrtijih tumači kao potpuni oprost grijeha, pa se nakon ispovijedi, „pokajanja“ i pričesti kod počinitelja gubi i svaki osjećaj odgovornosti, krivnje ili srama radi počinjenja i najtežih kaznenih djela. A još ako počinitelj takvih kaznenih djela prođe i kroz proces „duhovne obnove“ kod nekog od poznatih „karizmatika“, on je potpuno „očišćen od grijeha“ i spreman na nova (zlo)djela, znajući da će mu svako biti oprošteno.

Uglavnom, nijedan a pogotovo društveni problem, pa ni devijantno ponašanje mloljetnika, ne može se riješiti na način na koji je i nastao, uvijek se moraju uklanjati uzroci problema, a ne samo pokušavati sanirati posljedice.

Uzalud nam svi zakoni koje smo već donijeli ili ćemo ih još donijeti, kao i njihova usklađenost s evropskim zakonodavstvom, ako ih se ne kanimo pridržavati i striktno ih provoditi.

Kad društvo, striktnom primjenom zakona, na minimum svede „pogodnosti“ koje sada pruža kao podlogu za devijantno ponašnje mladih, moći će, prvenstveno roditelje i skrbnike, a potom i sve sudionike u odgojno-obrazovnom procesu maloljetnika, učiniti maksimalno odgovornim, svakoga u njhovom području odgovornosti.

Roditeljski i školski nadzor nad korištenjem interneta se u slučaju maloljetnika nameće kao imperativ, internet kafići, hotelske kuće i drugi pružatelji usluga s pristupom internetu bi također morali maloljetnicima braniti pristupe određenim sadražjima.

Tek tada ćemo moći računati sa spuštanjem na ljestvici devijantnog ponašnja mladih.

• Dnevnik Feniks - Sri, 06/06/2012 - 13:13
  
• Komentari 27
• 1096 čitanja
  Pošalji poruku autoru
  dodaj komentar