Tagovi

Hrvatsko visoko školstvo na karti Svijeta - Nevidljivo

Već četvrtu godinu zaredom, ugledni londonski časopis posvećen visokom obrazovanju Times Higher Education (THE) objavljuje Ljestvicu svjetskih sveučilišta. Iako u mnogočemu kontroverzna, upravo je ta ljestvica razlogom rastuće popularnosti tog časopisa u Svijetu.

Tako ambiciozan poduhvat kao što je rangiranje visokoškolskih ustanova iz čitavog Svijeta koje djeluju u različitim uvjetima i pod različitim paradigmama, trpi od sličnih “boljki” kao i svaki drugi pokušaj ukalupljivanja kompleksnih sistema u jednostavne sheme, jer se fino nijansirana slika stvarnosti svodi na nekoliko odabranih parametra koji pretendiraju da reprezentativno odrede vrijednost promatranog objekta i njegovo mjesto na ljestvici uzorka. Ipak, sudeći po tipu i živosti diskusije koja se je oko ovoga posljednjih godina razvila u svjetskoj akademskoj zajednici, čini se da THE-ova ljestvica ipak ima smisla i, usprkos svim objektivnim i subjektivnim slabostima, biva prihvaćena kao relativno pouzdana referenca.

Metoda vrednovanja koju primjenjuje THE uključuje tzv. “peer review”, odnosno ekspertno vrednovanje rada sveučilišta, u kombinaciji s relevantnim kvantitativnim podacima. Svake godine, kvalitet i količina podataka na kojima se bazira vrednovanje su rasli.

Slijedeći parametri se vrednuju:

- ekspertno mišljenje o akademskoj izvrsnosti (maksimalno 40% od mogućeg ukupnog broja bodova)

- mišljenje vodećih svjetskih poslodavaca o poželjnosti završenih stručnjaka kao potencijalnih zaposlenika (maksimalno 10% od mogućeg ukupnog broja bodova)

- omjer nastavnog osoblja i studenata (maksimalno 20% od mogućeg ukupnog broja bodova)

- broj citiranja radova pojedinog sveučilišta u medjunarodnim časopisima, u omjeru na broj osoblja sveučilišta (maksimalno 20% od mogućeg ukupnog broja bodova)

- broj stranog osoblja u odnosu na broj ukupno zaposlenih na sveučilištu ) (maksimalno 5% od mogućeg ukupnog broja bodova)

- broj stranih studenata u odnosu na ukupni broj studenata na sveučilištu ) (maksimalno 5% od mogućeg ukupnog broja bodova).

Detaljan opis izvora podataka i metodologije vrednovanja, te interesantne analize rezultata može se naći (na engleskom jeziku) na site-u kompanije QS Quacquarelli Symonds , koja prikuplja i obradjuje podatke, te svakako na THE-ovom siteu .

Ljestvicu predvode poznata velika imena: Harvard, Cambridge, Yale, Oxford, itd. Medju prvih 10 , šest je američkih i četiri britanska sveučilišta. Na proširenoj listi koja uključuje 500 sveučilišta, plasman su postigla sveučilišta iz 47 zemalja.

Ono što je za nas interesantno jest kako stoje hrvatska svučilišta na THE-ovoj rang-ljestvici. Odgovor je kratak i jednostavan: nikako. Naime, medju prvih 500 ne pojavljuje se niti jedno hrvatsko sveučilište. Isto tako, medju 150 vodećih europskih sveučilišta nema niti jednog našeg. Odmah se postavlja pitanje – kako je to moguće i da li je taj «rezultat» objektivan?

S o bzirom na objektivnost, sasvim je sigurno da THE-ova ljestvica ne odražava apsolutnu istinu. Tako na primjer, na ljestvici najstarijih svjetskih svučilišta, koja završava godinom 1785.-om, nema zagrebačkog sveučilišta koje je kako znamo osnovano 1669. godine, i trebalo bi figurirari oko respektabilnog 80. mjesta. Taj propust medjutim, ne znači da ljestvicu trebamo diskvalificirati kao apsolutno nemjerodavnu za bilo kakve zaključke.

Ta neprisutnost zapšravo nešto govori o našim sveučilištima kao o izoliranim, samodovoljnim «otocima», neuključenim u svjetske tokove znanja i obrazovanja. Izgleda kao da nikome na zagrebačkom sveučilištu nije stalo da budu uvršteni barem na listu najstarijih sveučilišta (gdje mu je svakako i mjesto, zahvaljujućo našim starima), kad već ne može na onu pravu «živu» listu koja zahtjeva jak znanstveni rad internacionalnog kalibra, bogatu razmjenu studenata i akademskog osoblja, respekt poslodavaca i svjetskih akademičara. To pomalo začudjuje i plaši, kada se zna na hrvatskim sveučilištima postoje izvanredno angažirani pojedinci i centri izvrsnosti koji se rezultatima mogu mjeriti sa svijetom u svakom pogledu.

Da li je objektivno očekivati da barem jedno od naših sveučilišta «zasja» na ovakvoj listi?

Gledano čisto demografski, Hrvatska (i hrvatski jezik) predstavlja manje od jednog tisućitog dijela svjetskog stanovništva, pa nemati jedno sveučilište medju prvih 500 u svijetu i ne izgleda tako katastrofalno. Ali, tu prestaju sve isprike. Ako znamo da je i Ljubljansko Sveučište na listi (doduše dosta nisko na 447. mjestu u 2007), a razvijene europske zemlje sa sličnim brojem stanovnika kao Hrvatska imaju ih po nekoliko, neki čak i medju prvih 100 (Danska 4/500, Austrija 5/500, Belgija 7/500, Portugal 3/500, Grčka 5/500, Irska 4/500), postaje jasnija slika gdje se hrvatsko visoko školstvo nalazi u svjetskoj konkurenciji.

Razloga za to ima više, i nadam se da će diskusija na ovaj tekst ući u trag najvažnijima od njih. Ali ono što je sasvim sigurno jest da ovakva medjunarodna «reputacija» hrvatskog visokog školstva neće doprinijeti «kvantnom skoku» jadranskog tigra neophodnom za iskorak u bolju budućnost.

Komentari

Bilo bi dobro vidjeti kako

Bilo bi dobro vidjeti kako stoje neki pokazatelji, npr. broj profesora i studenata.

Zagrebačko sveučilište: 53113 studenata, 10436 apsolvenata, 8080 zaposlenih/suradnika (vidi Web; zaposlenih s punim radnim vremenom ima oko 7000) dakle oko 8:1

University of California Berkeley: 25151 dodiplomskih studenata, 2028 zaposlenih, dakle oko 12:1. Ističu, ako se uključe postdiplomci — omjer je 15:1. Vidi Web.

Međutim, unutar tih 2028 zaposlenih na Berkeleyu, 7 je dobitnika Nobelove nagrade...

Dakle, s više studenata "po glavi zaposlenog" imaju "bolje rezultate". Jesu li stvarno bolji, ili samo statistički bolji — teško je reći. Da imaju veći ugled, svakako, da bolje plaćaju svoje profesore i uspjevaju privlačiti Nobelovce, nema sumnje...

Jesu li njihovi predavači bolji? Moguće. Jesu li bolje opremljeni laboratoriji i sl.? Vjerojatno. Ali i mi ulažemo velike novce...

Možda je razlika što je kod nas sveučilište javno financirano, a tamo tko plati silne desetke tisuća dolara za studij, taj će se i potruditi...

Tko je glasao

Zna li netko postoje li u HR

Zna li netko postoje li u HR visokom školstvu kriteriji u obliku obveze objavljivanja radova u internacionalnim i domaćim stručnim i znanstvenim časopisima, knjiga i slično (npr. minimalni broj objava i citata godišnje) za postizanje akademskih zvanja (prof. i slično) i njihovo zadržavanje? I ako postoje, kako izgleda aktualna praksa s tim?

The Observer

Tko je glasao

Jednom kad dohvatiš titulu

Jednom kad dohvatiš titulu nema nazad. Vani , ako ne objavljuješ gubiš rang i padaš npr. s profesora na docenta ako nisi objavljivao. U nas, tko je jamio jamio.

Tko je glasao

Postoje. Za napredovanje u

Postoje. Za napredovanje u nastavničkom zvanju (doc., izv. i red. prof) potrebno je ispuniti kriterij u smislu broja objavljenih radova na znanstvenim skupovima i u časopisima. Pri tome se uzima u obzir kvaliteta skupa i časopisa. U istom zvanju se u principu ne može biti trajno (osim red. prof.) što znači da treba napredovati odnosno objavljivati radove. Različita znanstvena područja imaju različite kriterije s obzirom na broj potrebnih radova za napredovanje.
Mislim da izbori funkcioniraju uredno na većini sveučilišta.
Jasno da kriteriji na Hrvatskim sveučilištima nisu isti kao i na kvalitetnim svjetskim sveučilištima.

Tko je glasao

ja znam da postoje, ali kako

ja znam da postoje, ali kako to konkretno funkcionira.... ne znam.
iskreno, nije me previše ni briga koliko će članaka moj profesor objaviti, puno mi je važnije kakav je kao profesor, a i sama objava članka ne znači mnogo. ima svakakvih članaka!

..............................................................................................
Get your facts first, then you can distort them as you please.

Tko je glasao

Vjeruj mi, to su spojene

Vjeruj mi, to su spojene posude. Nije i ne može biti točno da netko čiji znanstveni rad ne postoji može biti dobar sveučilišni profesor. Na žalost, relevantan znanstveni rad još uvijek nije dovoljan da se bude dobar profesor - potrebno je još par važnih sastojaka.
Inače, izbori i unaprijeđenja funkcioniraju dobro na papiru (barem u većini struka), no problem je u tome što je znanstveni rad velike većine naših sveučilišnih nastavnika ireleventan u međunarodnim okvirima. Pa se onda kriteriji relevantnosti spuštaju (ili se oportunistički interpretiraju). Nije teško provjeriti da imaš more profesora koji nikad nisu objavili rad u ozbiljnom internacionalnom časopisu s nezavisnom i anonimnom recenzijom. Najtužnije je da takvi često figuriraju kao neupitni nacionalni autoriteti (pogotovo se to odnosi na struke bliske političkom miljeu).

Tko je glasao

Nije i ne može biti točno

Nije i ne može biti točno da netko čiji znanstveni rad ne postoji može biti dobar sveučilišni profesor.

sorry, no možeš li ovo objasniti malo detaljnije (dakle nije trik pitanje nego me to doista zanima), da li je to apsolutno nužno

naime, uzmi primjer profesora engleskog na filozofskom, ili recimo logike - kakav znanstveni rad je za njega nužan da bi ga mogli smatrati dobrim profesorom po tom kriteriju?
što ako čovjek radi samo na tome da produbi svoje znanje, da redovito čita, odlazi na seminare i konferencije ako mu se ukaže prilika? to nije nužno znanstveni rad, iz toga ne moraju proizaći tekstovi, a opet čovjek radi na sebi i svojem znanju

Tko je glasao

Evo pokušat ću. Prvo mala

Evo pokušat ću. Prvo mala korekcija: ako se radi samo o "servisnom znanju" (poput učenja engleskog izvan studija engleskog jezika ili profesora tjelesnog ili slično) tu nije potrebna znanstvena ekspertiza. Naravno, to su ekstremni primjeri. No kad sam rekao da se profesor ne može biti bez znanstvenog doprinosa, mislio sam na sadržajnu jezgru svake struke. Na brodare s brodogradnje, ekonomiste s ekonomije, fizičare s fizike.
Sad, jasno je da postoji i neka siva zona gdje je teško biti decidiran. Recimo, matematičari na arhitekturi. Tu nema "ležernog čitanja" koje može nadomjestiti znanstveni rad. Ili radiš ili ne radiš. No ako ne radiš, može se dokazivati da nazaduješ, da ti se znanje izlizuje, da ne vidiš ni dalje ni dublje od nivoa na kojem gradivo predaješ ... i nakon nekog vremena više nisi koristan.
Što je rješenje. Jedino pravo rješenje je da se sveučilište reformira i organizira na departmanskom principu. Svi ekonomisti na jedno mjesto, svi fizičari na jedno, svi kemičari na jedno i na svakom departmentu neka vladaju znanstveni kriteriji jednaki za sve. I s tog, matičnog departmenta neka se svake godine delegiraju profesori koji će predavati kemiju, fiziku, ekonomiju, studentima svih studija na sveučilištu koji te kolegije slušaju. To je novo otprilike kao topla voda; u anglosaksonskom svijetu točno tako se radi. I tada nema načina da se npr. neki matematičar sakrije u kakvu nišu na nekom "vanjskom" fakultetu, tamo se odmetne od kriterija svoje matične struke, te onda muči i studente i sebe.

Tko je glasao

zahvaljujem, može biti da

zahvaljujem,
može biti da ja krivo shvaćam stvari, naime znanstveni rad je meni sve ono čime se stvaraju nova (sa)znanja, a nekako mislim da ne mora svaki profesor na fakultetu biti taj koji stvara novine (jednostavno, nisu svi za to i gotovo)

anyway, moram malo razmisliti o tome i u svakom slučaju ta rečenica me malo "opalila"

Tko je glasao

...a nekako mislim da ne

...a nekako mislim da ne mora svaki profesor na fakultetu biti taj koji stvara novine (jednostavno, nisu svi za to i gotovo)

Takvi koji nisu za to niti ne trebaju biti sveučilišni profesori.

The Observer

Tko je glasao

možda još malo

možda još malo pojašnjenje. moje je mišljenje mišljenje prirodoslovca i tu, bar kad se radi o prirodosljovlju i matematici lako možeš doznati da svi prirodoslovci i matematičari misle jednako. Čudno je da je percepcija javnosti takva kao da se znanost radi na Ruđeru, a na PMF-u nastava. A to je dosta krivo. Na PMF-u se radi bitan dio hrvatske znanosti.
Može se sad diskutirati o drugim strukama, posebno društvenima. Npr. o ekonomiji. Npr. etnografiji ili sociologiji. Ali i tu sam uvjeren da je znanstveni doprinos nužan ako hoćemo dati puni doprinos nastavi. Uostalom, neki od studenata neće u karijeri biti samo korisnici naučenih znanja, od tih istih studenata se kreira i ona mala podgrupa budućih znanstvenika. Od koga bi sad oni trebali biti uvedeni u znanost i čuti što je relevantno, što je aktualno što je state-of-the-art. O postdiplomskim i doktorskim studijima da i ne govorimo.
Naravno, drugačije je na akademijama. Ali pazi ovo: na umjetničkim akademijama nastavu drže umjetnici, ne kritičari/poznavatelji umjetnosti.

Tko je glasao

argumentacija je na mjestu,

argumentacija je na mjestu, nemam direktnih zamjerki
no, poučen opinioiurisovim stavom, tražim u argumentima logičku pogrešku

Tko je glasao

Nije i ne može biti točno

Nije i ne može biti točno da netko čiji znanstveni rad ne postoji može biti dobar sveučilišni profesor.

Ova tvrdnja je, po mom mišljenju, apsolutno točna i trebala bi biti ugradjena u "genima" svakog sveučilišta. Jer, i bez toga se sigurno može imati dobre predavače i pedagoge, ali to nije niti približno dovoljno da bi se opravdalo to časno zvanje. Znanstveno-istraživački rad je za sveučilišne profesore primarna djelatnost, dok je nastavni rad i oko njega nužno rezultat njihove obaveze da svoje znanje, uključivo i rezultate svog rada, prenesu na studente. Jasno je da organizacija sveučilišta mora voditi računa da se ovo drugo obavlja na prihvatljiv način, odnosno da obrazovna obaveza sveučišta ne ostane zakinuta.

Ako znanstvenog rada nema, ili je minoran i loš, uloga profesora se svodi na približno isto kao u gimnaziji, osim što je fokus malo uži i zahvat u materiju dublji. I profesori se doživljavaju kao bolji ili lošiji primarno prema njihovoj pedagoškoj sposobnosti i angažiranosti u nastavnom radu. Ali, takvi profesori i uz najbolju volju ne mogu prenesti na svoje studente ono što je apsolutno najvažnije na sveučilištu, a to je "zanat" znanstvenog rada u smislu samostalnog istraživanja i probijanja granica.

Zato imamo rezultat da se veliki dio završenih studenata, koji posjeduju odredjena knnjiška znanja (a i to u širokim varijacijama kvalitete), u praksi pokazuje praktično nesposobnima za samostalni rad na nivou koji se očekuje.

Rezultati nečijeg znanstvenog rada mogu se mjeriti relativno objektivno i svako spuštanje kriterija i oportunizam udarci su sveučilištu kao relevantnom faktoru na medjunarodnoj sceni. Jedini lijek da se to izbjegne je da se proces vrednovanja što više objektivizira i učini javnim, a da rezultati imaju jasne i nedvojbene konzekvence.

The Observer

Tko je glasao

Zato imamo rezultat da se

Zato imamo rezultat da se veliki dio završenih studenata, koji posjeduju odredjena knnjiška znanja (a i to u širokim varijacijama kvalitete), u praksi pokazuje praktično nesposobnima za samostalni rad na nivou koji se očekuje.

To je svukud tak i svi koji završe škojovanje nemaju praksu i moraju takvu negdje steknuti.
To se može samo uz nekog ko ima tu istu i taj je spreman svoje znanje prenesti.
Jel toga kod nas ima je svima poznato.
Traže se mladi ljudi s 20 godina prakse, a niko nije spreman tim ljudima omogučit praksu.

Tko je glasao

Zato kaj nam je citav

Zato kaj nam je citav obrazovni sustav u banani. I na kraju obrazovnog sustava u vecini slucajeva dobijemo bananaman-e, koji nisu dovoljno kvalificirani da mogu biti u funkciji gospodarstva niti sposobni biti u mogucnosti za pracenje svjetskih trendova. Ima mnogo razloga zasto je tome tako, od socio-kulturolosko-povjesnih do samih psiholoskih oblika koji se manifestiraju u svakom od nas. Kao prvo kod nas se u citavom drustvu pa tako i na fakultetima ne potice izvrsnost, nego prosjecnost. Ta prosjecnost je jos nastala u doba komunizma, kad smo svi bili isti, kvaliteta i znanje se nisu gledali, politicka podobnost i clanstvo u KP je bilo glavno preduvijet i uvijet. Nazalost taj pristup je jos i sada prezivio, i funkcionira kao da se nista nije promjenilo.

Nacinom na koji nacin su organizirani nasi fakulteti poticanje izvrsnosti je prakticki nemoguce. Sad se pokusava s bolonjom, i jedan dio je ispravljen. No 90% stvari je na istom. Premalo prostora, previse studenata, premalo profesora, i od tih profesora barem pola su samozadovoljni poludebili koji te gledaju kao nizu vrstu. I ostali tipicni problemi prosjecnog studenta. Takvom organizacijskom strukturom i infrastrukturom je nemoguce razviti izvrsnost, nego po ljudskom naravnom djelovanju se ide linijom manjeg otpora, iz koje proizlazi ta prosjecnost.

Druga jako vazna stvar je svrishodnost obrazovnog sustava. Sto je u normalno uredjenim zemljama sasvim normalno da su obrazovne institucije u svrsi gospodarstva. Kod nas izgleda da je visoko obrazovanje samo sebi u svrsi. Istina, ima nekoliko fakulteta koji malo isplivavaju iz tog mulja, ali presporo i premalo. Zbog toga je razina stipendiranja iz privatnog sektora je porazavujuca. Takodjer je cinjenica da cemo morati povecati skolarine nebi li smo omogucili infrastrukturne i ljudske kapacitete nasem broju studenata.

Danas imamo svakakvih zanimanja. Ali mi u hrvatskoj nemamo usko specificirana zanimanja koji bi definitivno trebala u dosta segmenata gospodarstva i javne uprave. Primjer, dok je vani sasvim normalan smjer manager bolnica, mi toga nemamo nego su direktori u bolnicama lijecnici, koji pojma nemaju managmentu i organizaciji. Jednim dijelom je to razlog lose stojeceg zdravstvenog sustava. Naravno zivimo u Hrvatskoj, tako da se korupcija ustalila u svim dijelovima, pa tako i u zdravstvenom sustavu i bolnicama, posebno u pogledima javne nabave.

Nisam procitao Chehokov program reforme obrazovanja, za koji mnogi kazu da ima dosta potencijala, ali znam da treba mjenjati, i to radikalno. Mozda tada, nakon promjena, zasjamo na listi 50 najboljih europskih sveucilista.

--
Think for yourself, question authority.

Tko je glasao

Integracija sveučilišta je

Integracija sveučilišta je ključ; dok god je svaki fakultet posebna pravna osoba bilo kakva usporedba je besmislena.

Tko je glasao

Gledam ovaj članak i

Gledam ovaj članak i komentare i opet,po ne znam koji put,ne mogu vjerovati.Nije mi jasno kako nitko ne shvaća što nam se u obrazovanju događa punih trideset godina i da je samo zbog toga ukupno društveno stanje više nego katastrofalno.

U nas je dokazano onoliko potencijalno genijalnih učenika i studenata koliko je i upisanih u škole.Dakle,svi su potencijalno genijalni.U isto vrijeme,posljednjih tridesetak godina,u obrazovnom sistemu radi onoliko magaraca koliko ima stručnog nastavnog osoblja.I tu bi priči bio i početak i kraj da nije jedne male,navodne, nelogičnosti : Kako to da potencijalno genijalna mladost završetkom školovanja postaje magarad?Je li Vam jasan odgovor?

Zato što se s mladim ljudima u školskom sistemu luđački i svjesno manipulira,na način da ih se apsolutno ničemu vrijednome i ljudskome ne uči,ni po metodama rada ni po sadržaju rada, godinama proizvodimo idiote,do kojih nikada više ne možemo doprijeti ni zakonodavstvom ni obrazovanjem.Uništeni su!Imate formalno obrazovane ljude koji su apsolutno nesposobni misliti svojom glavom.Imate svu silu marioneta i poslušnika i onda se čudimo.Čemu?Zna li itko ovoga trenutka u Hrvatskoj što je karakter?Što su vrijednosti?Što je životni uspjeh?Naravno da ne zna,jer se u školi te temeljne stvari važne za uspjeh svakog pojedinca i društva u cjelini-ne uče.Zašto?Ja točno znam sve odgovore na ovo pitanje,a Vi pitajte ministra obrazovanja. Pitajte ga zašto godinama govori o nekakvoj reformi obrazovanja,zašto laprda o nekakvim kurikulumima i državnoj maturi,kada struka dobro zna da su to birokratske pizdarije.Državnim testovima, šabloniziranim i standardiziranim testovima uopće nije moguće mjeriti vrijednosti postignute u procesu odgoja i obrazovanja.Zašto se to onda radi,pa još toliko manijakalno da su se škole pretvorile u tvornice nasilja i terora nad učenicima.Što je svrha ocjenjivanja?
Utvrditi neznanje?Kazniti neznanje?Ima li to ikakva smisla?

Rješenje je hitno promijeniti odnose u obrazovnom sistemu po svim linijama.Prosvjetne vlasti moraju odustati od nastojanja da panično kontroliraju cijeli proces,nastavnici moraju promijeniti odnos prema učenicima i zasnivati ga na poštivanju i povjerenju u učeničke sposobnosti,a učenici će bez ikakvih poteškoća prihvatiti autoritete među nastavnicima koji su se prema njima postavili puno bolje nego sistem prema samim nastavnicima.Takvi nastavnici su uzor te ih se voli i pamti cijeli život.Uspostavom povjerenja na svim frontovima,problemi nestaju ili se puno lakše rješavaju,a napredak je sasvim izvjestan.U kratkom vremenu postali bi u svijetu prepoznatljivi po izuzetno vrijednom ljudskom potencijalu.

Zapamtite,naš školski sistem razvija,ako uopće i to, učenicima samo lijevu polovicu mozga-verbalne sposobnosti,logiku,analizu dok se desne strane mozga uopće ne dotiče,ne razvija je-sinteza,mašta,kreativnost,sinergija,vodstvo,vizija.Zato mi nismo sposobni uočavati promjene i na pametan način ih koristiti.Zato smo tu gdje jesmo.

Tko je glasao

Radil sam desetlječima s

Radil sam desetlječima s mladim ljudima i došel do zaključka da ima velikih razlika u generacijama.
Bilo je takvih godišta gdje su skoro svi bili dobri i veliki postotak od njih je nastavil školovanje i posle izučenog zanata.
Kaj me je iznenadilo da u pojedinim generacijama nije među njima bilo ni prosječnih zanatlija.
Zanimalo bi me kakva zapažanja imaju kod nas učitelji i profesori o tom fenomenu ili kak bi se to več nazvalo.

Tko je glasao

Ja isto imam miješana

Ja isto imam miješana iskustva s ljudima "friškim s faksa"

Tko je glasao

skviki, hrvatska

skviki, hrvatska sveučilišta NIKAD nisu na listama najboljih, a ne samo poneke godine.
osim toga, pogledaj kriterije (ne trebaš daleko ići, navedeni su u ovom dnevniku) pa ćeš vidjet da se ne radi o kriterijima koje će iz godine u godinu dati znatno drugačiji rezultat. ne, radi se o kriterijima koji su više-manje "stabilni".

..............................................................................................
Get your facts first, then you can distort them as you please.

Tko je glasao

Niti jedna od tih ljestvica

Niti jedna od tih ljestvica nije sasvim objektivna niti dovoljno suptilna. U drugu ruku, kad skupiš više njih na kup dobiješ podatke više nego indikativne. I sad smo tu gdje kažu da jesmo. Glavni razlozi: loši profesori, još lošiji znanstvenici i statistički zanemariv broj sveučilšnih nastavnika čiji znanstveni rad je relevantan u međunarodnim okvirima. I ne možemo se tu izvlačiti na materijalne uvjete ili na nedostatak uvjeta - to stvar otežava, ali u tome nije fundamentalni uzrok. Taj je u nekompetentnim ljudima. Pokraj svih takvih oni stvarni znanstvenici se i ne vide, nisu zanimljivi medijima, nema se dojam da nešto vrijedno rade, nemaju stvarnog utjecaja i nemaju ni mrvicu satisfakcije, ni u kojem smislu, osim iznutra.

Tko je glasao

Činjenica je da je društvo

Činjenica je da je društvo razvijenije ukoliko mu je razvijeno obrazovanje odnosno da je stupanj razvijenosti društva razmjeran stupnju znanosti. Činjenica je da nam znanost u svijetu nije nikada bila na nižim granama, prvenstveno jer smo izgubili kredibilitet brojnim balkanskim igrama i plagijatima.

Tko je glasao

ok, a šta je sa

ok, a šta je sa studentima?
oprosti, ali svrha visokog obrazovanja u prvom redu (ne jedino, ali u prvom redu) je obrazovati!!, a tek nakon toga dolazi "relevantnost u međunarodnim okvirima" itd.
radila sam nedavno seminarski rad pa sam uzela nekoliko članaka hrvatskih profesora, doktora znanosti - jadno, siromašno, besadržajno! kvaliteta članka i informacije koje članak obuhvaća su ISPOD onoga što profesori očekuju da student na ispitu zna. a gdje je tu znanstveni rad i doprinos?
i onda, još pored toga, uz vađenje na ostavljanje prostora profesorima za znanstveni rad, mi studenti dobijemo malo predavanja, loša predavanja, dosadna predavanja koja se kvalificiraju da zamijene npr zatvorsku kaznu. recimo umjesto 6 mjeseci zatvora osuditi nekoga da treba odslušati 50 sati predavanja hm recimo građanskog prava kod tog i tog profesora (neću ga imenovat zbog drugih da ga ne brukam, a on i sam zna da u predavanje ulaže jedino toliko da dođe tamo), samo molim ne alternativno jer bi osuđenik odabrao zatvor!
ovakva ili onakva ljestvica, kod nas kvalitete nema i to je činjenica.
doduše, faks od faksa se itekako razlikuje, ali na prosječnom fakultetu na leđa studenta je palo mnogo više nego to bi trebalo (nema usmjeravanja, nema mentorstva, nema odnosa profesor-student).

..............................................................................................
Get your facts first, then you can distort them as you please.

Tko je glasao

griotta, SVE U SRIDU !!!! A

griotta, SVE U SRIDU !!!! A izdvajam:

ali svrha visokog obrazovanja u prvom redu (ne jedino, ali u prvom redu) je obrazovati

još pored toga, uz vađenje na ostavljanje prostora profesorima za znanstveni rad (ko fol', op. Z.R. ;), mi studenti dobijemo malo predavanja, loša predavanja, dosadna predavanja

ali na prosječnom fakultetu na leđa studenta je palo mnogo više nego to bi trebalo (nema usmjeravanja, nema mentorstva, nema odnosa profesor-student)

Našla bi se još pokoja boljka hrvatskom sustavu visokog obrazovanja :-(, ali ti si definitivno u ovom kratkom komentaru "urakljila" neke od najvažnijih.

Tko je glasao

Ono što ova ljestvica

Ono što ova ljestvica pokazuje (a čini se da ipak ima "nešto" u njoj) je da Hrvatska nije sama u gabuli. Veliki dio istočne Europe i cijeli Balkan potpuno su nevidljivi, pa čak je i velika Rusija podzastupljena. Ako se analiziraju kriteriji ocjenjivanja može se zaključiti da nije samo (nizak) akademski niveau kriv za sve. Još veću ulogu igra introvertnost i samodovoljnost sveučilišta u time sredinama (pa i u Hrvatskoj), gdje je otvorenost prema Svijetu "zadnja rupa na svirali". Uz to da je broj studenata i nastavnika u razmjeni sa inozemstvom nizak, pokazuje se da naša sveučilišta čak nemaju "prijatelja" medju svjetskom akademskom zajednicom koji bi ih iz prijateljskih, ako ne akademskih razloga uvrstili medju svoj izbor od 30 najboljih na nekom akademskom području. Jer, prvih 10-15 možeš možda naslagati po objektivnoj akademskoj izvrsnosti, ali medju ostalima do 30 možeš navesti one s kojima suradjuješ, jer time vrednuješ i svoj rad. A očigledno je (iz nepostojećeg rezultata) da i toga nema dovoljno. Jasno je da su te stvari (akadamska izvrsnost i otvorenost) usko povezane jedna s drugom, pa je pitanje što je tu kokoš a što jaje.

Posebno zabrinjava zagrebačko sveučilište koje svojom veličinom nipošto ne spada medju beznačajne.

Po meni, u ovim globalizacijskim vremenima zatvorenost prema Svijetu je još veći grijeh nego problem akademskog nivoa ili u najmanju ruku grijeh iste težine, jer iz vlastitog iskustva znam da akademski niveau nekih sveučišta koja su komotno na listi 500, nije ništa posebno. Ali, po pitanju globalizacije obrazovanja, oni su za 10 kopalja ispred bilo kojeg hrvatskog sveučilišta.

The Observer

Tko je glasao

jedan od itekako važnih

jedan od itekako važnih razloga je to što se kod nas profesori ponašaju kao stereotipni državni službenici. minimalan input i boli me briga za output.

..............................................................................................
Get your facts first, then you can distort them as you please.

Tko je glasao

Motivacija je ključ !!!

Motivacija je ključ !!!

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Novi dnevnici

  1. 14 mjeseci prije izbora: čini se da će 'lijevi' ostati na vlasti i nakon 2015. godine od StarPil komentara 2
  2. I S I S = Israeli secret intelligence service od sjenka komentara 1
  3. diktatura profitiranja od aluzija komentara 0
  4. Slatke brige domaćih ljevičara od Tko je John Galt komentara 6
  5. Ključ života ili odmak od politike od grdilin komentara 19
  6. Obnovljivi izvori energije: Budućnost je sada! od Zoran Oštrić komentara 0
  7. Medijski hologram od Buddha komentara 2
  8. Ništa novo: Država financira socijalističku propagandu od Tko je John Galt komentara 26
  9. Caru carevo, Bogu Božje! od Buddha komentara 20
  10. Hrvatska na prekretnici od vkrsnik komentara 90
  11. Principi vs Banditi od Buddha komentara 11
  12. Jedna morbidna ideologija i nemogućnost ekonomske kalkulacije unutar iste od Tko je John Galt komentara 33
  13. čovjek (gladan) sisavac od aluzija komentara 0
  14. Suprutni trendovi na ljevici i desnici od Zoran Oštrić komentara 12
  15. Highway to hell od Buddha komentara 5
  16. Oda mladosti od Atomos komentara 14
  17. Kapetan Amerika protiv klime od robot komentara 27
  18. Autokratska demokracija od Buddha komentara 3
  19. Dio hrvatskih Židova i naših prijatelja - kao led? od Ljubo Ruben Weiss komentara 9
  20. Neoliberalni kapitalizam - Babaroga moderne ljevičarske elite od Tko je John Galt komentara 74
  21. „Ljudi“ koji šire toleranciju mržnjom i nasiljem od ppetra komentara 134
  22. Zašto političari toliko zaziru od preferencijalnog glasanja? od spvh komentara 20
  23. Josipovićeva stoka sitnog zuba. od Papar komentara 55
  24. MOLovanje od Feniks komentara 12
  25. Karamarkova Kolinda razočarala... od aluzija komentara 9

Preporučeni dnevnici

Tko je online

  • grdilin
  • rupert
  • zaphod

Trenutno online

  • Registriranih korisnika: 3
  • Gostiju: 35

Novi korisnici

  • abakus
  • Tko je John Galt
  • caye
  • mislavru
  • Jura