Neovisni, ali ne i neutralni

Evo, opet niz netočnih poluargumenata i nekoliko taktičkih zamki u gornjoj replici, po uobičajenom šablonu.

"Izdvajanjem" bioplina tj. truljenjem gnojovke se iz iste izdvaja organska tvar. Organska tvar služi za prihranjivanje zemlje, to ti je valjda logično.

Da, organska tvar služi za prihranjivanje zemlje, ali ne zbog sebe same, nego zbog sadržaja hranjiva (primarno dušika, fosfora i kalija) koja se uopće ne izdvajaju u bioplin. Dapače, pretvaraju se u oblik lakše dostupan biljkama, pa se time bolje iskorištavaju. Drugo je pitanje (dosad nedovoljno istraženo) mikrobiološka raznovrsnost i struktura zemljišta koje mogu biti pod različitium utjecajima ovisno o tome prihranjujue li se tlo sirovom gnojovkom ili onom iz koje je izdvojen bioplin,

Mineralizirani dušik također završava u podzemlju kao i nemineralizirani organski dušik iz svježe gnojovke.

Da, ali je „kvaka“ upravo u tome da je gubitak mineraliziranog dušika značajno manji (tj. zagadjenje vode je manje) nego u slučaju organski vezanog dušika. To je zapravo jedna (izmedju više njih) od ključnih“ekoloških“ prednosti koja se ostvaruje anaerobnom digestijom gnojovke.

Također, u takvom proizvodu nedostaje sumpora koji je također važan u ishrani biljaka, a ima u suvišku teških metala jer su se isti koncentrirali.

Nedostatak sumpora u gnojovki nakon izdvajanja bioplina (zbog izdvajanja sumpora u obliku sumporovodinih plinova) nitko nigdje ne spominje kao značajan handicap. Zaključujem da je problem ekonomski i tehnički minoran. Drugo je pitanje izdvajanje H2S iz bioplina, zbog nepovoiljnig utjecaja na opremu (korozija) i okoliš (ako se nekontrolirano ispušta). No, i to je tehnički riješeno.

Ne razumijem ovo s teškim metalima. Ako ih uopće ima u gnojovki (to je zapravo problem mulja sa uredjaja za pročišćavanje vode, a ne gnojovke iz stočarske proizvodnje) , oni se ionako raspršuju po poljima, ovako ili onako. Budući da su hranjiva u obradjenoj gnojovki bolje iskoristiva, potrebna je manja količina za isti hranjivi efekt po jednici površine, pa će i ukupna količina teških metala (ako ih uoće ima) biti manja.

Ako se gnojovka tisućama godina mogla bacati na polja i pri tome nije došlo do pretjerane kontaminacije podzemlja nitratima i patogenima onda nije problem u gnojovki, nego je problem u previše farmi na nedovoljno poljoprivrednih površina što se onda nadodmješta ovakvim nebulozama kao što je proizvodnja bioplina. To što ste vi u Danskoj sagradili previše farmi na premalo prostora, to je vaš problem, nije naš. Zatvorite 2/3 farmi i bit će sve u redu.

Tokom tisuća godina, Zemaljsku kuglu je naseljavao znatno manji broj siromašnog stanovništva, a meso se jelo samo u posebnim prilikama. Adekvatan je bio i broj grla stoke. Danas nas ima 6 mlrd., a za koje desteljeće će nas biti 9 mlrd. I svi hoće jesti meso svaki dan, što podrazumjeva eksplozivan rast broj grla stoke na svjetskoj razini. Tako da je u globalnom smislu, priča o ukidanju farmi glupost.

Što se tiče Danske koju spominješ, tu si djelomično u pravu (hajde, barem to). I sam se pitam što će jednom post-industrijskom društvu takva intenzivna proizvodnja koja stvara veliko zagadjenje lokalnog (prije svega vodnog) okoliša, ako se prihodi od izvoza mesa mogu nadoknaditi izvozom sofisticiranih proizvoda i usluga, a meso za vlastite potrebe može kupiti drugdje u Svijetu. Ali, politička i ekonomska realnost su očigledno nešto drugo.

I dalje, zatvaranjem farmi u Danskoj bi došlo do otvaranja ekvivalentnog broja farmi drugdje u Svijetu (najvjerojatnije uz manje kontrolirane uvjete), pa bi globalni problem povezan uz tu proizvodnju – ispuštanje stakleničkih plinova – bio vjerojatno i povećan.

Generalno, zahtjev za zatvaranjem 2/3 farmi (umjesto minimiziranjem njihovog negativnog utjecaja na okoliš) može se usporediti sa zahtjevom da se 2/3 automobila iz razvijenih zemalja preveze u Indiju i ostale zemlje u razvoju, ili da se jednostavno unište, umjesto da se smanje njihove emisije štetnih plinova. Niti jedno niti drugo nije realno niti izvedivo, a ono prvo je s aspekta globalnog zagadjenja atmosfere besmisleno.

Ma nemoj. Pomogni i reci što točno isparava iz gnojovke i zašto bi to bilo štetno za okoliš, a što je to bezazleno u industrijskom postrojenju u kojem se spaljuje sirovi plin nastao ubrzanim organskim truljenjem. Što misliš koji spojevi nastaju spaljivanjem npr. klortetraciklina ili neke druge kemikalije koja je davana kravama? Gnojovka ne truli na polju jer ima dovoljno zraka, barem ovdje u Hrvatskoj. Ako malo zatruli u spremištu, to se lako sredi odušivanjem plina koji se može spaliti na baklji i to bez dobivanja struje, a i dalje će energetska bilanca biti povoljnija. Da ne spominjem da zemlja ostaje bez organske tvari koja je bezrazložno spaljena.

Rukovanje gnojovkom se dogadja uz bolje kontrolirane uvjete u slučaju s izdvajanjem bioplina, pa se tako isparavanja svake vrste generalno i radikalno smanjuju, a struktura emisija je značajno povoljnija. Ono što odlazi u atmosferu u „tradicionalnom“ procesu jest staklenički plin metando čijeg nekontroliranog stvaranja dolazi u raznim fazama procesa (> 20 puta „jači“ od CO2) i „plin smijeha“ (N2O- nekoliko stotina puta „jači“ od CO2), koji se stvara u procesu pretvorbe dušika na oranici. Osim toga, razni aerosoli koji izazivaju smrad i sadrže potencijano štetne mikrobe, izazivaju neugodu i bolesti kod ljudi koji žive u blizini.

Upravo zbog radikalnih promjena u sastavu plinovakoji izlaze iz procesa, proizvodnja bioplina se smatra jednim od ključnih elemenata u smanjenju antropogenih emisija stakleničkih plinova.

Što se tiče antibiotika i ostalih kemikalija, oni ostaju u samoj gnojovki, s kojom se raspršuju po poljima, a ne dolaze u bioplin, s kojim bi se spaljivali. Takve stvari su problem sam po sebi, i nemaju značajne veze s izdvajanjem bioplina, nego s njihovim (prekomjernim) korištenjem.

Za jedno desetak godina će se početi malo suvislije izjašnjavati o životu u blizini energana koje spaljuju sirovi bioplin, a možda je problem u vama koji ste se naselili u blizinu stočnih farmi. Što je zdravstveno štetno u smradu s farmi, a da to isto nije bilo štetno tisućama godina? Osim toga, smrad se može vrlo lako eliminirati ugradnjom biofiltera što i nije jako skupo, a sadržaj biofiltera se može biokompostirati.

Bioplin, kao i svako gorivo, podliježe standardima za ispuštanje plinova nakon sagorijevanja. Prema tome, u samoj tehnologiji su ugradjena rješenja koja (po današnjim saznanjima) svode mogući štetni utjecaj na prihvatljivu mjeru.

Ne znam na koje to „vas“ to misliš kada govoriš o onima koji žive u blizini stočarskih farmi. Ja nisam jedan od tih. U pravilu je tako da se nisu ljudi naselili u blizini farmi, nego su se farme „naselile“ u blizinu ljudi, bilo kao novi pogoni ili povećanjem proizvodnje, a time i radijusa negativnog utjecaja.

Kad bi se smrad mogao tako lako eliminirati kao što ti smatraš, bilo bi to već davno učinjeno. Sama činjenica da to nije učinjeno, potvrdjuje suprotno.

Hrvatska inače nema ni auto industriju, ni industriju motora, ne proizvodi ni vjetroelektrane, a slično je i u većini tranzicijskih zemalja (ne i u svima), pa nema čime ni ovladati, a naročito neće moći ovladati nečime što financira EU koja daje bespovratna sredstva i kojekakve poticaje i time uvjetuje nabavu točno određene opreme.

I što sad? Hrvatska je ne tako davno spadala u srednje razvijene industrijske zemlje. Proizvodila je i motore, i turbine, i procesnu elektroniku i td. To što je štetočinskom politikom to sve zatrto, ne znači da zemlja za sva vremena treba ovisiti o konobarima u kafićima i blagajnicama u Kerumovim supermarketima.

Imamo kvalitetnu poljoprivrednu proizvodnju i konkurentni smo zapadu koji je i suviše onečistio svoj okoliš pa mora uvoditi povećanu razinu mjera zaštite okoliša što im poskupljuje proizvod, no onda se pojave genijalci i kažu nam da to što mi radimo nije ekološki i da bi farme trebali pretvoriti u industrije i poskupiti vlastite proizvode i time se izjednačiti s njima u konkurentnosti, a u tome će nam oni pomoći financijski, a onda neće forsirati prodaju svoje tehnologije nego će pustiti da mi razvijamo svoju? I to se zaista događa?

Gluposti. Grubo rečeno, Hrvatska nije u stanju ni najjednostavniji proizvod za koji ima idealne uvjete (pšenicu) proizvesti po konkurentnim cijenama, a kamo li što složenije. Opet, zavjera vanjskih neprijatelja, koji Hrvatskoj ne daju naprijed (ovaj puta „nametanjem“ tehnologije bioplina) je idealan izgovor za nastavljanje po starom. Dok drugi mukotrpno i sustavno ulažu i rade.

Da, naročito ako mišljenje dolazi od zainteresirane strane. :)

Nisam siguran da ovo razumijem: Tko je zainteresirana strana i za što? Ako misliš na mene, onda je moj jedini interes stvaiti stvari o okijima se diskutira u objektivnu perspektivu, lišenu osobnih i ideoloških animoziteta koje ti redovito demonstriraš u diskusijama u kojima učestvuješ, a na štetu konačnog rezultata diskusije.