Tagovi

Hrvatska politička budućnost 2.0

U razmaku od svega nekoliko dana dogodila su se dva događaja koja simbolički opisuju hrvatsku prošlost, sadašnjost i budućnost. Registrirana je nova stranka na prepunom hrvatskom stranačkom nebu i na 'Potjeri' je nastupio Anđelo Berković.

Možda imate tu sreću da ne pratite pozorno, ili pak uopće, hrvatsku političku scenu. Pih, scenu...želim reći vašar, cirkus. Naime, ni rešetke Remetinca nisu mogle spriječiti Bandić Milana da se registrira kao stranka. Taj vrhunac egoizma samo je brutalni primjer, nomen est omen, svega onoga što se događa, što je uzakonjeno, statutirano u hrvatskim strankama. Petrificirani egoizam, egomanijaštvo tipa Milanović d.o.o,, registrirano, slobodno za učlanjenje, za zamolbu za primitak, za članstvo...Taj simbolični čin, registriranje ove stranke rada i solidarnosti, riječi toliko stranih svim političkim elitama na ovim prostorima od 1918. do danas, toliko profanirane, izlizane, lažne, da su ih počeli registiriati, brendirati, a zapravo oduvijek trejdati.
Što napisati o Bandiću a da nije mišljeno, rečeno i zaključeno? Neka institucije rade svoj posao, reče on. Hrvatske institucije, poput hrvatskog stranačkog registra, poput hrvatskog sabora, svoju vrijednost može naći samo u trajnom preziru hrvatskoga naroda. Kod nas riječ institucija ima nečasniji prizvuk od riječi kurva, štoviše, usporediti kurvu sa našim institucijama znači učiniti nepravdu ženama koje svoj kruh pošteno zarađuju, za razliku od ovih drugih.

A jedan od velikih razloga zašto je tome tako je upravo u Bandić Milanu, u njegovom radu i solidarnosti, kao i radu i solidarnosti njegovih pajdaša iz SDP-a i ostalih hrvatskih institucionalnih nabiguzica. Te stare, iskusne uhljebe, koji su doktorirali podobnost, natječajne postupke i proceduru, hrvatski narod kojemu pripadam bira uporno, nepokolebljivo i sa strašću da mi je jednim dijelom i drago što će nemeza stići sve u obliku mizernih mirovina koje nas očekuju u sljedećim desetljećima. Dok se budemo natezali oko praznih boca, dok budemo krali plastiku i papir iz reciklažnih dvorišta klipsajući po svoju kunu, moći ćemo se smijati od srca kakve smo budale bili, kakvim su nas budalama pravili, kakve smo budale pristali biti.

I treba tako. Imamo vlast kakvu smo zaslužili, a da će sigurno biti gore govori nam i nastup mladca od 22 godine, blagajnika HDZ-a iz nekoga mjesta - Anđela Berkovića. Iako je dotjeran i uštogljen, pokazao je raskošnu prazninu svojega znanja, što i nije najgore što se čovjeku može dogoditi, jer je neznanje moguće nadoknaditi ako se čovjek malo potrudi, ako mu je barem malo neugodno da baš ništa ne zna. Ali ono što je strašno, zbog čega je taj mladić na sramotu svojim roditeljima i hrvatskom društvu jest morbidan njegov stav koji se iščitava iz njegovog postupka u tom kvizu. Naime, onima koji ne znaju, prema pravilima tog kviza, nakon uvodnih pitanja za koja čovjek dobije 3500kn po točnom odgovoru (a blagajnik je znao odgovor samo na jedno pitanje od deset), lovac koji nastoji uloviti igrača nudi mu iznose - jedan manji i jedan veći od onoga što je ostvario odgovorima na kvalifikacijska pitanja (a može izabrati i iznos koji je već imao). Naravno, viši iznos ga približava lovcu, a niži ga odmiče za dva odgovora. Sve što osvoji, ako ga lovac ne uhvati, ide u zajedničku kasu, i onda se taj zajednički iznos pravedno dijeli na tri dijela - ako i ekipa skupa pobijedi lovca.

Lovac je ponudio Anđelu viši iznos od 75 000kn, a niži iznos od ravno 0(nula) kuna. I taj HDZ-ovski blagajnik izabrao je - pogađate - NULU! Na zaprepaštenje svojih suigrača, lovca, voditelja i svakog normalnog čovjeka u ovoj državi. Naravno, glupav kakav već je, brzo ga je lovac ulovio i ispao je iz igre. Ali ono zbog čega ostaje gorak okus u ustima jest da je ovaj stranački aparatčik na javnoj televiziji, pred svima pokazao ono što su pristojni stranački lopovi nastojali činiti potajno - ne doprinijeti ništa, a dijeliti zajedničko.

Iz ovoga izvlačim sljedeće zaključke - dolazi doba nikad viđene hrvatske političke dekadencije. Na javu izlaze obrasci ponašanja koji bi trebali skandalizirati normalne građane. I skandaliziraju ih, sigurno, Ali, ono što je nenormalno, bolesno i zabrinjavajuće, jest to što će USPRKOS tome, a bogami i ZAHVALJUJUĆI, i Bandić Milan i ostatak ovih stranačkih institucionaliziranih parazita dobiti svoje glasove, svoje nadzorne odbore, dnevnice, plaćice itd. A što je još gore, mladi stranački lavovi, oni koji dolaze iza Bandića, Milanovića i Glavaša, iza Kosora, Hrga i kompanije bit će JOŠ GORI od svojih mentora. Javna sramota postaje prednost, debeli obrazi standardna oprema, poslušnost partiji iznad svega još od 1928. princip koji se ne gazi. Još nam samo nedostaju selfiji sa ukradenom lovom, ili barem iz Remetinca.

Prije devedeset godina mali Alfred Pal išao je sa svojim ocem u Vukovar u tadašnjoj Kraljevini Jugoslaviji preuzeti nasljedstvo. Dok su putovali Dunavom, još u Austiriji, upita Alfred svoga oca: oče, reci mi kakva je to država Kraljevina Jugoslavija? Kaže njegov otac: sine, to je država u kojoj pristojan čovjek ne bi želio živjeti.

Bolju definiciju ove naše vukojebine nisam još čuo.

Komentari

Stranački je sustav - patološki sustav

5 % u ukupnom broju ljudova - 100 % nadzora i vlasti. Stranački sustav je sustav parazita koji producira parazite i samo nove parazite.
Taj sustav nema legitimitet hrvatskog pravnog sustava obzirom na čl 1.st.3 Ustava - treba ga rušiti svim sredstvima i spasiti Ustav - pa i silom...
Ne davati legitimitet stranačkim uhljebima na izborima - apstinirajte izbore jer to nisu izbori...

Tko je glasao

za to smo se borili

StarPile,

tvoja je plaća
neupitna, sigurna, kao beton
novcem poreznih obveznika
ti nećeš emigrirati, napustiti ovu zemlju
imaš posao, siguran, do penzije

imaš pravo misliti o onima koji te plaćaju što god hoćeš
možeš to i reći i napisati
i nećeš ostati bez posla

za to smo se borili
a vjeruj mi, bit će i bolje

luka

Tko je glasao

U krivu si, u dvije

U krivu si, u dvije stvari:

1. moj posao nije siguran do penzije, kako ti pogrešno misliš, nego još nekoliko mjeseci, do 1. rujna, nakon kojega ću eventualno dobiti još jedan ugovor na četiri godine. Ovaj prošli je bio na šest godina.

Mladi doktori znanosti svaki dan ostaju bez posla zbog zabrane zapošljavanja. Broj ljudi na mom institutu se u posljednje dvije godine smanjio za dvadeset, a tako je i kod ostalih.

2. neće biti bolje, barem ne još 5 godina, tj. najmanje do izbora 2019. ili dok se sustav ne slomi i država više ne bude imala novca za isplatu plaća i mirovina.

Pozz

Petar Macut

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najviše ocijenjeni članci

Najčitaniji članci