Tagovi

Hrvatska povijesna znanost o 1918. godini: između činjenica, tumačenja i vrednovanja

Danas je u Hrvatskom institutu za povijest održan znanstveni skup Godina 1918.: prethodnice, zbivanja, posljedice (završni dio je sutra prijepodne). Odslušao sam veći dio izlaganja - nažalost, morao sam otići prije kraja, pa ne znam, da li je bilo zanimijivih diskusija kasnije.

Jedan od glavnih problema u istraživanju povijesti je složenost procesa, kojim se činjenice razdvajaju od interpretacija. Ako biste se htjeli držati samo "golih činjenica", povijest bi bila strašno suhoparna - jedva nešto više od kronologije! "Povijesne činjenice ne postoje ni za jednog povjesničara, dok ih sam ne stvori" (E. H. Carr: Što je povijest?, Zagreb, 2004., str. 17) "Objektivnost u povijesti ne može biti objektivnost činjenice ,već jedino objektivnost odnosa između činjenice i interpretacije, a to znači: između prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Jedino se najjednostavnije povijesne tvrdnje mogu procijeniti kao potpuno točne ili potpuno netočne." (str. 100)

Kakva pitanja povjesničar postavlja, i kakve odgovore daje, ovisi pak o njemu i čimbenicima njegove okoline. "»Kad pokušavamo doznati činjenice, pitanja koja postavljamo, a samim time i odgovori koje dobivamo, proizlaze iz našeg sustava vrijednosti.« (str. 109)" (str. 109) Povijesna znanost nije egzaktna - ali ipak, postoje granice između znanosti s jedne, i pukih manipulacija ili diletantizma s druge. Međutim, znanstvenici bi se posebno trebali čuvati da od tumačenja pređu na vrednovanje - a ljudski, vrlo je teško toga se držati. Morali bismo barem jasno biti svjesni i naznačiti, kada prelazimo na vrednovanje, da prelazimo u drugo područje, u drugačiji diskurs.

Prvi dio skupa obilježila je implicitna polemima između dvojice prvih izlagača u vrednovanju postupanja hrvatske političke elite u odluci da se uđe u državnu zajednicu sa Kraljevinom Srbijom 1918. godine. Ljubomir Antić ukazuje da su svi akteri na hrvatskoj javnoj sceni, uključujući i Katoličku crkvu, bili pristaše jugoslavenskog ujedinjenja. Čak i oni kojima bi pala na pamet misao o samostalnoj hrvatskj državi, tjerali su je od sebe jer je bilo jasno da ne postoji moć da se ona ostvari. Istina je da su imali iluzije, ali potpuno razumljive u onim okolnostima. Jugoslavenstvo su prihvatili kao nuždu, a onda ga racionirali kao vrlinu. Na kraju rata, osobito, Hrvatska je bila na strani poraženih i nije imala valjanog izbora. S obzirom na te okolnosti, hrvatska se političla elita svoju povijesnu ulogu ispunila. Uspjeli su održati jedinstvo hrvatskog prostora - svako drugo rješenje značilo bi njegovu podjelu.

Ivan Bulić je imao izlaganje o savezu Hrvatsko-srpske politike i bana Ivana Skerletza. On daje intepretaciju koju Antić kritizira kao "projeciranje aktualnih spoznaja na prošle događaje. Kao i Antić, on se poziva na činjenice, ali bira druge činjenice kao relevantne. On govori o kontinuiranim kontaktima Svetozara Pribićevića sa Nikolom Pašićem, koji mu daje upute kako postupati. Hrvatska je politička elita bila nesposobna nositi se s njihovim manipulacijama. Bavili su se marginalnim stvarima, nisu se snalazili i nisu mogli suprotstaviti srpskoj politici. Na kraju tajno i pod okriljem noći organizirali odlazak u Beograd delegacije koja će prihvati ujedinjenje bez garancija autonomije.

Zaltko Matijević je u naslov svojeg izlaganja o djelovanju čalnova Središnejga odbora Narodnoga vijeća SHS od listopada 1918. do siječnja 1919. stavio Radićevu sintagmu "guske u magli". Kao i Bulić, on ističe kako su Svetozar Pribićević i njegovi pristaše manipulacijama i prijetnjama primorali ostale na ujedinjenje, koje je prevelo Hrvatsku iz srednjeeuropskog povijesnog kruga u balkanski. Matijević čak dovodi u pitanje inaće prihvaćenu činjenicu: da li je "Država Slovenaca, Hrvata i Srba" zapravo uopće postojala?

Da li je hrvatska politička elita 1918. postupala onako kako je bilo neminovno, ili je počinila grešku? Zanimljivo je da su u prvih pet izlaganja svi izlagači spominjali Ivu Pilara i njegove spise i zalaganje za trijalističko preustrojstvo Habsburške monarhije tijekom rata. Nažalost, Srećko Lipovčan je bio spriječen gripom, pa nismo čuli njegov o izalganje "Upozorenja koja u Hrvatskoj nitko nije htio čuti: Pilarov spis Svjetski rat i Hrvati (1915./1917.)". Ta brošura nedovoljno je poznata i u stručnim krugovima. Pilar je pogrešno predvidio blisku budućnost (vjerovao je u pobjedu Centralnih sila), ali je kao vizionar sagledavao dugoročne trendove: novi europski rat nakon 20 godina i negativne rezuttate jugoslavenski orijentirane hrvatske politike.

Jure Krišto se u izlaganju o doprinosu crkvenih krugova stvaranju Države SHS također iimplictno sporio s Antićevom tezom. Iznosi da su i među crkvenim ljudima, kao i drugima, postojala reznolike ideje o budućnosti hrvatskoga naroda i hrvatske države, o kojima se žestoko polemiziralo. Svećenik Stipe Vučetić upotrijebio je žestoku biblijsku metaforu: "jugoslavenstvo je zmija postalvjena na hrvatsko stablo spoznaje dobra i zla". Pristaše jugoslavenstva, uključujući i Hrvatski katolički pokret, prihvatili su tu zmiju.

Da li se međutim radilo o tome da upozorenja Pilara i Vučetića "nitko nije htio čuti" ili su pak postojali drugi, objektivni uvjeti zbog kojih su njihove uši bile začepljene? Nekoliko referata iznijelo je činjenice koje potkrijepljuju Antićev stav da izbora nije bilo. Zdravka Jelaska Marijan prikazala je u kakvim je prilikama morala raditi Zemaljska vlada za Dalmaciju, formirana 2. studenoga 1918. Uvjeti su bili strašni: glad nakon slabog uroda, jake zime i suše 1916-1917, dostave hrane ne uspijevaju zbog pljački i talijanske blokade; širenje zaraznih bolesti (epidemija španjolske gripe); šverc, pljačke i razbojstva; prodor talijanske vojske 3-16. studenoga, koja okupira velika područja; priliv izbjeglica u Split; potpuni nedostatak novca (blagajna je ostala u okupiranom Zadru), prekid prometnih i telefonskih veza. U takvoj situaciji, Vlada procjenjuje da je ujedinjenje sa Srbijom pitanje opstanka, te šalje poziv Srbiji da pošalje vojsku, a 16. studenoga depešom traži od Narodnoga vijeća hitno ujedinjenje, ili će ga proglasiti sami. Izbora, jednostavno, nisu imali. (Antić je spomenuo da su Dalmatinci to radili zato, da Dalmacija ne bude izgubljena za Hrvatsku!)

Hrvoje Čepo govorio je o rasporedu i djelovanju vojske kraljevine Srbije na području Hrvatske u studenom 1918..Srpske armije su 3. i 4. studenoga prešle Savu, Dunav i Drinu. Narodno vijeće, sučeno s neredima,pljačkom, dezereterstvom i revolucionarnim prijetnjama, zove srpsku vojsku da uspostavi red i mir. Međutim, Stjepan Radiće je tvrdio da se pristaše Svetozara Pribićevića nerede često insceniraju i preuveličavaju, da bi opravdali taj poziv. Svejedno, srpska je vosjka dočekivana u slavlju. Srpski izaslanik pukovnik Dušan T. Simović (onaj isti, koji će voditi državni udar 27. ožujka 1941.) došao je u Zagreb 13. studenoga, Na ideje predstavnika Narodnoga vijeća SHS o konfederaciji sa Srbijom, mirno odgovara kako je njegov prvi zadatak zaposjesti sva područja za koja Srbija smatra da joj pripadaju, a samo na ostatuk se oni mogu opredjeljivati.

Dojenka skupa, Mira Kolar-Dimitrijević, dala je sustavni pregled socijalnih i privrednih razloga propasti Države Slovenaca, Hrvata i Srba, o kojima su i drugi izlagači govorili. Država je bila bez novca, moljakali su novac od lokalnih vlasti i imućnijih pojedinaca; tiskani papirni novac vrlo brzo gubi na vrijednosti; seljaci zaposjedaju zemlju, sirotinja pljačka trgovce, napada župne dvore i plemićke dvorce, prijeti revolucijom - prekidaju se veze grada i sela, u gradovima vlada glad; vojnici koji se vraćaju s fronte nailaze na očajnu situaciju - pljačkaju, stvaraju odmetničke grupe ("zeleni kader"); željeznica ne funkcionira; hara španjolska gripa; nema nikakve šanse da će država biti međunarodno priznata.

Sve te činjenice idu u korist Antićeve teze da hrvatska politička elita faktički nije imala izbora. Navela je međutim i greške koje je nova vlast radila: nije prihvaćena ponuda maršala Borojevića da dođe u Hrvatsku sa još discipliniranim trupama; povjerenik za industriju traži nacionalizaciju, što dovodi do "bijega kapitala" i zamiranja industrije; u mjesnim odborima Narodnog vijeća vodi se borba za prevlast, u kojoj pristaše Svetozara Pribićevića istiskuju njegove protivnike. Na kraju, njen je zaključak: "Šteta što je propuštena jedna velika šansa i što se tako bezglavo uletjelo u zagrljaj Srbije."

Međutim - imajući u vidu prikazanu situaciju, da li je šansa zaista postojala? Ta procjena, čini mi se, ostaje previše podloža subjektivnom doživljaju. Meni se čini da je većina izlagača, iako u njihovu znanstvenu kompetenciju ne treba sumnjati,, griješe smatrajući da moraju tumačenjima dodati vrednovanje - a da pri tome ne naglašavaju diskurzivni rez, koji time čine: kriterijie vrednovanja, naime, trebalo bi prvi propitati.

Komentari

Jako lijep prikaz. Naravno,

Jako lijep prikaz. Naravno, postavlja se pitanje kakve sve to ima vrijednosti "za danas", odnosno iz ishodišta neposrednoga "sutra" - a riječ je o našemu ulasku u punopravno članstvo EU (što je samo pitanje tehnike) ?
Dijelom si i sam odgovorio na ovo moje retoričko pitanje. Ja bih samo "nadopunio" iz vlastitog ishodišta da je to vrlo važno.
U bitnom smislu pitanje glasi:

Ili je Radić u pravu s "guskama koje idu u maglu", ili on u tomu nije u pravu.

Ako Radić u tomu jeste u pravu - tada Antić nije u pravu (i drugi).
Ako Radić u tomu nije u pravu, tada Antić jeste u pravu tj. objektivna situacija nalaže pragmatično postupanje, bez obzira na posljedice !
(Usputno, ne znam u kojoj se mjeri Antić znanstveno bavio ovim pitanjima, i kakve ima znanstvene reference za ovo područje ?)

Naravno, samim time ulazimo u malo "šire" razgovore.

Tko je glasao

@zdravko.gracin Ili je

@zdravko.gracin
Ili je Radić u pravu s "guskama koje idu u maglu", ili on u tomu nije u pravu.

Politika nije matematička logika - barem ne klasična dvovalentna logika. Ne vrijedi ili-ili. Eventualno budistička logika (četverostruka negacija).

Stjepan Radić je bio u pravu: nije se smjelo bezuvjetno prihvatiti ujedinjenje i srbijansku monarhiju.

Ante Pavelić stariji, koji je deklaraciju o tome pročitao pred regentom Aleksandrom, također je bio u pravu: da to nije napravljeno, Srbija i Italija zaposjele bi većinu teritorije. Hrvatska bi izgubila cijelu Dalmaciju i pola Slavonije, kao i Baniju, Liku i Kordun.

postavlja se pitanje kakve sve to ima vrijednosti "za danas", odnosno iz ishodišta neposrednoga "sutra" - a riječ je o našemu ulasku u punopravno članstvo EU

Neke analogije postoje, ali ne baš jake. Ovo je bila situacija revolucionarnih preokreta. Narodno vijeće zastupalo je samoproglašenu državu, koja nije imala šanse biti međunarodno priznata - svakako ne u željenim granicama. Strane vojske su bile na njenoj teritoriji, svoju vojsku nisu imali, mjesni odbori otkazivali su poslušnost Zagrebu, obični narod ih nije slušao i prijetio je revolucijom. Sve se riješavalo u nekoliko tjedana.

Ništa slično dakle našoj situaciji. Mene povijest zanima i sama po sebi, ne samo instrumentalno. (Mada, uvijek se nešto iz povijesti može naučiti - npr. neka politička zbivanja u Mezopotamiji u III. tisućljeću p.n.e. su vrlo zanimljiva.)

Međutim, da bi Hrvatska morala imati koncepciju i strategiju razvoja, u kojoj su ulazak u EU i eventualno NATO, odnosi sa IMF i WB itd. samo sredstava a ne cilj sam po sebi - razumljivo je samo po sebi!

Također: nemoguća je takva koncepcija mimo ekologističke paradigme. Što priznaje EU, a sada i SAD.

Zoran Oštrić

Tko je glasao

Kako vidim nije dotaknut rad

Kako vidim nije dotaknut rad jugoslavenskog odbora koji je na kraju krajeva bio zaobidjen u konacnici ujedinjenja. Moze se jos dodati kako nasi politicari nisu bili dorasli lukavstini Nikole Pasica koji je sve ustupke koje je dao odboru brzo prekrsio od same formulacije drzave do nacina na koji se ustav izglasava. Uostalom vidovdanski ustav je donesen samo prostom vecinom sto je suprotno odredbama krfskog sporazuma. Nadalje Korosec i spaho odigrali su u svemu tome svoju ulogu. Skup se izgleda ogranicio samo na neke dijelove propustivsi sagledati cjelokupnu sliku.

Tko je glasao

Spominjanje je naravno i

Spominjanje je naravno i Jugoslavenski odbor, uglavnom usput - možda ipak naprosto zato, što se o njemu već dovoljno zna i ne može se reći nešto novo.

Što se tiče "lukavština Nikole Pašića", jasno je - ali ostaje opet pitanje: a što su drugo hrvatski političari mogli? Hoću reći - lako je biti "lukav" kad imaš moć. :( Tj. zapravo i ne mislim da je on bio nešto naročito lukav - igrao je tajne diplomatske i političke igre, naravno, ali to je normalna stvar, svi su tada tako radili.

Zoran Oštrić

Tko je glasao

"Šteta što je propuštena

"Šteta što je propuštena jedna velika šansa i što se tako bezglavo uletjelo u zagrljaj Srbije."

Mene kod povijesne znanosti smeta malo njezina podložnost subjektivnosti i trenutnoj vladajućoj ideologiji, filozofiji, mentalitetu. Upravo taj problem "vrednovanja". NIsam stručnjak za povijest, ali je često vrlo...zabrinjavajuće...da o istom povijesnom događaju jedni govore "to je bilo tako", a drugi "to je bilo onako"...E, pa, lako je njima govoriti i filozofirati a tamo nisu bili. S druge strane, da su tamo bili, ne bi mogli biti objektivni, pa tako ulazimo u začarani krug u kojem sve ovisi kakvo je trenutno javno mnijenje i koja je vladajuća ideologija. Da parafraziram Kuhna, povijest po tom nedostatku egzaktnosti (Kuhn bi rekao, po nedostatku paradigme) nije uopće ni prava znanost :)

No, nećemo biti tako zločesti, ali opet, pitanje za milijun kuna je, postoji li do kraja objektivna povijesna znanost?
A možda je samo ključ rješenja taj da se o nekim stvarima može progovarati tek 200 godina nakon što su se dogodile...

Tko je glasao

@ Hyeronimus: pitanje za

@ Hyeronimus:
pitanje za milijun kuna je, postoji li do kraja objektivna povijesna znanost

Ma to ti je pitanje za deset lipa. :) Ne postoji. Najzad, objekt proučavanja (prošlost) je nešto nepostojeće... :(

Međutim, ipak postoji povijesna znanost (neki koriste termin "historija" za proučavanje povijesti, "historiografija" je uobičajen naziv za pisane o rezultatima znanstvenih proučavanja). Moramo biti svjesni da ipak postoji velika razlika između neminovne subjektivnosti koje se povjesničar-znanstvenik ne može posve osloboditi, i amatera koji pretendiraju da razumiju "bit povijesti" i izbacuju popularne parole i mitove kao neporecivu istinu. Nažalost, uvijek se nađe i onih znanstvenika koji svjesno prostituiraju vlastitu znanost za neki politički ili ideološki cilj.

To ovdje nije bio slučaj, ali kako rekoh - mislim da se treba suzdražati od vrednovanja, a više koncentrirati na tumačenja: ZAŠTO je velika većina hrvatske političke elite u to doba jugoslavenski orijentirana? A tu su i drugi akteri, koje opet danas nije popularno istraživati (nitko to nije spomenuo): npr., koliki su stvarno u narodu bili utjecaji ideja oktobarske revolucije i revolucija koje se upravo u studenome 1918. događaju u Mađarskoj i Beču? Zašto politička elita ne uspijeva uvjeriti nikoga od vojnika, koji se vraćaju s fronte, da se svrstaju u vojsku nove države? Ili to ni ne žele, bojeći se takve vojske koja bi se mogla okrnuti protiv njih (kao što se djelomice i događa, u "zelenom kadru")? Naime, opet ono što danas nije popularno - KLASNI pristup nedostaje: "politička elita" predstavlja građansku klasu (ili "stalež"), oko pet posto odraslih muškaraca koji imaju pravo glasa. Stjepan Radić gotovo je jedini među njima, koji zna i mari razgovarati sa seljacima, koji nemaju biračko pravo a čine veliku većinu stanovništva (i naravno vojnika).

Zoran Oštrić

Tko je glasao

zamalo sam otegao od smijeha

zamalo sam otegao od smijeha na komentare … nu ovo :
''ma Srbija je super kao i Nokia - sve manja i manja''

evo još

(Wikica) ...

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Novi dnevnici

  1. president Trump od Zlatno doba kap... komentara 6
  2. Pernarov teror ima dalekosežne posljedice po Hrvatsku / Domovinski zakon i Domovinska sigurnost jedini jamac stabilnosti od Laganini komentara 21
  3. Human Rights Watch, slučajno ili namjerno, pridružuje se naci-četničkom hibridnom ratu Četničke Džamahirije protiv Hrvatske od Laganini komentara 5
  4. Godina boli od otpisani komentara 5
  5. Plenković nastavlja izgubljenu Arbitražu s MOL-om, da bi krivnju za 5 milijardi kuna gubitka svalio s MOST-a i B.Petrova na HDZ od ppetra komentara 44
  6. NAŠA MISIJA od petarbosni4 komentara 0
  7. ŠEFovi reformiraju Republiku Hrvatsku od aluzija komentara 2
  8. Hrvatski nacionalni interes i kako ga steći od Feniks komentara 40
  9. Vrh HDZ-a onemogućava HDZ-u preuzimanje vlasti od ppetra komentara 3
  10. Može li Trump doživjeti i preživjeti inauguraciju od sjenka komentara 17
  11. Kao i hrvatsku državu, INU je prodala detuđmanizacija od MKn komentara 15
  12. Putevi i stranputice: Dvije godine mandata Kolinde Grabar Kitarović od sm komentara 6
  13. Fašizacija hrvatskog društva nesmetano napreduje od Feniks komentara 12
  14. Svemir je integralni organizam; uključuje i Kolindu od bube komentara 6
  15. Leakovina - Autodanuncijada - Nije li ljevica preživjela dovoljan broj 'Markovina'? od doza komentara 4
  16. iskustvo proizvodi vrijednost preživljavanja od aluzija komentara 0
  17. Božo Petrov i MOST napravili su 250 puta veću štetu RH, nego Hanžeković svojim ovrhama i spinovima od ppetra komentara 22
  18. Stop formatiranju diskova od robot komentara 13
  19. čovjek (SLUGA) MORA biti pokoran i poslušan čovjeku (ŠEF) od aluzija komentara 0
  20. dama s hermelinom i još 86 000 umjetnina od indian komentara 7
  21. Šteta od preko 5 milijardi kn građanima RH, traži ostavku Bože Petrova i hitnu akciju DORH-a od ppetra komentara 14
  22. Je li 2016. za Hrvatsku prijelomna godina? od vkrsnik komentara 11
  23. Politika Donalda Trumpa: ako su znanstvene činjenice suprutne mojoj politici, treba ukinuti znanost od Zoran Oštrić komentara 23
  24. O bankrotu ljevice u doba globalizacije od Zoran Oštrić komentara 4
  25. Međunarodni kazneni sud od Zlatno doba kap... komentara 1

Tko je online

  • indian
  • janus

Trenutno online

  • Registriranih korisnika: 2
  • Gostiju: 46

Novi korisnici

  • F1
  • valentino
  • justiceforall
  • sandy199
  • Puležan