pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Negdje sam već napisao što mislim o okolnostima i motivima Budišinog poteza pa mi je glede sutona važnije ovo:

Teško mi je nagađati koji su razlozi nagnali Dražena Budišu da traži brisanje iz članstva. Mogu reći samo to da je on formalizirao ono što je učinio kada je izgubio izbore i potpuno se povukao iz života HSLS-a kratak je i jedini komentar na koji je jučer bila spremna predsjednica liberala Đurđa Adlešič.

Jasno se sjećam da je tijekom predizborne kampanje na upite o Budiši sasvim drukčije govorila (često se čuje "baš neki dan", neizbrisiv trag, za njega uvijek ima mjesta, i sve u tom smislu).
U kampanji je dojam o takvom odnosu bio poželjan za privući još neki glas.

Ali ne lezi Vraže, zbog sadržaja pa i teatralnosti Budišine geste bi predodžba o stranci koju aktualno vodstvo želi stvoriti mogla biti još više narušena (da, da, može se i niže).

Ovakav Đurđin komentar je u potpunom neskladu s ranijim izjavama (prva reakcija na vijest je bila da "pismo još nije pročitala" pa ne može komentirati).

Bude li se Budiša i sam oglasio pa se stvar pretvori u svađu što nije isključeno, Đurđa i društvo bi mogli biti još oštriji pa će još ispast "da su oduvijek znali" da Budiša nije pravi HSLS kakav su naravno baš oni danas.

Ne samo suton. Mrak (ne ovaj naš). :)

Moram priznati da me donekle iznenadilo da je vijest o Budišinom izlasku iz HSLS-a postala prva vijest u gotovo svim medijima. Budiša je već godinama odsutan iz stranačkoga života liberala i politike općenito i vjerojatno ni sama Đurđica nije znala dali je on još u stranci (a i starno je postalo je potpuno nevažno).

Koliko se ja sjećam on nije bio među prvim osnivačima HSLS-a već je nešto kasnije "vrbovan" od ne znam koga (nešto prije osnutka stranke) i ono što je zanimljivo da je njega uvijek krasila nekakva aura gotovo nadčovjeka, čvrsta nesalomljiva moralna vertikala božanske sporosti. Njega su svi zvali i htjeli imati u svom taboru, tako naravno i Franjo Velikotrgovački.
Moje je mišljenje da je istina zapravo ponešto skromnija i da se tu zapravo sudbina poigrala. Budišom se uvijek bavila nekakva propaganda (novine, televizija, političari, policija . . .) stvarajući od njega nekakvu žrtvu i/ili heroja i podajući mu raznorazne kvalitete i moći. Sve to je rezultiralo da je i sam Budiša povjerovao u takvu stvorenu sliku i uživio se u ulogu kakvu se je mediji napisali. Iz tog proizlazi njegova ozbiljnost i gotovo apsolutna javna neduhovitost, sporost u odlučivanju i davanju izjava. Problem je što je Budiša stalno morao pronalaziti kako bi "Budiša" postupio ili što bi rekao u datoj situaciji.

Da se ne shvati krivo, ja sam uvjeren da je on moralna osoba i utoliko mu je bilo lakše uživiti se u ulogu "najmoralnijeg političara", ali sve drugo je ipak bilo neprirodno i na kraju je pojelo samog sebe budući da nisu bili napisani baš svi dijalozi i razrađene sve situacije a za improviziranje ipak treba imati prirodnog talenta.

Osobno mi je žao čovjeka i svih patnji što je proživio, ali smatram da je vijest o njegovom napuštanju stranke u biti potpuno nevažna osim što je po tko zna koji put potvrdio svoje nediplomatske osobine i izašao iz stranke ne htijući se baviti politikom stranke na način da se upravo pozabavio politikom stranke. Kao i prethodno, opet smo "uvrijeđeni".

leddevet

Razmišljao sam nešto napisati o odlasku Budiše iz HSLS-a nakon što sam vidio naslove u novinama, smislio sam i naslov teksta: "Jesen smokvinog lista", no moram biti iskren: Budiša mi je uvijek bio nekako nesimpatičan i grez, jednostavno ga nisam doživljavao kao liberala, pa sam odustao...

Ipak, adao sam se malo opsežnijem tvom tekstu...

HSLS je uništen isto kao i HSP. Izvorno, nije bio institucionalno kontroliran i kao takav je bio trn u oku establishmentu. Budiša je izigran od takvog sustava, nije imao ni šanse niti izbora voditi politiku kakvu je vodio.
PS Podijelio sam par jedinica zbog neargumentirane i tendecionzne rasprave.

Slažem se da je Hrvatskoj potrebna jedna jaka liberalna stranka. No, iskreno ne vidim kako bi bilo moguće da se ujedine opozicijska liberalna stranka i liberalna stranka koja je u poziciji. Bi li HSLS, kao puno slabiji partner jednostavno ušao u HNS? Bi li tada izašao iz vladajuće koalicije? Čisto sumnjam. Sad će netko reći - "pa HNS bi tada ušao u koaliciju s HDZ-om". E, pa ne bi!

Drugo, za takvo što svaka od strana u taj "brak" mora nešto unijeti da bi ona druga strana bila za to zainteresirana. Iskreno, ne vidim što HSLS može ponuditi HNS-u. Stranačku infrastrukuru - nema. Članstvo - nema. Glasače - skoro da i nema. Intelektualni kapital - ako i ima, ja ne vidim. Koji su to respektabilni članovi HSLS-a? Zašto, ako postoje, nisu oni u foteljama državnih dužnosnika? Nemojte mi samo reći da su to ovi koji sada sjede u foteljama.

Treće, prema mojem mišljenju Dražen Budiša je glavni krivac za urušavanje HSLS-a, a Đurđa Adlešič i Ivan Čehok su to samo nastavili. HSLS je od nekad izuzetno važne stranke u Hrvatskoj postao sasvim nevažna stranka.

Cijenim Budišu i poznajem ga iz razdoblja 1970/1971. Ipak mislim da je i on nekim svojim (nepromišljenim?!) postupcima doprinjeo propadanju ugleda HSLS-a.

Meni se HSLS nikada nije sviđao kao stranka, ni ranije, ni sada. Ali, odlazak Budiše iz njegovih stranačkih redova smatram ne dobrom, nego odličnom viješću! Upravo je on svojim po mnogočemu ultradesnim i konzervativnim stavovima davno postao jedna od glavnih kočnica pretvaranju HSLS-a u pravu liberalnu stranku. Zapravo, u svojoj je dosadašnjoj političkoj karijeri pokazao što pravi liberal nikada ne bi smio biti - opsjednut etnicitetom i državom, protivnik pravne države (suradnja s Haagom), opterećenost borbom za poziciju. Bez obzira na to što je formlani osnivač HSLS-a i njegov počasni predsjednik.
Hrvatskoj kronično fali jedna prava liberalna opcija, okrenuta budućnosti i vrijednostima moderne demokracije i slobodnog tržišta. Onaj tko to shvati, taj će profitirati na sljedećim izborima, jer se radi o potencijalno velikom (mahom mladom i urbanom) biračkom tijelu, koje se sada ne pronalazi ni u jednoj od postojećih stranaka. A, Budiši neka je sa srećom u daljnjem životu, čak i onom političkom, ako se na njega odluči.