Tagovi

Hrvatska lustracija?!

"Ne provedena lustracija je temeljna kočnica ozdravljenja i sazrijevanja hrvatskoga društva, jer bez pranja nema higijene, a bez higijene nema zdravlja."

Lustracija, lat. lustratio je u riječnik starih Rimljana ušla iz grčkog jezika, a među ljubiteljima mudrosti predstavljala je moralno očišćenje duše, duha. Dakle, "čišćenje od grijeha" ili lustracija predstavlja čišćenje od svih onih koji su "služili komunistički režim" uključujući ideološke kolaboracioniste režima i članove komunističke partije.

Totalitarni komunistički režimi koji su vladali u Srednjoj i Istočnoj Europi u prošlom stoljeću, bili su sinonim za masovne povrede ljudskih prava. Zatiranja ljudskih prava razlikovale su se tek neznatno od zemlje do zemlje, od jednog povijesnog razdoblja do drugog. Uključivale su pojedinačna i skupna ubojstva i smaknuća, smrti u koncentracijskim logorima, izgladnjivanja, deportacije, mučenja, prisilni rad i druge oblike masovnog fizičkog i psihičkog terora; progone na etničkoj i vjerskoj bazi, povrede slobode savjesti, misli i izražavanja, slobode tiska i, također, nedostatak političkog pluralizma. Takvi režimi su na vlasti u još nekoliko zemalja svijeta, a proces ozdravljenja od istih, lustracija, proces je preobražaja država nastalih raspadom komunističkih totalitarnih sustava i cjelokupnog društva iz komunistčke totalitarne u demokratsku političku misao.

Parlamentarna skupština Vijeća Europe osudila je totalitarni komunistički poredak u svoje dvije rezolucije: Rezoluciji 1481 o međunarodnoj osudi zločina totalitarnih komunističkih poredaka, koju je Parlamentarna skupština Vijeća Europe usvojila 25. siječnja 2006. godine i Rezoluciji 1096 o uklanjanju naslijeđa bivših komunističkih totalitarnih sustava, koju je Parlamentarna skupština Vijeća Europe usvojila 27. lipnja 1996. godine. Usprkos tomu, od post-komunističkih država, među kojima je Češka prva donijela zakon o lustraciji 1991. godine, Hrvatska spada u red onih malobrojnih država kod kojih lustracija dođe tek kao neuslišana želja, a traženje uzora u "Europi" u ovom slučaju na široko je zaobiđeno, što pak govori o selektivnosti hrvatskih vladajućih sustava protkanih bivšim komunističkim kadrovnicima i privrženosti starom komunističkom poimanju vladanja, a samim time i o količini nužnosti potrebe za lustracijom u Hrvatskoj, koja je tim veća.

Zakoni o lustraciji, iako nisu zaživijeli u potpunosti, doneseni su čak i u Albaniji i Srbiji, dok su u Hrvatskoj već i prijedlozi zakona odbijeni, prvi puta 1998., a drugi 1999. godine i to većinom vođenom HDZ-om. Oba puta zakon je bio predložen od strane HSP-a (prije okupacije HSP-a). Dakle, dok je u ostalim zemljama bivšeg komunističkog sustava, osobama koje su sudjelovale u radu ili na bilo koji drugi način surađivale sa tajnim službama bivšeg sustava otvoreno dano do znanja da se sklone iz javnog života, to u Hrvatskoj nije bio slučaj.

Tko zna koliki još sudjeluju u javnome životu Hrvatske, a bili su u komunizmu umiješani u koješta, jer nije provedena lustracija. U Hrvatskoj su lustracija i osuda komunističkih zločina izostali i jednostavno stoga što je dolaskom demokracije došlo do velike ideološke seobe bivših komunista u novu vladajuću partiju, ili po novome stranku, kao i stoga što bi ona dokačila mnoge koji su nam se svih ovih godina prikazivali kao borci za hrvatsku stvar, a tko zna koga su sve prokazali ili ga došli glave, jer su surađivali s Udbom. Još k tome, znajući da su Hrvatsku preuzeli predstavnici upravljačkog nekonkurentnog sistema koji je propao prije svega u ekonomskom smislu i koji je kao takav neodrživ, prisjećajući se hrvatske pretvorbe i privatizacije na komunistički način, te da su te strukture i dalje ukorijenjene u Hrvatskoj potreba za lustracijom dolazi do stvarnog izražaja. Posljedice svega toga se osjećaju - ono što je danas ostalo od Hrvatske samo su formalne vertikale države u općenito.

Kao i u vremenu 45-ogodišnjeg komunističkog totalitarizma u Hrvatskoj se osjeća animozitet, ponajviše spram Crkve, koja je očito i danas unutarnji neprijatelj tadašnjeg bratstva i jedinstva, socijalnog poretka, a danas njenog zadka, bez obzira što ona predstavlja unutarnji izričaj velikog dijela hrvatskoga naroda. Zatim kao vanjski neprijatelj no1 i dalje je hrvatska dijaspora, koja je tada bila glavna okosnica borbe za hrvatsku neovisnost, a danas po svemu sudeći predstavlja opasnost, komu, čemu? Negiraju se tradicionalne vrijednosti hrvatskog naroda, istodobno se omalovažavaju, minimaliziraju i predstavljaju zaostalima, a sve to uz držanje medija, nevladinih quasi-građanskih udruga i ključnih pozicija u gospodarskom, socijalnom, društvenom i političkom segmentu hrvatske ukupnosti.

Navlastita potvrda prisutnosti komunističkog zadka u Hrvatskoj trg je Josipa Broza u glavnom gradu Zagrebu. JNA - kao naslijeđe koje je kao vrhovni zapovijednik, maršal te vojne sile ostavio u svom postkomunističko-militarističkom poretku, kao i poslije 2. svj. rata i 1991. ponovno se našla na suprotnoj strani, i to opet kao prepreka hrvatskoj neovisnosti u punom smislu te riječi, te mu kao takvom u glavnom gradu iste te zemlje protiv koje se borio (jer on se borio za Jugoslaviju, ne Hrvatsku), nije mjesto.

Provedba lustracije u Hrvatskoj je nužnost i u budućnosti neizbježan proces koji mnogima nije mio. No, suočavanje sa istinom, ma koliko to teško bilo njihova je, i naša zajednička stvarnost, jer dosadašnje ne provođenje lustracije u Hrvatskoj tj. ne uklanjanje iz političkog života dužnosnika komunističkog režima i pripadnika komunističkih tajnih službi, kao glavnih provoditelja zločina komunističkog totalitarnog sustava za posljedicu ima poprilično ne razvijenu svijest hrvatske javnosti, o stvarnom karakteru totalitarnih komunističkih režima i zločinima počinjenima od njihove strane. A da za lustraciju nikad nije kasno iščitava je iz njene prvotne svrhe, a ta je da se grijesi prošlosti nikad u budućnosti više ne ponove.

Dakle preduvjet, prvi korak u potpunom ozdravljenju i svakoj ozbiljnoj promjeni u društvenom, gospodarskom i političkom životu Hrvatske jeste zakon o lustraciji kojim bi se napokon sa svih ključnih mjesta makli kadrovi zločinačkog komunističkog sustava. Bez lustracije se cijela hrvatska politika vodi između lijevog i desnog krila Komunističke partije. Hrvatskoj treba promjena politike, a ne rotiranje starih komunističkih kadrova kroz različite stranke.

Z.Politikon BLOG

Komentari

Lustracija je notorna

Lustracija je notorna iluzija kako su je "demokrati" koji ju kod nas zagovaraju zamislili.Kod nas bi sve trebalo u tom slucaju suditi na pola. Kako lustrirati dr. Tudjmana, koji je 50 godina svog zivota bio heavy komunjara?. Ne samo da je to bio, nego se sasvim pristojno i omastio na racun te ideologije.To je samo najapsurdniji primjer. Ali pitanje je i tko bi uopce lustrirao? Ne valjda oni seljaci koji su se slikali u emigraciji pod Pavelicevom slikom za tzv. demokraciju i slobodu Hrvatske?!Summa sumaram, to bi izgleda bio nedovrseni obracun seljaka iz 2 sela koji su u 2 svj. ratu jedni otisli u partizane a drugi u poglavnikove postrojbe. Ostatak gradjanske Hrvatske, osim sto takve naradije nabije na k...., pita se: do kad ce gradjanski ili 75% aktuelnog stanovnistva morati cekati da se ovi seljacki kompleksasi obracunaju?! Osim sto je uopce ta nekakva lustracija zakasnila 17 godina, pa je sasvim sigurno da su ti podaci do sad i tekako frizirani, brisani i prepravljani, jedina bi pametna lustracija bila samo zabrana svima rodjenima iza 1970. godine, da se uopce bave politikom. Ako bi se uz taj uvjet dodalo i da imamju barem minimum obrazovanja i kakve takve reference, mislimd a bi bio prvi za to. Jedina lustracija koja je sad aktuelna, je lustriranje sljakera od njihovih radnih mjesta. I to od onih koji nemaju nikakvo legalno financijsko pokrice za tu djelatnost ( jasan izvor sredstva, kojima su se docepali imovine). Takvima i je naoportunije drecati o lustraciji, jer je to jedan od nacina da se skrene javnosti pozornost sa pitanja od kud nekakvim cobanima sa brda susjedne drzave, 20 mil.Eura za gradjevinski business.Jasno je o kome se radi jer su ti sutili o nekakvoj lustraciji kao p.... dok je dr. F.T. bio na celu parade. ( a oni se mastili titrajuci mu jaja)

Tko je glasao

Jedina lustracija koja je

Jedina lustracija koja je sad aktuelna, je lustriranje sljakera od njihovih radnih mjesta. I to od onih koji nemaju nikakvo legalno financijsko pokrice za tu djelatnost

Ova ti je dobra, svaka cast!

Tko je glasao

Neke sitnice ukazuju da u

Neke sitnice ukazuju da u vezi pokrenute teme lustracije teče ponešto toga sličnog ili uklapivog u temu, što se opire relacijama za ili protiv, prije ili kasnije, nešto kao kronična infekcija s kojom treba nekako drukčije ili se treba navikavati dulje s tim živjeti. Dakle pitanja tipa inhaliranja i slično.

Nagomilana je neka fizika sustavnih problema, desetljećima, koja nadilazi redovne i očekivane puteve i nekako to treba rješiti. Kako ako se ne može doći do čistog rješenja a ipak nešto treba napraviti?
Jedan dio problema je rješen time što očekujemo ući u EU pa, ako ništa drugo, podvrgnuti smo bitno jačem zajedničkom sustavu koji nas prisiljava tako da će odrediti jedan dio. Nešto će se rješiti nekako.
Ostaju djelovi koji se ni tako ne rješe, na koje nas čak EU prisiljava da rješimo sami, upozorava da kasnimo, koji su već nekako rješavani pa opet ima za rješavati. Pogotovu kako s onim djelovima za koje nema vidljiva konačnog rješenja i uz usuglašenu najbolju volju svih, šta košta da košta? Šta ako će neki djelovi nadilaziti redovne mogućnosti, ako se generiraju iz nekih sustavnijih procesa i ako se stanje pogoršava? Kako se s tim "viškom"?

U jednom velikom državnom sustavu se u upravljanju velikog djela imovine stvari odvijaju dulje vrijeme uredno, bez korupcije i u skladu sa boljim pravilima, reformiraju, discipliniraju i slično. Jednoga dana praktički se raspada cijela jedna stručna služba i nema pravih kandidata za rad na tome. Sustav je daleko od toga da uopće snimi i to registrira. Ima više službi državne uprave gdje se novog čovjeka ne može dobiti niti uz izvanredne mjere a stari se urušavaju. Nedostaje policajaca. Opet nakon unaprijeđenja, reformi, pojačane urednosti i slično. Sustav načelnika, savjetnika i sličnog se ne urušava, buja, jer nitko ne da ni rječ reći na taj "stručni" dio. Zašto se niže izvršne službe urušavaju desetljećima? Jasno je.

Evo svježijih primjera, naoko benignije prirode.
Direktor saniranog najvećeg odlagališta daje izjavu da vjeruje da će sloj gline izdržati te da neće doći do zagađenja najvećeg vodocrpilišta. Radi se o tome da su opasnosti po to veće, prije nisu bile tog stupnja. Šta ako opet eskaliraju dlagališta, zatim vodocrpilišta, zatim vodovodi, plin kao u evropskoj Puli pod vodstvom evropske stranke, a moglo bi?
Šta ako problemi bespravne gradnje sređivanjem eskaliraju, a mogli bi?
Šta ako eskaliraju problemi stanova, umijesto da se dovrše, a mogli bi?
Šta ako rješenje slučaja izgradnje stadiona Maksimir, Sveučilišne bolnice i sličnih bude čvrst uvjet EU a mi to više ne možemo uredno rješiti a sve vodi k tome?
U navedenim primjerima rješavanja su sve strane i politička javnost postigle neku vrstu suglasja, izgleda da su svi sudjelovali u tome i kao da i nije problem. Nedostaju osnovni podaci, nisu se čuli elementarni stručnjaci pa niti kada su službeno bili odgovorni za to, politički i pravni put je iscrpljen i nisu mogući redovni putevi. Stvari nadilaze pojmove sanacije. One su podloga i uzor novih problema jer duh koji ih je proizveo nastavlja voditi stvari. Kad Njemačka u istočnom Berlinu isto ne može srediti sama, kako ćemo to mi uspjeti.

Šta će se napraviti sa odnosom krugova akademske zajednice koji pod kišobranom okvirnih pravila još liberalnije krše sve zakone, načela i slično i nastavljaju sustavnije krimene u sprezi sa politikom i sličnim. Po načelu nikom ništa ili pola meni pola tebi. Kao u slučaju Komercijalne banke Zagreb, masovno sudjelovanje u pljački cca po 2-3 milujuna DEM, vraćeno 0, radnici banke bez plaća, nema prijave niti optužnice niti suđenja, nastupila zakonska zastara, sudjelovale sve strukture, zaključak povjerenstva najbolje je ništa (prof.dr.sc. Tomac)?

Tko je glasao

Pohvale korisniku "gale" na

Pohvale korisniku "gale" na uloženom trudu u raspravu!

ZoomPolitikON:::...

Tko je glasao

Ako se lustracija u

Ako se lustracija u Hrvatskoj ne provede, hrvatsko građanstvo dugo vremena će ostati podijeljeno, što nije dobro. Prvi korak u polariziranju jest dakle ne lustracija Hrvatske, a drugi korak je zasigurno najava Crkve o osnivanju vlastite televizije i sveučilišta, dakle oni kreću od nule, sami gradeći ono što se trebalo dogoditi na višoj razini, a to će biti samo jedna u nizu polarizacija hrvatskog društva!

ZoomPolitikON:::...

Tko je glasao

podijeljen? oko cega? kaj

podijeljen? oko cega? kaj smo mi danas podijeljeni? nema taj osjecaj....

--->
photopublika.blog.hr

--->
photopublika.blog.hr

Tko je glasao

Nemaš taj osjećaj, znači

Nemaš taj osjećaj, znači za lustraciju si, ili ipak nisi?
Zar nije očito, evo.. upravo smo podijeljeni oko stvari koja bi trebala biti na općeprihvaćenom nivou, jer ne radi se tu o različitim mišljenjima, a sve to udaljava ljude, stvara razdor, politika se time uvlači i u druge pore društva, a to, ponavljam; dijeli!

ZoomPolitikON:::...

Tko je glasao

Ako ne bude to, bit će

Ako ne bude to, bit će nešto drugo oko čega ćemo biti podijeljeni. Svak ima svoj svjetonazor i opasna mi je pomisao da moramo svi misliti isto.
Netko navija za Hajduk, netko za Dinamo, netko za Raštane Donje, a netko uopće ne zna nogometna pravila niti nogomet prati.
Jednoumlje smo imali (dva puta) i ne treba nam više.

"Isto i jednako nisu ni isto ni jednako."
silverci

Tko je glasao

Može malo pojašnjenje? Po

Može malo pojašnjenje?

Po čemu se to osnivanje vlastite televizije i sveučilišta Katoličke Crkve trebalo dogoditi na višoj razini?

B-52

Tko je glasao

Nisi razumio. Nije se

Nisi razumio. Nije se osnivanje vlastite televizije i sveučilišta Crkve trebalo dogoditi višoj razini, već situacija u kojoj su već postojeće televizije i sveučilišta "na nuli".

Odmah si se pobojao da nisam možda rekao da se Crkvi nešto trebalo po defaultu dati, što je mišljenje koje je također posljedica ne lustriranja hrvatskog društva, dakle izraziti animozitet prema Crkvi kao zajednici 2 milijuna ljudi, što je čista komunistička nazadnjačka ideologija!

ZoomPolitikON:::...

Tko je glasao

Vidiš kako ti iz

Vidiš kako ti iz nenapisanoga znaš čega sam se ja pobojao, a ja ne shvatih ono što je napisano.

Moje je mišljenje, bez obzira čega bilo posljedica, ipak jednakopravno i jednakovrijedno ostalima.

Nemam animoziteta prema Crkvi, a nije mi ni poznata računica o dva milijuna ljudi brojnoj zajednici Crkve.

A ovo zadnje o komunističkoj nazadnjačkoj ideologiji je samo dodatni argument da lustraciju ne bi smjeli provoditi bilo čime zadrti i netolerantni ljudi.

B-52

Tko je glasao

Uistinu. Pojedinci koji

Uistinu. Pojedinci koji pormoviraju ideju lustracije, cesto imaju osvetnicku agendu koju opravdavaju kroz potrebu drustva radi poprimanja legitimacije procesa. No, nije na tim pojedincima da sude, vec elementima drustva koji mogu nositi potreban drustveni autoritet, kao sto je primjetio Azazriel.

Tko ima potreban drustveni autoritet, ja ne znam. Ali znam da takav autoritet postoji.

Tko je glasao

A ako ćemo pošteno, ni

A ako ćemo pošteno, ni Crkvena ideologija u odnosu na komunističku nije baš primjer progresa i otvorenosti.

A zanimljiva bi bila i rasprava o žrtvama i jedne i druge.

B-52

Tko je glasao

Zločini Crkve, uzgred budi

Zločini Crkve, uzgred budi rečeno za koje se službena Crkva ispričala i provela proces apsolutne osude, kroz pedagoški i svaki drugi način ne umanjavaju one komunističke, niti ih opravdavaju i time su nepotrebni u raspravi o osudi komunističkih zločina, jer pokušaj umanjavanja i traženja opravdanja komunističkih zločina zločinima crkve u najmanju ruku je tendenciozno!

ZoomPolitikON:::...

Tko je glasao

Komunistički su zloćini

Komunistički su zloćini osuđeni rezolucijama koje si naveo u tekstu, a još devedesetih se Račan ispričao za zločine koji su se dogodili za vrijeme bivše Jugoslavije.

Nije se poput Pape koji je Crkvene zločine relativizirao ("ako se kroz povijest i dogodilo nešto ..."), ispričao reda radi, već je naglasio da se kao čelnik stranke koja baštini pozitivne tekovine SKJ, ispričava u ime te iste partije u čije su ime u jednom periodu njenog djelovanja nedvojbeno počinjeni zločini.

Nijedan se zločin ne može pravdati ili relativizirati nekim drugim, i u tome je bit.

Crkvu si upleo ti i to na način da je pokušavaš staviti na vrh društvenih vrijednosti, pa sam morao napomenuti da i Crkva ima mnogo toga za što je odgovorna, pa i u smislu zločina.

Zašto je za amnestiranje Crkve dovoljna formalna isprika, a za bivše pripadnike partije koja odavno ne postoji treba lustracija i "čišćenje" s javne scene?

Nisu li to dvostruki kriteriji?

P.S. Ugrožavanje zdravlja mladih kroz nametanje krajnje rigidnog, srednjevjekovnog, neznanstvenog i neustavnog seksualnog odgoja u osnovne i srednje škole također je vrsta zločina.

Tko će odgovarati za potpomaganje širenju spolnih bolesti u mladih? Nikakva isprika to neće moći pokriti.

B-52

Tko je glasao

Vijeće Europe navedenim

Vijeće Europe navedenim rezolucijama osudilo je komunističke zločine te pozvalo vlade poskomunističkih država da na temelju istih doslovno provedu tu osudu, to se u Hrvatskoj nije dogodilo, a "oprosti" nije dovoljno, stvar je dubioznija, a ogleda se u provedbi osude zločina u svim segmentima društva.

ZoomPolitikON:::...

Tko je glasao

Ako je već pozvalo vlade

Ako je već pozvalo vlade postkomunističkih država, zašto njih ne prozivaš?

I sam sam napisao da "oprosti" nije dovoljno zbog čega prozivam Crkveni vrh.

U slučaju Jelene Brajše, dokazanih (negdje i presuđenih) slučajeva pedofilije i sl. nismo čuli čak ni to "oprosti". Licemjerno...i točka.

B-52

Tko je glasao

Uspoređuješ slučaj

Uspoređuješ slučaj Brajša i 45 godina totalitarnog režima koji je širom svijeta ubio preko 100 000 000, riječima sto milijuna ljudi, jesi siguran da si svjestan razine svoje svijesti, siguran si da razlikuješ dobro i zlo?

p.s. ovo je retoričko pitanje, odgovor nije potreban!

ZoomPolitikON:::...

Tko je glasao

Probaj po istom kriteriju

Probaj po istom kriteriju odrediti broj žrtava u 1600 godina totalitarnog režima katoličke crkve... Pa vidi koje je veće zlo - po tvom vlastitom kriteriju.

Tko je glasao

amoztet prema crkvi ide iz

amoztet prema crkvi ide iz cinjenice sto je crkva nakon komunizma pomislila da sada moze uzimati uzde u ruke i voditi ljude kao da su ofce koje neznaju razmisljati. crkva je, na njenu jako veliku zalost, bila puno prisnija i vjerodostonija prema narodu za vrijeme komunizma i radi toga se sada stvara amozitet jer ju ljudi vise ne dozivljavaju kao prisnu, vec kao grabezljivu "ustanovu"

--->
photopublika.blog.hr

--->
photopublika.blog.hr

Tko je glasao

Hrvatska je sekularna

Hrvatska je sekularna država a o svojoj zajednici brine u granicama za koje smatra da je okvir Crkvenog učenja, pa makar to katdad značilo i zalaženje u politiku, i ima na to pravo - kao zajednica velikog broja ljudi ima pravo glasa, pogotovo ako danas pravo glasa imaju i puno manje zajednice, npr. one sakupljača znački ili sličica životinjskog carstva, karikiram!

Animozitet ljudi (mali broj, dobro raspoređenih ljudi) spram Crkve posljedica je komunističkog nasljeđa koje djelomično oblikuje i mišljenje javnog mnijenja, jer između ostalog poklonici te ideologije između ostalih drže i aparate koji to mogu, duboko su ukorijenjeni u javnim poslovima, što je pak posljedice nelustracije.

Npr. tvoja izjava da je Crkva grabežljiva spada pod potonju karakterizaciju, jer sigurno nisi upoznat sa radom Crkve a svejedno donosiš paušalne zaključke o njenom djelovanju, također sigurno nisi upoznat sa podatkom da Crkva potražuje 80% svoje imovine koja joj je oduzeta za komunizma - ne znam tko je tu grabežljiv.

ZoomPolitikON:::...

Tko je glasao

Besramno bogaćenje Jelene

Besramno bogaćenje Jelene Brajše na račun potrebitih, a sve uz znanje Crkvenog vrha, možemo nazivati svakako, ali grabež najbolje odgovara.

Sudeći po trudu biskupa koji su je pred javnošću branili (na TV) i pokušavali zataškati ili barem relativizirati njene kriminalne čine, čisto sumnjam da je pred nosom Crkve mogla neopazice zgrnuti toliko bogatstvo.

To nije pojedinačni eksces već sustav izgrađivan godinama i, što je najgore, sustav koji je funkcionirao.

Možeš li me uputiti na ikoje slovo osude navedenog? Ili Crkva čeka da sud potvrdi da ona ima imovinu koja se uredno vodi na njeno ime? Gnušam se takvog licemjerja i dvoličnosti. A mnogi su od nas donirali ponešto za Caritas misleći da će završiti tamo gdje je proklamirano.
Zaslužili smo barem načelnu osudu njene grabeži i ispriku institucije koja nas je poticala da dajemo u, vidimo zbog čega, vreću bez dna.

B-52

Tko je glasao

Dakle tvrdiš da je svaki

Dakle tvrdiš da je svaki Srbin ratni zločinac? Ne bih se složio, cijepljen sam protiv generalizacija, a kada i ti dosegneš tu razinu svijesti smatrat ću te vjerodostojnim!

ZoomPolitikON:::...

Tko je glasao

Pridružujem se pozivu

Pridružujem se pozivu Sunček da čitaš s razumijevanjem. Nije to tako teško, ali ako neide od prve - preporučujem pročitati nekoliko puta.

Pa tek onda pisati odgovor.

B-52

Tko je glasao

molim citaj s razumijevanjem

molim citaj s razumijevanjem a ne kako ti pase, crkva je grabezljiva jer ti u danasnje vrijeme odredjuje normu da je sex bez braka grijeh, jer ti daje do znanja da je net vrazje djelo, jer ti daje do znanje da onu slobodnu nedjelju imas provoditi na misi, a ne po svojim svjetonazorima, to je dansnja grabezljivost crkve. da ima se crkvi vratit bez daljnjega, a kako ces crkvi vratiti (primjera radi) recimo pogon tipa Francka ili livadi gdje je sada pliva? na koju foru? pa ni vlasnicima nacionalizirane imovine se ona nije bezuvjetno vracala u vlasnitvo.

i crkva, kao vjera je stvar pojedinca, ona je tu radi nas, a nismo mi tu radi nje, i vjera je stvar pojedinca te samim tim crkva nema pravo meni kao ateistu, agnostiku, mulimanu, budistu pravo diktirati gdje cu provoditi nedelju.

--->
photopublika.blog.hr

--->
photopublika.blog.hr

Tko je glasao

Nisi vjernik, zašto se

Nisi vjernik, zašto se osjećaš prozvanim u pozivu Crkve vjernicima - to govori samo jedno, tvoj odnos prema Crkvi simptomatičan je, a opisao bih ga rječju mržnja, nauči se prihvaćati tuđa mišljenja i ljude oko sebe!

Razumijem tvoj osjećaj ugroženosti kao pripadnika manjine (ateisti), no to ti ne daje za pravo da kao takav progovaraš o stvarima o kojima nemaš ni trunke znanja, možeš komentirati ali samo u granicama u kojima se nalaziš.

Ja o baseballu ne znam ništa, o njemu ni ne govorim ništa!

ZoomPolitikON:::...

Tko je glasao

"Nisi vjernik, zašto se

"Nisi vjernik, zašto se osjećaš prozvanim u pozivu Crkve vjernicima - to govori samo jedno, tvoj odnos prema Crkvi simptomatičan je, a opisao bih ga rječju mržnja, nauči se prihvaćati tuđa mišljenja i ljude oko sebe!"

Zanimljivo je kako Crkva olako odriče drugima pravo da kritiziraju njeno učenje i praksu, čak i kad se kritike odnose isključivo na dio koji se izravno dotiče naroda koji nije pripadnik iste. Floskula je da se Crkva obraća samo vjernicima, a njen odnos prema onima čiji se um ne ograničava njenim naukom je također simptomatičan.

Još je potrebnije da se Crkva nauči prihvaćati tuđa mišljenja, a tvoje pisanje može poslužiti kao jedan od dokaza te potebe.

Zato ću još napisati ovo. Nemam ništa protiv Crkve i njenog nauka. Međutim, svaki put kad se želi nametnuti nešto što se odnosi na mene i druge koji nisu pripadnici te Crkve, progovaram i to je moje pravo.

Nitko ovdje ne polemizira sa sadržajem evanđelja, to je unutrašnja stvar Crkve. Polemizira se samo s onim što se ultimativno zahtjeva da se odnosi na sve u ovom društvu i to pokušaj shvatiti.

To se nas ostalih i tek kako tiče, pa imamo pravo govoriti. Barem u sekularnoj državi što, bez obzira na jal onih koji priželjkuju drugačije, još uvije i na sreću jesmo.

B-52

Tko je glasao

Hrvatska je katolička

Hrvatska je katolička zemlja, na sreću, ma koliko to nekima smetalo!

Nauči se prihvaćati različitosti, vrijeme komunizma je prošlo, barem formalno!

ZoomPolitikON:::...

Tko je glasao

Ja sam Katolik, a Hrvatska

Ja sam Katolik, a Hrvatska nije katolička zemlja. Hrvatska je zemlja u kojoj je prakticiranje vjere slobodno, a država i vjere su odvojene. To što se većina građana izjašnjava Katolicima ne čini ju katoličkom zemljom niti te građane čini vjernicima.
A možeš pročitati i u Ustavu. Tamo se ne spominje da je Hrvatska katolička zemlja.

"Isto i jednako nisu ni isto ni jednako."
silverci

Tko je glasao

?!?!?! sory al ja sam

?!?!?! sory al ja sam vjernik. al u crkvu idem radi sebe, a ne radi crkve. ja ne odobravam dobar dio tih crkvenih poruka koje se mjesaju u nas zivot, jer nisu prilagodjeni vremenu. tesko se je danas sloziti s tvrdnjom da je upotreba kondona "genocid", sory ali to nije mrznja, to je fakt da danasnja crkva ne slijedi tok vremena. nista vise. i kak sam ti vec jednom rekao citaj s razumijevanjem

--->
photopublika.blog.hr

--->
photopublika.blog.hr

Tko je glasao

(...) te samim tim crkva

(...) te samim tim crkva nema pravo meni kao ateistu..

Sorry upravo si se diskvalificirao iz rasprave!

ZoomPolitikON:::...

Tko je glasao

kada citiras, citiraj sve a

kada citiras, citiraj sve a ne samo ono kaj ti pase

i vjera je stvar pojedinca te samim tim crkva nema pravo meni kao ateistu, agnostiku, mulimanu, budistu pravo diktirati gdje cu provoditi nedelju.

kao sto vidis tu sam nabrojio vise kategorija nevjernika i vjera i neznam gdje sam se kao odredio da nisam vjernik??

--->
photopublika.blog.hr

--->
photopublika.blog.hr

Tko je glasao

Naprotiv samo ateisti mogu

Naprotiv samo ateisti mogu donjeti objektivan stav o nekoj crkvi - zato jer su nepristrani. Ako se postaviš kao vjernik, samim tim neke stvari prihvaćaš na razini vjerovanja a ne razmišljanja. Onima koji razmišljaju trebaju argumenti, koje očito nisi sposoban pružiti.

Tko je glasao

Iskreno, iznenadih se broju

Iskreno, iznenadih se broju komentara!

Mrak;

misim da provedba lustracije ne može biti zakašnjela, naime u tranzicijskim postkomunističkim zemljama zakoni o lustraciji obuhvatili su vrijeme ugl. od kraja 2. svj. rata do 90-tih kada su stupili na snagu, pošto isti nije do sada donešen u Hrvatskoj, kada se donese mogao bih obuhvatiti i vrijeme poslije 90-tih, pa i do danas, zašto ne, jer ako "hrvatska ukupnost" do sada nije "očišćena" znači da su ti od kojih se treba očistiti i dalje etablirani, vjerujem da je hrvatska pretvorba i privatizacija upravo posljedica ne lustriranja, doduše ne u potpunosti!

Nadalje, zakon o lustraciji razlikuje se od zemlje do zemlje, a prijedlog našeg zakona bio je sličan onome koji je donesen u Poljskoj, a predviđao je osnivanje lustracijskog povjerenstva koje bi otvorilo dosjee tajnih službi i onda bi se na deset godina zabranio politički angažaman ljudima koji su bili stupovi bivšega režima.

To ne bi bio obračun sa svim članovima KPH ili SKH nego samo s onima koji su bili kreatori tog režima ili su bili doušnici i nalogodavci. Nije riječ o kaznenom progonu, nego o višegodišnjoj zabrani obavljanja javnih poslova tim ljudima. Prema nekim procjenama zakon o lustraciji u Hrvatskoj obuhvatio bi oko 30 000 ljudi, koji i dalje obavljaju javne poslove, tako je to otprilike Tadić rekao!
Naravno da lustracija ne obuhvaća svakoga tko je npr. bio u partiji, normalno!

Netko je ovdje rekao da su usprkos provedenoj lustraciji, čišćenju od komunističkog upravljačkog sistema neke zemlje sve jedno prolazile teške ekonomske krize, naravno jer zakon o lustraciji nije jedan i jedinstven već je individualan, razlikuje se od zemlje do zemlje.

Lustracija je potom bitna zbog osude komunističkih zločina, jer bez osude isti se praktično aboliraju, a na takvim temeljima gradit budućnost nije poželjno.

Također ono što je bitno napomenuti jest da lustracija nipošto ne smije postati "lov na vještice", jer odljev određenih ljudi odrazio bi se na kvalitetu društvenih, političkih, gospodarskih i svakih drugih segmenata Hrvatske.

Predlažem da članak bude među "Preporučenim dnevnicima"!

ZoomPolitikON:::...

Tko je glasao

samo jedan nevezani komentar

samo jedan nevezani komentar koji se u stvari odnosi na glasanje za i protiv tekstova, a koji je pak iznimno očigledan na ovome tekstu

ja sam nekako cijelo vrijeme mislio da glas ZA i PROTIV nekog teksta u stvari znači priznanje autoru da li je napravio dobar ili loš tekst, a ne da li se sa sadržajem teksta slažemo ili ne

u ovom konkretnom slučaju, primjerice moj osobni stav je da nije vrijeme za lustraciju tj. da je vrijeme odavno prošlo, no to ne znači da tekst nije dobar - dapače, ogromna količina komentara i sama činjenica da je to danas najpopularniji tekst to samo potvrđuju

molio bih komentatore ali i ocjenjivače da to imaju na umu prilikom davanja svog glasa

p.s. također, apeliram još jednom da registrirani korisnici daju svoj glas za dobre tekstove (ali i komentare)

Tko je glasao

Smatram da je kvaliteta

Smatram da je kvaliteta teksta ono što je bitno za njegovu ocjenu, a ne možda dobro odabrana tema ili broj komentara. Ako je tekst proizveo bitnu diskusiju ne znači da je dobar nego da je tema značajna. Tema nekog teksta (ma koliko on dobar ili loš bio) je ono što će me nagnati na "pročitaj dalje" i uopće me dovesti u priliku za ocjenjivanje teksta.
Bez obzira slažem li se sa stavovima iznesenim u samom tekstu, ako su oni argumentirani i konzistentni sami sa sobom, tekst zavrjeđuje strelicu gore. Tim više jer će to pridonjeti tome da ta rasprava bude konstruktivnija, koliko je to moguće s obzirom na medij kao takav.
Strelica dolje je za tendenciozne i neargumentirane stavove, štono bi se reklo "trollanje".
Isto tako, i neocjenjivanje nekog pročitanog teksta govori o stavu o njemu - davati ocjenu "eto da se ocjeni" smatram kontraproduktivnim.
Samo usput, my 2 cents...

Tko je glasao

Uh. Tesko ce ti se to

Uh. Tesko ce ti se to ostvariti, s obzirom da ljudi opcenito glasaju na temelju emocije, a ne razboritosti. Isti slucaj je sa brojnim forumima koji su pokusali isfurati ovu ideju, ali nije islo.

Sad, moze biti da grijesim, odnosno da ces uz pokoju korekciju rijesit problem, no ne bih se bas kladio.

Tko je glasao

Mali dodatak. Ocjena teksta

Mali dodatak.

Ocjena teksta (članka) ne izražava slaganje ili neslaganje sa iskazanim stavom autora, već čitateljevo viđenje njegove cjelovitosti, utemeljenosti (argumentiranosti) i jasnoće zaključka koji se čitateljima nudi.

Ovo je slobodno prevedena uputa za ocjenu komentara, ali je primjenjiva i na sami tekst (članak).

B-52

Tko je glasao

Prilozi razmatranju

Prilozi razmatranju lustracije kroz traženje orjentacije u prostoru i vremenu.

Biti za nešto takvo unatrag kao načelo destimulira moguće nove zločine ali vidljivo utire put do novih zločina, gliba pravde itd.
Biti potpuno protiv nečeg takvog unatrag kao načelo olakšava moguće nove zločine a sada prereligiozno sudjeluje u preopterećenoj zbilji. Nije vidljiv smisao da se za takva načela žrtvuje i jedan čovjek, pa i onaj koji se za to uzvišeno zalaže. Još je manje vidljiv smisao izlagati opasnosti brojne ljude.

Načelno za i protiv nisu jedine relacije teme. Osmotrimo općenito i potom slučaj 2 čovjeka.

Pitanje lustracije je u području prakse koju su svjetske neprilike inicirale putem marginalnih ekstremnih djelova (ostaci KPH nakon staljinističkih čistki, grupa ustaša iz logora u Italiji i slično), koja praksa je nastavila dug put, razvoj i odavno više nije marginalni dio Hrvatske. Praksa se nerijetko smatra svjetskom, ali tako da joj je Hrvatska polje na kojem igra igru.
Ta praksa je bitni dio Hrvatske, ona i Hrvatska nisu razdvojeni djelovi, ali nisu ni isti jer je i mala Hrvatska drukčija od te prakse. Npr. ta praksa su malo specifičnije grupice u gradiću, bliži nekim stvarima, kako koja grupica, do mjere da i neke očigledne javne stvari vide veoma različito. Da bi bili glavni, moraju se malo srediti među sobom, što ne uspijevaju, a i okolina mijenja odnos prema njihovim forama.
Ta neka praksa bi i u ovim okolnostima htjela biti hrvatska politika, istovremeno izbjeći probleme s tim u vezi i malo napredovati, pa se mora forsati. I forsa se. Forsanje je i inače in, a i sve ostalo nije neki sadašnji ni hrvatski specifikum.

Ilustracija radi, možda bi za kvalitetniju raspravu oko lustracije i radi raznog drugog bilo dobro neke teme sustavno obraditi i izložiti kao multimedijalni projekt. Svakako bi trebalo minimalno obraditi nekoliko godina prije i početkom II svj. rata kada su ustaše, komunisti i slično bili dio istog bloka, interne likvidacije, likvidacije HSS-a te elemente sličnog u fazi pada berlinskog zida i raspada SFRJ. Za svijet bi bilo zanimljivo razdoblje boljševičke revolucije 1994.-1951.g., kada je Tito navodno u doba najintenzivnijeg seksanja davao kratke upute, s čuvenim ne Staljinu nakon što mu je navodno njegov izaslanik negdje u Tuškancu u Zagrebu prekinuo jednu rundu. Ako je to tako bilo i zna se, takav povijesni trenutak bi bilo primjereno prikazati i izložiti in situ. Za poveznicu zbivanja bi trebalo Titovu vilu, sada Predsjedničke dvore, pretvoriti u centralni izložbeni prostor suvremene Hrvatske. Tako bi se to uklopilo s jamstvima da će dvori biti prenamjenjeni u takve svrhe. Ima logike da Hrvatska prednjači u suvremenim političkim i sličnim izložbama. U takvom smo području, Tito je brend kojeg i onako treba obraditi puno bogatije i s nedostajućim razdobljima (serije likvidiranih komunističkih čelnika i potom on, kako ga svi ponizno čekaju na povratku s puta na Brijune, Titovi ambijenti, da li je sedamdesetih namjerno pustio novac do raje i izazvao pijanku, Titov duh u genezi raspada, Titov duh u današnjim tjelima). U nekom TV serijalu bi naratori mogli biti brojni obični ljudi koji pamte svašta a Ivan Supek bi dobro mogao prikazati sudbine mnogih javnih ljudi različitog spektra.

Dva primjera.
Arhitekt Milovan Kovačević je pred II svj. rat bio arhitektonska zvijezda u Zagrebu, zaposlen na fakultetu, sin HSS-ovca, početkom rata kao simpatizer KP i partizana nabavljao ljekove, uspio pobjeći iz 2. čuvenog ustaškog ad hoc vješanja intelektualaca o drvene ulične stupove ("prosinačke žrtve", 1. je kerestinačke), u partizanima uspio preživjeti rat i prijetnje likvidacijom zbog delikta mišljenja, izbačen sa fakulteta po objašnjenjem da ne zadovoljava za asistenta (5-6 godina mlađi kolega koji brzo postaje profesor pa s 32 i rektor, zatim akademik itd.), obolijeva, spriječen u liječenju i neimaštini i brzo umire.
Slučaj pisaca i novinara Ilije Jakovljevića, pred II svj. rat predsjednika društva hrvatskih književnika, člana vodstva HSS-a i urednika najvećeg časopisa je poznatiji u djelu preživljavanja ustaškog konclogora na Savi i knjizi impresivnih svjedočanstava zločina te nedavne predstave po njoj. Drugi dio je bijeg u partizane, preživljavanje, poslijeratno potpuno povlačenje u rupu i najednom likvidacija bez podataka. Knjige se ne objavljuju, podataka o čovjeku nema.
U primjerima ne sudjeluju samo ustaše i partizani, a i među tima su razlike. Zašto bi to bio razlog sustavne šutnje, i kad se ne da zaobići, pogotovu za novije generacije. Npr. u zgradi fakulteta su razne prigode kad se ne da izbjeći da ju je projektirao Kovačević ili povodom predstave se ne da zaobići rasprava o Jakovljeviću. Nije razlog šutnje niti to što je na takvoj praksi izrasla nova nazovi elita. Uzroci šutnje su dublji i širi, na takvoj praksi je izrasla povezana praksa pa istaknuti arhitekt koji sada devastira nešto značajno i za to izvuče znatne novce zna da akademski ugled i širu poziciju duguje zaštiti podataka o svom pokojnom gazdi, koji je povezan sa zaštitom drugog, pa se je i ovaj sadašnji osigurao kod sljedbenika kojima sline cure kad ga glorificiraju u stručnom časopisu. Otvaranje tavih slučajeva otvara brojne slučajeve, sve skupa Pandorinu kutiju i svi, ama baš svi oko toga znaju da time potencijalno gube sve ili puno a ne dobivaju ništa. Ustaše i partizani su tu samo dio prakse.

Vjerojatno starije i novije teme imaju slične logike, poveznica duha i sličnog. Ako je teško rješiti neke novije, možda i osvjetljavanje ovih nekih starijih ne bi smetalo novijima.

Stvar orjentacijski ukazuje na puno bogatiju, zanimljiviju i svježiju materiju, nešto drukčiju nego što je u literaturi Danila Kiša, koja više odgovara životnoj situaciji istog i brojnih, gdje teret zločina nose žrtve, izravni egzekutori, kontaktna okolina, pamet i poneki nazovi vođa a kreatori i inspiratori zločina su napredovali u akademskim, političkim, poslovnim i inim relacijama, nerijetko kao nacionalna, humanistička pa i internacionalna elita kojoj je zločin stran, koja ga osuđuje.
Možda trebamo sačuvati malo pažnje da nas u novom naletu sve ne zgaze pa lustriraju treći, mi se i onako svi vodimo kao Balkan, ustaše i komunisti, pa i naši najistaknutiji intelektualci različitih orjentacija tako misle.

Tko je glasao

Postavlja se pitanje da li

Postavlja se pitanje da li je proces lustracije povijesna ili politička tema i na koji bi se način trebao provesti. Nekoliko se teza isprepliće i nužno ih trebamo razlučiti ako želimo ustanoviti što tko podrazumjeva pod samim pojmom lustracija.
Prva i osnovna teza je postojanje, velikog broja, nepravedno osuđenih (da li procesno ili vanprocesno to je manje bitno) pojedinaca, pa i cijelih grupa (primjer HSS-a nakon II sv. rata je jako dobar). U takvom kontekstu proces lustracije je proces utvrđivanja činjenične odgovornosti pojedinaca u sklopu repesivnog režima koji je te zločine počinio i to nije pitanje kažnjavanja počinjenih zločina nego odbacivanja mitova i propagande. Jednako je važno u tom procesu rehabilitirati žrtve, svaku pojedinačno, pogotovo u kontekstu njihovog društvenog značaja i postaviti ih u kontekst vrste ponašanja režima koje je nedopustivo u društvu u kojem želimo živjeti. Metoda za to je u prvom koraku publiciranje dostupnih saznanja i u drugom postavljanje referenci na događanja unutar ključnih segmenata društva - prije svega u obrazovanju.
Druga teza jest vrlo opasna, pogotovo u kontekstu političkog plasmana lustracije kao procesa. To je revaloriziranje zločina jednog režima zločinima drugog režima, nerijetko uz razne činjenične falsifikate (najpopularniji je definitivno negiranje žrtava, "napumpavanje" broja "naših" i "reduciranje" broja "njihovih"). Nerijetko uz to idu i (nadasve pogrešne) klasifikacije ljudi, grupa, ideologija i djela iz različitih okolnosti i van bilo kakvog kontinuiteta. Takvo poimanje procesa lustracije je zapravo pokušaj bezrazložne odmazde u ime nasljeđa određene političke ideje, i štetan je jer se upravo tako negiraju stvarne nevine žrtve režima koje je potrebno rehabilitirati (nisu svi osuđeni nevini).
Treća je teza postavljanje lustracije u kontekst linča (ili lova na vještice, svejedno) - postavljanje povijesnog konteksta u (gotovo uvijek) nerelevantnu suvremenu situaciju. Vjerojatno najbolji primjer toga je srpska propaganda s početka devedesetih i izjednačavanje hrvatske samostalnosti sa ustaštvom (što je prihvatio i dio hrvatskih ekstremista, no to je ipak zasebna tema). U pozadini takvih "argumentacija" su masovne logičke greške od ad hominem napada pa do potpune zamjene teza (jutros sam baš vidio reklamu koja odgovara tome pa ću ju iskoristiti za primjer. Glasi "Ako želite Hrvatsku bez mina, koristite XXXX" u pozadini koje tvrtka XXXX donira, vrlo mali, dio svojih prihoda za razminiravanje. To je logička greška jer mogu željeti Hrvatsku bez mina i bez korištenja usluga te tvrtke, naprimjer direktnom donacijom ili kroz brojne druge akcije - iako obrat vrijedi: ako koristimo XXXX pokazujemo da želimo Hrvatsku bez mina). Tu je tezu najlakše prepoznati jer je definiciju načela koga treba lustrirati uglavnom moguće sažeti u "one koji su to zaslužili" i to po prosudbi predlagatelja lustracije. Ukoliko bi se takva lustracija ikad dogodila tada bi bilo nužno lustrirati njene provoditelje.
Četvrta je teza definiranje lustracije kao procesa za rješavanje pojedinačnih zločina ili nepravilnosti u društvu. Ta je teza česta ukoliko se doživljava bez razmatranja i također je povezana sa logičkim greškama, najčešće sa cirkularnim zaključivanjem (za sve zlo u današnjem društvu je krivo komunističko nasljeđe, a komunističko nasljeđe je sve ono što je zlo u ovom društvu). Takva je teza politički pogodna za populizam, pogotovo kod onih koji su na ovaj ili onaj način uvjetovani (nedostatkom sposobnosti ili povjerenjem u autoritet) da ne prispitaju ima li ona uopće smisla.
A za kraj, jedina ispravna lustracija jest ona koju provede netko treći, netko tko nema osobne upletenosti u bilo koju od strana. Svejedno da li zbog prostorne ili zbog vremenske distance. Usvajanjem civilizacijskih vrijednosti radimo pomake u društvu koji sprječavaju da se greške i zločini prošlih režima ponavljaju, slobodom izričaja u prilici smo rehabilitirati žrtve tih režima i to je stvarni proces lustracije. Nezadovoljnika će uvijek biti, uostalom jedna od teza komunističkih nezadovoljnika politikom režima prema poraženima je sažeta u "ostalo je 300.000 živih Ustaša nakon rata" (i pored sveg revanšizma) - no trebamo, kao društvo, prepoznati tu retoriku ma koja riječ stajala umjesto "Ustaše" i pokazivati kuda vodi takav način razmišljanja i boriti se protiv posljedica koje bi nastupile ako bi takvo razmišljanje postalo politika. Za takvu lustraciju nam ne treba nikakav poseban zakon.

Tko je glasao

Šta s drugim? Šta sa onim

Šta s drugim?

Šta sa onim izvan relacija ustaša i partizana, Hrvata i Srba, državnih dužnosnika i tajnih službi, za 200 godina ili sada? Šta ako je to nešto važnije i veće od tih relacija i ako možda prikazane relacije dominiraju da prikriju to nešto drugo (npr. sustavnu pljačku, zaposjedanja bez pokrića)?

Na koncu šta sa čovjekom i ljudima u tome, bar u onom skromnom životinjskom smislu. Zašto da se mnogi prekomjerno pate onim što možda nije njihova stvar niti vide smisao u tome? Šta ako su u stanju to promjeniti. Šta ako to na neki način rade?

Dva data primjera (i puno sličnog) nisu samo politički, ukazuju na drugo vezano s politikom, što se može ugurati u pojam društvo ali je to onda više tamni dio, koji je dio šire priče i nije svodiv na mali dio neke druge priče. Ako bi osvjetlili samo ta dva primjera, vidi se slijedeće:
- nazire se da hrvatska politika nije tako dominantna kako smo naviknuti, da je od početka i stalno dio šire scene na kojoj npr. značajnu rolu ima šira intelektualna i akademska scena;
- neke dominantne priče su zrele za redukciju a neke zamračene za otvaranje. Dosadašnja scena je dugo preuspješna pa logički dolazi vrijeme slabosti. Nakon beskrajnih ponavljanja da su i kako su neki pili šampanjac dok su drugi trpili a treći patetično zdvajali sve više do izražaja dolaze uvijek nedostajući djelovi, možda važniji od prikazanih;
- zaborav starog i draž novog bi dobrodošao, ali zasad imamo problem što u toj ekološkoj praksi uvjerljivo dominiraju klonovi prethodne prakse, osuđeni na takav modernitet i zatiranje pojava kojima samo nagašavaju slabosti. Novo je spriječeno novim, koje je klon starog. Bez novog je spriječeno novo a ni staro ne može opstati;
- u području urbanizma i arhitekture je, iznimnije od drugih područja, njegovana religija struke koja se vani predstavlja samo u dobrom svjetlu. Odnos struke, politike, novca i (ne)uspjeha izvana gotovo i nije bio vidljiv. To dugo naoko statično i idilično stanje stvari više ne može izdržati, što zbog starosti što zbog slabosti. Najmirniji pokreću razgovore u smislu da li je konačno došlo vrijeme upokojiti tako dugu praksu i pri tome misle na pretežni dio. Tu bi slučaj Milovana Kovačevića mogao odigrati ulogu kapi koja preliva čašu ili rasprsnuća tipa Monty Pajton. To nije bitno po prošlost nego po budućnost, mogao bi se urušiti i politički život koji dobrano egzistira u vezi s gradnjama i gospodarenju prostorom. To je jedna od malobrojnih stvari koja ostaje za hrvatsku politiku. Praksa fizičkog uklanjanja onih koji u tom području nešto misle i putem toga uzdizanje na vrhove je konstanta koja se sada osvježava i ojačava. U tom smislu Kovačević je živ;
- slučaj Jakovljević je drukčiji, kao mrtvac kojeg povremeno vade vani. Mirnu i krajnje nekonfliktnu osobu su ustaše držale u konclogoru, boljševici likvidirali bez traga a ostalo ga drži u tami i ponekad posegne za djelom njega koji odgovara. Sve djeluje uobičajeno, kao bezvremena korisna stvar koja služi za rijetke potrebe, kao da je i sada tu takva i kao da ne opterećuje. Ne kao Kafkina književna zbilja, jer je nešto uporabno i minornije. Šta o tome reći učenicima? Za ubojstvo možda Slamnigova pjesma iz tog doba Ubili su ga ciglama, iza zida. Ali ostalo?

Tko je glasao

To o čemu pričaš,

To o čemu pričaš, doživljavam na jedan drugi način. Bilo koja struktura, ne nužno politička, ima tendeciju zaostajanja u odnosu na opće društvene tokove. Vjerujem da nije samo u arhitekturi situacija "čokoladice s mentolom" - svoj smisao života će morati korijenito promijeniti mnogi. Lustraciju u smislu zakona kojima bi se uklonili ti "kočničari" (ne mogu smisliti bolji izraz u ovom trenutku) ne mogu prihvatiti kao rješenje - zbog svoje parcijalnosti. Ako već smatramo da bi takvo što bila jedina suvisla metoda rješavanja nagomilanih problema, ne treba nam lustracija nego revolucija. A to jest tema za sebe, pogotovo kako ju izvesti a da se ne ponovi "tko bi gori sad je doli" metoda kao u svima do sada bez stvarnih promjena sistema.
Pokušaj tu problematiku sagledati iz, recimo to uvjetno, evolucijskog konteksta. Prije svega pedeset godina bilo je razumno i logično očekivati da se nekakve korjenite promjene ne mogu dogoditi unutar jedne generacije, vjerojatno ni unutar nekoliko - kako se to odvijalo stoljećima prije i u to je okoliš unutar kojeg se cijeli sustav razvijao. U zadnjih dvadeset godina je izvjesno kako nam se promjene događaju nekoliko puta unutar generacije, a jedino što možemo predvidjeti (i to ne pretjerano pouzdano, također zasebna tema za post) da će se taj trend promjena samo ubrzavati. Odumiranje struktura jednostavno više nije dovoljno brzo, bez obzira na režime, ideologije - bilo što. Upravo sam te probleme, to "ostalo" kako ih ti nazivaš adresirao u posljednjem paragrafu prethodnog komentara - mijenjajmo društvo u cjelini, neka se raspadne usput što treba. Ovo više nije svijet u kojem samo mijena stalna jest, ovo je svijet koji mjena jest.

