Neovisni, ali ne i neutralni

Izuzetnim zalaganjem gradonačelnika Zagreba i njegove ekipe iz poglavarstva (povezanih narodnom nošnjom i nekulturom), Zagreb je konačno uključen u Europsku mafijašku rutu. Turisti iz cijelog svijeta sada mogu, uz Siciliju, i u Zagrebu osjetiti strah za svoj život i imovinu.

Izuzetan doprinos u dobivanja statusa mafijaškog grada dala je i Zagrebačka policijska uprava te Zagrebačko općinsko i županijsko državno odvjetništvo. Zahvaljujući svima njima, brojni počinitelji kaznenih dijela ostali su nepoznati i nekažnjeni te dalje rade na mafijaškoj promociji grada Zagreba.
Tako imamo slučaj pokušaja mafijaškog razvoda braka. Uz novac i ucjenu kupljeni su: hitna pomoć, bolnica i policija. Žena je nasilno odvedena iz stana i tjedan dana prisilno provela zdrava u ludnici. Samo zahvaljujući javnosti i tisku slučaj je otkriven i žena spašena ludila.
Suprug od silne “sreće” naručio svoje lažno ubojstvo. Ubojstvo, kako je i dogovorio s lažnim ubojicom nije uspjelo ali je uspjelo skrenuti pozornost s stvarnog pokušaja likvidacije supruge preko ludnice.
Teškom mukom su odvjetništvo i policija odvratili javnost od nauma da se protiv: supruga, doktora, dilera kokaina i ubojice povede istraga i eventualni sudski postupak. U obranu ovog kriminala morao se uključiti i Predsjednik RH. On je javno stao na stranu kvarnog supruga Iveka.
Kao posebna turistička atrakcija svakako su Zagrebačke ceste. Na ulazu u ceste turiste dočekuje bivši direktor Igor Rađenović. On ih vodi kroz opljačkano poduzeće do restorana prehrane gdje ih nudi sirom i vrhnjem te im prezentira revizorska izvješća. Po povratku prestrašene turiste dodatno šokiraju Ljubićić i Bandić. Oni iskaču s bejzbol palicama iz mračnih kutova.
Nažalost, trenutno su osobe koje su za njih mlatile palicama u pritvoru. Naime, htjeli su naplatiti premlačivanje Igora Rađenovića. Pa ljudi moji, ne može to tako. Premlačivanje je bilo za imidž grada i to Ljubičić ne misli platiti. Policija će dečke omekšati i pustiti.

Za turiste jakih živaca u noćnim satima, Zagrebačke ceste organiziraju posjet svojim ispostavama u kojim se promatra “isparavanje” šljunka.
Policija je svoj doprinos turističkoj atrakciji grada Zagreba dala u prezentaciji dugih cijevi. Naime, povremeno u dogovoru sa organiziranim kriminalnim skupinama priređuju se pljačke banaka ili benziskih servisa.
Turisti mogu snimati pljačku, bijeg ali i uspješno postavljene policijske ophodnje s dugim cijevima.
Jedino što turisti a i građani ne mogu vidjeti su uhićenja počinitelja kaznenih dijela, odnosno rezultate uspješno postavljenih dugih cijevi.
Trenutno se intenzivno radi na utvrđivanju točne satnice i mjesta kaznenih dijela, kako bi se turiste moglo obavijestiti da pravovremeno zauzmu dobra mjesta za promatranje. DORH, kao posrednik između policije i organiziranih skupina jamči uspješnost dogovora.
Za razliku od turista, novinarima nije dozvoljeno pisanji i snimanje kaznenih djela. Gledati mogu ali o tome pisati, ne mogu. Za kriminalnu propagandu zadužena je nacionalna televizija. Ona ima velike zasluge da se “dobar” glas daleko čuje. Samo zahvaljujući njima svijet je doznao da su teroristi i ubojice “rvatski” nacionalni heroji.
Novinari koji ne poštuju ta nepisana pravila te pišu istinu dobiju po glavi. Njima i njihovim obiteljima prijeti se smrću
Nakon strave u cestama zagrebačka mafijaška ruta vodi do bolnice Dubrava. Tu ih dočekuje Ravnatelj Kliničke bolnice "Dubrava" Milan Kujundžić.
Kujundžić je poznat kao veliki ljubitelj ustaških grobova. Finim i biranim riječima, u narodu poznatim kao “preseravanje”, ravnatelj će cijenjene ljubitelje mafije upoznati s nepotizmom u bolnici. Kao primjer takvog odabira šefova u bolnici navodi se dr. Anđelko Vrce.
Vrce od svog ravnatelja preuzima turiste i vodi ih kroz svoj odjel. Na odjelu nema puno Vrcinih pacijenata, oni su uglavnom na osunčanom Mirogoju. Ono malo na odjelu krivo se liječi zbog krive dijagnoze.
Vrce se žali na teške uvjete rada u bolnici. Kako Anđelko kaže, kolege mu zavide i na sve načine pokušavaju prekinuti sjajan niz promašaja. Samo zahvaljujući ravnatelju i “našim” u politici radim i napredovati ću dalje.
Uz malu nadoplatu turisti mogu upoznati sadašnjeg ministra a nekadašnjeg gospičkog grobara, Milinovića. On turistima priča o čvrstim, lančanim vezama doktora i osumnjičenih za ratne zločine.

Zadnju večer turistima u čast, gradonačelnik priprema koncert kamene zvijezde Thompsona. On nježno pjeva u ubojstvima svojih bližnjih dok statisti iz pasivnih krajeva u publici glume fašiste.

U pripremi za tisak su dva priručnika namjenjena turistima: Kako spaliti čovjeka s dvije suhe slamke i Rušenje helikoptera spužvicom Vileda. Ovo zadnje namjenjeno je arapskom tržištu i trebalo bi smanjiti troškove terorističkih akcija.
Toliko o “sjajnim” uspjesima Zagreba, pogledajmo malo kako ne vlada vlada.

I službeno je vlada na odmoru. Taj odmor je samo privid. Članovi vlade skinuli su odjela i kostime, maskirali se i krenuli u praćenje cijena. Ne baš cjelokupne cijene već jedan njen dio. Marže.
Informaciju o praćenju cijena dobio sam od visokog (bio košarkaš) izvora blislog Vladi (portiru) a koji je želio biti anoniman.
Isto tako neslužbeno doznajemo da je praćenje urodilo plodom. Poticaji su uloženi u Red bul a i u neke jače poticatelje. Viagru.
Zbog tih poticaja proizvođači su visoko poletjeli i hebe im se. Da bi mogli zadržati status morali su povećati cijene.
Vlada sada imam problem. Boji se da insistiranjem na smanjenju cijena ne osjeti učinak Red bula i viagre.

Pored cijena vlada ima problem i s Sinjem. Tamo se ljudi još uvijek spremaju na obranu od turaka. Vrijeme je da im se objasni da Turska više nije opasnost i da se šubare ljeti ne nose.
Premijer i Predsjednik nisu željeli doći na sinjsku smotru ratnika. Ipak su odrasli i prestali se igrati rata kopljima. Ljepše se igrati vojnim kamionima i sličnim igračkama za nabavu.
Nedolazak Sanadera na Sinjsu alku, neki tumače kao, “bolestan je”. Tu tvrdnju demantirao je Ministar Milinović izjavom: “Premijer Sanader je jedna od najzdravijih osoba u Hrvatskoj, to vam tvrdim kao ministar zdravstva”.
Koji crni humor. Pa, svatko pametan, a još i bogat, neće priznati Milinoviću da je bolestan. Da ga Milinović lijeći u sistemu kojem je na ćelu?
Da mu Vrce utvrđuje dijagnozu i propisuje terapiju?
To si Ivo neće dozvoliti. Ako bude potreba i kad potreba bude, Ivi će Andrija negdje u Austriji osigurati liječenje dostojno čovjeka. Ovo u Hrvatskoj ionako je samo dio mafijaške rute.

Neka se samo Milinović veže lancima za svoje zdravstvo i neka ne zaboravi sedam kuna poreza za cigarete. Taj porez, da je i dvadeset kuna, ne može ispraviti štete koje su razne vrce napravile zdravstvu i hrvatskim građanima.
Ovaj horor mora prestati. Hrvatskoj su žurno potrebne reforme, ne samo zdravstva. Potrebne su nove snage. Ovome što hrvatskom vlada građani ne vjeruju .
Hrvatskoj su potrebni alkari ali ne za alke i turke. Alkari se trebaju boriti protiv korupcije, kriminala i bezvlašća. Nesposobne i pokvarene treba ukloniti.