Tagovi

Hrvatska - zemlja koja se (ponovno) izumljuje

...ili o postkomunističkoj transformaciji političkog i društvenog sustava u Hrvatskoj

Posljednjih dana i tjedana sve nas zahvaća neki čudni fatalizam: sve više i više je očito da zemlja nepovratno srlja u gospodarsku propast, a time i u politički i društveni kaos (iako se nadam da to neće biti tako). S druge strane, vlasti kao da uopće nije stalo da nešto suvislo poduzme po tom pitanju, oporbu, na kafkijanski način, ionako ni nemamo. Političko - korporativne strukture u RH imaju sve veći utjecaj, a situacija se svakim danom sve više radikalizira. U situaciji u kojoj su naši "stručnjaci" sposobni proizvesti na desetke raznih strategija i planova, te zakona, dok se nijedan dokumenat ne provodi, zaista nam nedostaje strateškog razmišljanja i djelovanja.

U takvoj situaciji uvijek je dobro promotriti kako nas promatraju s nekog neutralnog aspekta. U ovom će tekstu dakle biti riječi o demokratskim i drugim procesima u Hrvatskoj i o karakterizaciji trenutne društvenopolitičke situacije u našoj zemlji. Sve ću to zatim pokušati staviti u kontekst transformacije postkomunističkih sistema, iz (polu)autoritarne države u demokratsku. Ponekad nas naša zatvorenost i "kroatocentričnost" priječi da objektivno sagledamo situaciju, i to je nešto što nam treba; a nakon objektivne analize, potrebno je vrlo brzo usaglasiti se oko planova i nakon toga ih sprovesti. Da bi znali kuda idemo, moramo najprije znati gdje smo, a pri tome je bitno shvaćati našu transformaciju kao proces, a ne kao završeni postupak. Kao što sam u jednom tekstu već i naglasio, u ovoj i nadolazećim godinama, u posvemašnjoj krizi, prije svega će biti važna građanska inicijativa.

I. Demokratizacija u Hrvatskoj: kontekst i vanjska evaluacija

U Hrvatskoj je početkom devedesetih, kao i velikom dijelu Europe, došlo do demokratizacije i slamanja komunističkog režima, čime je započelo razdoblje tranzicije. Ta tranzicija ne obuhvaća samo gospodarsku tranziciju (prelazak iz društvenog/državnog u privatno vlasništvo, iz centralnoplaniranog ili kontroliranog u slobodno, eventualno regulirano (a ne kontrolirano) tržišno gospodarstvo), nego obuhvaća i političku i društvenu tranziciju, a prije svega demokratizaciju, koja prema njemačkom politologu i sociologu Fritzu Vilmaru predstavlja "zamjenu autoritarnih struktura odlučivanjem 'odozdo'".

Hrvatsku danas EU smatra "funkcionalnom demokracijom", s ponekim manjkavostima. No, vjerujem da nam je većini jasno kako postoji mnogo stvari koje u Hrvatskoj jednostavno ne valjaju. I dobro je da time nismo zadovoljni, jer treba postojati želja ka boljem. No, što je demokracija? Kako smo uopće došli tu gdje jesmo? Ponekad imamo dojam kako je situacija kod nas eto jako "posebna", a činjenica je kako se sve to lijepo uklapa u vrlo široki kontekst.

I sam sam se pokušao baviti tim pitanjima i prije. Tako sam nešto malo pisao o demokraciji u tekstu 15. rujna - Međunarodni dan demokracije. Nakon toga sam prezentirao israživanje o transformaciji političkog sustava u Hrvatskoj: Što učiniti? Nasljedstvo Saveza komunista Jugoslavije. U tekstu Rekapitulacija hrvatske demokratske tranzicije iznio sam tezu po kojoj je demokratska tranzicija u Hrvatskoj ozbiljno opterećena dvjema stvarima: na prvom mjestu je dominacija nacionalnog ispred svega ostaloga, čime se ponekad Hrvatska pretvara u "vladavinu hrvatstva", a ne "vladavinu zakona"; te korupcijom, i promoviranjem principa podobnosti ispred sposobnosti. Sve se to može povezati s povijesnim razvojem Hrvatske kroz stoljeća, kao i sa specifičnom situacijom u kojoj se nalazimo. Hrvatska demokratska tranzicija ozbiljno je opterećena time što demokracije u Hrvatskoj nije nikada bilo u njezinom potpunom obliku, i zato se demokracija ponekad odbacuje, javno ili prikriveno, u korist vladavine povlaštene "elite", po bilo čemu.

Hrvatska je postala demokracijom u tako zvanom trećem valu demokratizacije, po Huntingtonu. Prvi je trajao od 1828. do 1926. , nakon čega nastupa zatišje u kojem je gotovo cijela nova versajska Europa prigrlila neku formu fašističke politike, drugi je val demokratizacije od 1943. do 1962., a treći val demokratizacije Huntington smješta nakon sedamdesetih godina: najprije kraj desničarskih diktatura u Europi (Portugal, Španjolska, Grčka), zatim demokratizacija u Latinskoj Americi (pad vojnih režima) i Istočnoj Aziji (Filipini, Tajvan, Južna Koreja, Tajland), nakon toga slom komunizma u Istočnoj Europi i doticaj nekih afričkih zemalja. Bez sumnje, treći val demokratizacije je bez premca u dosadašnjoj ljudskoj povijesti.

No, istraživanja postkomunističke transformacije političkih sustava pokazale su da su u tom trećem valu demokratizacije nastale demokracije koje su na neki način manjkave. Pritom je naziv "trećeg vala demokratizacije" itekako stavljen pod kritiku. Jedan od najčešće korištenih podataka na internetu su podaci američke organizacije Freedom House, koja je istraživačka institucija, kao i think- tank: osim što promiče "demokraciju i ljudska prava", njezin statut proglašava kako je "američko vodstvo nužno" u ostvarivanju bolje demokratizacije i kvalitete ljudskih prava.

Hrvatska je po izvještaju Freedom Housea klasificirana kao "slobodna zemlja", s političkim pravima 2 (na skali od 1 do 7), a tom brojkom ocijenjene su i građanske slobode. No, mnogi istraživači upućuju na sumnjivu metodologiju po kojoj Freedom House radi. Tako npr njemački politolog Wolfgang Merkel, inače direktor istraživačke grupe za demokraciju u Istraživačkom centru za društvene znanosti u Berlinu, te profesor na Humboldtovom sveučilištu u Berlinu, konstatira kako su podaci Freedom Housea "dobri za osmišljavanje početnih hipoteza, ne i za dubinsku i komparativnu analizu".

Više od analiza Freedom Housea cijeni se tzv Bertelsmann Transformation Index . Pogledajmo što piše u BTI-u o Hrvatskoj:

Status Index = 8.57 (od 1 do 10); označava stanje demokracije i tržišnog gospodarstva. Na ljestvici po "status indexu" smo 14. zemlja od 125 zemalja (inače, druga je Slovenija, u 2008., a prva Češka).
Po indeksu managementa, koji označuje politilko vodstvo sposobno za transformaciju, Hrvatska ima ocjenu 6.87, odnosno 9. pozicija od 125.

Neki ključni indikatori su:
Stanovništvo - 4.4 milijuna
Rast stanovništva - 0.0 % na god
Očekivana životna dob: 76
Postotak gradske populacije: 56.5 %
HDI (Human Development Index) = 0.85
UN Education Index: 0.90
Ravnopravnost spolova (GEM) = 0.60
BDP po glavi = 11 603 $
Gini Index = 29.0
Siromaštvo < 2 % (postotak stanovništva s manje od 2 $/dan prihoda)

Nadalje, par izvadaka:

...etnička diskriminacija još uvijek postoji, i pravosuđe nije dovoljno neovisno, nepristrano i profesionalno. Također, zemlja još mora iskorijeniti korupciju. Javna uprava nastavlja biti pod političkim utjecajem.
Općenito govoreći, korupcija, klijentelizam i nepotizam nastavljaju biti ozbiljni problemi.
Nijedan slučaj "visokog profila" korupcije nije procesuiran uspješno od ožujka 2007. Korupcija se promatra kao jaka prepreka procesu pridruživanja EU, pa je borbi protiv korupcije dan visok prioritet. (..) Međutim, mnoge optužbe za korupciju ostaju neistražene i korupcijska praksa ostaje nekažnjena. Do neke mjere, istražna povjerenstva u parlamentu koriste se kao političko sredstvo, a ne kao ozbiljni instrument protiv sukoba interesa.
Protuobavještajne službe krše građanska prava novinara...
Državna intervencija u gospodarstvo ostaje znatna
Društvo se još bori s nasljedstvom autoritarnih političkih struktura, posebno s obzirom na povjerenje građana u državne institucije.
Mediji nastavljaju kreirati negativne stereotipe o nacionalnim manjinama
Vlada nije dovoljno efikasna pri korištenju dostupnih ekonomskih , kulturalnih i ljudskih resursa

I na kraju izvještaja se poručuje: Stabilna vlada koja dobro funkcionira bit će nužan preduvjet pri adresiranju nužnih, ali bolnih reformi u slijedećih nekoliko godina

II. Koncepti demokracije i demokratizacije: manjkavost

Kao što napisah gore, podaci vanjskih evaluatora mogu biti dobro polazište, ali nikako ne mogu predočiti svu stvarnost procesa demokratizacije na terenu. Pogledajmo što o demokratskoj transformaciji općenito, i onoj u odnosu na Hrvatsku, kažu relevantna znanstvena istraživanja, izvan think- tankova kao što su Freedom House i Bertelsmann Stiftung.

Napisano je već gore kako su istraživanja ukazala na to da demokratizacijom ne nastaju nužno stabilne i razvijene demokracije. Kako bi se razumjelo što je u nekoj demokraciji "manjkavo", potrebno je razviti novi koncept demokracije. Pa, dakle, što je demokracija?

Pitanjem postkomunističke transformacije bavi se mnogo autora. Tako je politolog Jerzy Mackow 2005. razvio model postkomunističke transformacije koji obuhvaća 6 glavnih karakteristika:

- "istovremenost" - svi aspekti društvenih sustava mijenjaju se istovremeno
- nedostatak građanskog odnosno civilnog društva u zemlji
- prelazak s planskog u tržišno gospodarstvo te promjena vlasničkih odnosa
- sveprisutna, ali neefikasna država
- posttotalitarni voluntarizam - demokracija je službeno propagiran cilj, u stvarnosti se toga nitko ne drži, pogotovo strukture na vlasti
- vojska nije inicijator transformacije (ovo se s rezervom može uzeti i u slučaju Hrvatske, gdje Hrvatska kao takva vojsku nije imala, nego ju je stvarala, a tada legalna vojska - JNA de facto je sudjelovala u obrani starog sistema )

Mackow ističe kako institucije nakon transformacije moraju dobiti na vjerodostojnosti, odnosno, moraju se konsolidirati. Konsolidacija se može razdijeliti na nekoliko razina:

1. ustavna konsolidacija (donošenje ustava i osnovnih normi - u Hrvatskoj, Božićni ustav 22.12. 1990.)
2. reprezentativna konsolidacija (stranke, interesne grupe)
3. konsolidacija odnosa (između neformalnih političkih sudionika, kao što je industrija ili vojska) -
4. konsolidacija građanskog društva (građani razvijaju civilno društvo i civilnu kulturu)

Mackow smatra kako se demokracija može smatrati "konsolidiranom", tek ako su ispunjene slijedeće pretpostavke:
- "elite" i narod su naučili kako koristiti demokratske procedure
- "elite" i narod su "pounutarnjili", prihvatili kao svoje, demokratske temeljne principe i norme.

S obzirom da je kod nas još uvijek vladavina prava manjkava, demokracija u Hrvatskoj još uvijek se ne može smatrati konsolidiranom.

Već spomenuti Wolfgang Merkel, zatim Hans- Jürgen Puhle, njemački politolog, te politolog Aurel Croissant, razvili su model i koncept "ukotvljene demokracije" (embedded) , na kojoj baziraju pojam "manjkave demokracije" (defective). Taj model predstavljen je u članku "Embedded and defective democracies" objavljenom u časopisu Democratization, volumen 11, br 5, prosinac 2004., str.33–58. , a također, s autoriziranim prijevodom u hrvatskom znanstvenom časopisu Politička misao, volumen XLI, (2004.), br. 3, str. 80–104. Što je to ukotvljena demokracija?

Ukotvljena liberalna demokracija sadržava pet parcijalnih režima: demokratski izborni režim, politička prava participacije, građanska prava , horizontalnu odgovornost i jamstva da je stvarna moć vladanja u rukama demokratski izabranih predstavnika . Ti parcijalni režimi međusobno su "ugniježđeni" i "ukotvljeni" jedan u drugome, i ne mogu se razlučiti, iako se radi analitičkih razloga mogu proučavati odvojeno (ali ne potpuno odvojeno). Pojam "manjkave demokracije" tada se nadopunjuje izravno na ovaj model, jer je manjkava demokracija ona u kojoj jedan ili više parcijalnih režima ne funkcionira onako kako bi trebalo. Hrvatska je, prema svim tim analizama, u sklopu tog koncepta, klasificirana kao manjkava, neliberalna demokracija.

Krenimo redom: Prvi i drugi parcijalni režim, izborni sustav i politička prava participacije, predstavljaju dimenziju vertikalne legitimnosti. Izbori, koji trebaju biti redovni, slobodni, opći, ravnopravni i pošteni, izraz su narodne suverenosti i nužan, ali ne i dovoljan uvjet za demokraciju. Preko izbora narod može sankcionirati ili nagraditi one koji su na vlasti, ali postoji i jedan nužan preduvjet, a to su politička prava, jednaka za sve: pravo na političku komunikaciju i organiziranje, odnosno slobodu okupljanja i slobodu medija.

Građanska prava i horizontalna odgovornost predstavljaju dimenziju liberalnog konstitucionalizma i vladavine zakona. Građanska prava obuhvaćaju pravo na zaštitu života, slobode i vlasništva, a vladavina zakona, pojednostavljeno znači da se i država mora pridržavati vlastitih zakona, a kako bi se to učinkovito provelo, moraju postojati neovisni sudovi.

No, građanska prava nisu dovoljno jamstvo za sprečavanje zloporabe vlasti, mora postojati nešto što se zove horizontalna odgovornost. ustavnih demokracija uključuje podjelu vlasti i posljedičnu
“horizontalnu odgovornost”.
Pod horizontalnom odgovornošću podrazumijevamo da izabrane dužnosnike nadzire mreža relativno
autonomnih institucija i da ih se može prisiliti da se pridržavaju ustavno definiranih i zakonom dopuštenih aktivnosti.

Posljednji parcijalni režim odnosi se na dimenziju djelotvorne kontrole dnevnog reda. Naime, iznimno je važno da vlast doista i bude u rukama onih koji su izabrani na demokratski način, uz sva ostala građanska i druga prava te sustave kontrole i odgovornosti.
To mjerilo onemogućuje izvanustavnim akterima koji nisu podvrgnuti demokratskoj odgovornosti – primjerice vojsci ili drugim utjecajnim akterima – da imaju posljednju riječ u donošenju odluka u stanovitim domenama politika. To se posebice odnosi na tzv. rezervirane domene politika, područja u kojima vlada i skupština nemaju dovoljno utjecaja na odlučivanje, te na problem nedovoljnog nadzora nad vojskom
i policijom.

Pri tome se izostavljaju neke autonomne institucije, kao što su centralna banka ili ustavni sud, jer oni u ovakvim sustavima nisu apsolutno slobodni, pa ne postoji opasnost od prisvajanja moći.

Merkel definira demokraciju kao:

Stoga demokraciju smatramo kompleksom međuovisnih i neovisnih parcijalnih režima.

Različiti parcijalni režimi organizirani su tako da osiguravaju konzistentna pravila za potencijalno sukobljene izvore moći u nekom demokratskom sustavu. Ta konzistentnost mora jamčiti funkcionalnu međuovisnost kao i neovisnost parcijalnih režima kako bi se osiguralo legitimnu i djelotvornu vladavinu podvrgnutu vertikalnoj i horizontalnoj
odgovornosti. Demokracija se može rastaviti na pet parcijalnih režima, no oni su povezani. Ta ukotvljenost čuva funkcionalnu logiku svakoga parcijalnog režima, ali se istodobno onemogućuje da jedan parcijalni režim zadire u druge parcijalne režime. Time se sprečava da neki od tih režima postane dominantnim i smanjuje se napetost između
načela političke jednakosti, slobode i kontrole. Ta uzajamna ukotvljenost različitih institucija demokracije u mrežu institucionalnih parcijalnih režima jamstvo je vitalne i žilave demokracije.

Pritom je cjelokupni demokratski sustav ukotvljen u vanjskom okruženju , u okružje koje obuhvaća, omogućuje i stabilizira taj demokratski režim. režima, a najvažniji od tih krugova vanjske ukotvljenosti su društveno-ekonomski kontekst, građansko društvo i međunarodna integriranost.

Pod društveno.- ekonomskim kontekstom podrazumijevamo da upravo siromaštvo i ekonomska nejednakost, a posebno ekonomska kriza, predstavljaju ne samo izvor nestabilnosti za demokratski sustav, nego i otvorenu prijetnju. Posebno to vrijedi za jednu mladu, ne još do kraja etabliranu demokraciju kao što je ona hrvatska.
Ukratko: Razvijeno gospodarstvo, sprečavanje siromaštva, pluralizacija društvenog ustroja i pravična raspodjela materijalnih i kognitivnih resursa društva stvaraju štit za demokraciju i mahom povećavaju kvalitetu demokracije na područjima vladavine zakona
i participacije. I obratno, nerazvijeno gospodarstvo i nagle negativne gospodarske promjene ugrožavaju stabilnost i kvalitetu nekoga liberalnog demokratskog sustava.

Razvijeno građansko društvo također je jamac za demokraciju. Osnovne postavke su zaštita od proizvoljne državne vlasti te ravnoteža između države i društva. Nadalje, po Tocquevilleu, građanske udruge služe kao "škole demokracije",
Građanske asocijacije služe kao temelj i utjelovljenje
građanskih vrlina kao što su tolerancija, uzajamno prihvaćanje, poštenje, pouzdanost, povjerenje i građanska hrabrost. Time akumuliraju društveni kapital (pojam koji je 150
godina poslije skovao Amerikanac Robert Putnam), bez kojeg demokracije ne mogu ni nastati niti se konsolidirati na dulje staze.

Društveni kapital, to je ono čega u Hrvatskoj ima još u premalom broju. Postoji određena deficijencija, određeni nedostatak osnovnih demokratskih principa i normi, kao i međuodnosa među ljudima, te "znanja" o demokraciji i demokratskim odnosima. To je povezano i s četvrtom, Habermasovom pretpostavkom o javnosti kao o "mediju demokratske samorefleksije".

Nadalje, integriranost u međunarodne institucije povećava stabilnost vanjskog okruženja nužnog za demokraciju. No, Merkel primjećuje kako vezanje uz određene vojne i sigurnosne saveze nije garancija za demokraciju (primjerice NATO), kao što je i autoritarni Portugal mogao opstati u NATOu do sedamdesetih godina. Merkel konstatira kako je:

Povijesno gledano, Europska Unija (EU) i organizacije koje su joj prethodile pokazale su se najuspješnijima u međunarodnom ukotvljavanju demokracija. Rano priključivanje Njemačke i Italije ECSC-u (Europskoj zajednici za ugljen i čelik) 1951. godine te učlanjivanje postautoritarnih režima Grčke, Španjolske i Portugala osamdesetih stabiliziralo je te mlade demokracije, upravo kao što je ubrzalo i punu demokratizaciju novih istočnoeuropskih članica EU-a. Povezivanjem članstva u EU s visokim standardima ustavnih jamstava i demokratskih prava u zemljama-pristupnicama rezultiralo je vrlo snažnim poticajem gospodarskim i demokratskim reformama u tim zemljama. Takva gospodarska i institucionalna ukotvljenost u interese i vrijednosti koji se temelje na zajedništvu umnogome će stabilizirati deset novih članica EU-a iz srednje i istočne Europe primljenih 2004. godine. Kombinacija zajednice usmjerene na tržišnu ekonomiju utemeljenu na zajedničkim interesima i demokratskim vrijednostima čini EU jedinstvenim modelom u svijetu.

Manjkave demokracije, sa stajališta koncepta ukotvljene demokracije, su one demokracije kod kojih parcijalni režimi više nisu ukotvljeni. I ne samo to: pokazuje se da takvi režimi nisu samo prijelazno razdoblje, već mogu postati i ostati stabilnima dugo vremena, usprkos svojoj manjkavosti.

Merkel i Puhle razlikuju četiri tipa manjkavih demokracija: ekskluzivne (samo određena grupa ljudi odlučuje), domenske (određene grupacije vladaju, npr vojska i sl.), zatim neliberalne demokracije, u kojoj ne postoji učinkoviti sudski nadzor nad zakonodavnom i izvršnom vlašću, kao ni potpuna građanska prava, a vladavina zakona je okrnjena; te delegativne demokracije (u kojima izvršna vlast ima gotovo svu vlast).

Po toj klasifikaciji, kako je već napisano, Hrvatska je svrstana u grpu manjkavih neliberalnih demokracija. U ovom dijelu Europe, to su još i Albanija, Bugarska, Makedonija, Moldova, Rumunjska, Rusija, Ukrajina. Bjelorusija je autoritarni režim, Latvija je ekskluzivna demokracija, a Estonija, Poljska, Litva, Slovačka, Slovenija, Češka i Mađarska smatraju se liberalnim demokracijama. U manjkavim demokracijama najčešće su narušena građanska prava kao i sustav horizontalne odgovornosti i vladavine zakona, i to je najčešći podtip neliberalnih demokracija.

Koji su njihovi uzroci?

Uzroci su splet više okolnosti, kombinacija više različitih uzroka koji određenim akterima omogućuju da prisvoje vlast te okrnje princip vladavine zakona. Krenimo redom:

- Tijek modernizacije - ukoliko dolazi do ekonomske neravnoteže koja povlači sa sobom i društvenu neravnotežu i neravnotežumoći, formira se vlasnički sloj koji demokraciju vidi kao prijetnju svojim interesima

- Razina modernizacije - ukoliko je razina ekonomskog razvoja niska i velika asimetričnost u raspodjeli dobara, pojavljuje se i neravnoteža moći

- Gospodarski trendovi -
Ekonomske krize predstavljaju situacijske poticaje
institucionalizaciji manjkavosti u nekonsolidiranim demokracijama. To je u predsjedničkim i polupredsjedničkim sustavima često “povoljan trenutak” za specijalne zakone o izvanrednom stanju ili za predsjedničke ukaze. Vladanje ukazima često se proširuje izvan svojih ustavnih granica i ostaje na snazi i nakon što prestane potreba za izvanrednim
stanjem.

- Društveni kapital - ako se kapital akumulira po etničkim i vjerskim linijama, vjerojatnost pojave manjkave demokracije je veća

- Građansko društvo - izostanak međusobnog povjerenja svih aktera u društvenom i političkom procesu sprečava razvoj demokracije, i ne samo to:
Pomanjkanje međusobnog povjerenja otežava oblikovanje
institucionaliziranog sustava političkih stranaka, interesnih grupa i asocijacija u građanskom društvu. Bez tih institucija, nema ni važnih posredničkih potpornja za korištenje političkih prava i zaštitu građanskih prava. U takvom kontekstu, karizmatska i populistička opravdanja za manjkave obrasce demokratskog odlučivanja postaju obećavajućom alternativom u osiguranju javne potpore

(slučaj naših hrvatskih populista i populističke politike)

- Izgradnja države i nacije - po Zakošeku, uspješno prevladano u doba Domovinskog rata

- Tip bivšeg autoritarnog režima - Ukoliko je režim utjecao na političku kulturu (a jest), takva društva bit će sklonija izbjegavanju principa vladavine prava i uvođenju sustava "međusbnog nagrađivanja"

- Modalitet tranzicije - način demokratske promjene, odozgo, odozdo , ili širokom legitimacijom naroda

- Političke institucije:

Što autoritarno naslijeđe (primjerice klijentelizam, patrimonijalizam
i korupcija) jače “neformalno” oblikuje obrasce interakcije između elita i stanovništva, to je novim, “formalnim” institucijama teže postići da budu pozitivno vrednovane i standardizirane. Neformalne institucije prijete da razbiju funkcionalnu šifru formalnih, demokratski legitimiranih institucija, te da ih izopače i istisnu. U bitnim domenama odlučivanja demokracija tad može funkcionirati samo u skladu s nelegitimiranim, neformalnim institucijama i pravilima koja proturječe načelima demokratske pravne države. Takve manjkavosti formalnih demokratskih institucija produbljuju se kroz uobičajene obrasce ponašanja u društvu kao što su klijentelizam, patronaža i korupcija.

- Međunarodni i regionalni kontekst, to jest vanjskopolitička stabilnost

Merkel na kraju upozorava kako manjkave demokracije ne moraju biti nužno prijelazni i nestabilni režimi, dapače, mogu razviti stabilnu strukturu i postati trajni. U društvima niže obrazovne razine ili u društvima u kojoj je klijentelizam i korupcija na visokoj razini, veliki broj ljudi uspjet će stvoriti stabilne veze i smatrat će tu formu demokracije primjerenim rješenjem za gomilu problema u postautokratskim društvima. Kao prioritet, tada trebaju biti širenje mreže djelotvornog školstva i obrazovanja, pravne države i građanskog društva.

U situaciji u kojoj se danas nalazi Hrvatska, sa snažnim naslijeđem iz autokratskih struktura Jugoslavije i SKJ, kao i s nerazvijenom demokracijom, niskom razinom znanosti i obrazovanja, snažno uvoznim gospodarstvom, ekonomskom krizom koja itekako prijeti, korupcijom i klijentelizmom, te voluntarizmom koji je prožeo ne samo vladajuće strukture i strukture moći, nego i široki sloj građanstva, uz nepostojanje jedne demokratske političke kulture, treba svakako sistematski i analitički dobro sagledati gdje smo i koje su nam slabosti. Potrebna nam je jedna dobra SWOT analiza, koja obuhvaća i našu snagu, ali i naše slabosti, naše mogućnosti, ali i prijetnje koje treba shvatiti ozbiljno. Potrebna nam je snažna građanska inicijativa i građansko djelovanje, na mikrorazini, i građanska svijest o situaciju u kojoj se nalazimo i što želimo postići od naše zemlje. Želimo li demokraciju i građanska i politička prava? Želimo li zemlju izvrsnosti? Želimo li zemlju u kojoj se može dobro živjeti?

Ovo je bio pokušaj jedne mini- SWOT analize u kontekstu teorije postkomunističke transformacije. Otvaram raspravu.

Reference:

1. Podaci za Bertelsmann Transformation Index:
Bertelsmann Stiftung, BTI 2008 — Croatia Country Report. Gütersloh: Bertelsmann Stiftung, 2007.

2. Merkel, W.: "Embedded and defective democracies" , Democratization, volumen 11, br 5, prosinac 2004., str.33–58.
Autorizirani prijevod u: Merkel, W.: "Ukotvljene i manjkave demokracije", Politička misao, volumen XLI, (2004.), br. 3, str. 80–104.

3. Grimm, S., Merkel.W.: War and Democratization: Legality, Legitimacy
and Effectiveness, Democratization, Vol.15, No.3, June 2008, pp.457–471

4. 15. rujna - Međunarodni dan demokracije
Što učiniti? Nasljedstvo Saveza komunista Jugoslavije. Rekapitulacija hrvatske demokratske tranzicije

http://hyeronimus.mojblog.hr

Komentari

S nekim stvarima se

S nekim stvarima se apsolutno slažem. Međutim, postoji i podtekst demokracije.

To su zajednički interesi i ciljevi. U Hrvatskoj nedostaje svijest o tome, i zato svatko vuče na svoju stranu. Hrvatska je podijeljena na interesne skupine kojima demokracija služi samo kao igračka za ostvarivanje interesa. Recimo, u Hrvatskoj je održan samo jedan referendum na državnoj razini — onaj za samostalnost.

Koncenzus postoji tek oko nekih stvari (kao ulazak u NATO, EU, gradnja cesta...) ali to su stvari koje nije tako teško prihvatiti i progutati.

Oko mnogih drugih stvari ponašamo se kao gladni psi koji se bore oko oglodane kosti, nitko ne želi popustiti, a brojni kompromisi su nužni, pogotovo u zemlji koja ima tako ograničene kapacitete kao Hrvatska.

Razumljivo je to: stoljećima smo bili kmetovi, polurobovi; vladali su drugi, a prava je vještina bila nešto zmuljati i oteti mrvice sa stola gospodara (ako ne od njega, onda od susjeda). Tako se preživljavalo. Nije bilo nikakvog utjecaja naroda na politiku, i politika ih nije ni zanimala (a i nije bilo neke politike, zapravo...)

Podjela između stranaka i građanskih inicijativa je umjetna. Konačno, i stranke čine udruženi ljudi. Građanske inicijative se okupljaju isključivo ad hoc, da promoviraju neko specifično pitanje.

Treba samo ponavljati mantru: it's economy, stupid.. Sve se na kraju izražava u novcu, svaki interes je izraziv u novcu i obično iza svake namjere stoje neki novci.

Da vjerujem u boga, rekao bih neka nam bog pomogne, ali čini se da ćemo morati sami tvrdo prizemljiti...

Tko je glasao

Svaka čast @Hyeronimus,

Svaka čast @Hyeronimus, uložio si prilično truda. Dnevnik zapravo nije moguće komentirati jer zahtjeva nekoliko novih dnevnika a ne komentare.
Zadržimo se na fatalizmu.
Nisam barem 50 prošlih dana na pollitika.com koliko bih htio. Jednostavno mi je posao takav da sam negdje od 10.12.2008. do prekjučer radio 10 i više sati dnevno uključivo i dobar dio subota i nedjelja.
Međutim, desatak prijatelja i poznanika širom RH su već u međuvremenu na "neplaćenom" tj. pred otkazom; znam ženu koja u 54-oj godini ubrzano uči talijanski (njemački govori i piše odlično) e da bi otišla u Italiju dvoriti na 6 mjeseci neku bogatu baku i tako se nada obitelj izvući iz nedozvoljena minusa... - sin dobio otkaz, muž na minimalcu inače 100%-tni invalid pred otkazom ili mirovinom (ako ju shodi) - firma pred stečajem...

Nema razloga za optimizam, ne samo u RH nego uopće!

Pogledaj što mi je prije par dana stiglo "čudima elektronike; navodno napisao Bora Čorba:

Predsedniče Obama, okreni se ka nama.
Pogledaj nas garavi, mi smo dobre naravi.
Nas su Srbe j....i i kad nisu trebali.
Mi smo se kuražili, sami k...c tražili.
Molimo te leba ti, nemoj nas i ti j....i.
Vi ste crnci k....i, nećemo izdurati.

Zahvalan srpski narod!
:::::::::::::::::::

Kada bolje razmisliš, dragi moj virtualni prijatelju, i ako mi minusima ne sprže komentar; - zar Ti se ne čini da je nekolicina pajaca koji su imali plaću 264 puta beću od Busha-a ubila cijelom svijetu svaki i najmanji tračak optimizma za barem slijedećih 10 godina?

Hyeronimus, dolazi vrijeme odluka, velikih odluka. Obama je prikazan i pokazan kao sam Spasitelj osobno; Isus Krist svjetskog spasa gospodarstva i čovjek koji će kao spriječiti raspad svjetskog gospodarskog i financijskog sustava!!??

Ja u to ne vjerujem ali ću mu do groba biti zahvalan ako nas spasi od III SVJETSKOG RATA!

Tko je glasao

Političko - korporativne

Političko - korporativne strukture u RH imaju sve veći utjecaj, a situacija se svakim danom sve više radikalizira. U situaciji u kojoj su naši "stručnjaci" sposobni proizvesti na desetke raznih strategija i planova, te zakona, dok se nijedan dokumenat ne provodi, zaista nam nedostaje strateškog razmišljanja i djelovanja.

Strateška razmišljanja i djelovanja se provode dosljednije nego igdje u svijetu:

1. čin - klasična boljševička faza otimanja, likvidacije i eliminacije neprijatelja toga i organizacija revolucionarne neprikosnovene uloge partije;

2. čin NEP, nova ekonomska politika - sama partija daje svojim članovima da organiziraju mali izlazak iz ekonomske krize i kada to dosegne po neprikosnovenu ulogu partije kritične točke slijedi eliminacija tih članova i svega skupa (sve pod Holjevcem u zagrebu i svuda u SFRJ nakon 1971.g.);

3. čin širenje baze avangarde na šire napredne snage i prožimanje masa novim valom revolucije koji je najbolje označiti kulturna (hedonistička, bonvivanska, jebačka ...) revolucija sa samo upravljanjem na zajednički / tuđi račun i na dug kao glavnom tehnikom i tehnologijom;

4. čin spašavanje revolucije nastavkom istog i instalacijom henesijevaca protivno izborima (Zagreb, najveće tvrtke i banka, Vlada ...) - nakon srbijanskog razbijanja ex SFRJ i juriša na sve (upad u monetarni sustav ...) zajedno sa Markovićevim paketom mjera sve osvojeno se prevodi u privatno vlasništvo, eliminiraju se smetnje (tvrtke, poslovanja ..) ...

5. završni čin - Rohatinski HNB, Luković ZABA, Linić i Šuker itd. vlast i uži krug zajedno sa stranim ortacima dovode kontinuitet do kraja i sada upravo otimaju za svoj uži krug sve raspoložive novce i uzurpirano upravljanje ... sve je opet u rukama (moskovskog/hensijevskomešetarskog) jezgra revolucije samo ovaj put isključivo za njihove potrebe a sve ostalo ide u 3pm, uz pljesak i podršku na otvorenoj sceni ovim igračima koji uspjevaju nositi tu slavnu zadnju fazu napretka i uspjeha, sve truboelitbe i elitne snage su oduševljene, uz izuzetke na prste, a mase podvojene, ili izrazi oduševljenja i revolucionarne podrške ili skepsa.

Ili pojednostavljeno - otimanje i hapanje svega te preobražaj u sve elegantnije i jednostavnije tehnike upravljanja, a sve drugo je nebitno i smetnja pa neka konačno ide u 3pm.

Ili krajnje jednostavno - bonvivanski pristup na najvišoj svjetskoj razini (maršal na čelu kolone a vjerne revolucionarne snage slijede).

Tko je glasao

Posljednjih dana i tjedana

Posljednjih dana i tjedana sve nas zahvaća neki čudni fatalizam: sve više i više je očito da zemlja nepovratno srlja u gospodarsku propast, a time i u politički i društveni kaos (iako se nadam da to neće biti tako). S druge strane, vlasti kao da uopće nije stalo da nešto suvislo poduzme po tom pitanju, oporbu, na kafkijanski način, ionako ni nemamo. vec godinama se ovako prigovara vlasti, pace prigovori su bili i zesci, pa cemu bi se danas itko oko toga uzbudivao kada je pojava gospodarske propasti svjetska?

Tko je glasao

Da ništa u determinizmu

Da ništa u determinizmu nije slučajno, pokazuje i to da se gotovo istovjetna teza može naći u srpskoj Strategiji realne prijetnje iz 1993. gdje piše “Hrvatska je kao država osuđena u dugoj agoniji umrijeti”. Dakle, nema nikakve razlike između srpskog strateškog
cilja i stavova hrvatskih pseudointelektualnih sljedbenika okupljenih na Trgu bana Josipa Jelačića dana 19. veljače 2001., kao i onih europskih determinista koji su otvoreno govorili da su protiv Hrvatske države na početku njezinog osamostaljenja. Fenomenologiju modela proizvodnje ustaša, ili donkihotovski sindrom sa svoje tri inačice – svjesna provokacija, pouzdani izvor i provokator i njegova uloga vrlo razložno opisao je novinar Slobodne Dalmacije Duško Čizmić Marović dajući opis opsesivne vezanosti za “hrvatski fašizam” Viktora Ivančića. Za njega kao upornog, neumornog i tipičnog medijskog proizvoditelja ustaša od 1990. pa nadalje, Marović piše: “No, koliko takve tvrdnje Ivančiću donose?
Vrlo mnogo! Prvo, oslobađaju ga od obveze svake sustavnije analize fenomena o kojemu piše, jer što je fašizam – zna se. Drugo, opravdavaju i najbizarnija njegova pretjerivanja te izostanak svake samokontrole i ljudskog obzira, on samo reagira na europski
neprihvatljive pojave!
A pri tako grubom terenskom radu nema ni uvjeta za normalna građanski obzir, ni instrumenata za preciznija mjerenja... Napokon, osigurava mu monopol na antifašizam,
Jer ako je o fašizmu progovorio najranije i najtvrđe – što je najvažnije, pritom je čitavo desetljeće bio nepogrešiv – većinski će mu paket antifašističkih dionica pripasti ako već ne na osnovu nasljedstva, a ono pak po osnovi dosljednosti...”
Izravnim rječnikom Duško Čizmić Marović odgovorio je tko i kako u Hrvatskoj proizvodi fašizam, a time i donkihotovski sindrom i zato on naglašava: “Lažni je antifašizam laž na djelu, čiju se snagu nikad ne smije podcijeniti. Jer ona je tolika da djelotvorno proizvodi fašizam i tamo gdje ga nema.
Ako su fašističke potjernice logične, antifašističke su nedopustive... Komunistička ljevica – koja je na antifašizmu izgradila civilizacijski ugled – to nije shvatila, i već bi i to bio dovoljan razlog njezina silaska s povijesne scene. A taj je problem malo gdje još aktualan kao u Hrvatskoj. Ponajviše zbog načina na koji se hrvatska ljevica obračunala sa hrvatskim fašistima... no, razornu snagu Ivančevićeva malograđanskog antifašizma ne može objasniti ni puka dijalektika malograđanske laži, ni sva opća mjesta iz povijesti ovdašnjih sukoba.” Medijski uzgajivači “ustaškog kupusa” očito nisu ni pokušali razumjeti što im je Marović htio reći.
Kako se Hrvatska može obraniti u medijskom ratu i od determinizirane inverzije vrjednota sačuvati svoju opstojnost na političkoj karti svijeta? Nikako drukčije nego se oduprijeti medijskoj obmani, da prošlost i budućnost nisu bitni, a da sve što nam treba je ovaj trenutak, ova virtualna sadašnjost. U bitki koja Hrvatima u idućih desetak godina (do 2015.) tek slijedi, preporuka može biti samo jedna – ne dozvolite da vam deterministi inverzijom izbrišu povijest, a osobito onu s kraja 20. stoljeća – ako se to dogodi prestat će te postojati!
A da bi se tome uspješno oduprli, a time i dalje postojali – osvijetlite svoje dostojanstvo!

--------
Crni

"Neki političari su duševni bolesnici pa od države prave ludnicu!"

Tko je glasao

Osim što je ovaj gornji

Osim što je ovaj gornji tekst puki copy- paste iz Domazetove knjige "Gospodari kaosa", početak citata na 475. strani (a ne samostalni tekst gornjeg autora), ne vidim kakve to veze ima s mojim dnevnikom?

Tko je glasao

Nije u potpunosti

Nije u potpunosti copy-paste, a očito je kako ipak čitaš i njega. Nekidan si malo drugačije pričao.
Naveo sam taj dio knjige, jer kad bih staviom samo link znaš da ga ne bi ni pročitali, jer je napisao Domazet, zar ne;)
A ima i te kakve veze s tvojim dnevnikom.

--------
Crni

"Neki političari su duševni bolesnici pa od države prave ludnicu!"

Tko je glasao

Ako i je copy-paste... dobro

Ako i je copy-paste... dobro je odabran!

Tko je glasao

Osim što je ovaj gornji

Osim što je ovaj gornji tekst puki copy- paste iz Domazetove knjige "Gospodari kaosa", početak citata na 475. strani...
Vidi, vidi, a sve kao ne čitamo takve autore... nedavno mi 'popio' mozak zbog toga :)

cogito ergo sum

Tko je glasao

Najvjerojaatnije nije čitao

Najvjerojaatnije nije čitao već je spretan prepoznati drugačiji stil i malo se "poigrati".

http://www.scribd.com/doc/7218166/Gospodari-Kaosa-Kaos-401-536

4. Kopiranje cjelokupnih a autorskim pravom zaštićenih tekstova i članaka bez prethodne dozvole autora je u cijelosti zabranjeno. To jednostavno ne smijete raditi. Ako vidite da to netko drugi radi, upozorite i zamolite da prestane, odnosno da ispravi svoj tekst. Zbog neovlaštenog kopiranja zaštićenog sadržaja vaš korisnički račun može biti ukinut.
5. Ograničeno kopiranje unutar granica "primjerene upotrebe" je dozvoljeno. Razumno pravilo je da je dozvoljeno kopiranje do tri paragrafa iz teksta normalne veličine.
6. Kada citirate materijal koji nije vaš vlastiti, molimo vas da uključite link kada je god to moguće. Također, koristite blockquote tag kako bi izdvojili kopirani materijal od vlastitog teksta. Obavezno istaknuti izvor teksta (link na izvornik ili naznaka izvora i autora ako nema linka).

izvadak iz pravila pollitika.com

Tko je glasao

Pa di si mi rektore. Ti mi

Pa di si mi rektore. Ti mi se samo javljaš kad su u pitanju gramatičke pogrješke i navođenje pravila i zakona.
I kao što prije navedoh- komentar nije u potpunosti copy-paste. Ipak sam se malo poigrao.

--------
Crni

"Neki političari su duševni bolesnici pa od države prave ludnicu!"

Tko je glasao

To što ne čitam "takve

To što ne čitam "takve autore" ne znači da ne znam koristiti internet. Vidi npr ovo: http://www.scribd.com/doc/7218166/Gospodari-Kaosa-Kaos-401-536

Tko je glasao

Za korištenje Interneta

Za korištenje Interneta Bravo 5!
Reci mami da može biti ponosna na tebe.

--------
Crni

"Neki političari su duševni bolesnici pa od države prave ludnicu!"

Tko je glasao

Potrebna nam je snažna

Potrebna nam je snažna građanska inicijativa i građansko djelovanje, na mikrorazini, i građanska svijest o situaciju u kojoj se nalazimo i što želimo postići od naše zemlje.

Zasto ne na nacionalnoj razini?

UZDP-Tiaktiv

Tko je glasao

Pa i na nacionalnoj razini,

Pa i na nacionalnoj razini, ali budući da svaki građanin nije baš predsjednik vlade, jel, mislim da je puno važnija ta mikrorazina, osim toga, pod "građanskim inicijativama" ne podrazumijevam samo politički aktivizam kroz političke stranke, nego bilo koju i bilo kakvu političku i društvenu inicijativu, forma grassroot demokracije.

Tko je glasao

Razumio sam sta

Razumio sam sta podrazumijevas.

No, na temelju cega zakljucujes da je ta razina puno vaznija? Ne vidim argumente na temelju kojih bi dosao do tog zakljucka. Meni se pak naime cini da dokle god nemamo uredjene temelje politicke zajednice, da je zapravo bezpredmetno raspravljati o lokalnom nivou. No interesira me temelj tvojeg zakljucka.

UZDP-Tiaktiv

Tko je glasao

U Ustavu Republike Hrvatske

U Ustavu Republike Hrvatske piše da vlast pripada narodu. Jedno od glavnih principa koji su bitni da demokracija funkcionira (dakle, barem jedno od onih Merkelovih parcijalnih režima), odnosi se na građansko društvo i građansku demokraciju. Ako vlast pripada narodu, a narod čine građani ove zemlje, onda je temelj demokracije na najnižem nivou, među građanima, sva legitimnost ostalih, "viših" političkih institucija proizlazi iz toga.
Dakle, temelj političke zajednice su građani i građansko društvo, a ne političari i političke "elite".

Tko je glasao

Dakle, temelj političke

Dakle, temelj političke zajednice su građani i građansko društvo...
Je, barem bi tako trebalo biti, ali...
a ne političari i političke "elite".
U praksi se događa baš ovo.
Zanimljiv apsurd, ako ga smijem tako nazvati, zar ne?

cogito ergo sum

Tko je glasao

Pa nije apsurd, jer takvo

Pa nije apsurd, jer takvo stanje nije palo s neba. Takvo stanje ima svoje uzroke i posljedice, a isto tako ima i metode kojima takvo stanje treba mijenjati - ukoliko je demokracija manjkava, u Merkelovom ali i doslovnom smislu.

Tko je glasao

Zbog cega gradjani ne bi

Zbog cega gradjani ne bi mogli djelovati i na nacionalnoj razini udruzeni?

UZDP-Tiaktiv

Tko je glasao

Zar sam rekao da ne mogu?

Zar sam rekao da ne mogu?

Tko je glasao

Pa i na nacionalnoj razini,

Pa i na nacionalnoj razini, ali budući da svaki građanin nije baš predsjednik vlade, jel, mislim da je puno važnija ta mikrorazina,

Iz ovog sam shvatio kako po tebi nacionalna razina i mikrorazina nisu jedno te isto, dok si istovremeno naglasio:

Potrebna nam je snažna građanska inicijativa i građansko djelovanje, na mikrorazini, i građanska svijest o situaciju u kojoj se nalazimo i što želimo postići od naše zemlje.

Dakle.

Djelovanje na nacionalnoj razini ti se iz nekog razloga ne svidja ili si se lose izrazio. Mozes li pojasniti u cemu je problem?

Ja osobno naime smatram da je kjuc upravo na djelovanju na nacionalnoj, ne na mikrorazini i zato te sve ovo ispitujem.

Jel me razumijes?

UZDP-Tiaktiv

Tko je glasao

Razumijem, ali ne znam što

Razumijem, ali ne znam što zapravo time želiš reći i čime želiš poentirati.

Ja tvrdim da je mikrorazina "važnija" utoliko što se građansko i demokratsko društvo i politička kultura razvija među građanima. Politika se ne bi smjela samo događati u lijepo uglancanim salonima u Saboru ili na Trgu žrtava fašizma, već među građanima, među "običnim" ljudima. Tek kada bude izgrađena ta osnovna politička kultura (kao jedan od pet parcijalnih režima bez kojih ne ide ništa), tek onda ćemo imati sređenu situaciju svugdje, na kraju krajeva, i nacionalna razina je sastavljena od mnogo mikrorazina.

No, čini mi se da me ne shvaćaš. Kad govorim o mikrorazini, ja ne govorim samo o političkim aktivnostima i kandidiranju za recimo gradsko ili općinsko vijeće. To je samo jedna stvar, ali ne govorim o tome, govorim o onoj osnovnoj političkoj i društvenoj aktivnosti između ljudi. I tvoje propagiranje "PoliWiki-a" je također djelatnost na mikrorazini, između ljudi.

Ne smatram da je jedina kod nas dozvoljena politička aktivnost u političkim strankama na nacionalnoj razini. To tada nije demokracija, to je tada partitokracija, i samo uklapanje u vladajuću političku strukturu, a ne doista i demokratska transformacija u otvorenije i liberalnije društvo.

Tko je glasao

hyeronimus

hyeronimus

složio bih se s tobom u činjenici da partitokracija nedozvoljava na nižim razinama političku aktivnost koja nije u skladu s ciljevima koje je partija zacrtala na višoj razini jer i kad član neke stranke koji vidi određene nebuloze koje se rade nedozvoljavajumu da iskače, jer to šteti ili se prelazi prek toga kao da nije bilo rečeno a suština je da nema efekta jer mali ljudi koji i misle glavom nisu u mogučnosti nešto promijeniti jer su nadglasani stranačkom mašinerijom koja je kontrolirana s vrha partije,poslušnicima koji zbog svog parcijalnog interesa uništavaju sve ono što može ili bi u budućnosti moglo da ugrozi njihov status ili položaj

Tko je glasao

Ja tvrdim da je mikrorazina

Ja tvrdim da je mikrorazina "važnija" utoliko što se građansko i demokratsko društvo i politička kultura razvija među građanima.

Aha. Znaci da je:

Potrebna nam je snažna građanska inicijativa i građansko djelovanje, na mikrorazini,

samo tautologija, s obzirom da ne postoji drugi oblik gradjanskog djelovanja osim te razine.

Jer je po tebi i gradjanska inicijativa na nacionalnom nivou isto tako mikrorazina. Jesam li te sad dobro shvatio?

BTW, inace se mikroraznima smatra LOKALNOM razinom, pa odakle moje nerazumijevanje tvoje terminologije.

UZDP-Tiaktiv

Tko je glasao

Pa nije baš tautologija.

Pa nije baš tautologija. Jer i dalje mikrorazinom smatram onom gdje se ljudi svakodnevno susreću. Budući da je samo vrlo mali dio ljudi u vladi i saboru, očito je da većina ljudi može napraviti neki pomak upravo na mikrorazini, a ne na makrorazini.
Pritom nacionalnu razinu ne smatram "manje važnom", kao što pokušavaš implicirati, nego samo naglašavam da i nacionalna razina prolazi iz mikroodnosa, a osim toga, svatko treba napraviti pomak tamo gdje može, zar ne?
Osim toga, naglašavam ponovno, kad govorim o "građanskoj inicijativi", ne mislim isključivo na političke akcije. I lovačko društvo, npr može biti škola demokracije , ako se u njemu razvija princip tolerancije, dijaloga i kulture (jer netko treba donositi odluke). Te elementarne političke kulture nam nedostaje. Naravno, ovo s lovačkim društvom mislim ozbiljno, ali i namjerno karikiram kako bi me lakše shvatio. :)

Tko je glasao

OK. Kuzim te. No, pazi sad.

OK. Kuzim te. No, pazi sad. Cisto za primjer. Imas Bandica. Bandic se izvlaci na pravnu drzavu. I sto je najgore, legitimno se izvlaci. Imas zagrebacke cetvrti koje nosi taj isti Bandic i ciji je Bandic bog i batina. Onaj ko talasa o volji velikog mocnika, nestaje. Ako hocemo rjesavati sustinski probleme i najmanjeg kvarta u Zagrebu, jednostavno moramo otkloniti uzrok cijele bolestine, a to je Bandic.

Ako hocemo maknuti Bandica, a svi se pozivaju na pravnu drzavu, onda moramo rjesiti problem pravne drzave, odnosno pitanje nacionalne razine.

Istina. Daleko je lakse uzeti uski fokus na lokalnom i onda derat kolko ide. No, opravdavaju li rezultati svu muku kroz koju pojedinci tada nuzno prolaze?

Iskustvo mi kaze da je uvijek mudrije udariti u uzrok, koliko god da taj uzrok bio velik. I onda i bolest nestaje. Forsiranje ignoriranja konteksta, gdje kazemo da nam je samo lokalna stvarcica bitna, a da zanemaujemo medjuovisnost o visoj igri, nije model projekata koji nadahnjuju, vec naprotiv, opcenito eliminiranje simptoma samo iscrpljuje, isfurava ideju pirove pobjede i daljnjeg onemocenja javnosti.

Upravo zbog toga vjerujem da je ipak mudrije pucati na nivo gdje je i sustina problema, a to je nacionalni nivo. Jeste, zadatak je daleko veci, no nismo mi ti koji biraju redosljed, vec stvarnost kako god zastrasujuca da bila.

UZDP-Tiaktiv

Tko je glasao

Mislim da nas dvojica

Mislim da nas dvojica govorimo o različitim razinama. Ja govorim o elementarnoj političkoj kulturi, i građanskom društvu, koji je temelj za bilo kakvu demokraciju, bilo na lokalnom, bilo na nacionalnim nivou, dok ti govoriš o konkretnom političkom organiziranju. Ovo tvoje ima veze s ovim mojim, utoliko što je za bilo kakvo suvislo demokratsko političko organiziranje potrebno razviti to građansko društvo. Tebi je valjda poznat taj pojam.

Tko je glasao
Tko je glasao

Nije? pa nisi li ti aktivan

Nije? pa nisi li ti aktivan u udruzi za demokratizaciju politike? Nisi li upravo ti taj koji se zalaže za "stajanje iza svog imena i prezimena"? Kako onda to da ti nije poznat pojam "civilnog" i "građanskog" društva? To je conditio sine qua non.

Tko je glasao

Pa valjda je vec solidnom

Pa valjda je vec solidnom broju ljudi jasno da su stare snage avangarde, nakon njima nespretnog i neugodnog pada berlinskog zida u dogovoru sa ortacima iz Srbije aranzirale jedan prigodni rat, da bi se uspostavila situacija u kojoj smo dobili drzavu i demokraciju.A oni zadrzali vlast i jasno zamijenili kapitaliste koje su njima slicni popljackali ili postrijeljali 1945-1947.Ako ih je sto i ostalo od 1941-1945.
Kakva je demokracija to je stvar ukusa, ali drzava kao i ona prije, ocekivano nije sposobna za samostalno gospodarsko egzistiranje.
Razlog je u tome sto su opet pogodni, prigodni i redovito poslusni, ali nepismeni na celu njene tranzicije.Dok se ne uspostavi drzava u kojoj vlada pravo i znanje ( znanost) umjesto svih partijskih i suseljansko/kumskih podjela funkcija i tudjeg ( citaj sitnozubanskog ) novca, mozemo samo zavrsiti u bankrotu.Sve drugo bi bilo ravno najmanje Nobelu iz ekonomije, ako ne i matematike.
Stoga bi bilo OK barem do zadnjeg ne inzistirati sa Partijskom demagogijom koja i dalje tvrdi kako Zemlja NIJE okrugla, vec zurno i bez srama zvati glasno: Pomooooooooc!!!
Broj raspolozivih camaca ( casha) za spasavanje putnika sa Titanika je ogranicen.Vecina se gomile ionako nece najbolje izvuci.No to je sasvim OK,Ta vecina je svojim glasanjem upravo i dozvala tsunami.Bilo bi nepravedno da ih dobar dio taj tsunami i ne podavi.

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Novi dnevnici

  1. Plenković nastavlja izgubljenu Arbitražu s MOL-om, da bi krivnju za 5 milijardi kuna gubitka svalio s MOST-a i B.Petrova na HDZ od ppetra komentara 16
  2. NAŠA MISIJA od petarbosni4 komentara 0
  3. ŠEFovi reformiraju Republiku Hrvatsku od aluzija komentara 2
  4. Hrvatski nacionalni interes i kako ga steći od Feniks komentara 32
  5. Vrh HDZ-a onemogućava HDZ-u preuzimanje vlasti od ppetra komentara 3
  6. Može li Trump doživjeti i preživjeti inauguraciju od sjenka komentara 15
  7. Kao i hrvatsku državu, INU je prodala detuđmanizacija od MKn komentara 15
  8. Putevi i stranputice: Dvije godine mandata Kolinde Grabar Kitarović od sm komentara 6
  9. Fašizacija hrvatskog društva nesmetano napreduje od Feniks komentara 12
  10. Svemir je integralni organizam; uključuje i Kolindu od bube komentara 6
  11. Leakovina - Autodanuncijada - Nije li ljevica preživjela dovoljan broj 'Markovina'? od doza komentara 4
  12. iskustvo proizvodi vrijednost preživljavanja od aluzija komentara 0
  13. Božo Petrov i MOST napravili su 250 puta veću štetu RH, nego Hanžeković svojim ovrhama i spinovima od ppetra komentara 22
  14. Stop formatiranju diskova od robot komentara 13
  15. čovjek (SLUGA) MORA biti pokoran i poslušan čovjeku (ŠEF) od aluzija komentara 0
  16. dama s hermelinom i još 86 000 umjetnina od indian komentara 7
  17. Šteta od preko 5 milijardi kn građanima RH, traži ostavku Bože Petrova i hitnu akciju DORH-a od ppetra komentara 14
  18. Je li 2016. za Hrvatsku prijelomna godina? od vkrsnik komentara 11
  19. Politika Donalda Trumpa: ako su znanstvene činjenice suprutne mojoj politici, treba ukinuti znanost od Zoran Oštrić komentara 23
  20. O bankrotu ljevice u doba globalizacije od Zoran Oštrić komentara 4
  21. Međunarodni kazneni sud od Zlatno doba kap... komentara 1
  22. Veleizdaja Ustavnog suda RH od sjenka komentara 11
  23. Igra Plenkovića i Petrova, MOST-a i HDZ-a, odigrana na Badnjak, vulgarna je kao gluma Frljićevih glumica s državnom zastavom od ppetra komentara 5
  24. Izgubljena arbitraža: Upravljačka prava u INA-i nije predao Sanader, nego hrvatska vlada od sm komentara 49
  25. satnica obiteljskog preživljavanja od aluzija komentara 0

Najkomentiraniji dnevnici

Tko je online

  • bet
  • Laganini
  • ppetra
  • Quinquaginta
  • tenor

Trenutno online

  • Registriranih korisnika: 5
  • Gostiju: 34

Novi korisnici

  • F1
  • valentino
  • justiceforall
  • sandy199
  • Puležan