Tagovi

...Hrvatska ne ide u EU, ali ide na Natječaj!...

Horvatina i njezin svodnik Vladko

Tužnu priču o mojoj, ali i vašoj prijateljici Horvatini čuli ste još ranije na ovim stranicama ili ste možda o njoj čitali na švicarskim portalima. Slušali ste njezinu ispovjest kada je imala 18. godina. Pitate se što se s njom promjenilo do danas? Pa sada ima 20 godina. Još uvijek je muče isti problemi, još uvijek noćima lije suze. No, živa je. Ponovno je dokazala da može i da želi živjeti, ali i da ne opstaje bez vaše podrške.

I ovoga puta ona traži vaš "glas", ali ne glas "za" ili "protiv" Europske Unije. Njezina svrha puno je toplija, bliža i iskrenije. Ne postavlja vam ultimatume i neće se baš ništa dogoditi ako ju odbijete, a učinit ćete ju sretnom ako pristanete. U ovoj odluci nema negativnih emocija, pritiska niti razdora. Nema podjela na one "za" i "protiv". Vaša slobodna volja čini vaš odabir. Horvatinina je ispovjest osvanula na Natječaju u kojem je glavna nagrada objavljivanje zbirke. A kako je to moj dugogodišnji san, ali i preskup za sanjanje, Horvatina i ja vas molimo za trenutak pažnje.

Horvatina i njezin svodnik Vladko

20 mi je godina i zovem se Horvatina. Moji roditelji su me jako željeli, razmišljali su o meni još 20 godina prije moga rođenja. Pomno su noćima planirali kako će me stvoriti i kako ću se zvati.
Iako su me mnogo željeli, nisu me voljeli, stoga su odlučili da na svijet dodjem umjetnom oplodnjom.
Neznam tko me je stvorio, jer danas su ti ljudi ili mrtvi ili na prosjačkom štapu, a mene su moji roditelji učili da se s takvima ne družim.

Rođena sam 25. lipnja 1991. godine na Balkanu. Kao dijete sam bila dosta izobličena, moj odraz u ogledalu je bio zastrašujući. Navikla sam se gledati u to ogledalo, jer to su ogledalo izumili moji roditelji. Govorili su mi da sam im prelijepa i da ću biti pravi rudnik zlata. Bila sam ponosna.Kako sam s vremenom odrastala, počela sam izlaziti na ulicu.

Sretoh tako jednoga dana moje biološke očeve i majke. Sav taj prizor bio je nimalo nalik na mene.
Očevi moji hodali su spuštene glave, bez nogu, ruku, očiju, mršavi i iscrpljeni kopali su po kontejneru.Majke su plakale za mojom braćom koju nikad nisam upoznala. One su bile nezaposlene stare žene, zaprljane od smoga tvornice koju je moj tata otvorio.Tata mi je uvijek govorio da se ne smijem petljati u njegov posao iako je smog iz njegovih tvornica štetio do te mjere, da sam svakih mjesec dana bila na infuzijama.Bila sam neuhranjena, jer mi je rijetko davao jesti, govorio je da što sam tanašnija to ću ljepše presti pod njegovim nogama. Znao me nazivati svojom micom-macom.

Nemojte misliti da je moj otac loš. On bi svake 4 godine sa svojim prijateljima počastio mene i moje biološke roditelje te braću i sestre s grahom. Obožavala sam taj grah, bilo je nešto specifično u tom jelu. Naime, odmah nakon graha ja bih u svom ocu vidjela spasitelja. Tata bi nas u tom periodu znao izvesti i na neki koncert, a ženama bi nekada dijelio i ruže. Tada sam kao i svi, koji su jeli grah, voljela svog tatu.Tata je sebi za svaki rođenadan kupovao satove, bio je stravstevni kolekcionar.Uvijek je govorio da sam ja njegov spas, jer da bi bez mene bio siromah. Često je znao dovoditi svoje prijatelje koji su plazili po meni.
Fuj, znala sam da to nije dobro, ali nisam se mogla braniti.
Jednoga dana sam saznala da je moj otac svodnik te da ima svodničku organizaciju pod nazivom „Vladko".

To su bili zli ljudi koji su mi oduzeli onu nevinost i dječji osmjeh. Upravljali su ne samo mojim životom, već životima svih ljudi oko mene. Svakog jutra vijećali bi u udobnim foteljama, smišljajući pravila po kojima će nas sve okrasti. U organizaciju „Vladko“ nije mogao ući baš svatko. Oni koji bi ulazili u nju, ostavljali su svoj moral pred vratima, a prazne džepove punili novcem drugih ljudi. Pretvarali bi oni i privatizirali sve što su stigli, a kada bi navečer stigli kući upalili bi svoju mašinu i k'o prave domaćice oprali sav novac tog dana. Moje rublje, tamo se nije pralo.

Plakala sam danima i danas plačem.Ti ljudi su me iskorištavali, tjerali da se prodajem, rasprodavali moje organe..Sada sam gotovo 100% invalid, nedostaje mi previše organa da bih mogla funkcionirati.Ostalo mi je samo srce, ali bojim se da će mi i njega iščupati. Već sam na umoru i odlučila sam potražiti svoje biološke roditelje, svoju braću i sestre. Oni su me stvorili iz dobrih namjera i možda me mogu spasiti.

Počela sam vrištati kako bi me čuli, no pitam se, žele li?
Mnogi saginjaju glavu kada me vide, mnogi su me se odrekli... još samo nekolicina ljudi me pokušava izvući, mogu li sami uspjeti?

Ovo je moja ispovijest, moje ime je Horvatina i ja želim živjeti...

Ukoliko želite pomoći da Horvatina pobjedi u nečemu što neće stvoriti rat niti uništiti generacije koje dolaze, sve što trebate napraviti je otići na ovaj link i stisnuti opciju "sviđa mi se". Možda Horvatina nije najljepša priča koju ste pročitali, ali je svakako najiskrenija. Ona nije moja, ona je svačija. Ona je vaša. I ona nikad nije ništa, a tako često je sve.

Možda vam autorica Horvatine i nije najsimpatičniji stvor, ali vjerujem da sa vama ipak ima nešto zajedničko . voli Horvatinu, baš kao i vi.

LINK ZA GLASOVANJE: http://www.facebook.com/media/set/?set=a.235280723154143.82816.130088757...

Hvala,

Aisha

Komentari

Bogati njuše opasnost

mora doći do reseta sustava

bilo bi im bolje da to učine tipkama na računalu

e da ne dođe do stiskanja tipki za koje je prije potrebno otključati tri brave

domaćica to naravno kuži

kužimo i mi

100 lopata 8 sati

jedan bager 2 sata

kuda sa lopatama

čiji je bager

ps.

e stari,volim te čitati ali da si naporan-jesi

sve dobro...

Tko je glasao

Greška,sory

ovo ide adilantropiranom,a tebi plus

Dirljiva priča.

sve dobro...

Tko je glasao

Nema problema, hvala :)

Nema problema, hvala :)

Tko je glasao

sjeti se ovog teksta kad

sjeti se ovog teksta kad budeš protestirala, u ne tako dalekoj budućnosti, za legalizaciju prostitucije

Dok dobri šute, zli caruju

Tko je glasao

Nema potrebe, tad ću se

Nema potrebe, tad ću se sjetiti tebe ;)

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci