Tagovi

Hrvatski demokratski deficit: SDSS

Napredovanje u razvoju demokracije naporan je i mukotrpan posao. Međutim, on nije nikada uzaludan, ukoliko smatramo da je demokracija u svojoj biti poželjna. Smatram da je hrvatsko društvo demokratsko u najelementarnijem smislu. Ali također smatram da je još mnogo potrebno napraviti da bi ono bilo istinki demokratsko. Tu je svakako pitanje slobode medija, transparentnosti rada stranaka i udruga, njihovog financiranja, poštivanja ustavno-pravnog poretka, vladavine zakona, suzbijnja općeraširene korupcije itd, itd.

Kada govorimo o hrvatskom demokratskom deficitu, u njega svakako moramo uvrstiti kao predstavnika svoje vrste i SDSS. Iako će se jedan dio hrvatskog populosa naježiti na sam spomen da bi SDSS po svojoj prirodi pripadao hrvatskom političkom prostoru, jer je njihovo područje djelovanja samo i isključivo vazano za interese srpske nacionalne manjine, zapravo je uvid u taj politički mikrokozmos vrlo zahvalan za detektiranje mana hrvatskog političkog prostora općenito.

Priznajem da nisam baš najpodesnija osoba koja bi mogla govoriti o SDSS-u jer sam svojedobno, mislim 2010., predao državnom odvjetništvu u Zagrebu prijedlog da se rad te stranke zabrani. Naime, kao što je poznato, ta je stranka nastala fuzijom, kako sam to pročitao na internet stranici te stranke, Pupovčeva SSS-a i Stanimirovićeva SDS-a. Budući da se akt o aboliciji odnosi samo na osobe, a ne i na organizacije, a da je notorna činjenica da je SDS kao politička stranka aktivno sudjelovala u ratu protiv Republike Hrvatske, smatrao sam da bi trebalo sankcionirati i aktualnu političku sljednicu te stranke SDSS. Iako je u dvjestotinjak stranica debelom priručniku koji nam opisuje narav, opseg i kompetencije DORH-a sasvim uredno obrazloženo da je u komunikaciji građanina i tog državnog tijela moguć trostruki ishod prilikom podnošenja bilo kakve prijave: nakon zaprimanja zahtjeva DORH može 1. prihvatiti prijavu ako je ona utemeljena; 2. ukoliko je prijava nepotpuna u bilo kojem smislu vratit će se onome tko je prijavu poslao da se nadopuni ili ispravi; 3. prijavu nakon provjere odbaciti kao neutemeljenu. Iako su moguća samo ova tri scenarija, meni se kao mislim i dobrom dijelu ostalih građana koji su pokušavali imati posla sa Mladenom Bajićem, dogodio četvrti scenarij: ignoriraj građanina dok ne crkne. Što naravno pripada već spomenutom demokratskom deficitu kao debeli minus.

Međutim, iako sam svojedobno pokušao animirati DORH u gore narečenom smislu, ipak ću danas opet govoriti o SDSS-u. Prije nekoliko dana, u ovoj našoj trakavici oko ćirilice, skupina raznih srpskih udruga odlučila je poslati priopćenje hrvatskoj javnosti vezano za ćirilicu. Iako bih imao štogod za prigovoriti i tom priopćenju, ovaj ću put ostati tek kod prve rečenice tog priopćenja, jer se u toj rečenici nabraja tko sve zapravo stoji iza priopćenja. I tako čitamo da je priopćenje potpisao predsjednik SNV-a Milorad Pupovac; predsjednik ZVO(zajedničkog veća općina) Dragan Crnogorac; Čedomir Višnjić, predsjednik SKD Prosvete. I još jedan. U čemu je problem? Milorad P. je podpredsjednik SDSS-a i predsjednik SNV-a, te predsjednik NO(ili član?) Tesla Banke. Dragan Crnogorac je saborski zasptupnik SDSS-a i predsjednik ZVO. Čedomir Višnjić je istaknuti član SDSS-a. Osim ovih 'zvučnih' članova, čitav je niz onih manje zvučnih, ali bitnih, koji su također, jer su članovi SDSS-a, također i neki funkcioneri.

SDSS je, uz blagoslov ostalih hrvatskih političkih elita, u potpunosti uništio političku scenu srpske nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj. To je učinio na već prokušan i učinkovit način: onoga koga možeš kupiti kupi, a tko nije na prodaju marginalizraj ga. Takav stav se odražava na pripadnike srpske nacionalne manjine na dvojak način: jedan dio srpske manjine se politički pasivizirao, ili politički asimilirao glasajući za dio hrvatskih stranaka (većinom SDP), a drugi dio se radikalizirao prihvaćajući autoritarnu i neumoljivu logiku koju su predstavnici SDSS-a ugradili na politički prostor srpske nacionalne manjine. Iako po svojem političkom habitusu SDSS pripada lijevo orijentiranim strankama, svojom političkom praksom oni su najrigidniji ekstremisti. Doduše, Pupovac sasvim lijepo govori, trepće i vrti palcima, ali rezultati te i takve politike su upravo katastrofalni. Naime, svima nam je poznat koalicioni sporazum između SDSS-a i HDZ-a u najdelikatnijem vremenu pregovora Hrvatske i EU. Rezultat tog sporazuma je dvojbena statua u Srbu, nekoliko desetaka milijuna u raznim džepovima, i osigurana tišina oko pitanja povratka izbjeglih Srba u njihovu domovinu (citiram Gotovinu). Da je, pod utjecajem SDSS-a, Pupovac i njegova politička kamarila (koja je vrlo inteligentna, sposobna i agilna) zahtjevala značajan povratak Srba u Hrvatsku, te da su taj zahtjev ugradili u Poglavlje 23, barem bi ostavili dojam da im je stalo do srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj.

Ali, SDSS je gori od HDZ-a. Gdje SDSS prođe, Srbi ne rastu. Doslovno. Uzmimo na primjer grad Vukovar. U gradu Vukovaru, kojem je pitanje ćirilice konačno uklonilo višegodišnju umjetnu masku toleranrnog grada, Srbi čine prema popisu stanovništva 35.8% građana. Na popisu birača ima ih višestuko više, oko 12 900. A SDSS u svojim najboljim danima, a to su – znakovito – baš ovi protekli mjeseci borbe oko ćirilice, ima u Vukovaru max. 1500 glasova. Neki bi ovu činjenicu uzeli u kontekstu da ih onda niti nema više u gradu. Ali to nije točno. Ima ih. Ali su jednostavno razočarani u svoju političku elitu kao Hrvati u svoju, samo s tom razlikom što Srbi u Hrvatskoj niti nemaju pretjerani politički izbor. Da, znam da još postoje četiri srpske stranke u Hrvatskoj, ali te su vam stranke kao Ivić Pašalićeva, Kujunđićeva, ili Tomašičkina kod Hrvata – ovi HDZ-ovi optadci, oni SDSS-ovi. Srpska politička scena u Hrvatskoj potpuno je apsorbirana SDSS-om, a hrvatsku političku javnost to niti najmanje ne dira, jer su to ionako 'srpska posla'. Demokratizacija srpske političke scene nije nevažna zadaća hrvatskih političkih elita. 'Hristos se rodi' više nije izgovor za sklapanje političko-trgovačkih sporazuma sa SDSS-om. Vrijeme je da se uvede red i na toj zapuštenoj njivi.

Iako se oni niti ne čuju, na političkoj sceni RH postoji i dio Srba koji se protivi uvođenju ćirilice u Vukovar. Oni imaju pravo da se čuju, ali nemaju mogućnost. Tribine koje organizira SDSS uredno zaobilaze takve 'izdajice'. Kao što tribine nekih drugih političkih udruga uredno zaobilaze Hrvate drugačijega mišljenja. Barem smo po tome isti.

Stoga, kao dio procesa uvođenja ćirilice u Vukovar koje je postalo političko pitanje par excelance, potrebno je početi rješavati probleme unutar srpske političke scene u RH, jer ma koliko oni to nevolili ipak se nalaze pod jednakim zakonima kao i mi ostali. Nisu Srbi u Hrvatskoj cijepljeni protiv korupcije, ali imaju bolju zaštitu. Zaštitu zato što su 'jadna manjina' i zaštitu zato što su učinkovito uništili unutrašnju političku bit onih koje predstavljaju. Nekima je to možda cool, ali meni je to strašno. Jer su naši to učinili i nama. Samo to mi možda ne vidimo.

Komentari

U državi gdje se sadržajno

U državi gdje se sadržajno jedinstvena politička struja predvođena kapitalom involviranim preko mita, nepotizma i korupcije formalno deklarira kao dva pogleda na konzervativni liberalni centar, dok se u najbližem susjedstvu s decimalnim točkama postotka u popisu stanovništva doslovno mjerka opstanak naroda, u takvoj državi od najveće nacionalne manjine tražiti iskonsku demokratsku parlamentarnu praksu u ostvarivanju manjinskih prava i utjecaja se u konzekvenci jednostavno mora prevesti i manifestirati kao neprešutnu najavu uvođenja četničkog pokreta u politički život RH.

Posredno ili neposredno, ovim dnevnikom šišpu ckura...

Tko je glasao

Bolji običaji

Ovdje je bolji običaj da se obrazloži minus dan dnevniku, pa onda evo, ukratko.

Minus sam dao zato što tekst, osim toga što se služi netočnim i neistinitim tvrdnjama, može poslužiti samo za daljnje trovanje javnoga prostora i demoniziranje jedne od manjina u našem društvu te se, htio ti to ili ne, pridružuje onim snagama koje se za ostvarivanje svojih ciljeva služe ponižavanjem države, njezinih demokratskih institucija i njihovih čelnika (kao npr. Stožer za obranu Vukovara), a pritom se ne libe ni pozivati na nasilje i na "uvođenje reda", koje i ti u tekstu zazivaš.

Tko je glasao

Možda nismo pročitali isti dnevnik

Slažem se da se bavi vađenjem truna iz tuđeg oka dok u vlastitom postoje brvna, ali govori o jednom stvarnom problemu. Politički život građana hrvatske nacionalnosti sveden je uglavnom na izbor HDZ/SDP, a politički život građana srpske nacionalnosti sveden je uglavnom na izbor SDSS/SDP. Po kojem god kriteriju ocjenjivao te stranke, a posebno ako je kriterij stanje demokratskih procesa u državi ili teme koje u posljednje vrijeme dominiraju političkim životom, jedva zaslužuju da im rad ne bude zabranjen, a kamoli da s neupitnim autoritetom zastupaju cijeli narod.

Iako za razliku od autora smatram da demokratizacija srpske političke scene nije zadaća hrvatskih političkih elita (posebno ne kompromitiranih elita kakve ove naše jesu) nego prirodan proces koji bi već odavno dao rezultate da su gore navedene stranke kadgod i gdjegod da su bile na vlasti (lokalnoj ili državnoj) brinule o izgradnji međunacionalnih odnosa umjesto što su ih zanemarivale praveći se da problemi ne postoje ako na njih ne obraćaju pažnju, ipak razumijevam da se autorovo "uvođenje reda" odnosi na "demokratizaciju srpske političke scene" i da ne predstavlja nikakav poziv na nasilje.

Što se tiče ponižavanja države, institucija i čelnika, to ponižavanje najbolje provode institucije i čelnici svojim bahatim postupcima i nezrelim izjavama. Zaslužena sudbina "službenika" kojima nedostaje poniznosti i mudrosti često bude poniženje. Makar suština tog poniženja bila spoznaja da svoj posao ne rade kako spada. Šokirat će me dan kad našim političarima za neki problem više neće biti krivi "oni drugi". Možda bi se oni i sami šokirali kad bi shvatili da su najveći krivci za to što i građani za probleme uvijek okrivljuju "one druge". Ma nisam toliko naivan :). Lakše je vladati dok ima "onih drugih", stara je to vladarska mudrost.

Tko je glasao

Kako nešto čega nema može biti deficitarno

Smatram da je hrvatsko društvo demokratsko u najelementarnijem smislu.

Demokracija je procedura u najelementarnijem smislu riječi a te procedure nema kad je u pitanju molitvenik iste tj Ustav. Dakle nema procedure - nema demokracije, ali ima ispiranja mozgova i proizvodnje pristanka na podupiranju tvrdnje da nečega ima a čega u osnovi nema - ni globalno , ni lokalno. Dokaz - morala bih puno pisati, a bude li smislenih protuargumenata naravno da ću pojasniti promašaj teze zasnovane na - "kad bi bilo..."!

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najviše ocijenjeni članci

Najčitaniji članci