Tagovi

Hrvatska u tranziciji, 2006.-2010.

Ovaj post je prenesen s Eclectica.

Upravo objavljen, vrlo zanimljiv izvještaj EBRD-a 'Život u tranziciji II' koji opisuje rezultate istraživanja o kvaliteti života u tranzicijskim zemljama, u nekim segmentima lijepo prikazuje Hrvatsku, pokazuje da su ljudi prilično pogođeni krizom, pokazuje značajno smanjenu vjeru u budućnost, i kvantificira mnoge stvari (primjerice, odnos prema institucijama) za koje smo kvalitativno znali

Prenosim vam neke rezultate ovog velikog i izrazito atraktivnog istraživanja. Istraživanje, provedeno krajem 2010., je uključilo 29 zemalja u regiji u kojoj EBRD djeluje - tzv. tranzicijskih zemalja, plus pet zapadnoeuropskih usporednik država: Francuska, Njemačka, Italija, Švedska i Velika Britanija. 

Ispitanike se pitalo koliko je na njih utjecalo  gospodarskog usporavanja i kako su zadovoljni svojim životima.

Više o istraživanju možete naći ovdje.

Tranzicijske zemlje su Srednja Europa i baltičke zemlje (gdje smo i mi uvršteni), Jugoistočna Europa, Istočna Europa i Kavkaz, Središnja Azija, te Rusija i Turska.

Pa evo nekih rezultata:

1. Optimizam, zadovoljstvo i utjecaj krize.
-- Skoro 60% domaćinstava je izjavilo da je bilo u zadnje dvije godine zahvaćeno barem jednim negativnim utjecajem u smislu tržišta rada i prihoda, za razliku od nešto preko 40% za prosjek tranzicijskih zemalja
-- Nešto manje od 50% stanovnika je zadovoljno životom ('Uzevši sve u obzir, sada sam zadovoljan životom'), pad od oko 5% od 2006. na 2010. Zanimljivo, npr. iako je broj zadovoljnih u Sloveniji veći (oko 60%) i pad je bio znatno veći (oko 12%). Postotak zadovoljnih je nešto manji nego u Turskoj, Slovačkoj, Češkoj, Estoniji, Italiji, znatno manji nego u Švedskoj (oni su vrlo cool, oko 90%) Francuskoj, Njemačkoj, VB (70-75%)
-- Zadovoljstvo životom je palo za sve dobne grupe, ali izrazito za mlade 18-39 godina, sa oko 70% na ispod 50% ispitanika
-- Velika razlika između zadovoljstva sadašnjim životom (oko 50%) i optimizma za budućnost (30%); kod većine zemalja, naročito onih u razvoju poput naše, je obratno, a 'lošije' u toj razlici od nas stoje uglavnom razvijene zemlje u kojima stanovnici misle da im je trenutno jako dobro, pa vjerojatno zato nisu optimistični oko budućnosti (teško je zadržati visoku razinu zadovoljstva)

2. Ajme demokracijo i fuj tržište! Naime, od 2006. do 2010. se značajno smanjio broj ljudi koji smatraju da je 'Demokracija preferabilna drugim političkim sustavima' (sa oko 55% na 50%). Zanimljivo bi bilo znati koliko stratega naših političkih stranaka uzima u obzir ovu tužnu istinu kad rade izborne programe i pristupaju glasačkom tijelu koje izlazi na izbore iako misli da demokracija nije dobra ili ne izlazi na izbore 'jer demokracija nije dobra'.

No, još gore, svega 21% ljudi podržava i demokraciju i tržišnu ekonomiju ('Mnogi ljudi smatraju da nema za njih veze je li demokracija ili, u nekim uvjetima, autoritativna vlast, te da li je tržišna, ili, u nekim uvjetima, planska ekonomija')!

3. Klijentelizam i velikodušnost.
-- Vjerovali ili ne, srazmjeno smo malo klijentilistički raspoloženi, prema indeksu 'vlastitog interesa na prioritetno trošenje budgeta', naime % ljudi koji zagovaraju potrošnju upravo na ono na čemu sami imaju najviše interesa (stariji na mirovine, lošijeg zdravlja na zdravstvene usluge itd.
-- Vrlo visoko stojimo s obzirom na 'Indeks velikodušnosti' koji indicira koliko ljudi se spremno odreći dijela
svojih prihoda, ako bi novac bio korišten za poboljšanje dijelova javnog sustava koji smatraju da je prvi ili drugi prioritet za dodatnu državne potrošnje (značajno više od nas su npr. Švedska i Azerbejđan, ali je mnogo veća razlika od nas do npr. Slovačke, Litve i Mađarske.

