pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Osvrnuo bih se na jedan detaljčić koji promiče širokom auditoriju, a to su odnosi sa Srbijom. Naime, podsjetit ću da Hrvatska i Srbija imaju potpisan sporazum o zaštiti manjina, da je Hrvatska najveći dio toga Sporazuma ispunila, a Srbija - skoro niti jedan članak! Zaboravlja se da u Srbiji živi više od 100 tisuća autohtonih Hrvata (ne dijaspore, nego Hrvata koji su slijedom raznih igara, a ponajviše nesposobnošću hrvatske političke elite ostali izvan granica matične domovine) koji zaprepašteno gledaju kako se u Hrvatskom Saboru šepure razni pupovci, stanimirovići i ini, kako se obnavljaju kuće znamenitih Srba, kako u Srbiji djeluje Vlada RSK u egzilu s ciljem uspostavljanja "cjelovite" srpske države na teritoriju Hrvatske, dočim se Hrvatima jedino priznaje da postoje na teritoriju koji se danas naziva Srbija sa statusom nacionalne manjine, bez bilo kakvog sudjelovanja u vlasti. Može Sabor donijeti 100 milijuna odluka, ali ako ih neće provoditi (poput ovog sporazuma sa Srbijom), onda od ulaska u EU neće biti ništa ni za 50 godina.

Bez obzira na nesolidnost rada parlamenta/Sabora, uobičajenu nesolidnost pa i u usklađivanju sa EU te razumljivu koncentraciju na razna društveno-politička zbivanja, za primjetiti je da Hrvatska sigurno rekorder u najmanjem bavljenju stvarnih procesa usklađivanja sa EU. Sve zemlje su bile puno više zaokupljene time, pa su i sada zemlje koje zaostaju za Hrvatskom više zaokupljene.

Mi smo tako iskusna i uhodana zemlja da boli koga kofer što je već i za bivše koalicijske Vlade a sada još i više hrpa toga preuzeto, što je su cijela područja kao energetika, građevinarstvo, nebankovno financijsko tržište i razno već dobrano regulirano po evropskim pravilima tako da npr. u energetici već nema hrvatskog upravljanja nego bilo tko s bilo čim i od bilo kuda dolazi i ne samo da mu se mora odbriti proizvodnja struje nego i snositi rizici, kao što Francuzi ubiru vrhnje za ceste u Istri a Astaldi bez ičega. Još veće je ležernost oko primjene brojnih preuzetih propisa, ide se rutinsko kardeljistički, najprije zarade na najosnovnijim informacijama, koje se mogu naći i u NN i na internetu, zatim na bezbroj koruptivnih točki, zatim će se u prosjeku nakon 3-4 godine netko odlučiti nabaviti jedan legalni primjerak, zatim nakon prosječno 6 godina prevseti i tako dalje, uz naznaku da mi, za razliku od svih, sve preuzmemo odmah, dok jadne vodeće zemlje EU pojedine takve propise uvode u 3-5 faza, npr. od 1990.-2011.g., mi dakle to sve odjednom u jednoj godini, npr. 2006. i gotovo.

U prognozi tko će koga, vjerojatnije je da ćemo mi njih, oni već stenju i počinju deregulacije, a našu ležernost, superiornost i enormne zarade na tome što su njima teškoće nikad neće uspjeti shvatiti. Dok se oni uhodavaju u kardeljizmu nižeg stupnja, mi smo iskusni i u zrelim kardeljsitičkim fazama, prošli smo razne etape više, a podosta smo obavili i maoističke kulturne i druge revolucionarne etape. Ako se zainate, slučajno do stupnja da nas dugo ne uzmu u EU, oderati ćemo ih kao što ih dere Švicarska, samo na cestarini ćemo im uzeti veliku lovu i prodavati im znanje.

Prije neku godinu, predsjednik Društva sudskih prevoditelja je rekao da kad bi svi prevoditelji u Hrvatskoj tog trena uzeli prevađati samo dokumente EU-a ne bio mogli biti gotovi za 5 do 7 godina (citiram po sjećanju).