pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Sjećam se da je u devedesetima nije bilo u dućanima s tekstilom, kada sam htio skrojiti jednu veliku zastavu, po mom dizajnu, moji suradnici su obišli cijeli grad kupili bijelu i plavu, a crvene ni za lijek / Vladajuća stranka HDZ se drži plave boje, pa na premijerovim presicama vidimo hrvatski grb s plavo bijelim poljima umjesto crvenih / Gospodin Đapić je svoj najnoviji vizualni identitet potražio negdje u Izraelu. Zastavica kojom su oni mahali na svojoj konvenciji je bila zapravo bijela bez ičega u srednjem dijelu, dakle bez hrvatskog grba / SDP-ovi kandidati se na plakatima utapaju u crvenilu, na svojim predstavljanjima i nastupima nose crvene uniforme, a HDZ ih u dlaku slijedi sa plavim kombinezonima i to i na ministrima i samom premijeru Ivi Sanaderu.
Istaknuti hrvatski fotograf Ivo Pervan kroz svoj objektiv hvata svjetlost i upravo na taj način, kroz fotografsku interpretaciju boja prezentira ljepote Hrvatske. Knjiga “Boje Hrvatske” izlazi ovih dana i njena promocija trebala bi unjeti u cijelu demokratsku kulturu i pomalo kulture boja. Knjigu “Boje Hrvatske” sam razdijelio u sedam poglavlja: crveno, bijelo-crno-sivo-srebro, plavo, žuto-zlatno, smeđe i višebojno (sve boje). Hrvatska rasčlanjena na boje je njena nova sinteza, jer svih nabrojenih boja ima i na sjeveru i jugu, istoku i zapadu gotovo podjednako.

Crvene ni za lijek
No, ono o čemu sam htio progovoriti iz svoga kuta je tema političke promidžbe, ali ne o stranačkim liderima, sloganima i obećanjima već upravo o bojama. Hrvatska politička scena na modelu hrvatske šutnje uglavnom izbjegava uporabu svih hrvatskih boja. U ranim devedesetima, kao i danas je zamijetno da se još uvijek svi pribojavaju takozvanih "crvenih" i izbjegavaju tu boju. Sjećam se da je u devedesetima nije bilo u dućanima s tekstilom, kada sam htio skrojiti jednu veliku zastavu, po mom dizajnu, moji suradnici su obišli cijeli grad kupili bijelu i plavu, a crvene ni za lijek.
Jedna narodna i povijesna stranka, Radićevi "seljaci" su oduvijek zeleni ko trava. HSP je tvrdio da je crna boja modni hit, a da ih pokazivanje "visine kukuruza" samo priblizava HSS-u i ništa drugo. Sasvim nova i, kako sami kažu, prvoosnovana hrvatska stranka u devedesetima, HSLS je usvojio žutu ni ne sluteći da su njemački liberali žuti jer tu boju imaju u državnoj zastavi, a ne samo zato da bi bili originalni, liberalni itd.
Kakvo je stanje danas: vladajuća stranka HDZ se drži plave, pa na premijerovim presicama vidimo hrvatski grb s plavo bijelim poljima umesto crvenih. Njihova konvencija je bila potpuno plava sa malim crvenim kvadratićem na logo-u HDZ-a. SDP je u logou nešto motao sa bojama; plavo-crveno (YU kombinacija) i zeleno ‘91, pa potom obratno Crveno-plavo (CRO kombinacija) i zeleno... i onda potpuni povratak na crvenu. Njihov crveni kvadrat se sasvim izgubio u potpunom crvenilu. Inače je Logo SDP poput njemačkog SPD kao da su blizanci... Kažu da se u crvenoj boji furaju na Tony Blaira, ali on je uvijek u pričuvi imao sve britanske boje i naravno atraktivnu britansku zastavu.

Narančasta telekom koalicija
Gospodin Đapić je svoj najnoviji vizualni identitet potražio negdje u Izraelu. Zastavica kojom su oni mahali na svojoj konvenciji je bila zapravo bijela bez ičega u srednjem dijelu, dakle bez hrvatskog grba. U vrhu bijele površine je tanka crvena krivulja, a u donjem dijelu ista takva plava, isti omjeri su na zastavi Izraela, ali s velikom Davidovom zvijezdom u sredini. U šali rečeno HSP je ispustio Davidovu zvijezdu, pogledajte im jumbo plakate.
Na izborima 2000. takozvana 3. siječanjska koalicija je združila boje: Račanovi crveni i Budišini žuti su rezultirali narančastom koalicijom koja je i pobijedila na izborima. Usput, u to vrijeme je i Hrvatski telekom imao narančastu boju kao inovaciju u osvajanju šireg tržišta nego što je samo Hrvatska, kako tada reče njihov prvi čovjek gospodin Mudrinić to je bio razlog napuštanja hrvatske kolor kombinacije. Zapravo i stanje svijesti građana koji glasuju je određeno bojom ili kako mnogi komentatori vole reći i napisati mi se dijelimo na "crvene i crne" iako ja crnih na sreću više ne vidim.
HNS mojom zaslugom, rabi sve tri hrvatske boje (crvenu-bijelu-plavu) i njihov se logo kao jedini iz političkog života Hrvatske odabran od Rockport Publisher-a kao jedan od 2000 najboljih Logoa svijeta (knjiga izlazi iz tiska u veljači 2008). Vizualni identitet se nažalost pretvorio u suprostavljanje ili sučeljavanje bojom. HDZ je usvojio plavu a SDP crvenu boju. Na njihovom “zajedničkom” plakatu koji je do polovice crven, a od polovice plav, s lijeva na desno ili odozgo na gore, HDZ ovdje nema čak ni svoj crveni kvadratić na slovu H već je on sada bijeli. SDP-ovi kandidati se na plakatima utapaju u crvenilu, na svojim predstavljanjima i nastupima nose crvene uniforme, a HDZ ih u dlaku slijedi sa plavim kombinezonima i to i na ministrima i samom premijeru Ivi Sanaderu. Čak se i sportaši pojavljuju u plavim dresovima pa se “prirodno” tome priključio i uvjek plavi Dinamo.

Bez diktata službene politike
Sve mi se više čini da crvenoplavi plakat nije Hajdukov dres ili onaj NK Barcelone, već da je na djelu velika koalicija. Svak tko ima normalan vid to može i bez mog teksta o bojama to zaključiti. Usput, sjećamo se dijaloga plakatima 2003. o "siru i vrhnju" kao razlogu za neulazak u EU. Upravo ove godine je Podravka reklamirajući Vegetu nehtijući progovorila o istoj temi. Na njihovom jumbo plakatu je na plavoj zastavi EU umjesto zvijezda krumpir, salata, luk mrkva... s napomenom "Mi smo već 50 godina Europa"... plava boja ambalaže Vegete to potvrđuje ! Neznam da li su autori to baš htjeli, ali ova zgodna ironija je samo primjer kako nastaju riješenja koja nisu po diktatu službene politike Jedna strana banka (a drugih ni nemamo) koristi povijesne političke osobe sa hrvatskih kuna i to ni manje ni više već oca domovine Starčevića, karizmatičnog Bana Jelačića i narodnog tribuna Stipicu Radića, koji u političkom dijalogu (sa testament rečenicom:“Ne srljajte kao guske u magli”), pozivaju na “štednju” baš u vrijeme političke kampanje. Ljuti protivnici američki demokrati (symbol magarac) i republikanci (slon) svoje maskote prekrivaju najdražom zastavom i tako pokazuju naklonost i domoljublje. Naše stranke se ponašaju kao “naše” banke, i zato nema u njihovim obilježjima nacionalnog identiteta.