4. Tolerantnost također znatno veća nego sami to mislimo!
-- Religijska tolerancija izrazito visoka, svega oko 2,5% ispitanika je izjavilo da ne bi htjelo imati susjede druge religije, pri čemu su od nas 'bolje' samo izrazito razvijene zemlje (Francuska, UK, Švedska), a sve ostale tarnzicijske zemlje u Europi su lošije od nas, značajno lošije npr. Slovenija, Srbija, Mađarska (oko 5%) itd.
-- Slično je prema drugim rasama, gdje smo opet ispali velika gospoda, a još ponajviše u odnosu prema imigrantima.

5. Javne usluge.
-- Hrvati su srazmjerno zadovoljni s obzirom na javno zdravstvo, edukaciju, prometnu policiju, beneficije socijalne sigurnosti, a srazmjerno nezadovoljni s obzirom na sudstvo i naknade za nezaposlene
-- S obzirom na meku ili tvrdu korupciju u javnim uslugama (% ljudi koji koji kažu da je neformalno plaćanje obično ili uvijek potrebno u javnim uslugama - zdravstvo, policija, sudstvo...) stojimo relativno dobro spram ostalih tranzicijskih zemalja, ali vrlo loše s obzirom na ono čemu težimo: recimo 8% to kaže za prometnu policiju, što je znatno lošije od 3% u Sloveniji iil 1% u zapadnoj Europi, ali ipak znatno bolje od 11% u Mađarskoj, 12% u Slovačkoj ili 28% u Ukrajini, ako nas to tješi; nažalost 6% ljudi tvrdi da je potrebno potplaćivati u sudstvu (spram također 1% u zapadnoj Europi).
-- Promjena k od 2006. do 2010.:
- porast zadovoljstva javnim zdravstvom za oko 6% na sadašnjih oko 70%
- porast zadovoljstva prometnom policijom za 9% na 64%
- porast zadovoljstva fakultetskim obrazovanjem za 2% na 65%
- porast zadovoljstva beneficijama za nezaposlene za 25% na 64%
- ali pad zadovoljstva građanskim sudstvom za 6% na 35%

6. Povjerenje, koje je osnova za društveno tkivo i na koncu čak i institucije - pomalo kontradiktorni podaci, konkretno:
-- Opća razina povjerenja, iskazana kao '% ljudi koji misle da se ljudima u načelu može vjerovati' manja od prosjeka svih tranzicijskih zemalja (nešto manje od 30% vs. oko 35% za tranzicijske zemlje, i nešto preko 40% za zapadnu Europu)
- MEĐUTIM, u drugom skupu podataka, iako je ispod prosjeka 'hipotetsko povjerenje u druge' (kao gore), najviši od svih tranzicijskih zemalja (značajno veći čak i od nekih zemalja kontrolne grupe, konkretno Njemačke i Italije, a manje od Švedske, VB i Francuske) postotak stanovništva koji vjeruje da bi im izgubljeni novčanik bio vraćen! (oko 57%, za razliku od oko 12% u Mađarskoj, oko 28% u Turskoj, manje od 50% u Srbiji i Sloveniji, oko 23% u Češkoj ...)
-- Zanimljivo je da smo ispod prosjeka u smislu vjerovanja u 'unutarnji krug' (prijatelji, susjedi, obitelj), ali među najvišima u vjerovanju strancima (oko 60% ispitanika smatra da se može donekle ili u potpunosti vjerovati strancima ili osobama druge nacije ili vjere) (vs. npr. oko 25% za Češku ili Slovačku)
-- Razina povjerenja u institucije vrlo mala, najveća za vojsku i predsjednika (skoro 50%), crkvu (47-48%), policiju (oko 45%) ... najmanja za političke stranke, Sabor i Vladu (svi 5-9%)
-- Povjerenje u sve institucije je palo (neke i vrlo značajno, kao npr. Vladu, banke i financijski sustav, NGO-ove), a poraslo je jedino u inozemne investitore (malo) i predsjednika države (vrlo jako!)

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci