Hrvatska za 5

• Dnevnik ispred.hr - Ned, 13/03/2011 - 23:59
• Glasujte
  20 Up Down
• Komentari 33 dodaj komentar

Ogled "Hrvatska za 5" Dr. Saše Poljanec Borić dio je teksta koji je pod naslovom "Hrvatska 2020." objavljen u tjednom magazinu Večernjeg lista, Obzor, od subote, 05. ožujka 2011. Budući da tekst, zbog prostornog ograničenja u Obzoru, nije objavljen u cijelosti, MojGlas sa zadovoljstvom članovima i simpatizerima donosi na uvid integralni tekst:

Određivanje razvojnog formata

Planiranje razvoja Hrvatske do 2020. godine predstavlja ne samo racionalan nego i nužan posao, jer se danas može objektivno sagledati ključni parametar koji će vidljivo i nevidljivo utjecati na razvoj zemlje a to je ulazak u Europsku Uniju. Predvidljivi utjecaj ove činjenice može se sažeti u dva međusobno povezana mehanizma: a) rast pritiska za potvrđivanje svih vrsta građanskih prava i b) jačanje važnosti društvene suradnje na temeljima prava. Funkcionalno promatrano, gotovo je neizbježno da porast građanskih zahtjeva i s njim povezan pritisak za porastom „potražnje“ za pravnim postupanjem, ne proizvede i porast realne uloge lokalnih zajednica u dinamičnom procesu daljnje modernizacije hrvatskog društva koja je, u globalizacijskim uvjetima, neizbježna.

Stoga nema dvojbe da ključ razvoja zemlje u sljedećih 9 godina leži u interakciji između društvenih vrijednosti i javnih politika koje će u uvjetima jačanja građanskih prava afirmirati naša država, javne institucije te lokalne samouprave i poduzetničkih poduhvata koje će na našem nacionalnom teritoriju razvijati domaći i strani poduzetnici. Zbog toga svako planiranje razvoja u Hrvatskoj do 2020. godine mora uzimati u obzir činjenice: a) da će broj razvojnih aktera biti puno veći nego dosad; b) da će povećana gustoća razvojnih aktera povećati količinu razvojnih interesa u opticaju, c) da će hrvatski javni sektor u cjelini upravljati procesom u uvjetima „koridorne“ zemlje. Predvidivo je, naime, da će, u gotovo cijelom naznačenom vremenskom horizontu, Hrvatska biti jedina zemlja iz tzv. „Zapadnog Balkana“ koja će de facto i de iure biti članicom EU. Pored navedenih političkih i društvenih „funkcionalnih“ parametara razvoja, nesumnjivo je da svako planiranje razvoja Hrvatske do 2020. godine mora uzeti u obzir činjenicu da je hrvatska nacija u bitnom već tipična europska nacija jer je „demografski stara“. Ova društvena činjenica koja karakterizira sve suvremene europske političke nacije može se smatrati kontinentalnim društveni kodom s kojim ćemo se, u Europi, tek morati naučiti boriti. Stoga planiranje razvoja Hrvatske do 2020. godine mora predviđati barem dvije okolnosti: a) prilagođavanje teritorija starenju nacije, b) prilagođavanje teritorija migracijama radno sposobnog stanovništva iz drugih zemalja.

Kad se sve navedeno skupa zbroji upravljanje razvojem neće biti niti lagano niti jeftino. To dalje znači da će oni koji budu upravljali razvojem morati racionalizirati proces tj. osloniti se u većoj mjeri na znanje, te voditi računa o efikasnosti i ekonomičnosti procesa. Ove okolnosti utjecat će na pojačano društveno usvajanje tzv. načela zasluge kao kriterija za društveni uspjeh. Zbog toga se dosta uvjerljivo može zaključiti da će se u razdoblju do 2020. pokazati što znamo i umijemo kao društvo znanja u epohi globalizacije. Okvir je postavljen. Pravi je razvojni izazov što je njegov pozitivni poticaj za hrvatsko društvo danas.

Pet načela za izvrsnu Hrvatsku

S obzirom da je u novinskom tekstu nemoguće nadugo i naširoko raspravljati o svim dimenzijama tako složene teme kao što je to nacionalni razvoj, ovdje se valja baviti načelima više nego li ekonomskim sektorima i „investicijskim“ programima, jer je razvoj dobar samo onda kad proizvodi promjene koje svaki pojedini čovjek povezuje s „ boljim mogućnostima za sebe i svoje obitelji te za svoj unutrašnji društveni krug“ (Ščančar, 2004). U tom je smislu razložno planiranje nacionalnog razvoja svesti na jednostavno pitanje: Na kojim načelima valja planirati razvoj da bi se do 2020. godine živjelo u Hrvatskoj za 5 u postojećim mrežama gradova i sela? Evo i najkraćeg mogućeg realističnog odgovora. Hrvatska za 5 moguća je ako se u razvojem upravlja na temelju 5 ključnih načela a ta su:

Voda za sve
Krajolik za sve
Znanje za sve
Zdravlje za sve
Energija za sve

Naravno, kad se ovako postave prioriteti stvari istovremeno izgledaju jednostavno i prihvatljivo te apstraktno i odbojno. Ipak, kad se 5 gore navedenih načela stavi u odnos s teritorijem i dostignutom razinom ekonomske razvijenosti mjerene BDP-om na pojedinim dijelovima nacionalnog teritorija, stvari postaju puno jasnije ali, istovremeno, i složenije. Ukratko, postaju predmet politike. Zašto? Stručno rečeno zato što na svim dijelovima nacionalnog teritorija ne postoje isti demografski, funkcionalno-nodalni, socio-kulturni i, napokon, ekonomski uvjeti za implementiranje gore navedenih načela. Narodski rečeno zato što postoje „napredni“ i „pasivni“ krajevi i prosvijećeni i neprosvijećeni političari. U tim je uvjetima bitno znati da načela moraju biti prilagođena realnim uvjetima kako se razvojne vizije ne bi pretvorile u razvojne halucinacije. Kako smo se ovog posljednjeg imali prilike nagledati kroz recentnu povijest koju svi pamtimo a počinje s betoniranjem Salone, Obrovcem i Koksarom a završava, kako se čini, s „resortima“ i golfovima i tvornicom staklene vune, korisno je, na ovom mjestu, opisati kratko pokazati kako primijeniti načela u našem društvenom kontekstu.

Kratki opis tema i problema u primjeni načela

Što, dakle, danas u Hrvatskoj znači načelo „voda za sve“? Prije svega ovo: nema privatizacije vodne infrastrukture i vodnih resursa. Tko to u Zagrebu predlaže nakon 20 godina privatizacije ne razumije da je tranzicija s ulaskom u EU završila i da negdje, u tržišnoj ekonomiji, mora postojati efikasan javni sektor. U Hrvatskoj za 5, koja je dio EU, mi možemo birati originalna rješenja. Jer živimo u demokraciji. Pa zašto onda ne bismo pokušali uspostaviti efikasno poslovanje u nacionalnom vodnom gospodarstvu ? Kao dijelu efikasnog javnog sektora. I zašto taj potez ne bismo afirmirali kao naš moderni „genius loci“ iliti „brand“? Načelo „voda za sve“ znači i ovo: čuvamo strateške rezerve vode. Do unedogled. Stoga, ne gradimo odlagališta otpada na krškom terenu i pazimo da nam naftovod koji prolazi preko strateških rezervi vode kao što je to slučaj, primjerice u Gorskom kotaru, nije nigdje i nikada šupljikav. Napokon, načelo „voda za sve“ znači i ovo: obnavljaju se dotrajali vodovodi u svim naseljima u Hrvatskoj. I u Vrbovskom i u Zagrebu i na Lastovu.... Vodu za život trebamo svi i u tom smo svi isti. Prema tome, dok nema novog vodovoda u Vrbovskom, nema nove vode ni za golf na Srđu. Jer obje stvari financira država tj. porezni obveznici. ... Tko ne razumije taj problem neka prouči neke od osnovnih rasprava o demokraciji. Jer, čim se više čita tim postaje jasnije da nije u redu uzimati svima da bi pili samo neki. Naprotiv, u redu je uzimati svima da bi pili svi. To je ta ljepota demokracije i izvorna veza: vode i poreza. Koju mora dobro razumjeti svaka Vlada RH. Jer inače neće dugo opstati na vlasti. Sad je vjerojatno jasnije kako jednostavno načelo postaje politika. I to teška. Ali, s druge strane, nitko nije rekao da je izvrsnu Hrvatsku lako napraviti. Bitno je da nije nemoguće. A nije ako ...... postoje načela.

Krajolik za sve? Tema je složena kao i voda a prostora za raspravu sve je manje. Ipak, primjeri će dočarati neke probleme na koje, ovdje i sada, čovjek može naići ako se drži ovog načela. Svi ćemo se složiti da je Jadransko more lijepo, plaže još ljepše a najljepše tamo gdje se borova šuma spušta tik do mora, iliti modernim rječnikom rečeno: pomorskog dobra. Ali, već se dulje vrijeme postavlja pitanje kako pristupiti moru ako je sve pod koncesijama koje država i lokalna samouprava dijeli šakom i kapom vlasnicima nekretnina u neposrednoj blizini „pomorskog dobra“ a milijuni apartmanskih ležaja domaćih ljudi smješteni su „poviše magistrale“? To mi se pitanje nametnulo dok sam šetala pješčanim plažama jezera Huron u Kanadi „poviše“ kojih je bilo nebrojeno puno privatnih kuća u slikovitim šumarcima, koje su posjedovali poprilično dobrostojeći Kanađani, a na plaži nije bilo niti jedne koncesije. Jer svi imaju pravo na krajolik. Radi zdravlja nacije. Slična stvar je i u Švicarskoj, nema ograđivanja alpskih tratina ... jer je štetno za ekonomiju i lokalne zajednice. Takva su im načela....A radi se o državama koje imaju BDP po glavi stanovnika preko 30 000 dolara. I izrazito su kapitalističke. Dakle, može se kad se hoće. Samo, treba imati načela. To s tim krajolikom u demokraciji i tržišnoj ekonomiji koja baš ne razumije načela, može postati zaista naporno pitanje jer političari počnu umišljati da je „u šoldima sve“. Npr. na Cvjetnom trgu u Zagrebu ali, vidi se i u Splitu na Marjanu. U Zagrebu npr. misle da je sasvim OK izgraditi kuću usred bloka koji je gotova urbanistička cjelina. Postupak je jednostavan. Smanje se građanska prava onima koji su već vlasnici stanova u postojećem bloku i poveća automobilski promet u povijesnoj jezgri grada tako da uzme dio povijesno formirane pješačke zone po kojoj šeću i mladi i stari i bogati i oni koji to nisu.... Radi se o jedinstvenom pristupu zaštiti baštine koja, zna se, predstavlja urbanu inačicu vrijednog krajolika. I o klasičnom primjeru javne politike za čistu jedinicu. Paradoks je u tome da tu jedinicu zaslužuje gradonačelnik koji stalno „prolazi“ a morao bi pasti. Jer ima jedinice iz skoro svega. Da stvar s prolazom u uvjetima lošeg razumijevanja načela predstavlja u Hrvatskoj dosta velik problem pokazuje i primjer Splita. Tamo, naime, misle da je prolaz zagarantiran ako se raskupusa gradska park-šuma koja predstavlja „krajolik za sve“ zato jer gradonačelnikova druga žena nema posla. To je jedan tipičan primjer kako slabo razumijevanje načela o važnosti krajolika, koje su već pred 40 godina smislili Švicarci, može imati loše posljedice za većinu nezaposlenih. Ali je nesumnjivo da je korisno za rješavanje partikularnog problema nezaposlene supruge.

Zaključak

Vjerujem da je ovom kratkom raspravom pokazano kako primjena načela koja predstavljaju temelj za razvoj izvrsne Hrvatske do 2020., godine u svakom koraku zadire u duboka i teška pitanja ekonomske, društvene i političke stvarnosti u Hrvatskoj. To što je rasprava napisana sažeto i mjestimično s humorom valja prije pripisati ograničenom formatu teksta nego li realnom formatu problema. Zbog toga, prije kraja teksta, valja spomenuti tri ostala načela koja ovdje, zbog objektivnih ograničenja prostora, nije bilo moguće dovesti u relaciju s trenutnim stanjem stvari. Načelo „znanje za sve“ sugerira spoznaju da je u uvjetima dinamičnog razvoja privatnog školstva za sve bitno i održavanje jakog javnog srednjeg i visokog školstva. Isto tako za sve je bitan i razvoj javnog sustava multimedijalne edukacije u udaljenim otočnim i skrivenim kontinentalnim ruralnim zajednicama jer taj sustav predstavlja ključ za održavanje obrazovane domaće društvene strukture u velikom broju malih gradova i ruralnih naselja. Bez obrazovane domaće društvene strukture nema razvoja viših oblika ekonomija koji uključuju i ekonomiju doživljaja na većini resursno vrijednih ruralnih lokacija u Hrvatskoj. Ukratko ne može se htjeti razvijati turizam na otocima i istovremeno zatvarati gimnaziju na Malom Lošinju! To jednostavno ne ide skupa. Sličan argument može se primijeniti i za primjenu načela „zdravlje za sve“, jer je posve jasno da primarna znanstvena zaštita ne predstavlja samo preduvjet ravnomjernog društvenog razvoja čitavog nacionalnog teritorija nego i ključ za konkurentsku borbu u prihvatu visoko kvalificirane radne snage iz trećih zemalja izvan velikih gradova u Hrvatskoj. Napokon, načelo „energija za sve“ sugerira ubrzano usvajanje održivih i kreativnih rješenja koja vrednuju raznoliki karakter našeg teritorija, objektiviziraju kapacitet potrošnje energije u uvjetima sniženih stopa rasta koje se očekuju u zemljama EU u nadolazećim godinama te uzimaju u obzir potrebu očuvanja slikovitosti malih naselja u specifičnim regionalnim krajolicima kojima obilujemo. Umjesto da se, kao sad, planiraju graditi samo zato da napajaju umjetno stvorene „resorte“ koji će živjeti tek dva mjeseca…dok traje sezona.

Izvjesno je da bez razumijevanja i pažljivog i postepenog usvajanja gore navedenih načela nećemo dekodirati pozitivni impuls koji za Hrvatsku sad i ovdje predstavlja ulazak u EU. Zato ova načela valja usporediti i vrednovati u odnosu na ostala razvojna načela o kojima se raspravlja u našim političkim strankama povodom izlaska na izbore. S tim u vezi bilo bi dobro doznati zna li netko neku našu stranku u kojoj se uopće raspravlja o načelima razvoja hrvatskog društva?

Dr. Saša Poljanec-Borić

• Dnevnik ispred.hr - Ned, 13/03/2011 - 23:59
  
• Komentari 33
• 2281 čitanja
  Pošalji poruku autoru
  dodaj komentar