pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Hrvatska je postala nestalnom članicom Vijeća sigurnosti nakon diplomatske geste Češke koja je odustala od mrtve trke u kojoj su obje zemlje dobivale podjednaki broj glasova (95:91 u prvom krugu, 106:81 u drugom krugu) i prepustila "pobjedu" Hrvatskoj makar ona nije dobivala dvotrećinsku potporu. Ministrica Kitarović je Češkoj zahvalila na povlačenju, a hrvatski diplomati su zabilježili u svoje notese da će ovu uslugu trebati vratiti. Kako će to biti učinjeno ostaje vidjeti.

Biti članom Vijeća sigurnosti daje mogućnost Hrvatskoj da igra centralnu ulogu na međunarodnoj sceni. Vijeće sigurnosti ima tri karakteristike koje ga razlikuju od Glavne skupštine UN-a: ograničeno članstvo, ograničenu ali bitnu nadležnost i snagu nametanja pravno obvezujućih odluka državama članicama UN-a. Jedna takva bila je osnivanje Tribunala za bivšu Jugoslaviju rezolucijom u čijoj izradi Hrvatska nije sudjelovala (jer nije bila članica VS-a) i kojoj se mora pokoriti te sa sudom surađivati. Netočne su dakle česte tvrdnje da je Hrvatska bila "osnivač" Tribunala ili da je imala izbora na njega "pristati" - tek kada bi u iduće dvije godine bio osnovan neki novi ad hoc tribunal rezolucijom VS-a to bi bilo točno.

Osnovna uloga VS-a, koji je nešto poput "užeg kabineta" UN-a, je menadžment svjetskih kriza. Na sjednicama VS-a, na kojima danas uglavnom sjede ministri vanjskih poslova ili visoki predstavnici zemlje pri UN-u, raspravlja se o visokorizičnim situacijama i zemljama koje u svijetu predstavljaju sigurnosni rizik, kao što su Sudan, Kongo ili Libanon kao i o svjetskim pitanjima utrke s oružjem za masovno uništenje ili regrutaciji djece vojnika. Prema članku 24(1) Povelje UN-a, sve članice UN-a prepuštaju VS-u odgovornost za održavanje međunarodnog mira i sigurnosti. Još niti punoljetna hrvatska diplomacija o ovakvim pitanjima ne zna puno niti ima poseban i argumentiran stav već se u pravilu priklanja stavovima "većih i pametnijih" (npr. EU), no u slijedeće dvije godine pruža joj se jedinstvena prilika stjecanja vrijednog iskustva.

U prvim izjavama nakon izbora nije se moglo čuti na koja će pitanja hrvatski diplomati fokusirati svoju energiju već su konkretne, kao i uvijek u slučaju domaće politike, zamijenile uopćene izjave. Ono što ipak mora biti jasno je da Hrvatska u VS-u neće zastupati svoje interese nego prvenstveno interese široke svjetske zajednice, kao što jasno određuje Povelja UN-a. Pri tome će što zbog neiskustva što zbog svojevrsnog "dodvoravanja" zasigurno naginjati prema "europskom stajalištu" kojem će prethoditi konzultacije s partnerima iz EU koji sjede u VS-u zajedno s Hrvatskom. U slijedeće dvije godine Hrvatska ima priliku dati konstruktivni doprinos na najvišoj razini i pokazati da može biti entuzijastičan, ozbiljan, pragmatičan i vrijedan član međunarodne zajednice, makar je do sada to rijetko pokazivala.

Hrvatska je u VS ušla u kvoti istočnoeuropskih zemalja gdje će zamijeniti Slovačku. Naime, od 15 članica Vijeća, 5 su stalne (SAD, Kina, Francuska, Rusija, UK), dok se ostalih 10 mijenja po 5 svake godine, pri čemu svaka dobiva dvogodišnji mandat. Od 1963. na njihov izbor se primjenjuje geografski ključ pa ih tako u svakom trenu u Vijeću mora biti 5 iz afričkih i azijskih zemlja, 2 iz latinsko-američkih, karipskih i zapadno-europskih zemalja te jedna iz istočne Europe. Ipak, unutar Vijeća članice se obično neformalno grupira u slijedeće grupe: P5 (stalnih 5), WP3 (zapadne stalne članice), "nesvrstani" i "ne-nesvrstani" (oni koji nisu ni P5 ni nesvrstani).

Najnoviji istočnoeuropski-balkanski glas prilikom donošenja odluka (rezolucija) Vijeća može i ne mora imati značaj. Prema članku 27. Povelje UN-a svaka članica VS-a ima jedan glas, no za odluku je (od 15) potrebno 9 afirmativnih glasova s kojima su "suglasne" stalne članice - one ne moraju glasati za, ali moraju ne glasati protiv. Tako će primjerice odluka o upotrebi sile protiv Irana biti prihvaćena samo ako postoji 9 glasova, a niti jedna od stalnih članica ne uloži negativan glas odnosno veto. To ne znači da i stalna članica mora glasati za. Izlaz iz politički osjetljivih situacija (najčešće podijeljene lojalnosti) stalne (a i nestalne) članice obično pronalaze u suzdržavanju od glasovanja što znači da veto nije uložen, ali isto tako nije glasano niti za.

Makar najpoznatija, pravo veta stalnih članica nije jedina kritika Vijeću sigurnosti kojeg se često proziva da je nedemokratično, nedovoljno transparentno u odlučivanju i da djeluje kao štit imperijalizma novog doba koje je brzo na okidaču kad treba šititi interese stalnih članica (napad na naftom bogati Kuvajt), ali sporo kad treba štiti šire interese (genocid u Ruandi). Prema nekim autorima, pristup nestalnih članica Vijeću redovito prati 56% povećanje u pomoći koju primaju od SAD-a što potiče sumnju u korupciju na najvišoj razini, a slični rezultati (PDF) su vidljivi i u istraživanju korelacije članstva u VS-u i odnosa s Međunarodnim monetarnim fondom koji reducira broj uvjeta za zajmove nestalnim članicama. Također, VS se pokazao impotentnim u velikom broju svjetskih kriza, od čega je najdramatičnija ona u Darfuru gdje je do sada poginulo oko 300 000 civila u kampanji etničkog čišćenja, što je potaklo pozive za reformom.

Stave li se kritike na stranu, ostaje spoznaja da je Hrvatska dobila priliku i povjerenje služiti svjetskoj zajednici dvije godine uz pomoć do sad nažalost najboljeg sredstva za izazove čovječanstva: multilateralne diplomacije. Makar se u bilateralnoj diplomaciji ova mlada balkanska državica nije iskazala (o čemu svjedoče dugogodišnji neriješeni problemi sa gotovo svim susjedima) i usprkos tome što je navikla povlačiti jednostrane poteze (najčešće radi unutarpolitičkog pacificiranja birača, npr. ZERP), treba se nadati da će sudjelovanjem u tijelu ključnom za kolektivni mir i sigurnost Hrvatska uspijeti efikasno raditi na prevenciji nasilja i oružanih i drugih sukoba te naučiti djelovati zajedno s drugim članicama i regionalnim organizacijama. Možda zajedno s drugim članicama čak i dade ključan doprinos u traženju sveobuhvatne reforme UN-a, koliko god to bilo malo vjerojatno sudeći prema siromašnim reformskim idejama u vlastitom dvorištu.