pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Projekt Pelješac mene asocira samo na vino vino i vino. iako i veliki most pod pokroviteljskom palicom jednog od najvećih kozmičkih graditelja jure radića nije za odbacit. zamislite da napravimo most između katedrale i dubrovnika, pa tunel između rijeke i črnomerca, ili veliku lebdeću platformu iznad piranskog zaljeva da možemo imati na oku vrlo opasnu te nadasve brojnu slovensku ratnu mornaricu?! pa gdje bi nam bio kraj... jedino se zagorci ne daju sa tunelom - možda da mile napravi most od markovog trga pa negdje do stubice? i opet dođemo do vina. ovaj put zagorskog. dakle, trebalo bi počet u zagorju uzgajat plavac, a na pelješcu radit delanec što bi također bilo vrhunsko postignuće hrvatskog... nečeg. a kozmodrom već imamo jer valjda svi naši vrli zastupnici misle da smo mi koji ih plaćamo pali s marsa.
a naš dr ivo i miljun i po dinara. a šta sad. čovjek voli satove, voli točno vrijeme, možda je svjestan da mu vrijeme prolazi pa pokušava na neki način zaustaviti vrijeme i spasiti rvacku do kraja. a mi ljubomorni, stoka sitnog zuba, jalni građani koji misle ako mu daju plaću da imaju pravo o nečemu i odlučivati. pa se brinemo tamo o nekim satovima i o parama iz nekog faking brodogradilišta!? a jebeš 6 miljuna baksa, pa znaju dečki za što su ih potrošili. pa tamo neke privatizacije spominjemo, a samo nam je krivo što nismo mi mogli nešto privatizirat.
ali uvijek nam ostaje boca nekog pelješkog vina pa da legnemo ispod mosta pelješac-stubica i gledamo kako neki novi lekar ivo gleda na časovnik u svom starom opel mercedes kadetu jugiću kliju.

Korektnosti radi, moram iznijeti činjenicu da je već od sredine sedamdesetih godina, dakle već bar 30 godina, donji hrvatski nivo za onog tko nešto znači u kvartu i selu približno milijun i pol kuna u obrnutom smjeru, iz Hrvatske vani, naravno na crno, za tekuće kupovine nečeg liksuznijeg, nešto na nekoj banci i nešto za vidjeti svijeta. I ako nismo bili takvi, indirektno smo toliko potrošili za servisiranje tog nivoa čak i kod sofisticiranih krugova. Po nekim poluistraživanjima je tome odolio jedino Šuvar, polovično Tripalo i jedan direktor, čiji sin je krajem osamdesetih kao student blokirao izbor Šuvara za redovnog profesora zbog popuštanja u tome. Sada je sigurno malo bolje stanje, ljudi su malo educiraniji, ali ne bitno. Kladio bih se da nema više od 5 % osoba u političkom i javnom životu ispod te razine, čak možda u novcu bez opravdanog porijekla. Koliko su srednje i više razine, možemo samo nagađati. Npr. osobno sam usput viđao osnivanje Tripalovog ASH u kvartu kuća u Dugavama, gdje je mjesecima dominirala impresivna parada više od 20 isključivo najboljih i najskupljih auta u Zagrebu oko kuće Zlatka Klarića. Bilo je razumljivo za Degena, Klarića i još nekolicinu, ali baš sve i baš isključivi vrh. Zato ovo sa Sanaderom sigurno nije hrvatski san ali je bitno manje nepovoljno od te hrvatske osnove, pa i da su novci zarađeni na čistom kupleraju, obzirom da je na zapadu i to posao.

Ad mosta je puno ozbiljnija i čista priča. Most je markantna potvrda čvrstog hrvatskog kontinuiteta nadsvjetskih projekata i prakse. Iako će i ovo djelovati razvodnjavajuće, kao prethodno i razno, još preciznije se radi o prepretežnoj praksi za koju se desetljećima bavimo samo slučajevima pa se sigurno i precizno radi o tome da smo prešli crtu kada moramo govoriti bar o minimumu cjeline.
Svi veliki hrvatski projekti sadrže bar 30 % evidentnih devijacija u biti rješenja, redoslijedu, cijeni, duljini, zbrci i bilo čemu i u odnosu na donju razinu hrvatske prakse, razumljive laicima.
To se odnosi i na sve dovršene i tekuće autoceste, sve velike projekte Grada Zagreba, čuveni stadion i Sveučilišnu bolnicu pa i projekte sređivanja katastarski, zemljišnih, poreznih i drugih podataka. To je svuda i stalno i verificirano, samo malo poslije, i namjerno tvori zbrku kojom se nitko ne želi baviti, skoro pa svima tako odgovara i stvar ide dalje.

Sam most Pelješac je impresivan projekt sa logičnim svim uobičajenim glupostima.
Jedna je da za taj most (HDZ), sve bitne u Zagrebu te završenim i tekućim autocestama (SKH, HDZ, SDP i HNS), ključno moderira Jure Radić, osoba svestranija od Vesne Pusić i Čačića zajedno, ali koja i uz to nema izveden niti jedan ozbiljniji most (i Maslenica formalno treći projektant), bez obveznog položenog stručnog ispita i sa elementarnim nepoznavanjem osnovnih realcija cijena, zakona i sličnog. Bitno je naglasiti da su mu i odgovarajući partneri uvijek takvi i kad su tzv. stručnjaci.
Obzrom da je sam takav Jure Radić upetljan u tijeku sa investicijama i projektima vrijednosti preko 20 milijardi kuna, i to sa svim strankama i raznim interesnim krugovima, i za minimalno viđenje je nužno vidjeti da je impresivni slučaj mosta Pelješac samo mali dio prečvrste i preširoke identične prakse.

nije bio opel nego crni mercedes

treba ga pitati za carinsku deklaraciju za satove :)