Tagovi

Hrvatska, ljubavi moja

Hrvatska, ljubavi moja - dokumentarni je film u režiji Jakova Sedlara koji svjedoči o ljubavi prema domovini Hrvatskoj, Domovinskom ratu te izdajništvu i licemjerstvu od strane HDZ-a i Ive Sanadera, Ivice Račana i ureda Predsjednika RH Stipe Mesića kao i njihovih nemoralnih sluga. Također svjedoči i o političkom Međunarodnom kaznenom sudu u Haagu i bizarnosti Carle del Ponte, te o srpskoj propagandi protiv Hrvatske. Prema riječima redatelja filma "Vrh HDZ-a zabranio je prikazivanje filma!". Film se trebao prikazati 5. kolovoza 2006. godine na Kninskoj tvrđavi.
Film me se poprilično dojmio, prvenstveno zbog kritičkog pristupa i realnog prikaza hrvatske društveno političke scene, gdje je ista, njena srž dotaknuta u svakoj kritičnoj točki, nadalje; zbog svjetske politike sazdane u Međunarodnom kaznenom sudu u Haagu, potčinjenosti, dodvorništva i sluganstva hrvatskog političkog vrha lažnom idealu Europe, gdje ne postoji cijena ulaska Hrvatske u EU, potčinjenosti hrvatskog novinstva strukturama vlasti, te odnosa svih prema realnosti i istini, te stoga ni ne čudi podatak da je film zabranjen. U filmu mi se osobito svidjela poruka na kraju filma, metaforička biblijska priča upućena gen.Gotovini!
Pogledajte film

Komentari

Davno

Davno, davno bilo je to 2007 Opsirnije

Tko je glasao

Ne vjerujem da Sedlar može

Ne vjerujem da Sedlar može napraviti dobar film.

Tko je glasao

Kad u prvim kadrovima imate

Kad u prvim kadrovima imate tipa koji govori oni koji se brane ne mogu napraviti ratni zločin onda znate koliko je sati i što možete očekivati od filma.

Sedlar je nedavno napravio film o Đapiću. Pametnome dosta.

Tko je glasao

Ljubav prema domovini

Ljubav prema domovini Hrvatskoj, Domovinski rat, odnos Hrvatske i svijeta i slično je pretežno praćeno neuvažavanjem same stvari i garnirano radi nečeg drugog. Tu se ne uvažava ni impresivna umjetnička rodoljubna tradicija. Krajnje ekstatične pojave oko toga uspješno hrane jedne druge. Obzirom da dominira praksa istih i istog za sva vremena, navodni protivnici se uporno usklađuju oko toga, kao da se radi o posthumnim Šuvarem sljedbenicima koji pokušavaju potvrditi sve njegove teze. Nisu to objektivne okolnosti. Razne ekstatične ljubavi i mržnje prema Hrvatskoj su ponekad, u iznimnim pogibeljnim okolnostima, uspjele obmanuti mnoštva ljudi i njihove odnose prema domovini, ali nikad većinski a pogotovo ne ekstatično. Takav čvrsti shematizam svega i svačega pod naoko čvrstim zastavama radi sve više sam protiv sebe i tu Hrvatska stoji sve bolje i bolje.

Ovdje je legitimna rasprava o poratnom i ratnom izdajništvu raznih vodećih osoba ali istovremeno je neodrživa logika to umjetnički izraziti nekom frontom koju navodno čine heroji, ratni izdajnici, dezerteri, SAD i Židovi protiv druge kaotične fronte. To ne bi uspjeli povezati Žužul, Bandićev Tuđmanov SKH Nenad Ivanković, dezerter Thompson, Tomac a vjerojatno ni Krleža, pa je Sedlar tu pretjerao. Sada, kad u tome ne bi uspjele ni udružene sve te velike ljubavi i mržnje, vjerojatno se uz pojačane geste oko toga radi o uobičajenim švercerskim interesima, koji nisu strani ni velikim zemljama. Kao što se bivši njemački kancelar neprilično dogovori za posao, svi o svemu u Daytonu, Račan sa Drnovšekom, tako se ovdje Sedlar, možda uz asistenciju glavnog posrednika za takve aranžmane, dogovorio za neki honorar malo ogaditi Evropu i malo reklame na američku stranu i iskoristiti Gotovinu. To je uobičajeno, samo red je minimalno predstaviti film i možda dati informaciju da li je usklađeno s Gotovinom.

Ne priliči da se Sedlar gura na tron prvog redatelja domovine pored Vrdoljaka. Da je to napravio Vrdoljak, mnogi ljudi bi pomisli da se je promjenila državna politika. U nekim objektivnim relacijama je još redatelja ispred njega. Nadalje, nema povijesnog trenutka kad pokojni predsjednik Tuđman u jeku napada NATO-a na Srbiju kreće u Rusiju, bjesni na SAD i prijeti napadom na njihove vojne snage u Martin Brodu kod Knina te potpisivanjem sporazuma o prijateljstvu i suradnji sa Rusijom. To se nisu usudili ni Tito ni Castro, pa je umjetnički promašaj film o temi bez tog jakog čina.

Tko je glasao

Izgleda da je netko ipak

Izgleda da je netko ipak stavio ovaj uradak na Jubito. Radi se o zabavnom posljednjem kriku nacionalističke propagande kakvu smo slušali u 90-tima koju svakako preporučujem, a svaku zabranu oštro osuđujem. Ovo je možda poslijednja crno-bijela panegirika nacionalizmu i treba ju sačuvati za buduće generacije.

Kroz banalno plošnu režiju koja imitira dokumentarističku formu kako bi pridobila na uvjerljivosti narator ugodnim glasom pripovjedača bajki za laku noć (što ovaj film u neku ruku doista i jest) čita pozamašni romantizirani tekst sročen kao pismo žrtvi rata. Štivo protkano apelima na emocije kojima se pokušava pridobiti potpora iskorištavanjem gledateljevog suosjećanja sa (isključivo hrvatskim) žrtvama rata ili apelima na strah koji pokušavaju pojačati strah ili predrasude prema ideološkom suparniku skladno prate snimke polja bijelih križeva ili vukovarskih izbjegličkih kolona i razaranja. Emocije tek ponekad smjenjuje uglađeni bijes zbog (fabriciranog) "stavljanja Hrvatske na optuženičku klupu" i to "valjda zato jer nismo žalili za onim Srbima koji su otišli".

Osnovna teza ovog Gotovini intimno posvećenog filma tradicionalno je conspiraloon-erska: povijest (ona koju je u realnom vremenu pisala nacionalistička mašinerija 90tih) se sustavno "prekraja" u sveopćoj zavjeri sluganskih političara, podlih novinara, svodničkog Haškog tribunala, sadističkih Srba, imperijalističke EU i ostalih. Iznenađujuće u njoj ne sudjeluje Amerika čija je uloga u Oluji u filmu prikazana kao neki bogomdani garant poštivanja međunarodnog prava na terenu i čije je vojno osoblje dobilo isključivo pravo sudjelovanja u kratkim segmentarno prikazanim razgovorima koji prekidaju tugaljivu pripovijest o "luđačkoj čežnji za slobodom".

Uz njih doduše prostor zauzima i francuski esejist Alain Finkielkraut, inače francuskoj javnosti poznat po rasističkoj izjavi da je francuski nogometni tim "Black, Black, Black" (umjesto jelte "Black, Blanc, Beur"), a koji se u ovom filmu ističe s ništa manje nesuvislim silogizmom koji glasi "Mediji su Carlu del Ponte nazvali nasljednikom Simona Wiesenthala. Dakle, Gotovina je izjednačen s Eichmannom i Hitlerom."

Osim logičkih pogrešaka i kontradikcija filmu ne nedostaje ni desničarima fetišistički omiljenog strašila "zlosrećne Jugoslavije" u čiju tiraniju Hrvatsku dakako ponovno guraju neprijatelji njene slobode, a Sedlar nije ostao dužan ni u prinosu novih žrtava na oltar kulta ličnosti Tuđmana koji je ponio uvjerljivo najkomičniji atribut u ukupnom tekstualnom doprinosu ovog celuloidnog podlistka za domaće rasiste gdje je prozvan "romantičnim ljubavnikom Hrvatske". U kratkom povijesnom prikazu s početka apostrofiraju se i temeljne nacionalističke dogme: od stoljetne potlačenosti preko "strahovlade srbijanske čizme" prve Jugoslavije do premoći Srba i "njihovih sluga" u drugoj Jugoslaviji s Hrvatima kao "trećerazrednim narodom" koji je "kriv što postoji".

Metoda pripovijedanja ponekad prelazi granicu dobrog ukusa: ozbiljan i tragični problem suicida branitelja kojima nedostaje institucionalna potpora je stavljen tek u kontekst paranoidne opće antihrvatske zavjere i "bešćutne izdaje" vlasti nakon čega je radi poticanja međunacionalne mržnje ekspresno kontrastiran obnovom kuća srpskim prognanicima (dakako bez spomena tko im je i kada kuće spalio). Faktične pak netočnosti kulminiraju (a na čemu drugome nego) Hagu koji usprkos uvjerljivo najbrojnijoj srpskoj osuđeničkoj populaciji "amnestira zlo srbijanskog fašizma" i koji unatoč osuđujućim presudama od prije 3 godine "oslobađa od svake krivnje" one koji su provodili genocid.

Da se radi o projektu pod visokim pokroviteljstvom ultradesnice koji se promovira u zoru najvećeg (i jedinog) procesa protiv Hrvata za rat u Hrvatskoj posebno svjedoči drugi dio filma koji marljivo radi na pozicioniranju Gotovine kao ultimativnog i nadasve profesionalnog dobra u rangu maltene De Gaulle-a pri čemu se ističu kadrovi pred kraj u kojima se izmjenjuju njegove slike uz himničku orkestralnu muziku primjerenu završnici Star Warsa nakon koje slijedi biblijska poruka Gotovini da ga Isus (a ipak ne Obi-Wan Kenobi) nije napustio.

U trenutku kad pervertirana nacionalistička retorika potpuno gubi magiju ovaj film pravi je podsjetnik kako su neki pojedinci spremni javno amputirati zdravi razum u nadi osnaživanja propagandnih mitova na kojima se temelji i njihov vlastiti autoritet. No usprkos pozamašnom trudu oko izrade i promocije ove anticipativne protuteže onom smeću koje će se nakon godina zataškavanja uskoro preliti u javni prostor otvaranjem procesa u Hagu, izgledno je da će ovo djelo postati samo još jedna crtica na i inače neimpresivnom životopisu najvjernijeg desničarskog režiserkog apartčika.

Opinioiuris

Opinioiuris

Tko je glasao

Umjetnik koji se zgraža nad

Umjetnik koji se zgraža nad činjenicom da mu je ministarstvo kulture dalo "samo 1,2 milijuna maraka" za jedan film, a za ostale ništa, kao i nad tim da se premijer i predsjednik nisu odazvali pozivu na premijeru, za mene prestaje biti umjetnik. I postaje političar. A s njegovom se politikom ne slažem.

Nisam protiv da umjetnik ima politički stav, to je demokratsko pravo svakog. Međutim, pravi ih umjetnici iznose kroz svoja djela i puštaju da ona govore sama.

Sedlar-umjetnik previše govori. Najgore je kad o poznatom "što je pisac htio reći" govori pisac sam.

Od njegovih filmova sam gledao "Četverored" i "Gospu".

I onaj kratkometražni dokumentarac o krađi zaplijenjenog auta iz javne garaže. Sniman nadzornom kamerom.

Ocjenu neću iznositi jer svako ima pravo na vlastiti doživljaj djela, ali me gotovo ništa ne vuče da pogledam najnoviji uradak.

U današnje vrijeme govoriti o zabranama filmova je deplasirano. Čak i za potrebe marketinga. Ako je stvar dobra, može doći do gledatelja na milijun načina.

Pod uvjetom da ju netko hoće.

B-52

Tko je glasao

Pravo reć, skinuo sam

Pravo reć, skinuo sam uradak i pogledat ću ga. Nije me se dojmio s prijašnjim radovima, to s autom je bilo zaista maestralno, njegov propagandni rad isto tako (propagandisti su unajmljenici i tu autorstvo ne igra ulogu nego zanat), ali nikada nije kasno, možda se zaista promijenio. I ja se mijenjam, netako leteći kao matematičko klatno, nego s manjim, zamasima. Ljudski je i griješiti i mijenjati se.

Ali kad smo na mijenama ljudskih duša - jedno ne mogu prežaliti - Ivan Aralica (sjetio me taj Četverored).. Taj me je čovjek bio impresionirao svojim povijesnim romanima, i kako sam i sam povijesni zanesenjak, stvarno sam mislio da se iz povijesti može učiti. Kako je taj čovjek kao autor uzora tolerancije u Dušama robova postao ideolog muslimansko hrvatskih sukoba, nikada neću shvatiti. I onda završio u prizemnim komedijašenjima koje on naziva satirom. Možda i jest satira, ali ja za nju nisam imao apetita , posuđene ove najnovije njegove knjige su mi se mjesecima povlačile po sobi dok ih nisam vratio da ne bi se sramotio i vraćao ih vlasnicima oštećene.

Stvarno bih želio povratak Aralice, radi toga što je omirisao negdje vlast, sam sebe je zagubio. A kako neće oni drugi koji su intelektualno bili i ostali na neintelektualnim razinama. Nekako mi se čini da je neopravdano i brzopleto shvatio svoj ulazak u Sabor i najvišu hrvatsku politiku kao kraj hrvatske povijesti (kao onaj kvazi povjesničar), pa će ove najuzbudljivije stranice najnovije hrvatske povijesti (koja dalje teče) opisivati neki drugi književnici. Šteta zaista što nije ostao vijeran i dosljedan svome geniju.

Tko je glasao

U vezi Aralice je za

U vezi Aralice je za primjetiti da je slična praksa akademika više dominantna hrvatska praksa i kontinuitet nego iznimnost. Mora da je tako nešto uticalo i na Aralicu i njegovog partnera akademika Tuđmana, tim više što su oni imali malo nešto izravnih poduka od strane slavnih prethodnika, Krleže i drugih. Dodatno je, po njihovom shvaćanju, bila objektivna obveza ujediniti genijalnost radi još većih zahtjeva u odnosu na slavne prethodnike, onih najviših. Prilike su određivali i pandani i sugovornici s drugih strana.

Kako su se u takvoj situaciji mogli oslanjati na tome neodrasle druge akademike (Supek i drugi) i druge razne smušenjake, i sa ironijom i bez ironije? Očigledno je s raznih strana tako moralo biti.

Tko je glasao

Ajde kad te se tako dojmio

Ajde kad te se tako dojmio ti njega nama molim te stavi na youtube u komadima da ne moramo skidati ogromne fileove da bi na kraju otkrili da se radi samo o još jednom "Četveroredu". :-)

Opinioiuris

Opinioiuris

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Novi dnevnici

  1. Beskrajan dan ili Jazavci u zemlji čudesa od Buddha komentara 3
  2. 14 mjeseci prije izbora: čini se da će 'lijevi' ostati na vlasti i nakon 2015. godine od StarPil komentara 9
  3. I S I S = Israeli secret intelligence service od sjenka komentara 15
  4. diktatura profitiranja od aluzija komentara 0
  5. Slatke brige domaćih ljevičara od Tko je John Galt komentara 24
  6. Ključ života ili odmak od politike od grdilin komentara 32
  7. Obnovljivi izvori energije: Budućnost je sada! od Zoran Oštrić komentara 1
  8. Medijski hologram od Buddha komentara 2
  9. Ništa novo: Država financira socijalističku propagandu od Tko je John Galt komentara 33
  10. Caru carevo, Bogu Božje! od Buddha komentara 24
  11. Hrvatska na prekretnici od vkrsnik komentara 94
  12. Principi vs Banditi od Buddha komentara 11
  13. Jedna morbidna ideologija i nemogućnost ekonomske kalkulacije unutar iste od Tko je John Galt komentara 33
  14. čovjek (gladan) sisavac od aluzija komentara 0
  15. Suprutni trendovi na ljevici i desnici od Zoran Oštrić komentara 13
  16. Highway to hell od Buddha komentara 5
  17. Oda mladosti od Atomos komentara 14
  18. Kapetan Amerika protiv klime od robot komentara 37
  19. Autokratska demokracija od Buddha komentara 3
  20. Dio hrvatskih Židova i naših prijatelja - kao led? od Ljubo Ruben Weiss komentara 11
  21. Neoliberalni kapitalizam - Babaroga moderne ljevičarske elite od Tko je John Galt komentara 83
  22. „Ljudi“ koji šire toleranciju mržnjom i nasiljem od ppetra komentara 136
  23. Zašto političari toliko zaziru od preferencijalnog glasanja? od spvh komentara 21
  24. Josipovićeva stoka sitnog zuba. od Papar komentara 55
  25. MOLovanje od Feniks komentara 13

Preporučeni dnevnici

Tko je online

  • Buddha
  • drvosjek
  • indian
  • janus
  • luka
  • Tko je John Galt
  • zaphod

Trenutno online

  • Registriranih korisnika: 7
  • Gostiju: 29

Novi korisnici

  • abakus
  • Tko je John Galt
  • caye
  • mislavru
  • Jura