Tagovi

hrvatskoj je potrebna rekonstrkcija države

Kao novinar s gotovo 50-godišnjim profesionalnim stažom i osoba koja je provela 12 godina u inozemstvu u državama s razvijenom parlamentarnom i predsjedni?kom demokracijom još prije ?etiri godine u novinama namijenjenim ameri?kim Hrvatima "The Croatian American" (broj 116 od 30 kolovoza 2005.) koje sam izdavao u New Yorku objavio sam tekst "Prijedlog koncepta za novu Hrvatsku".
Otada je prošlo više od ?etiri godine, ali teze iz tog prijedloga u novim politi?kim i gospodarskim okolnostima u kojima se našla Hrvatska imaju i svježinu i težinu. Jednostavno re?eno, postoje?i model državnog i politi?kog ure?enja u Hrvatskoj je i istrošen i pitanje je shva?a li to hrvatska politi?ka i intelektualna elita. Da ne bih duljio u ovom uvodnom tekstu prenosim cjelovit ?lanak iz ameri?kih novina, pozivaju?i na otvorenu diskusiju i raspravu koju ova tema u sadašnjem politi?kom trenutku zahtijeva

Vjekoslav Krsnik
publicist, slobodni novinar
E-mail: vkrsnik1@vip.hr

Zagreb, 4. 6. 2005.

Prijedlog koncepta za novu Hrvatsku
(nacrt)
Petnaest godina nakon nezavisnosti i deset godina nakon završetka obrambenog rata, nametnutog velikosrpskom agresijom, Hrvatska se nalazi na raskrš?u, jer se postoje?i model državno-politi?kog ustrojstva istrošio i ne odgovara zahtjevu vremena i potrebama razvitka države na po?etku 21. stolje?a. Politikom državnog vrha i dosadašnjih vlada Hrvatska je prakti?ki postala kolonijalni prirepak globalisti?ke politike. Zbog svojih izuzetnih vrednota kao najvrednija neprodana europska nekretnina, odnosno zbog svojih ekoloških karakteristika, nezaga?ene prirode, ?istog mora, razvedene obale i izuzetno velikih rezervi pitke vode, Hrvatska je ve? postala laki plijen me?unarodnog financijskog kapitala.
U ovom momentu najvažnije je pitanje, ne ho?e li Hrvatska u?i u Europsku uniju, nego kako ?e u?i. To pitanje ostavljeno je na dispoziciju vladaju?oj politi?koj strukturi. Me?utim, ta ista vladaju?a politi?ka struktura u ovih 15 godina, kad je na vlasti bio HDZ ili pak koalicija na ?elu s SDP-om, nije u?inila ni jedan pomak od poslušni?kog odnosa što ga je Hrvatska u borbi za vlastitu slobodu i nezavisnost zauzela prema me?unarodnoj zajednici i njezinim institucijama. Još ni jedan hrvatski politi?ar, nakon predsjednika Tu?mana, nije smogao hrabrosti da odlu?no i ponosno istupi pred me?unarodnom zajednicom, štite?i dostojanstvo Hrvatske ste?eno krvlju 15.000 života. Hrvatska nije ništa dužna toj zajednici, jer joj ona nije nadoknadila štetu od 32 milijarde dolara po?injenu u agresiji, niti joj oprašta ve?i dio inozemnog duga, kao što se to radi Srbiji. Postoje?a hrvatska politi?ka elita, nemaju?i op?enacionalno povjerenje (na posljednjim lokalnim izborima apstinencija je iznosila 65 posto), sustavno popušta me?unarodnoj zajednici jer joj ona omogu?ava zadržavanje na vlasti. Europskoj uniji koja je pod diktatom velikih igra?a, a to su, kad je Hrvatska u pitanju, Britanija i Francuska, ali na odre?eni na?in i Njema?ka, cilj je da se Hrvatska uvu?e u novu balkansku asocijaciju pod imenom Zapadnog Balkana, bez Slovenije a s Albanijom. Na unutarnjem planu ni 15 godina nakon nezavisnosti Hrvatska nema sustavnu strategiju razvoja. I dalje je temelj gospodarstva uvozna orijentacija s precijenjenom kunom, što državu vodi u sve dublju dužni?ku krizu. Zbog takve makroekonomske politike ni jedan bitni problem zemlje nije riješen, niti ima šanse da bude riješen, po?evši od visoke stope nezaposlenosti, niske konkurentnosti, posvemašnje korupcije, pravne nesigurnosti i nepostojanja pravne države po standardima demokratski organiziranih država. U tom smislu ulazak u Europsku uniju je poželjan, jer ?e se zemlja morati pridržavati njezinih pravila i standarda, pa je temeljno pitanje zašto se to ne ostvaruje po vlastitoj želji i potrebama.
Hrvatskoj je u takvim uvjetima i okolnostima potrebna temeljita rekonstrukcija države, politi?ka, pravna, gospodarska i socijalna, strukturna i operativna,. Postoje?e politi?ko ure?enje nije sposobno ponuditi ništa novo, jer se stanje, bez obzira na strana?ke smjene vlasti, jednostavno reciklira.
Izmjena Ustava - Tzv. Boži?ni Ustav usvojen je 1990. godine pod predsjednikom Tu?manom u doba kad je Hrvatska bila suo?ena s velikosrpskom agresijom. Takav Ustav je u to doba bio potreban, pa ?ak i s preambulom koja se pozivala na ZAVNOH, da bi se pariralo
optužbama iz svijeta o Hrvatskoj kao slijednici NDH. Moderna hrvatska država je, me?utim, stvorena u krvi Domovinskim obrambenim ratom, kad su se Hrvati prvi put nakon 1.102 godine borili za vlastite nacionalne i državne interese. Boži?ni Ustav izmijenio je bivši komunisti?ki ?elnik Ivica Ra?an, skrojivši ga po svojoj mjeri kao kancelarski Ustav. Uloga Sabora svedena je na servis vladi. Novi Ustav trebao bi kona?no vratiti državnopravnu snagu narodu, odnosno Saboru kao najvišem narodnom predstavništvu. Hrvatski sabor je danas potpuno marginaliziran, jer djeluje kao interesna udruga postoje?ih stranaka. Postoji i niz drugih instituta koje bi trebalo preispitati i usvojiti u novom Ustavu, kao što su, vode?i ra?una o povijesnom naslije?u (trojedna kraljevina), regionalno ustrojstvo države, uvo?enje drugog doma s obzirom na regionalnu raznovrsnost, novi mandat za predsjednika Republike s pove?anim ili smanjenim ovlastima potvr?enim referendumom, ve?i zna?aj referenduma, izbor narodnih zastupnika kombiniranim ve?inskim a ne isklju?ivo razmjernim sustavom, izravno biranje najviših dužnosnika na svim razinama vlasti, preispitivanje broja zastupnika u Saboru i njihovih privilegija, itd.
Vanjskopoliti?ka orijentacija – Kao europska zemlja Hrvatska je naravno upu?ena na ?lanstvo u Europskoj uniji, ali kao što su to koristile i druge zemlje mora voditi ra?una o svojim interesima i njihovoj zaštiti. U 21. stolje?u najve?a europska vrijednost bit ?e o?uvana prirodna okolina. Geografski i klimatološki položaj s relativnom ispodprosje?nom napu?enoš?u Hrvatsku po tim karakteristikama stavlja u sam vrh europskih zemalja. Vrijednost hrvatskog zemljišta ve? je sad dostigla vrtoglave skokove, a taj ?e se trend nastaviti. Te vrednote u pregovorima s Europskom unijom, koji ?e vjerojatno biti odloženi na srednjero?ni rok, treba maksimalno o?uvati, služe?i se primjerima drugih zemalja ?lanica (Poljska, Malta, Danska). Na globalnom planu vanjskopoliti?ka strategija trebala bi po?ivati na balansiranoj politici izme?u Washingtona i Bruxellesa, s obzirom na razli?ite interese dviju mo?nih sila u ovoj regiji. S jedne je strane interes Europske unije pod pritiskom njezinih vode?ih ?lanica da se na Balkanu stvori nova asocijacija koja ?e ga prakti?ki izolirati od ostalog dijela Europske unije, a s druge strane je interes SAD da se regija, s obzirom na otvorena pitanja Kosova, Srbije i Crne Gore, Bosne i Hercegovine, kao potencijalni izvor sukoba kona?no pacificira. Zato ?e Hrvatska zajedno s Albanijom i Makedonijom vjerojatno ranije u?i u NATO, nego u Europsku uniju. Bez obzira što se mislilo o Atlantskom savezu, on Hrvatskoj garantira vojnu i politi?ku sigurnost, za razliku od Europe koja baš na Balkanu u tom još uvijek nije na ?istu.
Makroekonomska strategija - Nakon socijalisti?ke industrijalizacije, a potom pretvorbe i privatizacije koja je ?ak zakonski legalizirala plja?ku narodne imovine, Hrvatska još nije usvojila pravi i za njezine prirodne i ljudske resurse odgovaraju?i makroekonomski model. Ni jedna vlada to pitanje nije postavila na dnevni red, jer se ustru?ava konzultirati struku koja bi, predloživši promjene, za svaku vladu bile pogubne. Bez obzira na me?unarodne pritiske, Hrvatskoj je neophodno potrebna gospodarska rekonstrukcija, da bi zemlja pokrenula svoje neiskorištene ljudske i prirodne potencijale. Upravo je tragi?no kako sadašnja vlada Ive Sanadera sa strana?kim aparat?icima nije u stanju ispuniti brojna obe?anja iz izborne kampanje lansirane pod geslom “Pokrenimo Hrvatsku”. Hrvatsku ne mogu pokrenuti dobre želje iz politi?ke kuhinje, nego odgovoran i realan makroekonomski model koji ?e do?i iz stru?nih krugova. Sve što dolazi iz vladinih ureda reproducira stanje u kojemu je država i dalje najve?i poslodavac. Sastavni dio makroekonomske strategije mora biti pravni, ali i politi?ki odnos prema pogubnim u?incima pretvorbe i privatizacije. Kona?no, ali ne najmanje važno, novi makroekonomski model mora sadržavati i odrednice kojima ?e se primjenom prokušanih poslovnih standarda iz tržne ekonomije eliminirati posvemašnja korupcija kao jedan od najve?ih problema hrvatskog gospodarstva.
Odnos prema hrvatskom iseljeništvu – U svakoj radikalnoj promjeni politi?ke i gospodarske strategije, odnos prema hrvatskom iseljeništvu mora zauzeti važno i zna?ajno mjesto. Tu?manova politika prema iseljeništvu isforsirana politikom tzv. “pomirbe” nije polazila od realnih procjena istinskog fenomena iseljeni?ke Hrvatske. Njegov samo jedan manji dio bio je politi?ki aktivan, ?esto pod uplivom jugoslavenskih obavještajnih službi, a bitno ve?inski dio hrvatskog iseljeništva postao je, bilo u prekomorskim zemljama bilo u Europi, sastavni poslovni dio useljeni?kih zemalja. Optere?en svojom politi?kom ulogom, predsjednik Tu?man se oslonio na manji, politi?ki dio, iseljeništva koje se profiterski, položajno ili materijalno, okoristilo stvaranjem hrvatske države. Ni Tu?man, ni kasnije vlade nisu ni pokušale okupiti i ponuditi uspješnim poslovnim, stru?nim i znanstvenim Hrvatima iz dijaspore sudjelovanje u izgradnji nove Hrvatske po ustaljenim pravilima poslovanja tržišnog gospodarstva u zemljama u kojima su ostvarili uspjeh. Pomo? hrvatskog iseljeništva domovini svela se tako na obiteljsku razinu, ali ona se godišnje kre?e oko l.5 milijardu dolara i predstavlja zna?ajan prihod, uz turizam, državnoj blagajni u servisiranju rastu?eg vanjskog duga. Još ni jednoj vladi u Hrvatskoj nije palo na pamet da se Hrvatska udužuje kod svojih iseljenika, umjesto na me?unarodnom financijskom tržištu. Jednostavno re?eno, Hrvatska bi u odnosu prema iseljeništvu trebala koristititi iskustva drugih uspješnih emigrantskih zemalja, poput Italije, Gr?ke, Irske, Kine, Indije. U tom smislu trebalo bi na sasvim druk?ije temelje postaviti pitanje glasovanja iseljenika za Hrvatski sabor, koje je dosad bilo rezervirano za HDZ bez bilo kakvog pozitivnog u?inka, osim za one koji su tobože zastupali iseljeništvo.

Komentari

Savjeti: koji put

Savjeti:

  1. koji put pritisnuti dvaput "Enter" (to je ona velika tipka desno) što će stvoriti prazni red i učiniti tekst čitljivijim;
  2. Slovo I i brojka 1 (jedan) su dvije različite tipke;
  3. Postoji i tzv. formatiranje, čime se nešto može podebljati ili istaknuti.
Tko je glasao

Mlaćenje prazne slame

Mlaćenje prazne slame g.Krsnika,napose one nebuloze o naknadi ratne štete od strane Srbije i floskula da je međnarodna zajednica to "dopustila".Pa mi formalno nikad i nismo niti bili u ratu s Srbijom,SCG,Jugoslavijom,što je faktički ogroman propust naše političke elite (a sve za račun moguće podjele BiH s Srbijom).Teze o Ustavu,ustroju vlasti i iseljeništvu su prežvakane i pregažene vremenom,a ponekad i kontradiktorne (za "komunističkog" čelnika Račana prije prvih demokratskih izbora Vjekoslav Krsnik je bio itekako utjecajan novinar i kolumnist ondašnjeg sustava !).Dokaz samo da neki ljudi radije žive u i od prošlosti (Mikšić zadnja kampanja za predsjednika,gdje je Krsnik lamentirao istim ili sličnim stvarima) nego li da se okrenu budućnosti.

Tko je glasao

Glembay od slame Gosp.

Glembay od slame
Gosp. Glembay,
Budući da je za vas moj argumentiran tekst, sročen još prije četiri godine, "mlaćenje prazne slame" teško je s vama polemizirati jer idete "ad hominem", ako znate što to znači, a ne "ad rem" opet ako znate što to znači.
Što se tiče opaske da sam za "komunističkog" čelnika Račana bio utjecajan novinar, to jednostavno nije točno jer hvala Bogu nikad nisam ni prije ni kasnije spadao u njegovu "odlučno možda" komunjarsku ekipu, jer sam se zalagao za demokratsko rješenje jugoslavenske krize za razliku od kalkulantskog Račana koji je bio protiv demokratskih izbora u Hrvatskoj, kako otklriva Drago Dimitrović.
U kampanji Borisa Mikšića kao novog lica na hrvatskoj političkoj sceni, bez obzira koliko je bio prava osoba u pravo vrijeme na pravom mjestu, kao njegov osobni izvan stožera savjetnik sa politička i medijska pitanja ostvario sam uspjeh, jer je bio treći, a da mu nakon 22 sata u izbornoj večeri nisu u DIP-u nisu koristeći 500.000 mrtvih glasova ukrali izbore bio bi u drugom krugu.
Budući da vi ne raspolažete činjenicama a sa slamom u glavi i ne možete drukčije polemizirati mogu shvatiti da za vas mlatim praznu slamu. Stojte mi dobro, vjekoslav krsnik

Tko je glasao

...usprkos starosti, tekst

...usprkos starosti, tekst doista ima i svježinu, i težinu...
...kad bi kandidat za predsjednika (vladu, sabor, lokalnu upravu)
izašao s ovim stavovima i programom, vjerujem da bi čak izašli
na izbore ljudi koji to inače ne rade (jer ne žele sudjelovati u farsi)...
...no, bojim se da nam tek strašne turbulencije u društvu mogu
potaknuti promjene takvog opsega (i kvalitete)...
...prizivati revoluciju možda nije lijepo, ali nama je neophodno
potrebno, dok još, uopće, postoji to malo zemlje koja je naša...
...@ vkrsnik: zdrav razum je uvijek dobrodošao; dobrodošli...

Tko je glasao

"..Hrvatska nije ništa

"..Hrvatska nije ništa dužna toj (međunarodnoj) zajednici, jer joj ona nije nadoknadila štetu od 32 milijarde dolara počinjenu u agresiji, niti joj oprašta veći dio inozemnog duga, kao što se to radi Srbiji..."

molim nekoga tko podrobnije prati te stvari da mi potvrdi jel ovo gore stoji i da mi još malo podataka.

HITNO mi treba za jedan tekst (nemam vremena istraživati).

thx.

CC

Tko je glasao

Šteta koja nikad neće biti

Šteta koja nikad neće biti naplaćena

Iz novina za američke Hrvate tiskanih u New Yorku "Croatian American Times" br. 2 od 19. listopada 1999. godine prenosim u cijelosti moj komentar pod naslovom "Šteta koja nikad neće biti naplaćena":

Nakon višegodišnjeg rada Državna komisija Republike Hrvatske podnijela je izvješće o izravnim i neizravnim štetama što ih je Hrvatska pretrpjela u velikospraskoj agresiji na nju. Dosad se spominjala svota od 22 milijarde dolara, ali je komisija došla do zakjučka da su ukupne ratne štete 37,1 milijarde dolara. Agresija je hrvatskim poduzećima nanijela izravnu štetu od nešto manje od 5 milijardi dolara, dok su neizravne štete u gospodarstvu oko 3,8 milijardi dolara. Račun za žrtve i duševne patnje iznosio je približno 10 milijardi dolara.

Postavlja se pitanje može li Hrvatska tražiti od Jugoslavije naplatu štete. Na to pitanje odgovara predsjednik Državne komisije Ivan Novačić koji kaže da mjerodavno tijelo UN-a, a to je u ovom slučaju Vijeće sigurnosti, mora potvrditi da je Jugoslavija bila agresor. Hrvatska ne može tražiti od Vijeća sigurnosti ono čega se sama odrekla. Tu jedan visoki državni dužnosnik upada u tešku kontradikciju. Hrvatska se Sporazumom o normalizaciji odnosa sa SR Jugoslavijom, kojega je sramno potpisao u Beogradu 23. kolovoza 1996. godine ministar vanjskih poslova Mate Granić praktički, pa čak i teoretski, odrekla kvalifikacije rata kroz koji je prošla. Po slovu i duhu tog sporazuma Hrvatska nije bila žrtva agresije, nego se u njoj vodio građanski rat. U sporazumu nigdje se ne spominje plaćanje ratne odštete. Štoviše sporazumom se izjadnačuje pravo zaštite imovine fizičkih i pravnih lica obe ugovorne strane, a predviđeno je sklapanje posebnog sporazuma za "svu uništenu, oštećenu ili nestalu imovinu" s obe strane. To pravno znači da su vikendice Srba na Jadranu pravno stavljene u jednaku poziciju kao i šteta koja je velikosprskom agresijom počinjena, na primjer u "Borovu".
Značajno je još nešto napomenuti. Sporazum o normalizaciji odnosa sa SR Jugoslavijom retificiran je u Saboru glasovima HDZ-a i SDP-a. Samo pet zastupnika iz desnice glasovalo je protiv njega, dok se većijna oporbenih stranaka suzdržala. To znači da ukoliko na sljedećim izborima pobijedi SDP, zajedno s HSLS-om, ne treba računati na zahtjev za revizijom tog sporazuma. To je naslijeđe Tuđmanove politike otvorene i prikrivene suradnje s Miloševićem u kojoj, po njegovim riječima, nije napravljena ni jedna strateška greška. Velika je nevolja u tome što ta greška stoji Hrvatsku, ali ne i Tuđmana i njegovu obitelj, ni manje ni više nego 37 milijardi dolara koji nikad neće biti, ne u cijelosti nego ni djelomično nadoknađeni."

Napomena: Izvješće komisije usvojeno je na sjednici Vlade 14. listopada 1999. godine. Sporazum o normalizaciji odnosa sa SR Jugoslavijom u pregovorima sa drugom stranom pripremio je s hrvatske strane sadašnji ministar pravosuđa Ivan Šimonović koji je za dobro obavljen posao bio nagrađen mjestom šefa Misije Republike Hrvatske u Ujedinjenim narodima.

Tko je glasao

vkrsnik za ovo što ste

vkrsnik
za ovo što ste izložili u gornjem tekstu, o ''sramnom potpisivanuu'' Sporazuma o normalizaciji, ipak bi trebalo i malo šire pravno tumačenje? Iz čega, točno, proizlazi, da s potpisivanjem tog Sporazuma Hrvastka više nikad nema pravo tražiti ratnu odštetu od Srbije-Jugoslavije?
Po mom laičko političkom mišljenju, suverene države imaju prava prvo na temelju svoje političke volje. To znači, ako nije postojala i ne postoji politička volja za postavljane pitanja reparacija, onda se to pitanje, - ne znam, pitam - ili djelomice ''rješavalo'' unutar rješavanja sukcesije, ili su, a to je izgleda i konačna istina, građani RH preuzeli na sebe otplatu kako onih šteta koje su na području Rh počinili Srbi, tako i otplatu šteta koje su nastale kao posljedica ratnih operacija HV i dr?
To posljednje ne bi me čudilo, jer bi objasnilo i taj golemi vanjski dug 42 mlrd. koje ima Hrvatska danas, odnosno, osim raspikuća, mi ovdje plaćamo i ukupne troškove rata?
Najzad, možemo li doznati, od vas ili od nekog drugog, u kojim se to svjetskim bankama RH zadužila, i kolike su godišnje kamate?
Mislim da je pelješenje i pljačka Hrvatske ipak bila onaj posljednji motiv u pozadini političkih ovih ili onih ucjena i manevara, ali ne od strane ''tuđmanovaca zna se'', nego od strane međunarodne bankarske plutokracije.
naši umirovljenici imaju 300 eur penzije i 300 eur ukamaćenih ''dozvoljenih minusa'' , kao i redom po ljestvici svi ostali slojevi stanovništva (plaće 600 eur plus 600 eur minusa, itd..), zato jer je na Hrvatsku prebačen cijeli financijski teret rata i ratnih šteta?
Kome je to u konačnici išlo u prilog?

Tko je glasao

Želite iz prve ruke znati

Želite iz prve ruke znati kakav je odnos bio prema nama u tuđini?

ref: Odnos prema hrvatskom iseljeništvu

1. Mačeha ne bi tako postupala prema nekom nezakonitom ditetu koje je muž napravio sa nekom prostitutkom.
2. Uspjeli su razbiti ono zajedništvo i slogu koju smo imali, a ni Tito i svi ti njegovi UDBAši nisu to uspjeli.
3. Izmuzli su nas za više nego što pola te SFRJ vrijedi.
4. Na kraju odpilili su nas kao zadnje smeče, nismo bili dobro došli u njihovoj RH, valjda bi smetali.
5. Iskorištavaju nas i dan danas samo za izbore (vlast je njima slast)

Neću upakirati ništa u celefon... jer oni će opet smrdjeti... jer su se okupili na hrpu.

ZNA SE o kome pišem!

Evo tako je to bilo sa Hrvatima koji su živjeli i koji žive Vani.

Jakob Matovinović - Jakša (Klokan po genima)
"volim svoje i poštujem tuđe"
http://www.youtube.com/watch?v=OkO8qa3V5gg

Obrisan

Tko je glasao

Možda je 2005. godine još

Možda je 2005. godine još i bilo vremena za apstraktno načelne rasprave poput ove o ''rekonstrukciji'' države, no danas, pet godina poslije, kada je društvance ''stručnjaka'' uspjelo ''stručno'' dovesti državu Hrvatsku na rub bankrota, a većinu državljana pred prosjački štap, mislim da je vrijeme za konkretnije prijedloge, a to ne može bez stvarne anamneze i dijagnoze.
Sve što se događa ima svoje protagoniste, a oni su konkretni ljudi s imenima i prezimenima, a ne neke neosobne ''sile povijesne nužnosti''. Tako će, npr. Škegro, nedavno negdje i opet izjaviti ( parafraziram) da je privatizacija i pretvorba morala ići tako kako je išla, jer su socijalističke tvornice bile za ništa, jednako tako i ''orijentacija s precijenjenom kunom'' nije pala s neba u rebra, nego je rezultat već odavno uhodane politike svjetskih bankarskih krugova u isisavanju ''nerazvijenih'' zemalja na bazi ''financijalizma''. Tu su ključnu ulogu imali masonski predstavnici stranoga kapitala u RH, prvo škreb, potom Rohatinski, a evo se danas pod prašinom dignutom oko Slovenije izglasava ili je već izglasan , zakon o NBH, tobože da ona postane posve nezavisna od Sabora (i uopće ičega hrvatskoga), što znači, da postane posve slobodna igračka bankarskog svjetskog monetarnog voluntarizma.
Nadalje, od ove i prošle godine počeli su OZBILJNI i vrlo temeljiti financijalistički projekti Svjetske banke oko ''restrukturiranja'' (rekonstrukcije?) vodno privrednog gospodarstva u RH, u kojima na kraju postoji samo jedna intencija (kad se prokrči put kroz stotine i stotine nalupanih ''stručnjačkih'' stanica, elaborata, naputaka i uputaka,), a to je, morate se restrukturirati jer inače niste kompatibilni s (??) europom, svijetom, bla, bla, -da biste se ''restrukturirali'' trebaju veliki novci -- velike novce posudit ćemo vam mi - vi ćete te novce vraćati, a mi ćemo i sa vama, i sa vašim vodama, i sa vašim novcima, gospodariti!
I to je cijela priča. Ucjena, kamatarenje, reketarenje, robovlasništvo.
Sad, ima li Hrvatska tih ''stručnjaka'' koji tome mogu stati na kraj, ima li političke volje da se tom planu koliko je moguće izmakne, ima li uma da se to shvati, ima li kičme da se to izdrži, - to je pitanje.
U postojećem političarskom ešalonu, ja te ljude ne vidim.
prvo su potrebni novi LJUDI, a onda rekonstrukcija. Promjena dolazi od i iz glave.

Tko je glasao

I još jedno pitanje ne

I još jedno pitanje ne manje bitno - može li se priča ustoličena svekolikim nasiljem riješiti bez upotrebe sile - dobro jutro, nebu išlo!

Tko je glasao

Osnovni, temeljni i najveći

Osnovni, temeljni i najveći problem Hrvatske je što već 15 godina na vlasti ima ljude kojima nije stalo ni do koga, osim do njih samih. S ovogodišnjim zaduženjima ponašaju se kao utopljenici: bitno im je da oni prežive makar samo do predsjedničkih izbora, a svi drugi mogu se utopiti. Kada taj užas shvate hrvatski urednici i novinari, ali i oni u inozemstvu poput vas gospodine Krsnik - možda će se malo otvoriti prostor da ovaj narod nešto i shvati. Ovako, svi kao da imaju sindrom žrtve, tj. što ih više gaziš - oni te sve više vole. Ili budu zadovoljni s nekakvim sitnišom, kako se već godinama kupuje umirovljenike i mnoge druge. Prvo sve navikneš da ništa nemaju, pa im onda malo daš - tek toliko da se osiguraju glasovi. Vrlo, vrlo perfidna igra, na koju cijelo vrijeme mnogi nasjedaju. Što se mene tiče, onaj koji je Hrvatsku zadužio toliko da je taj dug veći od 100 posto BDP-a, trebao bi završiti na optuženičkoj klupi, zajedno s vlasnicima medija, urednicima i novinarima koji su takvu politiku podržavali. Tek kada svi jasno vide istinu i kada se maknu ovi koji su nas tu doveli, onda možemo razmišljati o budućnosti. Sada smo nigdje, tek mrvicu iznad površine. Istina će izaći na vidjelo nakon predsjedničkih izbora.

Tko je glasao

Slazem se s Daisy u

Slazem se s Daisy u potpunosti sto se tice jadnih Hrvata "zrtava". A i totalno pokvarenih "do kosti" politicara i svih onih koji se na sve moguce nacine grabe za vlast. Samo se ne slazem s njenim/njegovim misljenjem da oni (ne onaj) koji su toliko zaduzili zemlju sjednu na optuzenicku klupu, jer je to utopija. Nikada ti bestidni lopovi i mafijasi koji su sve pokrali, rasprodali i upropastili zemlju nece sjesti na optuzenicku klupu u Hrvatskoj.
Za njih je jedino javni (ili tajni) LINC! Kad bi palo par njihovih glava, mislim da bi ih to jedino otrijeznilo od njihove opijenosti novcem i vlascu.
Najmanje sto treba uciniti je, dobrano ih uplasiti i zaprijetiti.
Nista drugo nece pomoci, da se ta bagra makne. Ali tko bi se u hrabroj Hrvatskoj usudio napraviti tako nesto? Kao sto se u Americi postupalo s kriminalcima, dok je vladalo bezakonje i dok nije sazivjela pravna drzava.
Tko? NITKO! Zato nek' im bude kako im je, jer bolje nisu ni zasluzili.
Sad ce opet nasjesti i birati gadove za Predsjednika, umjesto da bojkotiraju izbore i izazovu neku ozbiljniju krizu koja bi zaustavila kandidate (svi su isti) u njihovoj bjesomucnoj utrci za predsjednicku fotelju.

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Novi dnevnici

  1. živjeti od otpada i smeća od aluzija komentara 0
  2. Pred parlamentarne izbore u Njemačkoj (1): ankete i socijalna psihologija od Zoran Oštrić komentara 0
  3. Javno trganje originalnog znaka,mrtvom HOS-ovom ratniku,nije odavanje počasti nego izdajnička zlouporaba i zločiniziranje Hrvata od ppetra komentara 0
  4. demoKracija ministara od aluzija komentara 0
  5. I bez SAD, svijet nastavlja akcije zaštite klime od Zoran Oštrić komentara 0
  6. Predsjednik vlade RH, A. Plenković, odrađuje protiv SAD-a i predsjednika D.Trumpa, protiv KGK i protiv RH od ppetra komentara 2
  7. historijska top lista uspješnih opsjena/ra od indian komentara 95
  8. čovjek proizvodi uzrok i posljedice od aluzija komentara 0
  9. čovjek ima alat... alat ima čovjeka od aluzija komentara 0
  10. Trg maršala Tita od aluzija komentara 1
  11. UMJETNI VLASNIK od petarbosni4 komentara 6
  12. Stanje Firmi U Bosni I Hercegovini od AlexD komentara 0
  13. Mala analiza od drvosjek komentara 46
  14. gospodari naši od aluzija komentara 0
  15. imati NOVO za posljedicu NOVU od aluzija komentara 0
  16. zadomspremni od drvosjek komentara 5
  17. NE jednakost zašto postoji od aluzija komentara 0
  18. Razotkrivanje: „Istanbulska konvencija“ je agresija na sve države koje su zaštitile brak kao zajednicu muškarca i žene od ppetra komentara 9
  19. I meni je žao svih nevinih od drvosjek komentara 31
  20. porezoPrimci naredboDavci ŠEFovi od aluzija komentara 0
  21. VLASNITVO I UPRAVLJANJE NJIME - ius gubernandi od petarbosni4 komentara 15
  22. Ne prestanete li s „pomirbom“, zakrvit ćemo se još i više od Feniks komentara 26
  23. kobna diktatura ŠEFovanja - ažuriranje 2017-08-16 od aluzija komentara 0
  24. naređenje/izvršenje (a za NE poslušnost kažnjavanje) od aluzija komentara 0
  25. Vlada treba služiti građanima od Mucke komentara 0

Tko je online

  • ppetra

Trenutno online

  • Registriranih korisnika: 1
  • Gostiju: 29

Novi korisnici

  • mmarijan
  • Crvena
  • gived
  • AlexD
  • Voltron