pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Navedenom "predstavljanju programa" ne treba pridavati preveliki značaj. Rezultatima glasanja također.

Od svega je bitno jedno. Ministar Primorac je izviždan što govori o ocjeni, rezultata njegovog četverogodišnjeg rada.

Bio, vidio, čuo...slušao sve, i potpuno se slažem.

Izvoli sm, pa pročitaj, usporedi.. niže je naveden izborni program za obrazovanje i znanost koalicije HSS-HSLS-PGS, koji su izradili stručni timovi HSS i HSLS-a:

"HRVATSKA – DRUŠTVO KOJE UČI
Na temelju gospodarskih, kulturnih i uopće socijalnih potreba hrvatskoga društva te u skladu s temeljnim dokumentima Europske unije o budućnosti obrazovanja, osnovni cilj obrazovne politike
treba biti izgradnja društva koje uči. To prije svega znači izgradnja društva sa snažnom i čvrstom obrazovnom okomicom, od predškolskoga odgoja peko osnovne škole, srednjoškolskoga
obrazovanja pa do visokoga obrazovanja i svijeta rada s razvijenom mrežom cjeloživotnoga učenja.
Svrha je obrazovanja podupiranje individualnoga razvitka osobe društvenim prijenosom znanja i vrijednosti na temelju kojih se oblikuju i razvijaju kompetencije potrebne za život u suvremenom
svijetu. Obrazovne okomica omogućuje praćenje individualnih obrazovnih i životnih postignuća kao i pronalaženje odgovarajućih dobi primjerenih instrumenata pedagoške, organizacijske i
financijske pomoći pojedincu.
HSLS smatra da treba uvesti obrazovnu iskaznicu (sličnu zdravstvenoj iskaznici) kojom bi se legitimirala individualna obrazovne postignuća kao i kakvoća i kolikoća društvenih potpora
pojedincu tijekom obrazovanja, rada i življenja. Pojednostavljeno, njome bi se bilježilo sve što je bitno za obrazovnu karijeru građana, rezultati vrednovanja, diplome i certifikati, razine znanja i stečene vještine, ali i društveno uloženo vrijeme i sredstva, primjerice krediti, stipendije, olakšice, učeničke i studentske povlastice itd. Tom legitimacijom osoba bi mogla imati određena prava bilo u obrazovnom području bilo na tržištu rada.
Izgradnja društva koje uči predstavlja sustav institucija što se međusobno nadograđuju kao i preplitanje obrazovanja i ostalih društvenih područja prije svega područja kulture i socijalne skrbi.
Obrazovni sustav ima dva intrinzična i dva ekstrinzična cilja. Intrinzični su: 1) omogućiti jednakost obrazovnih šansi, što znači dostupnost sustava svima pod jednakim uvjetima; 2) učiniti sustav
dovoljno fleksibilnim da postane samoprilagodljiv kako bi mogao pratiti opće društvene potrebe i očekivanja. Ekstrinzični su: 1) promijeniti obrazovnu strukturu hrvatskoga stanovništva s obzirom
na prenisku stopu srednje i visokoobrazovnih građana te tako utjecati na smanjenje socijalne isključenosti, prikraćenosti i društvene nejednakosti i 2) povezati obrazovni i gospodarski sustav,
što prije svega znači omogućiti građanima stjecanje onih znanja i vještina što ih čine zaposlivima, odnosno što ih čine samoobrazivima ili osposobljuju za trajno učenje. Pretpostavka ispunjenja ovih ciljeva jest veće ulaganje proračunskih i izvanproračunskih sredstava kao i veća materijalna prava zaposlenika u sustavu obrazovanja. Prema našim proračunima ukupno bi trebalo za obrazovanje do 2011. izdvajati oko 5% BDP-a.

TEMELJNI DOKUMENTI
Da bi se sustav predškolskog odgoja, osnovnog i srednjeg obrazovanja mogao dobro razvijati, da bi se mogao izgraditi fleksibilnim potrebno je donijeti tri temeljna dokumenta: pedagoški standard, kurikulum i nacionalni kvalifikacijski okvir (NKO). Te bi dokumente morao donijeti Hrvatski sabor a trebali bi biti rezultat konsenzusa svih parlamentarnih stranaka kako se promjenom vlasti ne bi dovodili u pitanje.
Pedagoški standard mora biti moderan, sukladan europskom standardu, ali računajući s time da će trebati vremena da se na čitavom prostoru Republike Hrvatske i realizira. Cilj se mora definirati
ali računati i na suglasje da se neće moći doseći u kratkom roku. Školski objekti se moraju projektirati i dograđivati za rad u jednoj smjeni, a uz njih obvezno mora biti izgrađena sportska dvorana. Oprema mora biti najmodernija, razredni odjeli ne smiju imati više od 25 učenika a svaka škola mora imati tim stručnih suradnika (psihologa, defektologa, pedagoga, itd.).
Kurikulum mora biti moderan, kompatibilan europskom obrazovnom sustavu, ali prije svega izraz tradicije i nacionalne specifičnosti s otvorenim prostorom za prihvaćanje zavičajnih obilježja različitih podneblja Republike Hrvatske. Izlazne kompetencije na svim razinama obrazovanja moraju biti jasne i ostvarive a certifikati prepoznatljivi na čitavom europskom prostoru. Metode poučavanja i sadržaji programa moraju biti moderni i znanstveno utemeljeni.
NKO određuje razine obrazovanja odnosno stečene kompetencije na pojedinim razinama. Bit će usklađen sa Europskim kvalifikacijskim okvirom (NQF) i osigurat će veću mobilnost studenata i radne snage na europskom prostoru, prije svega.

Predškola
Danas je u Republici Hrvatskoj predškolskim odgojem obuhvaćeno 43% djece a u većim europskim zemljama obuhvat je veći od 90%.
S obzirom na to da su spoznajne mogućnosti djece u tim godinama znatno veće nego u doba adolescencije nužno je u što kraćem roku povećati obuhvat djece programom predškolskog odgoja. To mora biti rezultat osmišljene obrazovne politike koju će zajednički realizirati lokalne zajednice i država izgrađujući objekte za ustanove predškolskog odgoja i subvencionirajući roditeljima boravak djece u vrtićima. U ruralnim sredinama, gdje dugoročno ne bi bila isplativa
gradnja objekata predškolskih ustanova, programe predškolskog odgoja za djecu s navršenih 5 godina treba realizirati u osnovnim školama. Kada obuhvat djece programima predškolskog odgoja prijeđe 80% zakonski će se uvesti obveza početka školovanja s navršenih 5 godina života. Šesta godina života označila bi ulazak djece u obvezno obrazovanja a kurikulumom bi predviđala
manje zahtjevan program, koji bi biše bio priprema za obrazovanje. Na taj način djeca bi ušla u sustav obrazovanja podjednako pripremljena pa bi i hod kroz obrazovanje (poglavito u primarnom
dijelu) bio lakši i ujednačeniji. Sada, na žalost, djeca koja pohađaju ustanove predškolskog odgoja puno spremnije ulaze u obrazovanje dok djeca koja ne pohađaju predškolske ustanove najčešće
imaju poprilične probleme u susretu sa školom. To najčešće rezultira time da se učitelji ovim nespremnijima moraju prilagoditi, više se bave njima a zapostavljaju one koji su spremniji ušli u sustav obrazovanja. Učitelji ih ne mogu jednako opteretiti obvezama pa je jednima savladavanje nastavnih sadržaja preteško, a drugima prelako, jedni s lakoćom prolaze kroz program i ne postavljaju se pred njih zahtjevi koje bi mogli ostvarivati, a drugi s teškoćom usvajaju znanja i ne
mogu više.
Zbog svega navedenog lokalne zajednice i država trebaju u što kraćem roku osigurati uvjete da obrazovanje započne s navršenih 5 godina života.

Osnovnoškolsko obrazovanje – obvezno
Obvezno obrazovanje bi, nakon osiguravanja uvjeta, započelo s navršenih 5 godina života a trajalo bi 11 godina, tj. do navršenih 16 godina života i bilo bi besplatno. Prva godina realizirala bi se u predškolskim ustanovama ili osnovnoj školi, a 10. i 11. godina realizirala bi se u srednjoškolskim ustanovama.
Prvih 9 godina bi bilo opće obrazovanje a program jednak za sve učenike a u 10 godini učenici bi mogli birati programe u srednjoškolskim ustanovama: dvogodišnje, trogodišnje i četverogodišnje.
Dvogodišnji programi završavali bi najnižom kvalifikacijom i omogućavali bi mladima ulazak na tržište rada.
Trogodišnji programi bili bi obrtnički i industrijski i završavali bi kvalifikacijom koja ih vodi na tržište rada ali im otvara put na stručne studije.
Četverogodišnji programi bi bili gimnazijski i strukovni i otvarali bi mogućnost ulaska na tržište rada i na stručne i sveučilišne studije.
Devetogodišnje opće obrazovanje imalo bi model 1+4+4. Prva godina realizirala bi se u predškolskim ustanovama ili u osnovnim školama, od 2-5 godine realizirala bi se razrednopredmetna nastava u osnovnim školama, a od 6-9 godine realizirala bi se predmetna nastava u osnovnim školama. Deveta godina obveznog obrazovanja završavala bi vanjskim ispitima ili malom maturom. U desetu godinu obrazovanja učenici bi se upisivali temeljem rezultata postignutih tijekom posljednja 4 godine i male mature.
U 8. i 9. godini obrazovanja s učenicima bi kontinuirano radili na profesionalnom usmjeravanju razrednik, stručni suradnici škole i stručnjaci iz Hrvatskog zavoda za zapošljavanje. Spomenuta
ekipa bi pomogla učeniku da se usmjeri posebno prema onom programu u 10. godini školovanja za koji je pokazao najviše afiniteta te da ga u te dvije godine obrazovanja usmjeri na sadržaje koji
će biti posebno potrebni za nastavak obrazovanja.
U 9. godini školovanja treba povećati broj izbornih predmeta umanjujući broj obveznih.

Srednje obrazovanje
Srednjoškolsko obrazovanje bilo bi dijelom obveznog obrazovanja. Započelo bi 10. godinom školovanja i trajalo bi od 2 do 4 godine. Učenici bi bili obvezni završiti najmanje dvogodišnji program i stjecati kvalifikaciju u izabranom zanimanju koja bi im (s navršenih 16 godina)
omogućila ulazak na tržište rada. Taj program završavao bi završnim ispitom koji se provodi u školi (interno).
Trogodišnji i 3,5 godišnji programi omogućavali bi stjecanje obrtničkih ili industrijskih zanimanja i ulazak u svijet rada ali otvaralo i mogućnost nastavka školovanja na stručnim studijima.
Obrazovanje bi završavalo završnim ispitom koji bi se interno provodio u školi. Po svršetku obrtničkih programa učenici pod određenim uvjetima mogli bi pristupiti polaganju majstorskih ispita
što je uvjet za otvaranje obrtničkih radionica.
Četverogodišnji srednjoškolski programi su gimnazijski i strukovni. Uz postojeće gimnazije (opće, klasične, jezične i prirodoslovno.-matematičke) pristupit će se izradi programa tehničkih i umjetničkih gimnazija. Time će se, u primjerenom roku, povećati broj učenika kolji upisuju gimnazijske programe sa sadašnjih 25% populacije na 35% a ujedno pripremiti veći broj učenika za upis na sveučilišne studije. Gimnazijsko obrazovanje završavalo bi obveznim polaganjem državne mature kao uvjetom za pristup sveučilišnim studijima. Državna matura je eksterni ispit i provodio bi ga Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja (NCVVO).
Četverogodišnje strukovne škole obrazuju učenike za tržište rada ali i za nastavak obrazovanja na stručnim i sveučilišnim studijima. Obrazovanje završava polaganjem državne (strukovne) mature
kao eksternog ispita koji provodi NCVVO. Promjenama u strukovnom obrazovanju posvetit će se posebna pozornost. Smanjit će se sada prevelik broj područja rada, programa i zanimanja, tj. umjesto dosadašnjih uskih specijalizacija pojačat će se bazično obrazovanje i to posebno jezične i digitalne kompetencije. Zanimanja će biti definirana prema potrebama gospodarstva.
Poticat ćemo osnivanje privatnih odgojno-obrazovnih ustanova u čitavoj obrazovnoj vertikali.

Učenički domovi
Učenički domovi ne smiju biti ustanove koje brinu samo o smještaju i prehrani srednjoškolaca. Donijet će se novi pedagoški standardi koji će prije svega podrazumijevati bolje kadrovsko ekipiranje odnosno veći broj odgajatelja i pedagoških radnika koji će bolje nadomještati roditeljsku skrb o djeci. Učeničke sobe imat će najviše 4 ležaja. Domovi moraju biti dobro opremljeni, prvenstveno informatičkom opremom. Domski kapaciteti će se proširiti dogradnjom i izgradnjom
novih domova, posebice u županijama gdje ih nema (Brodsko-posavska i Ličko-senjska županija).

Visoko obrazovanje
Naša je bliska budućnost prelazak na binarni sustav u visokom obrazovanju, tj. odvajanje sveučilišnih i stručnih studija.
Dosadašnji mješoviti sustav, koji omogućava egzistiranje stručnih studija na sveučilištima, onemogućuje veću kvalitetu sveučilišnih studija.
Republike Hrvatska ima 7 sveučilišta. Neka od njih nisu trebala biti osnovana jer u trenutku osnivanja nisu ispunjavala temeljne kriterije o broju znanstvenih područja. Stoga se ubuduće treba držati propisanih kriterija i restriktivnije postupati u slučaju novih zahtjeva. S druge strane poticat ćemo osnivanje visokih škola i veleučilišta poglavito u većim gradovima. Stručni studiji usmjeravaju svršene studente u svijet rada i to su kadrovi koji se relativno brzo nalaze u
gospodarstvu te utječu na njegovo jačanje. Stoga veći gradovi, županije i država trebaju poticati otvaranje visokih škola i veleučilišta. Time se za dio populacije, koja možda nakon završene
srednje škole ne bi nastavila obrazovanje, otvara mogućnost studiranja bliže mjestu prebivališta, ujedno i manjih izdataka za školovanje. To bi bio poticaj i jedna od mjera koja bi rezultirala većim
brojem visokoobrazovanih kadrova od sadašnjih 11,3% po čemu smo trenutno u zemljama EU na vrlo niskom mjestu. Kako bi se Bolonjski proces što uspješnije implementirao treba izgraditi nove
prostore za visokoškolske ustanove i u što kraćem roku osigurati veći broj kadrova.

Studentski domovi i studentski standard
Postojeći kapaciteti u studentskim domovima, za postojeću studentsku populaciju, nisu dovoljni. Stanje će biti još lošije kada se nakon završene srednje škole bude upisivao još veći broj studenata. Implementiranjem Bolonjskog procesa otvorena je mogućnost veće mobilnosti studenata pa će se i kod nas ubuduće dešavati da će dio studenata s europskih sveučilišta željeti neki semestar provesti na nekom od naših sveučilišta. Bit ćemo im dužni osigurati smještaj. Stoga se moraju graditi novi studentski smještajni kapaciteti u svim sveučilišnim centrima.
Standard uskoro neće dopuštati trokrevetne sobe. Studentska prehrana mora biti disperzirana ne samo uz studentske domove i fakultete nego i u veći broj ugostiteljskih objekata što će se urediti
ugovornim odnosima.

Cjeloživotno obrazovanje
Republika Hrvatska mora učiniti sve da razvoj gospodarstva utemelji na znanju, jer sa neobrazovanom i jeftinom radnom snagom ne možemo biti konkurentni na svjetskom tržištu. Stoga svakom pojedincu u njegovom radnom vijeku neće biti dovoljno samo formalno
obrazovanje. Nova paradigma je cjeloživotno učenje. Tehnologije se mijenjaju i pojedinac im se mora prilagođavati da bi opstao na tržištu rada. Mora stjecati nova znanja i kompetencije, mora se kontinuirano obrazovati čitav život. Digitalne kompetencije potrebne su svima jer je bez njih nezamisliva upotreba faksa, mobitela, bankomata, računala …. Lokalne zajednice, gospodarski subjekti i središnja administracija moraju poticati što veće uključivanje građana u proces cjeloživotnog učenja. Lokalne zajednice i država moraju izdvajati
sredstva u svojim proračunima za financiranje programa cjeloživotnog učenja. Gospodarskim subjektima i građanima osigurat će se porezne povlastice za sredstva uložena u obrazovanje.

Znanost
Ulaganja u znanost i istraživanja podići na razinu koju imaju zemlje EU prije svega iz neproračunskih sredstava. Znanstvena istraživanja ne smiju biti stvar akademskog opredjeljenja i kapaciteta pojedinih istraživača, nego dobro organiziran sustav s visokom razinom specijalizacije, podjele zaduženja i odgovornosti.

ZNANOST, ISTRAŽIVANJE I RAZVOJ
Neka bljesne znanstveni potencijal Lijepe naše, razvijmo gospodarstvo znanja
• Osigurati primjereni društveni status znanosti i istraživanja
• Poticati korištenje znanstvenog znanja u gospodarstvu, a znanstveno-istraživački rad koji financira država mora biti u funkciji razvoja hrvatskog gospodarstva. U RH od sadašnjih 20% zaposlenosti znanstvenika u gospodarstvu za 10 godina to mora biti 50%, a za 15 godina 75%
• Povećati broj znanstvenika i njihovu međunarodnu prepoznatljivost te pomladiti znanstveni kadar
• Osigurati dodatni prostor za znanost i visoko obrazovanje prenamjenom objekata bivše JNA
• Poticati izgradnju i rad znanstvenotehnoloških parkova i centara izvrsnosti diljem Hrvatske
• Tijekom četiri godine povećati ulaganje u znanost na 2,5% BDP-a (3/4 da bude od države a ¼ od gospodarstva), a tijekom slijedećih 10 godina na 3,5% BDP-a (1/2 da bude od države i ½ od gospodarstva)
• Poticati međunarodnu suradnju, sudjelovati u izgradnji europskog znanstvenog područja te podržati izgradnju europskog obrazovnog područja (Bolonjski proces)
• Unaprijediti sustav upravljanja znanstvenim i tehnološkim projektima
• Poticati inovatorstvo
• Poticati razvitak tehnologije za potrebe malog gospodarstva. "

Osobno se ne bi mješala u struku, ali oni koji se bave obrazovanjem i znanosti svakako imaju pozitivne ili negativne kritike na svaki program, pa tako i ovaj.

Poslije ovih 9.8 % logicna bi bila ostavka,a jos logicnija SMJENA nesposobnog ministra.A bas bih volio cuti reakciju ministra i njegovog sefa.I ovaj podatak ce pretvoriti u veliki uspjeh ove vlade.

Ljubo Jurčić je profesor na ekonomskom fakultetu u zagrebu, zašto misliš da je to zero-chance, ja ga vidim kao vrlo izvjesnog?

Izbori su. Politika je umijeće ulizivanja.

Očekuje se da će nastavnici imati dovoljno pameti da odaberu ono što misle da će biti najbolje za njih. Iako, ponekad sumnjam u njihove sposobnosti (pogotovo one učitelja razredne nastave).

Enraged, to nije kurvanje, to se zove koaliranje, naravno da se dobije mjesto u Vladi, jer to je jedini način da stranka sprovede svoj program, bez obzira o kojem se ministarstvu radilo.
Zašto npr. HSLS ne bi bila stranka koja bi bila na čelu ministarstva obrazovanja? što je tu loše, ako je program dobar i prihvaćen od sindikata, koliko god neki mislili da nemaju dovoljnu kompetenciju za ocjenjivanje istog. I nije bitno tko će preuzeti dobre ideje i zasluge, ako će to biti na korist svima onima kojima je taj program namijenjen, učenicima, studentima, učiteljima i profesorima, ali i razvoju društva u cjelini.