pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Za hašku histeriju najviše su krivi poslušnici s HTV-a, Ivo Sanader i njegova vlada, Tužiteljstvo s Carlom del Ponte na čelu

Haško tužiteljstvo na čelu s Carlom del Ponte krivo je jer je optužene teretilo za uski segment odgovornosti / Sudsko vijeće nije pogriješilo jer jednostavno nema ovlasti suditi nešto što nije tuženo / Presuda je skandalozna jer ju je sudac Parker obojio cinizmom i ironijom upućenom prije svega tužiteljstvu, zanemarivši osjećaje žrtava koji su očekivali barem djelomičnu zadovoljštinu / Ova se presuda može popraviti, ali ne u mjeri u kojoj se to najavljuje u Hrvatskoj javnosti / Hrvatska Vlada kao nositelj suradnje s Haškim sudom u cijelom procesu vukovarskoj trojki nije učinila doslovno ništa, i niti na koji način pomogla tužiteljstvu / Umjesto preispitivanja domaće odgovornosti i objašnjavanja što se doista dogodilo mediji su poslužili kao servis prije svega HDZ-u da cijelu priču pokuša preokrenuti u vlastitu, izbornu, korist.
Sudac Kevin Parker osudio je vukovarsku trojku na kazne doživotnog zatvora zbog pokolja na Ovčari. Njihovi odvjetnici najavili su žalbe i takve presude nazvali skandaloznima, a Vlada Krajine u egzilu najavila da će pisati Vijeću Sigurnosti UN-a i prije toga organizirano otići prosvjedovati u Haag.
Čelnici političkih stranaka u Hrvatskoj ocijenili su da je i takva kazna premala za zločine koje su počinili, predsjednik je rekao nešto prigodno, a premijer ponovio da ne komentira sudske presude ali je naglasio da je to dokaz da je ova Vlada vodila i vodi ispravnu politiku prema Haškom sudu itd. itd. itd.
Tako bi to otprilike izgledalo da je Haško sudsko vijeće «trojki» presudilo onako kako se u Hrvatskoj očekivalo. Ali nije. I tu nastaje drama, političko manipuliranje presudom zbog skorih izbora u kojem se potpuno izgubilo ključno pitanje – zašto je sud donio ovakvu presudu?

A odgovor je sasvim jednostavan – jer tužiteljstvo nije dokazalo odgovornost optuženih za ono za što ih je teretilo. I točka. Niti prvi niti zadnji put, uostalom zato i postoji sudsko vijeće koje važe dokaze optužbe i obrane kao i žalba pa revizija. Još jednostavnije, u analizi za predškolsku dob i one koji u svemu vide «belosvetsku» urotu, raščlanivanje izgleda ovako:

Tko je kriv za ovakvu presudu?
Haško tužiteljstvo na čelu s Carlom del Ponte jer je optužene teretilo za uski segment odgovornosti (dakle praktički samo za jedan masovni zločin, usko preciziran na noć između 20. i 21. studenoga 1991.), pogrešno navelo odnose među optuženima i pogrešno kvalificiralo žrtve kao civile umjesto vojnika.
Također je tužiteljstvo kaznu predložilo na do sada neviđeni način – ako im se dokaže puna krivica onda kazna doživotnog zatvora. Ako ne, onda barem od 10 do 15 godina.

Je li sudsko vijeće pogriješilo?
Sudsko vijeće nije pogriješilo jer jednostavno nema ovlasti suditi nešto što nije tuženo. Jednostavnije rečeno, da je Šljivančanin na sudu rekao: rušio sam Vukovar kuću po kuću iz zafrkancije, a onda sam išao po gradu i klao redom jer to volim, sudsko vijeće ga ne bi moglo osuditi zbog toga jer to ne stoji u optužnici. Moglo bi uputiti tužiteljstvo na novi proces, i to je to.

Je li presuda ipak skandalozna?
Djelomično. I to ne toliko u segmentu izricanja kazni, jer je to nogometnim rječnikom rečeno «slobodno sudačko uvjerenje». Zato i postoje sudska vijeća od više sudaca. Kod ove presude nema čak niti izdvojenog mišljenja nekog suca što znači da je donesena jednoglasno. Jednostavno, ovi suci misle da je 5 godina zatvora dovoljna kazna za pomaganje pri ubojstvu 264 ljudi. Presuda je skandalozna u svom tekstu obrazloženja jer ju je sudac Parker obojio cinizmom i ironijom (npr. da je Vojna policija JNA ustvari pomagala zarobljenicima iz bolnice) upućenom prije svega tužiteljstvu pritom potpuno zanemarivši osjećaje žrtava koji su očekivali barem djelomičnu zadovoljštinu kažnjavanjem odgovornih.

Dokazuje li ova presuda da u Haagu postoji zavjera protiv Hrvatske?
Ne. To bi značilo da u Haagu postoji dogovor između sudaca i tužitelja da odigraju igrokaz u trajanju od 16 mjeseci i izvedu ovakvu presudu. To nije moguće iz više razloga, a osnovni je da ljudi koji rade na sudu tamo izlažu svoje karijere sudu struke i javnosti. I njima je u interesu da «pobjeđuju» u svojim slučajevima, primjerice da tužiteljski tim u svoj CV može napisati – tužio za ratne zločine, dobio proces. Tako raste plaća i satnica nakon što završe svoj mandat i otvore odvjetnički ured. Misli li netko da brojni Amerikanci poput Grega Kehoa rade na sudu iz uvjerenja i potrebe za svemirskom pravdom? Ne, ulažu u vlastitu budućnost.

Može li se ova presuda «popraviti»?
Može, ali ne u mjeri u kojoj se to najavljuje u Hrvatskoj javnosti. Nakon žalbe, reviziju presude radi novo vijeće, žalbeno, sastavljeno od 5 sudaca koji nisu uključeni u ovaj proces. Oni prvenstveno revidiraju tehničke stvari, poput ispravnosti samog procesa, a tek onda razmatraju eventualne krivo utvrđene činjenice. Nakon toga mogu predložiti ponavljanje suđenja (zbog izlazne strategije sasvim nerealno) ili mini žalbeni proces za neke usko precizirane točke.

Jesu li Hrvatske vlasti odgovorne za ovakvu presudu?
Apsolutno. Hrvatska Vlada kao nositelj suradnje s Haškim sudom u cijelom procesu vukovarskoj trojki nije učinila doslovno ništa, i niti na koji način pomogla tužiteljstvu.
Vlada nije pratila što se događa u procesu.
Vlada nije imala svoje službene promatrače koji bi pratili suđenje iz dana u dan.
Vlada nije pokušala nastupiti ni kao «prijateljica suda», jednostavno jer nije ni znala što se događa.
Vlada nije pokušala servisirati tužiteljstvu jer nema vlastiti dokumentacijski centar koji bi služio za takve svrhe.

Kakva je reakcija hrvatskih političara na presudu?
Jednostavno skandalozna. Vlastito neznanje usmjerili su na korištenje emocija ljudi koji su osobno pogođeni tragedijom u Vukovaru i ovakvom presudom. Na primjer Ivo Sanader. Predsjednik Vlade u Saboru najavljuje da će uskoro biti raspisana tjeralica za Miroslavom Radićem. Osim što to nije njegov posao, niti da naređuje niti da najavljuje skandalozno je što premijer ne zna da je Radić u ingerenciji Haškog suda sve do kraja žalbenog postupka i do tada može biti miran. Može doći u Hrvatsku na odmor ako želi i hrvatska policija mu ne može ništa.
Ili Vladimir Šeks. On se čudi zašto je sudsko vijeće inzistiralo na proceduri, a pritom prešućuje kako su zahvaljujući njemu oslobođene ubojice obitelji Zec. Naime priznali su ubojstvo, ali bez odvjetnika pa nije vrijedilo. Kojem državnom odvjetniku su priznali? Vladimiru Šeksu.
Ili pumpanje besmislene priče koji genijalac treba govoriti u UN-u, predsjednik ili premijer. Diplomatima trećeg ranga koji sjede na takvim sjednicama to je sasvim svejedno. U krajnjoj liniji zašto nisu išli govoriti u New York kad je Naser Orić za slične zločine dobio 2 godine zatvora.

Kako su se hrvatski mediji ponijeli u cijeloj priči?
Gore od političara. Umjesto preispitivanja domaće odgovornosti i objašnjavanja što se doista dogodilo poslužili su kao servis prije svega HDZ-u da cijelu priču pokuša preokrenuti u vlastitu, izbornu, korist. Od praćenja premijera na Ovčaru kojega potresenog do tamo vozi ministar Šuker (znači, Šuker nije potresen presudom i u krajnjoj liniji zašto nam premijera ne vozi vozač?) do kopiranja rječnika kojeg koristi Sanader. Kad je on rekao da je presuda skandalozna krenula je lavina – od voditelja vijesti i dnevnika do novinskih izdanja svi samo ponavljaju «skandalozno» i «šokantno» pa do snimanja majki poginulih i korištenja njihove tuge do odlaska u «rodnu kuću ratnog zločinca» i prigodne reportaže. Jer njihovi su zločinci i s oslobađajućom presudom, naši nisu niti s osuđujućom. Je li Mirko Norac ratni zločinac? Jest, i to presuđen drugostupanjski ali nema veze. On je «naš». I njemu predsjednik ne skida čin iako bi po zakonu morao, njega se prati kad ide na vikend i snimaju suze stare majke koja dočekuje sina kao da dolazi nakon rada na naftnoj platformi, a ne iz zatvora gdje guli zbog ubijanja istih takvih starica. Ali "njihovih".
I zato se premijer može i sam pozvati u Otvoreno (u koje pozive odbija 10 mjeseci) i tamo pričati što želi i koliko želi uz voditeljicu kojoj jedino smeta što nije oštriji prema tom «Hrvatožderskom» Haagu. Zato se mogu, uz Mačekovu pomoć, pronalaziti europejci koji će «razumjeti našu ogorčenost, ali pozvati na nastavak suradnje koju ova Vlada odlično radi». Zato ekran može biti pun onih koji su godinama drukali protiv Haaga i koji danas likuju jer su eto oni kao bili u pravu. A isti taj HTV nije samom suđenju posvetio niti 16 minuta u 16 mjeseci suđenja. Jer je to dosadno i dugo i komplicirano. I nije atraktivno. I za to je valjda opet kriv Haag? Milan Martić osuđen je u tom istom Haagu na 35 godina zatvora. Nije o tome bilo posebne emisije dok Vukovarska trojka ne silazi s ekrana. Iz samo jednog razloga. Da Vlada dokaže pravovjernost prije izbora. A nakon toga će Haag opet dobiti smisao.