pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

HSU je žestoko odgovorio na pisanje kolumnistice Globusa prof.dr. Mirjane Kasapović koja je kolumni "DEMOKRATISMUS UND SCHLAMPEREI" objavljenoj u GLOBUSU broj 876 od 21. rujna 2007., uvrijedlia članove HSU pišući o njima na omalovažavajući naćin. Dio teksta iz Globusa HSU je objavio i na svojoj web stranici, kao naravno i svoj odgovr. Kako mislim da ovim odgovorom HSU potpuno iskreno govori o svojoj politici smatram da je dobrodošao i na ovom portalu, a sve u cilju boljega razumijevanja onoga što i koga HSU predstavlja na Hrvatskoj političkoj sceni. Osobno podržavam u potpunosti niže napisano:

Vladimir Jordan u svom odgovoru kaže:
najtransparentnije političke stranke koja jeste interesna i koja postoji zbog toga da zaštiti interese svojih birača, odnosno, umirovljenika. Pa zar je to grijeh? Zar je to u suprotnosti s Ustavom ili bilo kojim zakonima u Hrvatskoj?

..no evo pa pročitajte cijeli odgovor

Nije baš jednostavno polemizirati, kritizirati ili upozoravati na propuste jednog briljantnog analitičkog teksta pod naslovom «Novoj Vladi neće trebati HSS i HSLS», kojega je famozna kolumnistica tjednika Globus, neoporečena poznavateljica političke analitike, profesorica dr. Mirjana Kasapović, napisala u broju 867 od 21. 09. 2007. Nije međutim jednostavno ni prešutjeti njenu «prejaku» retoriku koja silno zaudara podmuklim ageizmom, naravno u onom dijelu teksta koji se tiče Hrvatske stranke umirovljenika i mene osobno.

Što je to nagnalo jedan tako lucidan i svestran intelekt da bude, kao rijetko kada, toliko površan i da u svojoj analizi HSU-a ne upotrijebi ključne argumente koji bi dali odgovor, što je umirovljenike uopće natjeralo da osnuju političku stranku i zbog čega je ona «jednoproblemska, a ne ideološka sa sveobuhvatnim političkim programima», kako primjećuje prof. dr. Kasapović. Neznanje? Ne, ne vjerujem! Ako nije neznanje onda je nečiji, odnosno, njezin interes «usklađen» s nečijim, a ako ni to nije, onda bi mogla biti fobija od starosti, prerano i prekomjerno manifestirana netrpeljivošću.

Ipak bih volio da je od svega ovoga u pitanju samo profesoričina površnost, koja se, nažalost, obija o leđa najtransparentnije političke stranke koja jeste interesna i koja postoji zbog toga da zaštiti interese svojih birača, odnosno, umirovljenika. Pa zar je to grijeh? Zar je to u suprotnosti s Ustavom ili bilo kojim zakonima u Hrvatskoj?

Površnost ili «schlamperei», kako sami nazivate vašu kolumnu, gospođo profesorice, može se ispraviti. U nekim budućim političkim analizama ne bi smjeli zanemariti da je skrb o umirovljenicima svim dosadašnjim hrvatskim vladama bila na posljednjem mjestu ili je u projekciji uopće nije ni bilo. Sve vlade, uključujući i ovu aktualnu sve do posljednje četvrtine svoga mandata, interesirao je samo umirovljenički novac s kojim su raspolagale kako im se sviđalo, ne pitajući se hoće li tom ostarjelom i onemoćalom svijetu preteći koja kuna za hranu i lijekove. Zbog toga se nitko u Hrvatskoj ne bi smio pohvaliti da je zaslužniji od umirovljenika za njezin opstoj pa čak i za njezinu obranu u ratu. Našim novcem se kupovalo oružje, hrana, nafta, tehnički i sanitetski materijal. S našim novcem je i poslije rata obnavljana zemlja, građene autoceste, probijani tuneli, podmirivani državni dugovi i sanirani gubici u zdravstvu i obrazovanju. Još za ratnih godina prepolovljene su nam ionako za život nedostatne mirovine, a poslije rata nikome nije padalo na pamet da nam vrati uzeto. Naprotiv, počeli su nam još više uzimati. Počeli su kroz privatizaciju pljačkati i ono što smo našoj novoj državi Hrvatskoj ostavili u naslijeđe. Zbog toga je Vaša opaska, da su novci od prodaje najboljih hrvatskih tvrtki otišli na vraćanje duga i na kojekakva «usklađivanja mirovina», netočna i zloobna. Netočna jer je većina novca u privatizaciji hrvatskih tvrtki ipak opljačkana, a zlobna jer je povratak duga i usklađivanje mirovina izgradnja pravne države i stvaranje temelja socijalne sigurnosti, između ostalog i vašoj generaciji.

Ni na koji drugi način osim političkog, nije bilo moguće vratiti od države naš novac. Tek kad su 2003. naše tri zastupničke ruke u Saboru garantirale političku stabilnost vlade, situacija se počela mijenjati. Mi danas vraćamo ljudima i novac i nadu, a ako poslije slijedećih izbora u Saboru budemo imali dvostruko ruku te o nama bude ovisila politička sigurnost vlade, činit ćemo to još energičnije i bolje. I ništa, poštovana profesorice, nećemo činiti nelegalno. Mi smo u ovoj državi politički subjekt čiji su programi usmjereni na kreiranje socijalne politike i zakona o radu, o zapošljavanju, zdravstvenoj skrbi, obrazovanju, kulturi, sveopćoj međugrađanskoj solidarnosti i onemogućavanju spolnih, vjerskih, nacionalnih i drugih diskriminacija, snaženjem načela jednakih mogućnosti svih građana Republike Hrvatske. Mi želimo postati specijalisti za pojedina životno važna područja.

Za razliku od nekih drugih političkih stranaka naša «parapolitička» stranka pozdravlja inkluzivnu politiku EU i želi što prije postati njezinim punopravnim članom. Globalizacija je za nas izazov kojemu se želimo «suprotstaviti» socijalnim sidrima i razvijenim civilnim društvom. To su naši politički programi pa koliko god se oni vama činili nedovoljno obuhvatnim, neće narušiti demokratičnost Sabora. Naprotiv!

S osobitim poštovanjem.

Predsjednik HSU, Vladimir Jordan.