Tagovi

Hrvatska povijesna znanost o 1918. godini: izme?u ?injenica, tuma?enja i vrednovanja

Danas je u Hrvatskom institutu za povijest održan znanstveni skup Godina 1918.: prethodnice, zbivanja, posljedice (završni dio je sutra prijepodne). Odslušao sam ve?i dio izlaganja - nažalost, morao sam oti?i prije kraja, pa ne znam, da li je bilo zanimijivih diskusija kasnije.

Jedan od glavnih problema u istraživanju povijesti je složenost procesa, kojim se ?injenice razdvajaju od interpretacija. Ako biste se htjeli držati samo "golih ?injenica", povijest bi bila strašno suhoparna - jedva nešto više od kronologije! "Povijesne ?injenice ne postoje ni za jednog povjesni?ara, dok ih sam ne stvori" (E. H. Carr: Što je povijest?, Zagreb, 2004., str. 17) "Objektivnost u povijesti ne može biti objektivnost ?injenice ,ve? jedino objektivnost odnosa izme?u ?injenice i interpretacije, a to zna?i: izme?u prošlosti, sadašnjosti i budu?nosti. Jedino se najjednostavnije povijesne tvrdnje mogu procijeniti kao potpuno to?ne ili potpuno neto?ne." (str. 100)

Kakva pitanja povjesni?ar postavlja, i kakve odgovore daje, ovisi pak o njemu i ?imbenicima njegove okoline. "»Kad pokušavamo doznati ?injenice, pitanja koja postavljamo, a samim time i odgovori koje dobivamo, proizlaze iz našeg sustava vrijednosti.« (str. 109)" (str. 109) Povijesna znanost nije egzaktna - ali ipak, postoje granice izme?u znanosti s jedne, i pukih manipulacija ili diletantizma s druge. Me?utim, znanstvenici bi se posebno trebali ?uvati da od tuma?enja pre?u na vrednovanje - a ljudski, vrlo je teško toga se držati. Morali bismo barem jasno biti svjesni i nazna?iti, kada prelazimo na vrednovanje, da prelazimo u drugo podru?je, u druga?iji diskurs.

Prvi dio skupa obilježila je implicitna polemima izme?u dvojice prvih izlaga?a u vrednovanju postupanja hrvatske politi?ke elite u odluci da se u?e u državnu zajednicu sa Kraljevinom Srbijom 1918. godine. Ljubomir Anti? ukazuje da su svi akteri na hrvatskoj javnoj sceni, uklju?uju?i i Katoli?ku crkvu, bili pristaše jugoslavenskog ujedinjenja. ?ak i oni kojima bi pala na pamet misao o samostalnoj hrvatskj državi, tjerali su je od sebe jer je bilo jasno da ne postoji mo? da se ona ostvari. Istina je da su imali iluzije, ali potpuno razumljive u onim okolnostima. Jugoslavenstvo su prihvatili kao nuždu, a onda ga racionirali kao vrlinu. Na kraju rata, osobito, Hrvatska je bila na strani poraženih i nije imala valjanog izbora. S obzirom na te okolnosti, hrvatska se politi?la elita svoju povijesnu ulogu ispunila. Uspjeli su održati jedinstvo hrvatskog prostora - svako drugo rješenje zna?ilo bi njegovu podjelu.

Ivan Buli? je imao izlaganje o savezu Hrvatsko-srpske politike i bana Ivana Skerletza. On daje intepretaciju koju Anti? kritizira kao "projeciranje aktualnih spoznaja na prošle doga?aje. Kao i Anti?, on se poziva na ?injenice, ali bira druge ?injenice kao relevantne. On govori o kontinuiranim kontaktima Svetozara Pribi?evi?a sa Nikolom Paši?em, koji mu daje upute kako postupati. Hrvatska je politi?ka elita bila nesposobna nositi se s njihovim manipulacijama. Bavili su se marginalnim stvarima, nisu se snalazili i nisu mogli suprotstaviti srpskoj politici. Na kraju tajno i pod okriljem no?i organizirali odlazak u Beograd delegacije koja ?e prihvati ujedinjenje bez garancija autonomije.

Zaltko Matijevi? je u naslov svojeg izlaganja o djelovanju ?alnova Središnejga odbora Narodnoga vije?a SHS od listopada 1918. do sije?nja 1919. stavio Radi?evu sintagmu "guske u magli". Kao i Buli?, on isti?e kako su Svetozar Pribi?evi? i njegovi pristaše manipulacijama i prijetnjama primorali ostale na ujedinjenje, koje je prevelo Hrvatsku iz srednjeeuropskog povijesnog kruga u balkanski. Matijevi? ?ak dovodi u pitanje ina?e prihva?enu ?injenicu: da li je "Država Slovenaca, Hrvata i Srba" zapravo uop?e postojala?

Da li je hrvatska politi?ka elita 1918. postupala onako kako je bilo neminovno, ili je po?inila grešku? Zanimljivo je da su u prvih pet izlaganja svi izlaga?i spominjali Ivu Pilara i njegove spise i zalaganje za trijalisti?ko preustrojstvo Habsburške monarhije tijekom rata. Nažalost, Sre?ko Lipov?an je bio sprije?en gripom, pa nismo ?uli njegov o izalganje "Upozorenja koja u Hrvatskoj nitko nije htio ?uti: Pilarov spis Svjetski rat i Hrvati (1915./1917.)". Ta brošura nedovoljno je poznata i u stru?nim krugovima. Pilar je pogrešno predvidio blisku budu?nost (vjerovao je u pobjedu Centralnih sila), ali je kao vizionar sagledavao dugoro?ne trendove: novi europski rat nakon 20 godina i negativne rezuttate jugoslavenski orijentirane hrvatske politike.

Jure Krišto se u izlaganju o doprinosu crkvenih krugova stvaranju Države SHS tako?er iimplictno sporio s Anti?evom tezom. Iznosi da su i me?u crkvenim ljudima, kao i drugima, postojala reznolike ideje o budu?nosti hrvatskoga naroda i hrvatske države, o kojima se žestoko polemiziralo. Sve?enik Stipe Vu?eti? upotrijebio je žestoku biblijsku metaforu: "jugoslavenstvo je zmija postalvjena na hrvatsko stablo spoznaje dobra i zla". Pristaše jugoslavenstva, uklju?uju?i i Hrvatski katoli?ki pokret, prihvatili su tu zmiju.

Da li se me?utim radilo o tome da upozorenja Pilara i Vu?eti?a "nitko nije htio ?uti" ili su pak postojali drugi, objektivni uvjeti zbog kojih su njihove uši bile za?epljene? Nekoliko referata iznijelo je ?injenice koje potkrijepljuju Anti?ev stav da izbora nije bilo. Zdravka Jelaska Marijan prikazala je u kakvim je prilikama morala raditi Zemaljska vlada za Dalmaciju, formirana 2. studenoga 1918. Uvjeti su bili strašni: glad nakon slabog uroda, jake zime i suše 1916-1917, dostave hrane ne uspijevaju zbog plja?ki i talijanske blokade; širenje zaraznih bolesti (epidemija španjolske gripe); šverc, plja?ke i razbojstva; prodor talijanske vojske 3-16. studenoga, koja okupira velika podru?ja; priliv izbjeglica u Split; potpuni nedostatak novca (blagajna je ostala u okupiranom Zadru), prekid prometnih i telefonskih veza. U takvoj situaciji, Vlada procjenjuje da je ujedinjenje sa Srbijom pitanje opstanka, te šalje poziv Srbiji da pošalje vojsku, a 16. studenoga depešom traži od Narodnoga vije?a hitno ujedinjenje, ili ?e ga proglasiti sami. Izbora, jednostavno, nisu imali. (Anti? je spomenuo da su Dalmatinci to radili zato, da Dalmacija ne bude izgubljena za Hrvatsku!)

Hrvoje ?epo govorio je o rasporedu i djelovanju vojske kraljevine Srbije na podru?ju Hrvatske u studenom 1918..Srpske armije su 3. i 4. studenoga prešle Savu, Dunav i Drinu. Narodno vije?e, su?eno s neredima,plja?kom, dezereterstvom i revolucionarnim prijetnjama, zove srpsku vojsku da uspostavi red i mir. Me?utim, Stjepan Radi?e je tvrdio da se pristaše Svetozara Pribi?evi?a nerede ?esto insceniraju i preuveli?avaju, da bi opravdali taj poziv. Svejedno, srpska je vosjka do?ekivana u slavlju. Srpski izaslanik pukovnik Dušan T. Simovi? (onaj isti, koji ?e voditi državni udar 27. ožujka 1941.) došao je u Zagreb 13. studenoga, Na ideje predstavnika Narodnoga vije?a SHS o konfederaciji sa Srbijom, mirno odgovara kako je njegov prvi zadatak zaposjesti sva podru?ja za koja Srbija smatra da joj pripadaju, a samo na ostatuk se oni mogu opredjeljivati.

Dojenka skupa, Mira Kolar-Dimitrijevi?, dala je sustavni pregled socijalnih i privrednih razloga propasti Države Slovenaca, Hrvata i Srba, o kojima su i drugi izlaga?i govorili. Država je bila bez novca, moljakali su novac od lokalnih vlasti i imu?nijih pojedinaca; tiskani papirni novac vrlo brzo gubi na vrijednosti; seljaci zaposjedaju zemlju, sirotinja plja?ka trgovce, napada župne dvore i plemi?ke dvorce, prijeti revolucijom - prekidaju se veze grada i sela, u gradovima vlada glad; vojnici koji se vra?aju s fronte nailaze na o?ajnu situaciju - plja?kaju, stvaraju odmetni?ke grupe ("zeleni kader"); željeznica ne funkcionira; hara španjolska gripa; nema nikakve šanse da ?e država biti me?unarodno priznata.

Sve te ?injenice idu u korist Anti?eve teze da hrvatska politi?ka elita fakti?ki nije imala izbora. Navela je me?utim i greške koje je nova vlast radila: nije prihva?ena ponuda maršala Borojevi?a da do?e u Hrvatsku sa još discipliniranim trupama; povjerenik za industriju traži nacionalizaciju, što dovodi do "bijega kapitala" i zamiranja industrije; u mjesnim odborima Narodnog vije?a vodi se borba za prevlast, u kojoj pristaše Svetozara Pribi?evi?a istiskuju njegove protivnike. Na kraju, njen je zaklju?ak: "Šteta što je propuštena jedna velika šansa i što se tako bezglavo uletjelo u zagrljaj Srbije."

Me?utim - imaju?i u vidu prikazanu situaciju, da li je šansa zaista postojala? Ta procjena, ?ini mi se, ostaje previše podloža subjektivnom doživljaju. Meni se ?ini da je ve?ina izlaga?a, iako u njihovu znanstvenu kompetenciju ne treba sumnjati,, griješe smatraju?i da moraju tuma?enjima dodati vrednovanje - a da pri tome ne naglašavaju diskurzivni rez, koji time ?ine: kriterijie vrednovanja, naime, trebalo bi prvi propitati.

Komentari

Jako lijep prikaz. Naravno,

Jako lijep prikaz. Naravno, postavlja se pitanje kakve sve to ima vrijednosti "za danas", odnosno iz ishodišta neposrednoga "sutra" - a riječ je o našemu ulasku u punopravno članstvo EU (što je samo pitanje tehnike) ?
Dijelom si i sam odgovorio na ovo moje retoričko pitanje. Ja bih samo "nadopunio" iz vlastitog ishodišta da je to vrlo važno.
U bitnom smislu pitanje glasi:

Ili je Radić u pravu s "guskama koje idu u maglu", ili on u tomu nije u pravu.

Ako Radić u tomu jeste u pravu - tada Antić nije u pravu (i drugi).
Ako Radić u tomu nije u pravu, tada Antić jeste u pravu tj. objektivna situacija nalaže pragmatično postupanje, bez obzira na posljedice !
(Usputno, ne znam u kojoj se mjeri Antić znanstveno bavio ovim pitanjima, i kakve ima znanstvene reference za ovo područje ?)

Naravno, samim time ulazimo u malo "šire" razgovore.

Tko je glasao

@zdravko.gracin Ili je

@zdravko.gracin
Ili je Radić u pravu s "guskama koje idu u maglu", ili on u tomu nije u pravu.

Politika nije matematička logika - barem ne klasična dvovalentna logika. Ne vrijedi ili-ili. Eventualno budistička logika (četverostruka negacija).

Stjepan Radić je bio u pravu: nije se smjelo bezuvjetno prihvatiti ujedinjenje i srbijansku monarhiju.

Ante Pavelić stariji, koji je deklaraciju o tome pročitao pred regentom Aleksandrom, također je bio u pravu: da to nije napravljeno, Srbija i Italija zaposjele bi većinu teritorije. Hrvatska bi izgubila cijelu Dalmaciju i pola Slavonije, kao i Baniju, Liku i Kordun.

postavlja se pitanje kakve sve to ima vrijednosti "za danas", odnosno iz ishodišta neposrednoga "sutra" - a riječ je o našemu ulasku u punopravno članstvo EU

Neke analogije postoje, ali ne baš jake. Ovo je bila situacija revolucionarnih preokreta. Narodno vijeće zastupalo je samoproglašenu državu, koja nije imala šanse biti međunarodno priznata - svakako ne u željenim granicama. Strane vojske su bile na njenoj teritoriji, svoju vojsku nisu imali, mjesni odbori otkazivali su poslušnost Zagrebu, obični narod ih nije slušao i prijetio je revolucijom. Sve se riješavalo u nekoliko tjedana.

Ništa slično dakle našoj situaciji. Mene povijest zanima i sama po sebi, ne samo instrumentalno. (Mada, uvijek se nešto iz povijesti može naučiti - npr. neka politička zbivanja u Mezopotamiji u III. tisućljeću p.n.e. su vrlo zanimljiva.)

Međutim, da bi Hrvatska morala imati koncepciju i strategiju razvoja, u kojoj su ulazak u EU i eventualno NATO, odnosi sa IMF i WB itd. samo sredstava a ne cilj sam po sebi - razumljivo je samo po sebi!

Također: nemoguća je takva koncepcija mimo ekologističke paradigme. Što priznaje EU, a sada i SAD.

Zoran Oštrić

Tko je glasao

Kako vidim nije dotaknut rad

Kako vidim nije dotaknut rad jugoslavenskog odbora koji je na kraju krajeva bio zaobidjen u konacnici ujedinjenja. Moze se jos dodati kako nasi politicari nisu bili dorasli lukavstini Nikole Pasica koji je sve ustupke koje je dao odboru brzo prekrsio od same formulacije drzave do nacina na koji se ustav izglasava. Uostalom vidovdanski ustav je donesen samo prostom vecinom sto je suprotno odredbama krfskog sporazuma. Nadalje Korosec i spaho odigrali su u svemu tome svoju ulogu. Skup se izgleda ogranicio samo na neke dijelove propustivsi sagledati cjelokupnu sliku.

Tko je glasao

Spominjanje je naravno i

Spominjanje je naravno i Jugoslavenski odbor, uglavnom usput - možda ipak naprosto zato, što se o njemu već dovoljno zna i ne može se reći nešto novo.

Što se tiče "lukavština Nikole Pašića", jasno je - ali ostaje opet pitanje: a što su drugo hrvatski političari mogli? Hoću reći - lako je biti "lukav" kad imaš moć. :( Tj. zapravo i ne mislim da je on bio nešto naročito lukav - igrao je tajne diplomatske i političke igre, naravno, ali to je normalna stvar, svi su tada tako radili.

Zoran Oštrić

Tko je glasao

"Šteta što je propuštena

"Šteta što je propuštena jedna velika šansa i što se tako bezglavo uletjelo u zagrljaj Srbije."

Mene kod povijesne znanosti smeta malo njezina podložnost subjektivnosti i trenutnoj vladajućoj ideologiji, filozofiji, mentalitetu. Upravo taj problem "vrednovanja". NIsam stručnjak za povijest, ali je često vrlo...zabrinjavajuće...da o istom povijesnom događaju jedni govore "to je bilo tako", a drugi "to je bilo onako"...E, pa, lako je njima govoriti i filozofirati a tamo nisu bili. S druge strane, da su tamo bili, ne bi mogli biti objektivni, pa tako ulazimo u začarani krug u kojem sve ovisi kakvo je trenutno javno mnijenje i koja je vladajuća ideologija. Da parafraziram Kuhna, povijest po tom nedostatku egzaktnosti (Kuhn bi rekao, po nedostatku paradigme) nije uopće ni prava znanost :)

No, nećemo biti tako zločesti, ali opet, pitanje za milijun kuna je, postoji li do kraja objektivna povijesna znanost?
A možda je samo ključ rješenja taj da se o nekim stvarima može progovarati tek 200 godina nakon što su se dogodile...

Tko je glasao

@ Hyeronimus: pitanje za

@ Hyeronimus:
pitanje za milijun kuna je, postoji li do kraja objektivna povijesna znanost

Ma to ti je pitanje za deset lipa. :) Ne postoji. Najzad, objekt proučavanja (prošlost) je nešto nepostojeće... :(

Međutim, ipak postoji povijesna znanost (neki koriste termin "historija" za proučavanje povijesti, "historiografija" je uobičajen naziv za pisane o rezultatima znanstvenih proučavanja). Moramo biti svjesni da ipak postoji velika razlika između neminovne subjektivnosti koje se povjesničar-znanstvenik ne može posve osloboditi, i amatera koji pretendiraju da razumiju "bit povijesti" i izbacuju popularne parole i mitove kao neporecivu istinu. Nažalost, uvijek se nađe i onih znanstvenika koji svjesno prostituiraju vlastitu znanost za neki politički ili ideološki cilj.

To ovdje nije bio slučaj, ali kako rekoh - mislim da se treba suzdražati od vrednovanja, a više koncentrirati na tumačenja: ZAŠTO je velika većina hrvatske političke elite u to doba jugoslavenski orijentirana? A tu su i drugi akteri, koje opet danas nije popularno istraživati (nitko to nije spomenuo): npr., koliki su stvarno u narodu bili utjecaji ideja oktobarske revolucije i revolucija koje se upravo u studenome 1918. događaju u Mađarskoj i Beču? Zašto politička elita ne uspijeva uvjeriti nikoga od vojnika, koji se vraćaju s fronte, da se svrstaju u vojsku nove države? Ili to ni ne žele, bojeći se takve vojske koja bi se mogla okrnuti protiv njih (kao što se djelomice i događa, u "zelenom kadru")? Naime, opet ono što danas nije popularno - KLASNI pristup nedostaje: "politička elita" predstavlja građansku klasu (ili "stalež"), oko pet posto odraslih muškaraca koji imaju pravo glasa. Stjepan Radić gotovo je jedini među njima, koji zna i mari razgovarati sa seljacima, koji nemaju biračko pravo a čine veliku većinu stanovništva (i naravno vojnika).

Zoran Oštrić

Tko je glasao

zamalo sam otegao od smijeha

zamalo sam otegao od smijeha na komentare … nu ovo :
''ma Srbija je super kao i Nokia - sve manja i manja''

evo još

(Wikica) ...

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Novi dnevnici

  1. I meni je žao svih nevinih od drvosjek komentara 7
  2. porezoPrimci naredboDavci ŠEFovi od aluzija komentara 0
  3. VLASNITVO I UPRAVLJANJE NJIME - ius gubernandi od petarbosni4 komentara 5
  4. Ne prestanete li s „pomirbom“, zakrvit ćemo se još i više od Feniks komentara 21
  5. kobna diktatura ŠEFovanja - ažuriranje 2017-08-16 od aluzija komentara 0
  6. naređenje/izvršenje (a za NE poslušnost kažnjavanje) od aluzija komentara 0
  7. Vlada treba služiti građanima od Mucke komentara 0
  8. Porez na nekretnine u RH je agresija mainstream političara-na daljinski iz EU, na hrvatske građane i RH od ppetra komentara 13
  9. Sloboda je tu! A gdje smo mi? od boltek komentara 9
  10. enciklopedija ažuriranja (nacrt) od aluzija komentara 0
  11. Ustaško-revijalna komponenta proslave „Oluje“ izmještena iz Knina u Slunj od Feniks komentara 7
  12. Hrvatska je narodna demokracija, u čemu postoji kontinuitet posljednjih 45 godina od Zoran Oštrić komentara 14
  13. Godina 1941. za nas još nije završila, dok je za svijet godina 2050. već započela od Zoran Oštrić komentara 8
  14. ŠEFovi i paraŠEFovi od aluzija komentara 0
  15. Stanje Hrvatske Politika od AlexD komentara 0
  16. Sad je već sigurno: bliži se kraj ere benzinskih automobila od Zoran Oštrić komentara 26
  17. ŠEF NE MORA... a zašto zločesto nešto uradi od aluzija komentara 0
  18. gramatika ŠEFizma (vladavine ŠEFova) od aluzija komentara 1
  19. Krstičević i MORH, programom proslave"Oluje"napadaju Predsjednicu i hrvatske branitelje od ppetra komentara 2
  20. sutra zar neću biti živ od aluzija komentara 1
  21. VLASNIŠTVO od petarbosni4 komentara 1
  22. Preko ministra obrane Krstičevića, Plenković ruši „Inicijativu triju mora“ i K.G.Kitarović, jer smetaju njemačkim interesima od ppetra komentara 13
  23. Ukrasti Ubiti... hranu od aluzija komentara 0
  24. mene čovjeka spasi od aluzija komentara 1
  25. znanje za konkretni rad od aluzija komentara 0

Tko je online

  • Feniks
  • gledamokosebe

Trenutno online

  • Registriranih korisnika: 2
  • Gostiju: 19

Novi korisnici

  • Crvena
  • gived
  • AlexD
  • Voltron
  • IMOTA MORLAK