Sjećate se Ivana Milasa koji je izjavio da mozak vrijedi 2 marke? Nekoć davno, tamo mračnih devedesetih Milas je bio saborski zastupnik i nosioc izmišljene funkcije čuvara državnog pečata. U današnjem članku u Jutarnjem listu opet nailazimo na ime Ivana Milasa, ali ovog puta u ulozi kočničara stranih ulaganja u Hrvatsku. Ukratko, katarski emir htio je u dugogodišnju koncesiju dva hrvatska otoka, uložio bi u njihovo uređenje, infrastrukturu, zaposlio nekoliko stotina lokalnih ljudi. Davor Štern i tadašnji premijer Zlatko Mateša krenuli su pripremati teren za prvu takvu investiciju u Hrvatskoj, izradu zakona koji bi to omogućavao, ali onda se upleo Ivan Milas i sve je palo u vodu.
Kako se navodi u tekstu, grupa desnih HDZ-ovaca tada je sve to opstruirala pod motom „Nećemo valjda balijama prodavati Hrvatsku?“. Tko su bili ta desna grupa? U tekstu se navodi samo Ivan Milas. Pored Milasa neki od njih koji su spadali u tu grupaciju su Ivić Pašalić, Andrija Hebrang, Vice Vukojević, Gojko Šušak, Vladimir Šeks, Luka Bebić i Branimir Glavaš.
Dakle tek nakon 12 godina počinjemo saznavati kakvu su pogubnu ulogu igrali pojedinci koji su ili još uvijek imaju ogromnu vlast u svojim rukama. Tek sad saznajemo dalekosežnost gluposti tih vodećih ljudi, a ovo je samo jedan takav primjer. Tko zna koliko još sličnih primjera imamo koji još nisu dospjeli u javnost. Da tragedija bude veće dobar dio tih desnih HDZ-ovaca i danas je aktivan na političkoj sceni i nalazi se na utjecajnim mjestima.
Hrvatska je taoc političara iz devedesetih i dokle god se ne riješimo takvih vrtit ćemo se u vječnom limbu korupcije, nazdanjaštva, niskih strasti i teške demagogije. Da ne bi ispalo da su samo u HDZ-u takvi, navest ćemo ovdje i imena iz drugih stranaka koja su već odavno islužena i kojih se što prije treba riješiti kao što su primjerice Anto Đapić, Đurđa Adlešić, Josip Friščić, Željka Antunović, Ivan Čehok, Srećko Ferenčak, Zlatko Kramarić, Slaven Letica ili Jozo Radoš. Sve su to redom isluženi političari koji su više od deset godina prisutni na političkoj sceni i koji što prije moraju nestati s nje kako bi se oslobodio prostor novim snagama koje su jedine u stanju ispraviti brojne pogreške stare garde političara.
Jedini je problem što se oni ne daju i čvrsto se drže za svoje fotelje predstavljajući se kao nekakve mesije bez kojih bi Hrvatska politička scena postala osiromašena i da ih nema tko zamijeniti, te da su oni jamac demokracije, a narod te priče puši i puši iz godine u godinu…
Mozak pljačkaša Šterna, Mateše, Valentića, Mikše i inih...
Kao novinar nazočio sam sjednici Sabora kad se raspravljalo o privatizaciji Hrvatskog telekoma. Iako je postojala čvrsta stranačka stega Milas se suprotstavio njegovoj prodaji, a to je, citiram ga po sjećanju, ovako obrazlagao: Dragi prijatelji, govorimo o privatizaciji, a kakva je to privatizacija ako se hrvatska državna tvrtka prodaje njemačkoj državnoj tvrtki? Mudar domaćin neće prodavati zlatnu koku, nemojmo ni mi to činiti.
Da je Milas bio u pravu brzo je postalo jasno svima. Novi vlasnik HT-a za samo dvije godine zaradio je 30-ak posto više nego je Hrvatskoj platio za HT.
Goran Milić je u nedavnom osvrtu na tu temu, u tekstu pod naslovom Dobar čovjek Ivan Milas, podsjetio da je uz Milasa u Saboru bio još samo Ivan Ninić iz SDP-a. Obojica su vremenom marginalizirana. Milas je smijenjen s mjesta predsjednika Kluba zastupnika HDZ-a, a Ninić se iz saborskih klupa spustio na lokalnu razinu.
Nakon Milasova protivljenja prodaji HT-a slijedilo medijsko ponižavanje. Ni djeca mu nisu imala mira. Počasna dužnost čuvara držanog pečata ironizirana je do šprdnje, a njegov restoran u Beču nazivan je jeftinom pečenjarom. Isti mediji, čak u istom tekstu, koji su Gorana Štroka zvali uglednim ugostiteljom, Milasa su proglašavali jeftinim ćevabdžijom.
Rijetko se spominjalo da je Milas završio Pravni fakultet na Sveučilištu u Zagrebu (Milić piše da je imao prosječnu ocjenu 4), ali je nakon Hrvatskoga proljeća, kao i brojni sveučilištarci, morao trbuhom za kruhom.
Rijetko je koji političar u posljednih dvadeset godina toliko sotoniziran kao Milas. Istina, ni Milas novinarima nije ostao dužan. Češće ih je vrijeđao nego uvažavao, a komunikacija s medijima češće se svodila na psovke i uvrede nego argumentirane razgovore. Rijetke interviewe davao ja samo „domoljubnim“ novinarima. Priznajem da sam i sam katkada podlegao općem dojmu ironiziranja cijene mozga u Hrvatskoj i Europi.
Danas je i meni, a uvjeren sam i mnogim drugima, jasno da kilo mogza koji je HT prodao strancima ne vrijedi ni dvije marke.
http://mojzagreb.info/zagreb/hrvatska/pogled-kroz-prozor-ni-dvije-marke-...
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaoNe samo da predloženu listu
Ne samo da predloženu listu potpisujem, već bi svim predloženim i ostalim, mnogobrojnim potencijalnim kandidatima predvođenim Ivom Sanaderom i kompletnom vladom RH najtoplije prporučio dugogodišnji boravak na samo za njih ponovno uređenom Golom otoku.
"Što vrijedi galopirati ako se krećemo u pogrešnom pravcu!"
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaoBilo bi lijepo da kolega ap
Bilo bi lijepo da kolega ap kaže koju o ovome sa šeikom.
Meni to sve nalikuje na neku basnu.
Dovede šeik budale kod sebe doma, napoji ih, najede ih, pokaže im svoj avijon, svoju vilu und jahtu, svoj gliza (gliser, op.ja), svojih 555 žena, svoj dvorac, i onda ih pita "Jel mogu ja kod vas sagraditi terminal? Vi ništa ne brinite,sve ću ja srediti, a vama ću svakom dati po jednu ovakvu kuću i po jednu svoju ženu".
Onda se budale pogledaše, razmisliše i progovoriše: "Šeik je velik čovjek. Vidi kakvu ima jahtu. Ima i elikopter. Ima i dvorac. Mora da je jako pametan. Treba slušati njegove savjete, pa ćemo i mi imati dvorac, 555 žena, zlata, svile i kadife koliko ti srce želi. Neka gradi taj treminal pa će i nama zlato poteći."
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaoDa ne bi ispalo da su samo u
Da ne bi ispalo da su samo u HDZ-u takvi, navest ćemo ovdje i imena iz drugih stranaka koja su već odavno islužena i kojih se što prije treba riješiti kao što su primjerice Anto Đapić, Đurđa Adlešić, Josip Friščić, Željka Antunović, Ivan Čehok, Srećko Ferenčak, Zlatko Kramarić, Slaven Letica ili Jozo Radoš.
moj dodatak bio bi Milan Bandić, čovjek je islužen a štetocina u rangu Milasa i kompanije
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaoAma sve ja to potpisujem,
Ama sve ja to potpisujem, ali kako uvjeriti one koji ih biraju da netreba birati po devizi što gore to duže, već po onoj da nove metle bolje čiste!
"Što vrijedi galopirati ako se krećemo u pogrešnom pravcu!"
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaoimamo i mi konja za trku! ja
imamo i mi konja za trku! ja bih vam dodala Jakovčića & coo. te kompletnu Općinu Matulji, Općinu Opatija, Općinu Lovran! Nek mi dražani ne zamjere nisam baš upućena u njihove neprilike, ali znam da oni to interno dobro rješavaju pa im se ne bi mješala!
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasao