Hrvatska ne razumije koncept sukoba interesa

Nedavno izvješće Europske komisije, koje zemlje Balkana kao što je to primjetio Economist čekaju kao svjedodžbu u osnovnoj školi, je u uobičajenim kritikama na pravosuđe, tretman prema manjinama i ostale boljke nerazvijene hrvatske demokracije sažeto ubolo u još jedan očiti problem: slabo razumijevanje koncepta "sukob interesa". Da je istina da je "the concept of conflict of interest is little understood" uvjerljivo demonstrira slučaj Ivane Šikić, urednice na HRT-u koja je bila u vezi s osobom osuđenom zbog organiziranog kriminala.

Ogranak Hrvatskog novinarskog društva, koje se ne oglašava konzistentno i uvijek (a nekad mu priopćenja sliče na tabloidne vijesti), objavio je kako

"privatni život urednice HTV-a Ivane Šikić, nevjenčane supruge ubijenog trgovca drogom Davora Zečevića, nije njezina privatna stvar od trenutka kad preuzima odgovorne uredničke poslove na najmoćnijem mediju u državi i to u emisijama koje formiraju javno mijenje."

HND-ovci potpuno promašuju kad slučaj Šikić promatraju prvenstveno kao iznimku od pravila na privatnost. Srž problema naime nije s kim je osoba u vezi nego ima li osoba sukob (privatnog) interesa i interesa koje treba slijediti kao zasposlenik na određenoj poziciji. Tek su u svojem zaključku, gdje su rekli da bi "privatni i profesionalni život Ivane Šikić mogli doći u sukob" HND-ovci prišli srži problema, s time da u sukobu nisu cijeli "životi" nego interesi.

Sukob interesa je situacija u kojoj netko tko se nalazi u položaju od povjerenja (političar, odvjetnik, doktor, istraživač, direktor, urednik) ima konkurirajuće profesionalne i privatne interese. Zbog interesa koji su suprotni postaje teško izvršiti dužnosti na neovisan način. HND-ovci su ustvrdili da se može provjeriti je li Ivana Šikić radila reportaže o zločinačkoj organizaciji makar je za utvrđenje sukoba interesa potpuno nebitno pojave li se neetične odnosno neregularne posljedice jer je sam dolazak u takvo stanje povreda pravila dužne pažnje koja se veže s odgovornim položajima.

Zbog ovog nerazumijevanja (koje zahvaća čak i samu vladu!) je reakcija na sukob interesa u Hrvatskoj uvijek retroaktivna umjesto preventivna. Sukob interesa Ivana Čehoka utvrđuje se tek nakon što je prodao zemljište kao gradonačelnik Varaždina, Čačiću se utvrđuje sukob tek kad se utvrdi da su mu privatne tvrtke poslovale s državom u kojoj je bio ministar, itd. Umjesto penaliziranja samog stanja sukoba interesa, penaliziraju se njegove posljedice i to prilično neučinkovito s deklaratornim odlukama kojekakvih povjerenstava i ostalih tijela s desnima, ali bez zubi. Zbog tog pogrešnog pristupa potpuno izostaje razumijevanje koncepta.

Sukob interesa Ivane Šikić sastojao se recimo u podijeljenoj lojalnosti, pri čemu je jedna bila profesionalna, a druga privatna. S obzirom da etički kodeks HRT-a nije bio dovoljna preventiva da do sukoba dođe (a on nastaje napravila Šikić prilog o zločinačkoj organizaciji ili ne), gospođa Šikić je na temelju općih etičkih normi bila dužna otkriti svojim nadređenima da postoji sukob interesa kako bi je rasporedili na odgovarajuće zadatke i poduzeli nužne mjere. U pravu je Hlo kad tvrdi da je se ne tiče privatni život zaposlenika jer nije Hloverka ta koja mora tražiti disclosure već su ga obvezni ponuditi oni koji se u sukobu nalaze ili od njih to treba zahtijevati institucija. HND stoga nije precizan kad kaže da "privatni život Ivane Šikić nije privatna stvar" - on ostaje privatna stvar za javnost, ali nije privatna stvar u odnosu na nadređene.

U situaciji kada je profesionalna prosudba ugrožena ili može biti razumno ugrožena zbog odgovornosti ili interesa prema nekoj suprotstavljenoj strani ili zbog vlastitih financijskih, imovinskih ili osobnih interesa, osoba koja se nađe u toj situaciji mora poduzeti odgovarajuće korake (otkriti informacije, tražiti pristanak, tražiti vlastito isključenje, itd). Ta vrsta osjećaja za osobnu odgovornost još uvijek ne postoji u Hrvatskoj i temelj je nerazumijevanja sukoba interesa.

U slučaju Šikić odgovornost naravno leži i na HRT-u. S obzirom da se sukob interesa može pojaviti kod bilo koga u eteru ili bilo koga tko određuje sadržaj (pri čemu penjanje hijerarhijom nosi veću odgovornost za izbjegavanje sukoba interesa), svaki odjel HRT-a je obvezan identificirati ranjivosti te vrste. Nakon toga trebao se uvjeriti da svi koji su uključeni u uredničke kolegije i stvaranje programa nemaju neprikladnu predanost nekim drugim interesima. HRT je svojim zaposlenicima dužan propisati ugovornu obvezu deklariranja osobnih interesa koji mogu utjecati na njihov rad u kući i dovesti integritet kompanije u pitanje. Ugovor o zapošljavanju bi trebala pratiti posebna deklaracija o osobnim interesima o kojoj bi trebali skrbiti ljudski resursi, a zaposlenici bi trebali biti informirani putem kakve brošure o sukobu interesa.

Preduvjet za to je doduše da se u Hrvatskoj konačno uopće shvati što sukob interesa jest. Kako je sukob interesa inherentno vezan s etikom, za to će trebati prvo ojačati osjećaj za etično ponašanje pojačanim informiranjem na partikularnoj i općoj razini.

Komentari

Pitanje morala oko sukoba

Pitanje morala oko sukoba interesa je još mala stvar u usporedbi s korupcijom... Ali nije to sada bitno: želim znati jednu drugu stvar (koju ne znam kako rješavaju u drugim zemljama) - svojevremeno se na mjesto predsjednika Županijskog suda u Splitu kandidirao brat ministra Primorca i natječaj je poništen da "ne bi došlo do sukoba ineteresa" (valjda). Međutim, ne ulazeći u specifičan slučaj, postavljam pitanje zašto bi karijera jednog čovjeka bila zakočena ili usporena činjenicom da mu je brat ministar? Ili: zašto se neka tvrtka ne može javljati na javne natječaje ako joj je vlasnik/suvlasnik/bivši vlasnik državni dužnosnik? Je li ta tvrtka hendikepirana na neki način? Mislim da bi se to moglo rješavati samo postojanjem osobnog integriteta i digniteta (odnosno poštenja) političara, a to je u nas malo moguće: jer ne samo da sveobuhvatno javno mnijenje pretpostavlja sukob interesa, već je on u gotovo svim slučajevima izvjestan!

Odličan dnevnik. 'Ta vrsta

Odličan dnevnik.
'Ta vrsta osjećaja za osobnu odgovornost još uvijek ne postoji u Hrvatskoj i temelj je nerazumijevanja sukoba interesa.' Naravno da ima ljudi s takvim osjećajem, pa ne upadaju u sukob interesa, ali o njima kao takvima ništa se ne zna. Sigurno je da su rijetki primjeri da netko od nečega javno odustane da ne bi ušao u sukob interesa. To je obično individualan čin poštenja (moralnosti), izvan oka javnosti. Međutim, svakako je točno da su takvi primjeri u manjini, osnosno da društvo kao cjelina ovaj problem nije još dovoljno niti prepoznalo.

Hvala i slažem se,

Hvala i slažem se, rečenica je trebala glasiti:

'Ta vrsta kolektivnog osjećaja za osobnu odgovornost još uvijek ne postoji kod većine u Hrvatskoj i temelj je nerazumijevanja sukoba interesa.'

Opinioiuris

Naravno da moj komentar nije

Naravno da moj komentar nije bila primjedba na Vaš tekst, nego tek manja intervencija, da ne ostane 'u zraku' da smo - ne daj Bože - svi isti i da 'moral ne stanuje ovdje'. Naravno da morala ima (on je teško uništiv ili - bolje rečeno - on je neuništiv i u najcrnjoj diktaturi ili fašizmu, a kamoli u demokraciji), samo što i ukupna društvana klima treba 'narasti' do te razine da moralne vrijednosti postanu i opće društvene vrijednosti, a ne da ih raznorazni 'uzurpatori demokracije' potiskuju u drugi plan. Uzurpatore treba prokazati i pomesti s javne scene, to je zadaća demokracije, a tako razumijem i ovo naše 'virtualno druženje' (i zato u njemu sudjelujem!).

Ovdje vidim dva problema: 1.

Ovdje vidim dva problema:

1. Kako kontrolirati sukob interesa kad su činjenice (vlasništvo, privatna veza itd.) koje bi osobu na određenoj javnoj funkciji mogle dovesti u poziciju da sebi pogoduje ili na neki drugi način utječe na situaciju, poznate?

2. Kako kontrolirati sukob interesa kad gore navedene činjenice nisu poznate?

Ad 1
Zakonom koji zabranjuje da osoba s tim i tim privatnim interesom može obnašati javnu funkciju ili biti na drugom položaju gdje donosi odluke koje na bilo koji način mogu pogađati njezine interese. Ili zabranom sudjelovanja u situacijama (npr. poslovima s državom) gdje je njezina odluka presudna ili od utjecaja za realizaciju nekog poslovnog ili drugog odnosa. Dakle, svatko mora izabrati ili će biti političar ili poslovni čovjek itsl. U protivnom, na takav izbor ga mora prisiliti zakon.

Ad 2
Propisivanjem strogih kazni i zabranom obavljanja poslova i dužnosti na kojima je zlorabljen sukob interesa uz obaveznu naknadu štete.

Ovo se pitanje zaista neće riješiti dok u Hrvatskoj, kako je pravilno naglašeno u postu, ne postane jasno što sukob interesa uopće jest. Gospodin Cerovac pak s pravom ukazuje da je ta pojava raširena jednako kao i korupcija. U maloj zemlji poput Hrvatske to će se teško iskorijeniti samo pomoću moralnog odgoja nacije. Potrebni su precizni propisi (temeljeni, dakako, na političkoj volji), jasno dodijeljene odgovornosti i drastične kaznene i odštetne mjere.

grgo

Dakle, svatko mora izabrati

Dakle, svatko mora izabrati ili će biti političar ili poslovni čovjek itsl. U protivnom, na takav izbor ga mora prisiliti zakon.

Ovo bi bilo neproporcionalno sredstvo - zašto toliko ograničavati prava? Moguće je biti političar i biznismen bez sukoba interesa. A u situacijama kad je izgledno da će do njega doći bitno je poduzeti odgovarajuće korake. Sukob interesa se ne prevenira blanketnim zabranama jer se radi o etičkom pitanju koje jako ovisi o okolnostima koje treba uzeti u obzir.

Što se tiče kazni za sukob interesa, one ne moraju biti stroge da bi bile efikasne.

Opinioiuris

Zar ne misliš da bi u

Zar ne misliš da bi u zemlji s neproporcionalno raširenom i ukorijenjenom korupcijom, barem u početku, trebalo uvesti i neproporcionalno oštre mjere protiv korupcije? Kad se jednom u zajednici afirmira i učvrsti protukoruptivni duh, onda bi se ljudima mogla dati sloboda da se u pitanjima sukoba interesa rukovode osobnim i općim moralnim stavom.

grgo

Mislim da pooštrenje

Mislim da pooštrenje sankcija nikad nije dugoročno rješenje problema, radilo se o sukobu interesa, korupciji, što god. Uzrok problema je, kao što uočavaš, iskrivljena kolektivna svijest o tome što je dopušteno i ok, a što nije praćena manjkom odgovornosti. Pooštrenje sankcija ne implementira tu svijest nego samo oštrije kažnjava one kojima nedostaje. Jedna "public service announcement" kampanja na HRT-u koja poručuje da je korupcija ili sukob interesa "zlo" bila bi daleko uspješnija od oštrih sankcija.

Opinioiuris

Poštovani kolega

Poštovani kolega opinioniuris,

ne bi bilo sretnije osobe od mene kad bi prosvjetiteljske metode davale rezultata u civiliziranju "ljudi i običaja" naših krajeva. Treba samo pogledati koliko se teško mijenjaju navike u saobraćaju (svake vrste) i kako niti rastući broj mrtvih i obogaljenih niti eksplicitni prikazi njihovih nesreća ne mogu utjecati na promjenu, gotovo pa suicidalnog, stava da sudjelovati u prometu znači kršiti prometna pravila.

Isto, bojim se, vrijedi i za problem sukoba interesa. Naši ljudi obnašanje javne funkcije i ne shvaćaju drugačije (bilo da su akteri ili tek promatrači) i ne dolaze na njih iz bilo kojeg drugog razloga, do li kao priliku i jedinu realnu mogućnost da sebi i "svojima" pogoduju. Ostali su u velikoj manjini (mogli bi ih nabrojiti na prste jedne ruke), izvrgnuti su podsmijehu i općenito se smatraju neuspješnima. Ako pak postignu nekakav uspjeh, uvijek se sumnja da to nije bilo na pošten način.

grgo

Razlog zbog kojeg su

Razlog zbog kojeg su "prosvjetiteljske metode" nužne je nerazumijevanje pojma sukob interesa. Na HRT-u nemaju pojma što je sukob interesa. Najnoviji primjer: Josip Šarić više nije izvjestitelj iz Haga jer je predmet istrage o objavi povjerljivog objašnjenja optužnice.

Volio bi da mi Hlo ili bilo tko definira koji točno interesi su u sukobu ako Šarić izvještava o procesu u Hagu (a ne o istrazi o njemu).
Hoće li interes javnosti da zna, koji Šarić mora slijediti, doći u sukob s njegovim privatnim interesom da ne bude optužen ako izvještava o Hagu? Ja ne vidim kako osim ako ne izvještava o svom predmetu. Hoće li njegova profesionalna prosudba biti negativno uvjetovana privatnim interesom? Samo ako izvještava o svom procesu, ali ne i drugima, čini mi se. Šarić nije u sukobu interesa ako ne izvještava o predmetu u kojem ima interes (a o tome ni do sada nije izvještavao), ali je ipak skinut sa praćenja Haga generalno, dakle i sa tema u kojima nema interes.

Potpuno nerazumijevanje sukoba interesa - ne ragira se tamo gdje je to potrebno, a reagira se tamo gdje to nije potrebno.

Opinioiuris

hloverka ne mora tražiti

hloverka ne mora tražiti disclosure, ali ako zna za činjenice poput veze šikić-osuđeni diler, a zna se da zna, mora reagirati. stoga i hloverka je odgovorna.

uostalom kako razlučiti odgovornost hrt-a od odgovornosti hlo? organizaciju čine pojedinci i kao što sam kažeš svaki odjel bi to morao moći identificirati, a pogotovo bi takvim informacijama morala raspolagati šefica. INFORMATIVNOG programa

Bio sam na nekoj stipendiji

Bio sam na nekoj stipendiji u Americi (koja nije moja zemlja ideal, naprotiv, ali to je druga priča) i raspravljali smo o sukobu interesa i o onda su tupili kako javnost o njemu mora znati, pri čemu se pretpostavljalo da je to dovoljan preduvjet za njegovo razrješavanje (čak i penalizaciju). Naravno, naveo sam primjer da u Hrvatskoj ministar graditeljstva ima graditeljsku firmu, a ministar trgovine trgovačku, da to svi znaju i da to nema baš nikakve konzekvence. Došla je nova vlada u kojoj gdja Dropulić ima dionice firme na čije poslovanje može utjecati a kad Polančec proda dionice Podravke po povoljnoj cijeni onda se i stručnjaci za tržište kapitala u Hrvatskoj (Galinec) dignu u njegovu obranu. I tako će, koliko vidim i ostati. Ah, pa da - Žuvanić dok je bio ministar telekomunikacija sprečava osnutak firme u fiksnoj telefoniji - zatim sam dolazi na čelo nove, odmah nakon što je otišao s funkcije.

Super ste to napisali a za

Super ste to napisali a za slične sukobe interesa znam i u politici i u bankama i u osiguravajućim društvima i u državnoj upravi itd.itd. Vjerujem da svatko od nas može iz rukava istresti barem desetak takvih primjera. I što se događa? Ništa. Oni su jači.

Nisu oni jači nego slabiji

Nisu oni jači nego slabiji do srupnja panike, da su jači ne bi se tako grčevito gurali i umreživali nego bi prihvaćali bar minimalno konkurencije - zato je sada nelagoda šta će biti dalje.

Inače je to osnova ponašanja, koja se hrani beskrajnim točkicama i kapima, te otkrivena ova kap te ona - a gdje je cijelo jezero, rijeka ..., kada će se to pogledati.

Zašto je tolika strast prema državi, politici, televiziji, poslovima s udaranjem pečata i priključcima, prezamornim akademskim ponavljanjem kardeljističkih kamiona tekstova i kafićima po središtu Zagreba ? Pa to su zadnje rupe na svirali, ono što se radi kad čovjek nema drugog izlaza.

Stižu nemilosrdni perači ulica sa jakim mlazovima, bez osjećaja za finese. To uvijek stiže povremeno, kada se puno toga primi za podlogu. Sada imamo i pročistač za 10 mlrd kuna, koji je za ostalo besmislen pa je vejrojatno netko vidovit to ubacio u program radi ovakvih čišćenja šmrkovima.

Ivek, Nisu oni jači, jači

Ivek,
Nisu oni jači, jači su birači ali mjesto razumno razmišljat se svadiju među sobom. Malo po malo im se hiti nekakva kost i oni ko gladni vuci na nju i pokoljeju se međusobno.

Postavke za pregledavanje komentara

Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.
www.crvenikarton.com - samo nogomet!
Syndicate content