pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Sređenih podataka nema, podacima ne vlada nitko. To je masovni lov na ugore od kojih će se slučajno uloviti jedan, i taj na neki neobični način. Podaci su možda ključni rubni dio, obzirom na pretjeranu znatiželju i ignoranciju. To ja velika slabost a istovremeno jedno od najjačih oružja, dobro prikriveno i moćno. Umijesto navaljivanja bolje je drukčije i do boljeg će se doći, to je kao sa svim čudima koje život nosi. Malo apstrakcije pa malo konkretne zabave slijedi.

U političkoj praksi teče strasno na sve strane, što rubove niti ne dotiče. Naši podaci su također na rubovima. Neki vele previše podataka, sintezu molim. Sve više se veli čemu to služi. Neki vele nema podataka nema dokaza. Šta je to s podacima? Naši, često i njihovi. U nekim drugim prigodama ćemo zasebno obraditi hrvatsko podzemlje, nadzemlje i kontaktne djelove, vrste i tehnike. Ovdje samo neke točke i orjentiri. Renomirana enciklopedistika i leksikografija, statistika, država, novinarstvo u Tenesiju i još puno toga je napravilo i proizvelo čuda ali, i sami znate ... Uvijek istovremeno previše kontrole da ima i nema podataka, da se kroje i prekrajaju, čega nema ni u crtanim filmovima. Jedan čovjek sam sebe obrne više puta do podne. Dva čovjeka obrnu sebe i puno drugog. Čovjek i magarac su dodatna pomutnja. Zatim kontinuitet čistih i upornih laži, radi uobičajenih potreba. Zatim minimalizam, tu je a ne gura se, radi drugo, koji puno toga ostavlja gotovo bez podataka.

U Zagrebu je 1991.g. bilo više površine i broja stanova i poslovnih prostora po stanovniku od prosjeka bogatih evropskih gradova slične veličine. Točnih podataka sada nema, ali se sigurno radi o još većoj razlici u korist Zagreba, obzirom da se u Zagrebu intenzivno gradi uz minimalni prirast stanovništva a u tim zemljama dugo preteže recesija. Zadatak je pronaći bilo kakve podatke o strukturi stvari.

Radi svježih sagledavanja, s koliko su aktualni političari istaknutih osoba i grupa poslovali, prosječno i pojedinačno, i kakav je trend u vezi tih rezultata? Koliko je tu nedovršenih i nesređenih računa, uzimajući u obzir da jedinstvenog knjigovodstva i knjigođe nema? Zadatak su kratka nagađanja.

U Zagrebu je nedavno u tišini na istočnim podnožjima Medvednice, uz suglasnost svih gradskih, državnih i javnih struktura, promjenjeno ogromno područje iz parka prirode i raznih negrađevinskih namjena u građevinsko, čime je vrijednost nekretnina po sadašnjoj tržišnoj cijeni uvećana za približno 20 milijardi kuna, s tendencijom rasta. Bit podataka se krije u tišini, pa je zadatak sačuvati tišinu.

Razlike u cijenama i svim troškovima na nekretninama u zadnjih 35 godina koje netko neto dobiva (svi ulažu), što bi sada po svim razmatranjima spadalo u čistu dobit, iznosi preko 350 milijardi kuna ili 35 mlrd prosječno godišnje. Prosječno bi od toga u dekadentnim demokracijama bilo vraćeno kroz porez i razne doprinose kojih ovdje nema bar pola. Podatak djeluje pretjeran. Ali uzmite u obzir sve nekretnine te da one iznose uvijek trećinu svih vrijednosti. Uzmite da smo svjetski rekoderi u svim disciplinama te grane, od raznovrsnosti promjena do oscilacija. Uzmite svu praksu poslovanja, gdje je svima normalno da iz ničeg rastu po svim područjima skupe i impresivne nekretnine, da se to uvijek dešava uz još novca za zabave i obveze. Brojka je samo potcjenjena. Zadatak je uzeti u obzir.

Koliko vrijedi sporni DTK po tržišnim procjenama. Ako je to strateška stvar i čista dobit, valjda vrijedi 7 mlrd kuna. Koliko je u to ukupno uloženo novaca i koliko je uložio T-com od doba promjene vlasništva. Ako isključimo što su financirali i gradili drugi a preuzimano besplatno u osnovna sredstva, čime je pretežno napravljeno, od bivšeg PTT i HPT je uloženo manje od 1 mlrd kuna a T-com (DT) manje od 0,5 mlrd kuna. Zadatak je motriti, jer pravi podaci polako slijede.

Koliki je i gdje nestajao novac kad smo sve plaćali bar 30 % skuplje nego igdje uz bitno manje ulazne troškove, kud odlazi sada u takvoj praksi i kako sada radi.
Npr. obično sojino ulje smo plaćali više od 15 kuna kad je svuda bilo do 7 kuna, to smo dodatno platili kroz nekoliko promjena uljane repice u robnim rezervama i uz najmanju nabavnu cijenu iz Vojvodine, zatim kroz grad Zagreb otkupom nekretnina koje su dane za 0 kuna, zatim kroz ZABA posebne aranžmane tako da se sav naš zajednički državni i gradski novac prerađuje kroz tu banku privatiziranu za 0 kuna i prerađen vraća obogaćen za kamate na posudbe za mirovine i kredite.
Npr. zgrada Plive u Vukovarskoj je krenula tako da je Vedriš u doba bez prava potpisa dao gradsko zemljište i komunalije za manje od 10 % od zadate cijene Agrokoru a Zaba kredit istom bez kamata, što je plačeno kasnije uz nekih 5 % od realnog, Agrokor napravio zgradu putem jedne velike tvrtke za 10 % cijene što se nadoknadi drugdje, što se proda Plivi za velike novce.
U navedenim primjerima je sve obavljeno u malom inertnom krugu bliskih prijatelja mladih menadžera, dodatna dobit je kontrola Plive, Zabe, Zagreba i nešto hrane, što je samo zagrijavanje za daljnja poslovanja. Koliko krugova i zagrijavanja je još bilo, to samo bog zna. Zadatak nije arheologija, zadatak je opustiti se.

Nedavno su, kad nije bilo druge, iz zaborava izvadili Kanta. U jednom djelu on uvodi prepostavku boga, radi razumijevanja. U Hrvatskim podacima ni to nije nužno. To smo preporučili za neke druge teme. Ovdje je nužna pojava Kanta samo kao ilustracija kud to vodi, da otkanta razno i da se možete baviti postavljenim zadacima na tu rubnu temu.