pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Mislim da si krivo adresirao kritiku, trebao si se zapitao tko su sve vlasnici medija u Hrvatskoj i po kojim se kriterijima postavljaju urednici. U tome je bit problema, a ne u novinarima. Nadam se da će tu temu netko obraditi, ja ne mogu jer premalo znam o ovim koji su zapravo problematični.

Tema je obrađena, dio je šire obrađene teme, samo je problem previše materijala (namjerno) pa se je mnogima teško snalaziti u toj prašumi i maoističkim maglama. A možda i nije tako teško, samo ako se hoće, samo ako se ne puši tako kako se puši.

Dva su paralelna kolosjeka stvari, nužnost do više nego nadreligijskog stupnja i nenužnost.
Ti si iznijela naznake nužnosti, a sama ta nužnost je jače obrađena, široka je (a i tanka, tanja nego što se može predvidjeti). Nužnost je da tko izabere kako izabere, a i sva navodna impresivna zbivanja, do veoma bizarnih, tako da nije čudno da je glavnina nužnosti bizarna, krajnje nelogična, praktički potpuno sastavljena od nelogične materije i laži, neke vrste apstraktne mode. Nužnost je npr. sve što se zbiva nakon 3.1.2000.g., iako praktički ništa nije nužno i teško je razumjeti da se puši tako kako se puši, ali modna volja je očito jaka. I prije je sve tako. Kao što sami ključni scenaristi i izvršitelji nužnossti ponekad kažu, lako obrnu pa je najbolje po njima samima, nikad ništa nije bilo tako nužno. Nije bilo nužno da smo od šezdesetih na ovamo društvo široke grabeži, pljačke i sličnog, pa eto jesmo i pri tome su napisani vagoni i vagoni opravdanja za to. Za hapšenje i ubijanja još više, ali eto.

A nenužnost je također paralelna praksa. Npr. kada sam ja bio prilično mlad u drugoj polovini sedmadesetih, nisam mogao shvatiti kako su neugodno incidentni neki meni bliski tek nešto malo stariji dečki, koji po središtu Zagreba, sa javnim mijesta i javnih manifestacija praktički jure i razjure sve ove današnje i nekdašnje medijske odličnike i raznu drugu rulju, u to doba nasrnu i na politički moćnog Šuvara i razno. A zapravo se radilo o tome da su oni ocijenili bolje, iskustvo i male razlike u godinama nešto znače, da ne samo da ne treba pušiti te likove i to što oni hoće nametnuti i pišu i prikazuju na tv, nego da je donji minimum smanjiti zagađenje zajedničkog prostora, te su oni i tada davno uzeli pravo na primjenu svoga građanskog prava na minimum kriterija u svom prostoru i više nego efikasno su ih jurili, bili je neugodno geldato kako bježe a ovi za njima topću nogama i krešte.

Niti koja djeli impresivno nužno sa nenužnim praktički nema i praktički se radi o, matematički i fizički rečeno, obrnutom problemu. Nužno se najlakše pretvara u nenužno i prilično slobodno samom radukcijom pušenja bilo čega šta se puši i kako se lako puši, dakle štednjom živaca i novaca i manjim aktivnostima nužnost se topi i nestaje efikasnije nego vampiri od svjetla. Nadalje, nužnost je više nego moćna na strastima za neodljivim predmetima žudnje, pa tu svako suprostavljanje nužnosti samo izaziva njezino jačanje i širinu, do histerističnih invazija na svaku točku svijesti i sve, svu fiziku, dok sapunanje daske i prolijevanje ulja (Anuška, Bulgakov: Majstor i Margarita) izaziva obrnuta čuda.

Osnova nužnosti nisu nikakva nužda i nikakvi jaki planovi, organizacija, zavjere i snage, nego široka dobrovljnost i inercija okupljanja oko neodljivih predmeta žudnje, u čemu prednjače tzv. obrazovane napredne snage. Alternativa tome često nije nikakva pamet niti aktivnost, nego gledanje nužnosti u oči i nadasve humor. Većina nužnosti ili gotovo sve je, dakle aspstrakcija, i to prilično humorističkog karaktera niže vrste. Čak su veoma ozbiljni teoretičari toga u onom ključnom djelu ključne zaključke uspjeli pretvoriti u apstraktni humor niže vrste. Npr. apstraktni humori niže vrste visokoumnog karaktera su:
- sociologinja i političarka Vesna Pusić je cijelu karijeru izgradili na znanstvenoj "istini" da su naši tehnomenadžeri glavna i svjestki respektabilna lokomotova razvitka, dok je je njezin partner Čačić više puta javno istupio (i sada će sigurno) da su to redom ni za šta sposobni likovi (koristeći krajnje uvredljive izraze);
- impresivno je SFRJ razdoblje, o kojem je važni Šuvar pre smrt ponavaljao da nisu bili sposobni rješavati niti bezazlena rutionska šitanja a gdje bi šta ozbiljno, obzirom da je sve to bilo na formuli Tito je jedini političar i sve drugo je ništa, maositička magla. Nakon toga nisu nastavljene neke druge formule nego iste, obzirom da se je samo cca 99 % snaga izleglo iz istog inkubatora (ad Šuvara i novinara, on je htio ukinuti studij politologije, novinarstva, ONO i DSZ, pa nije zgoreg razmotriti zašto, sada kada EU kod nas školstvo vraća na glavninu tadašnjih Šuvarevih postavki);
- krajnju nužnost je zagovarao i manipulirao "stari" Krleža, zvani Fric, majstor snalaženja, za razlikuod mladog Krleže koji se je jače od Bob Rocka bunio protiv nužnosti pa i zavidno hrvao s tim;
- poznati hrvatski filozof i filozofski pisac Milan Kangrga je, uz ostalo, čvrsto uobličio teze o predgrađanskom, nešto kao predsokratskom pa i pre heraklitskom razdoblju, što je samo po sebi već u sukobu na njegovom slučaju, nešto slično logično kao prethodno naznačena usklađenosst Vesne Pusić i Čačića.

Možda je još važno napomenuti da se ne dešava ništa neobično, nego nešto krajnje logično, kao rezultat dugog i širokog truda većine recentnih građanskih snaga, nešto što je u suglasju sa širim naprednim smjeranjima i modama po Evropi, USA i inače, ali i da je krenulo razdoblje sinteze pa i preispitivanja, posebno humoristična strana toga. Kod na su se niti nakon par mjeseci od izbornih natjecanja u milijardama i postizborne drame po tko zna koji put široke snage izvele salto mortale i ovde kolone čas u jednom čas u suprotnom smjeru, što je sada već humor sui generis, sve više nego zrelo za konačno ubiranje ploda, degustiranje i uživanje.

odeš na plac, pokupiš jabuku s poda, oguliš, narendaš, ispečeš pitu. prodaš pitu na placu. od love kupiš kg jabuka, oguliš, narendaš, ispečeš nekoliko pita. prodaš na placu. od love kupiš nekoliko desetaka kilograma.... od tog novca osnuješ firmu, proizvodiš u njoj novine kakve želiš i pišeš o temama kojima želiš. tko ti brani!

Od Andersenovih bajki sjecam se one "Djevojcica sa zigicama", ali ove ne. Ipak priznajem da je zanimljiv pocetak.