Tko je glasao

Podjele na stvari redovnih

Podjele na stvari redovnih zakona, evolucije, revolucije, lustracijske djelove itd. su logične ali šta sa zbiljom ako to ne slijedi?
Šta sa protiv i za lustraciju ako zbilja to ne slijedi?
I bez zbilje, detaljna proučavanja i razvrstavanja te šire materije neće nikad biti obavljena, pa se ne može računati ni na nepristranu sintezu.
Razumno razmatranje da ne treba ništa osim redovnog se u stvarima masovnijeg karaktera, u neakademskom području ad hoc odbacuje, također razumno i s iskustvom.
Primjer - Rumunjska je EU. Zvijezda nacije ministrica uspješno vodi antikorupcijske bitke, u zatvoru je bivši premijer, ministri itd. Korupcija raste. Korupcija je dio nečeg dubljeg i šireg, vjerojatno u znatnoj mjeri nužna da bi stvari funkcionirale.
Hrvatska nije Rumunjska, ali nije niti nešto posve različito, u monogim djelovima smo problematičniji zbog bitno bogatijeg iskustva.
Šta ako bilo kojim putem bude trebalo čekati više od 300 godina, kao nakon kandijskog rata čiji recidivi su još veoma aktivni?

Tko je glasao

pojam čišćenja se često

pojam čišćenja se često podrazumijeva kao nešto korisno i kao nešto dobro. Pojam čistoće se često povezuje sa svetošću odnosno religijskim ispravnim, no je li to doista tako? Čišćenje podrazumijeva smanjenje ukupnog broja bakterije i smanjenje ukupne količine nečistoće, a nikako ne potpuno uklanjanje, jer jedino je sterilizacija potpuno uklanjanje mikroorganizama.

U praksi ako se ne može provesti potpuno uklanjanje, onda se sagledavaju mogućnosti izgradnje ili započinjanja novog sterilonog sustava. Kada bismo to primjenili na politički sustav... čisto sumljam da je moguće provesti higijenu (čišćenje) onog neispravnog... no da li je moguće stvoriti ispravan sustav?

nečistoća uzrokuje kvarenje hrane, materijala i tako (neispravnost) a... nečistoća u politici uzrokuje kvarenje, neispravnost društva, sustava vrijednosti itd. pitam se postoji li u Hrvatskoj dovoljno ispravnih, čistih ljudi, koji bi mogli stvoriti ispravan, čisti politički sustav vrijednosti, koji bi nadjačao onaj nečisti, kakav god on bio i tko god on bio... da li je to utopija?

da li je smješno i naivno razmišljati da dobro, poštenje i moral može samo po sebi nadjačati nepoštenje, nemoral, nečistoću? bojim se da je smješno u našoj Zemlji, i to me kao mladog intelektualca baca u depresiju, jer znad da ako mhoću uspjeti da moram nekoga počistiti, a pitam se samo jedno:

DA LI JE ČIŠĆENJE ČISTO
odnosno da li u praksi postoje moralno i pravedno ispravni način čišćenja do uspjeha?

Tko je glasao

Mislim da znam u cemu je

Mislim da znam u cemu je tajna ovog paradoksa. Potrebno je ocistiti se od principa, ne od ljudi. Naravno, ljudi koji su bili podlegli nekim principima, moraju snositi odgovoronost s obzirom da su bili protagonisti osudjenih principa.

Na taj nacin drustvo se razvija, bas kao sto si dobro primjetio da drustvo moze ici i u propast pod vodstvom kvarnih elemenata.

I naravno, nitko od nas nije posve cist, ali to naravno ne znaci da je svejedno. Upravo naprotiv, to znaci da moramo proniknuti malo dublje u srz problema.

Tko je glasao

naravno, slažem se

naravno, slažem se apsplutno, ali ako se očistimood principa, pitam se da li s druge strane postoje snažni principijelni ljudi visokih moralnih, eitičkih i pravednih vrijednosti...

principi su samo jedan dio, a ljudi provode principe,

da li treba postojeće očistiti ili dovestiti neke sasvim nove ljude sa dobrim proncipima? hmmm... zbunjen sam...

Tko je glasao

Vjerovatno te zanima sto je

Vjerovatno te zanima sto je potrebno prvo osigurati, s obzirom da ciscenje postojecih nije u iskljucivom odnosu prema dovodjenju sasvim novih ljudi.

Moje misljenje je da nemamo potrebe srljati sa otvaranjima politickih praznina koje bi bez novih ljudi brzo popunili elementi koji se i do sada globalno nisu pokazali pretjerano spobonima, a niti moralnima.

Tko je glasao

Ideja da je lustracija

Ideja da je lustracija preduvijet za rješavanje društvenih problema ili kvalitetan napredak nekog društva je apsurdna. I države koje su donijele zakone o lustraciji samim zakonima nisu riješile ništa, sve je manje-više na razini deklarativne volje, a provedba lustracije i dublje grebanje pod površinu su uvelike izostali. Nekako mi se to čini znakovitim. Procesuiranje zločina koji su rezultirali iz određene ideologije je nešto sasvim drugo i s lustracijom nema nikakve veze.

Dimenziju apsurdnosti sve dobiva i ako promišljamo na sljedeći način: Složiti ćemo se da određeno društvo ipak konstantno napreduje, smjenjuju se ideologije i mehanizmi pomoću kojih to društvo gradi sustav da bi moglo funkcionirati kao uređeno društvo. Sam napredak u sebi dijelom implicira da je ono prethodno bilo loše i da ga se svakako treba riješiti, da pogreške prošlosti treba ispraviti. Time dolazimo do toga da je društvo zapravo neprekidno u poziciji koja zahtijeva lustraciju. Nema u razvoju društva kategorije 'jednom zauvijek' jer bi to značilo zaustavljanje na određenoj točki u kojoj je sve na mjestu i više nema potrebe za promjenama. Zar doista netko misli da je to moguće?

Napredak društva je itekako moguć bez ispravljanja nepravdi. Pogreške i nepravde svakako treba objektivno identificirati i vrednovati, te ih naravno, ne ponavljati. Međutim, to se u ljudskoj povijesti do sada nije dogodilo, pa sam sklona sumnjati da bi Hrvatska lustracijom mogla patentirati takav izum.

Dozvoliti ću si još i ovo: uspoređivati društveno-političko uređenje bivše Jugoslavije s komunističkim režimima mogu brzopleti i površni. Imala sam prilike biti debelo iza željezne zavjese u DDR-u i SSSR-u i doživjeti kako obični ljudi iz straha (a da sami ne znaju točno pred čime) u pola glasa i neprekidno pogledom pitajući 'je li sigurno' razgovaraju s isto tako drugim običnim čovjekom, ali čovjekom koji je u njihove zemlje došao iz slobodnog svijeta. I iz moje i njihove perspektive.
O lustraciji se prečesto sudi i temeljem osobnih iskustava, pa tako i ja. Gotovo je nemoguće pomiriti te oprečnosti na smislen način i sa smislenim ciljem.

MasterMind - NeverMind

Tko je glasao

Znaci, kada netko ubije

Znaci, kada netko ubije covjeka, po tvojoj logici ispravno je reci, slusaj, nemoj to vise raditi. Sankcija za stetno djelovanje naime nije potrebna. Zanimljiv rezon koji vodi u vrli apsurdne presedane.

Drugim rijecima, istina jeste da ideja politicke odgovornosti steka u vecini svijeta. No, odreci se necega sto nam zdrav rezon ukazuje kao potrebnu, kao bitnu i korisnu stvar, nesto je za nasmijati se grohotom.

Tko je glasao

Lustracija i kažnjavanje

Lustracija i kažnjavanje zločina (kaznenih dijela, političkih zločina ...) nije isto. Zakonske i institucionalne instrumente za to imamo, treba ih koristiti doslijedno. Nije potrebno izmišljati toplu vodu, a još je štetnije brkanje pojmova. Dakle, pogrešno si shvatio: ne znači.

MasterMind - NeverMind

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci