pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

U ime stranke Zelena lista, izražavam zahvalnost autoru dnevnika i svima koji su dali priloge u diskusiji, koji su bili vrlo koristan doprinos kad smo u stranci o tome diskutirali. Upravo smo poslali priopćenje medijima - evo ja ga odmah stavljam i ovamo, tako da pollitika.com ima ekskluzivu! Čime ćete nesumnjivo biti dolično impresionirani. :) Možete vidjeti, da nismo ništa plagirali, iako smo neke ideje posudili. (Jedan je član stranke potvrdio podatak o porastu prometa u njemačkim lokalima!)

ZELENA LISTA

PRIOPĆENJE ZA JAVNOST
Br. 2/2008.

Zagreb, 18. siječnja 2008.

PREDMET: Zabrana pušenja: da, ali uz prateće mjere

Stranka Zelena lista, pridružena članica Europske zelene stranke, podržava najavu zabrane pušenja u javnim zatvorenim prostorima. Zabrana je opravdana sa stajališta zaštite zdravlja, okoliša i ljudskih prava. Današnje mjere odvajanja pušača i nepušača u ugostiteljskim objektima, radnim mjestima idr. većinom su slabog učinka. Na nepušače postoji socijalni pritisak da, kad su u društvu pušača, trpe neugodu i ugrožavanje zdravlja.

Upozoravamo međutim da zabrana ne može biti proglašena "preko noći" i bez niza pratećih mjera. Represija sama po sebi nije rješenje; potreban je niz pratećih stimulativnih mjera za suzbijanje ovisnosti o nikotinu.

Moramo također istaći čudnu okolnost da u predizbornoj kampanji ova inicijativa uopće nije bila spominjana, a onda je iznenada ubačena u javnost u vrijeme potpisivanja koalicijskog sporazuma o novoj saborskoj većini. Stiče se utisak da je svrha skretanje pažnje javnosti s nekih važnih tema u kojima nova Vlada pčstupa protivno izraženoj volji većine građana Republike Hrvatske, kao što su neprimjenjivanje ZERP-a i referendum o pristupanju NATO-u.

Razdoblje pripreme stupanja zabrane na snagu trebalo bi biti najmanje godinu dana. Ministarstvo zdravstva trebalo bi osnovati povjerenstvo za pripremu Zakona, u koje će biti imenovani i predstavici struke i civilnog društva. Kao vanparlamentarna stranka osobito zainteresirana za zdravlje, okoliš i ljudska prava, koja u svojem radu surađuje s organizacijama civilnoga društva, spremni smo dati svoj konstruktivni doprinos.

Treba razmotriti europsku praksu i razraditi prateće mjere primjerene našim uvjetima. U obzir dolaze npr.:
• Dodatni namjenski doprinosi koje plaćaju proizvođači cigareta za naknadu štete, koje uzrukuju narodnom zdravlju.
• Financijske stimulacije za nepušače i one koji prestanu pušiti (smanjenje nekih poreza, manja stopa izdvajanja za zdravstveno osiguranje isl.)
• Razne stimulativne kampanje za nepušenje koje mogu provoditi poslodavci za svoje zaposlenike.
• Ciljane kampanje za prestanak pušenja usmjerene na roditelje male djece.
• Kampanja informiranja i osvješćivanja pušača o šteti, koje kroz zagađivanje zraka dimom nanose nepušačima u blizini.

Uz osmišljen pristup, interesi ugostitelja također ne moraju biti ugroženi. Eventualno smanjenje posjete od strane pušača može se nadoknaditi povećanjem posjete nepušača, koji sada izbjegavaju zadimljene prostorije. U Njemačkoj se pokazalo da je posjeta nakon uvođenja zabrane čak i veća nego prije.

Za Zelenu listu:
Zoran Oštrić, glavni tajnik

Pušenje - druga strana medalje.

vezano za uvođenje zabrane pušenja u ugostiteljskim objektima, navedenim će se apsolutno doći do zatvaranja manjih kafića i ugostiteljskih objekata budući da navedeni i uz eventzualne promjene u novom zakonu neće moći zadovoljiti uvjete.
Također navedenim će biti sigurno ugožena egzistencija radnika i vlasnika navedenih objekta

Sve ide savrseno precizno i glatko. Prakticki nema nikakvih iznenadenja i cudenja, tj ima ali su drugacijeg karaktera.
Investitori i sustav za rano upozoravanje na iznenadenja vec odavno savrseno dobro zna kako to nadolazi i kave se stvari vezano uz pusenje i nepusenje, ali i cijelu industriju duhana dogadaju.
S obzirom na tu cigaretnu industriju mi smo svojevrsno galsko selo okruzeno Rimljanima i natezemo se s njima godinama da je to na sveopce cudenje. Restrukturiranje i pregrupiranje pusacke industrije je odavno pocelo i kod nas.

Inace sam pasionirani nepusac, a najvise sto mrzim su zapuseni restorani, zapuseni soping centri i ostalo zapuseno. Cak ne i samo neposrednim dimom, vec je to jedan godinama i desetljecima ugradivani miris kojega nismo ni svjesni. Treba provjetravanje. Treba naprosto otici tamo gdje se nepusi vec par godina (definitivno USA) i to je razlika - genijalno.

moj razlog za podršci toj zabrani je jako jednostavan - ne pušim, i ne želim zbog tuđih odluka ostati narušenog zdravlja. trenutno se zakoni i pravila o odvajanju prostora za nepusace u hr. uopce ne provode. ni nakon nekoliko intervencija po raznim mjestima nije mi omoguceno da disem bez nikotina, kartana i ostalih gadosti u javnom zatvorenom prostoru.

argument koji, po mom misljenju, ima tezinu najvecu od svih navedenih jest da "ljudska prava (i slobode) idu toliko daleko dok ne pocnu ugrozavati prava i slobode drugog pojedinca". zbog toga pusaci nemaju pravo pusiti u zatvorenim javnim prostorima, jer su na taj nacin svojim odabirom da se truju ogranicili moje pravo na zdrav zivot.

krace receno ovakvom odlukom se nikakva prava ne ogranicavaju, vec stovise, napokon se vracaju prava onima kojima su godinama bila uskracena!

druga je prica, da je i ta tema jos jedna udica za javnost, dok se prave teme doslovno ignoriraju.

Nije prvi put da tekstovi s Pollitika.com tvore "inspiraciju" za nečiji javni komentar i prodiru u mainstream medije, ali ovakvo plagiranje, čak i bez truda da se kopiranje cijelih rečenica sakrije odabirom drugačije sintakse i vokabulara, je stvarno komično. Koliko lijen mora biti čovjek da čak ne promijeni ni sintaksu i vokabular? Molim pljesak za Jadranku Jureško!

Link na Jutarnji.hr
Link za gospođu Jureško

I balavci u osnovnoj školi u zapadnoj Europi znaju da se ne smije plagirati, ali uvaženi dopisnici velikih hrvatskih medijskih kuća iz velikih gradova tu lekciju još nisu savladali, a nesposobni su čak i sakriti tragove. Ts-ts-ts...

Opinioiuris

Argument javnog zdravlja se spominje u funkciji smanjenja troškova za liječenje pacijenata oboljelih od bolesti koje se smatraju posljedicom pušenja ili su s njim u izravnoj vezi.
Lijepo zvuči ali mu se može suprotstaviti onaj o mogućnosti povećanja doprinosa za zdravstvo, participacije ili čak naplate punih troškova liječenja takvih pacijenata.

Argument slobode poduzetništva ide u korist protivnika zabrane jer vlasnik ugositeljskog ili kojeg drugog objekta ima pravo dozvoliti pušenje svjesno preuzimajući rizik za svoje poslovanje ukoliko mu u objekt neće zalaziti nepušači.

Opća bi ga zabrana sputala u namjeri da u uvjetima prohibicije pušenja otvori "lokal za pušače" i eventualno dobro zaradi na tome.

To nas dovodi do trećeg koji je argument prava na izbor, ali ne pušiti ili ne već ući ili ne u lokal u kojem je dozvoljeno pušenje.

Nigdje ne postoji pravo na kafić ili restoran u kojem se ne puši. Nepušač ima pravo izbora da u konkretan privatni lokal uđe ili ne.

To je kao kad ti se ne sviđa jedan TV program pa ti kažu da prebaciš kanal.

Dakle, ako je mogućnost odlaska u kafić ili restoran civilizacijski ili kulturološki doseg, uobičajeni životni standard ili slično, državi uvijek stoji mogućnost da različitim mjerama stimulira otvaranje lokala u kojima se (voljom vlasnika) neće puštiti.

Upravo tu vidim pravo rješenje za kafiće i restorane. Ne smije se zabraniti vlasniku da reskira s nedolazakom nepušača ali ih se može stimulirati da to sami zabrane (njihovo pravo). Time bi država pokazala da promišljenim aktivnim mjerama pokušava osigurati "čist" prostor za nepušače ali ne bi gazila poduzetnička prava onih koji cijene da će na pušačima više zaraditi.

Moj stav je ne zabranjivati postojeće nego stimulirati drugačije (poželjno) stanje.

Inače, mislim da cijela ova parada s pušenjem ima za cilj skrenuti pažnju s daleko većih i daleko aktualnijih problema.

Ako ikad i uspiju donijeti takav zakon, ne vjerujem da će se on dosljedno provoditi. Možda će kakve-takve provedbe biti u većim gradovima, ali u manjim sredinama - jako teško!
Ja jesam pušač, ali ne smatram da svojim ponašanjem imam pravo ugrožavati zdravlje drugih ljudi. Međutim, ako se u obzir uzme činjenica da pušači čine skoro polovinu stanovništva ove zemlje, onda se postavlja pitanje zaštite i naših prava. Nije nevažno ni što će o svemu reći vlasnici kafića i restorana, kojima su pušači glavnina klijentele, jer bi im mogao pasti promet, a mnogi bi mogli i trajno zatvoriti rada, a to onda podrazumijeva nove nezaposlene. Još mi je bolje pitanje: tko će u praksi nadgledati kako se provodi ta odluka (ako do nje stvarno dođe), jer ako će to biti Državni inspektorat, onda je to najbolje jamstvo da se odluka neće provoditi. Zbog svega toga, mislim da bi trebalo tražiti neko "srednje rješenje". Recimo, potpuno odvojeni dijelovi lokala za pušače i nepušače, bolja ventilacija i sl.
Još nešto. Ne znam zašto se zabrana pušenja stalno povezuje s EU. I tamo ima dosta članica koje još nisu zabranile pušenje na javnim mjestima, kao što ih ima i onih koji takve odluke imaju, ali ih jako traljavo provode. Međutim, za razliku od EU, zabrana pušenja vrlo se dosljedno provodi u SAD-u. Tamo ima i gradova u kojima je pušenje zabranjeno i vani, što u Europi ipak nije slučaj.

Super je dnevnik, argumentacija isto, jedino je kako bi se kod nas u kvartu reklo 'pušiona' što su proizvođači Nicorete žvaka i flastera za tu odluku znali mjesec i po dana prije svih nas bedaka pa su po povlaštenoj cijeni mogli zakupit medijski prostor... reklo bi se - sjaši Kurta da uzjaši Murta... sad će se pare od pušača na odvikavanju slijevat u proračun or what? Mislim da nije bilo ove koordinirane akcije farmaceuta i Vlade možda bi još i 'popušila' cijelu priču, ovako imam dojam da netko temeljito pravi budalu od svih nas....

Čudi me nagli skok od trenutnog stanja, u kojem deklarativno postoje odvojeni prostori za pušače i nepušače, ali koji nisu uistinu odijeljeni, na apsolutnu zabranu pušenja. Stvarno me čudi što nema ništa između. Barem pokušaj nametanja visokih standarda za filtraciju zraka i uklanjanje dima. Jednostavno ne mogu vjerovati da to nije moguće, omogućiti da u dijelovima za nepušače zrak bude čist.

Mislim da su do sada nepušači stvarno bili oštećeni, dijelom zbog nesavjesnih pušača iz svoje blizine, ali velikim dijelom i zbog zakona koji nisu nametali visoke standarde za kvalitetu zraka u zatvorenim javnim prostorima.
Apsolutna zabrana pušenja je diskriminacija pušača, a dosadašnje stanje je išlo na veliku štetu nepušačima.

Slažem se s prijedlozima o većim premijama osiguranja za pušače, jer su jednostavno rizična skupina. S tim u skladu bi trebalo uvesti veće premije i za sve ostale rizične skupine, ali tko bi to uspio provesti.

Ja sam pušač i to dugogodišnji.

S jedne strane treba staviti ruku na srce i reći da uistinu trujemo ljude koji nisu i sami pušači i da bi valjalo odvojiti prostore za pušenje od nepušačkih prostora.
Međutim, mi koji jesmo pušači, pušači smo jer smo ovisni. Ovisnost je bolest. Ako smo bolesni i mi imamo neka prava. Ne znam za zabranu šetanja npr. gripoznih ljudi.

Ako je državi stalo do nečijeg zdravlja, neka proizvodnju cigareta stavi izvan zakona. Naravno, nitko živ u ovoj državi nema hrabrosti to učiniti.
Pričati o brizi za nečije zdravlje i kažnjavati one koji su bolesni dok istovremeno plešemo kako duhanski lobi zasvira, i za to uzimati novac, je licemjerno. Podsjeća me to na Kazneni zakon koji jednako tretira maloljetnika sa jointom i dilera s 1 kg teške droge.
Samo što se dilere ne dira. Kao ni tvornicu cigareta.

P.S.
Možda je nedavno poskupljenje cigareta nekakvo obeštećenje duhanskom lobiju za početak rasprave o zabrani pušenja.

Ja sam nepušač, pa meni zabrana apsolutno odgovara. Međutim, dragi moji pušači, ne plašite se da će biti išta od provođenja ovog zakona! Znate vi nas Hrvate, mi smo prvaci svijeta u nepoštivanju zakona. Nama nepoštivanje zakona dođe kao izazov, kao natjecanje ko je bolji.

Zato mislim da od tog zakona neće bit baš prevelike vajde, jer sam sigurna da se neće provodit kako treba.

Inače, ja ne mislim da se tu radi o nekom ugrožavanju ljudskih sloboda, ako se do sada tako nije zvalo nesmetano pušenje u prisustvu nepušača i potpuno zanemarivanje njihovih prava.

Koliko puta sam čula, na moju zamolbu da pušač ugasi cigaretu jer mi dim smeta, odgovor: - ako ti smeta, a ti ne diši! I nakon toga smijeh, kao nakon najbolje ispričanog vica. Da li je to ugrožavanje ljudskih prava? Da li je to izrugivanje nekom tko je drugačiji u odnosu na većinu? Da, ali nitko se do sada time ozbiljno nije bavio. Sve do sada kad se taklo u prava pušača!

Već i vrapci na grani znaju da nitko nema pravo ugrožavati tuđe zdravlje. Ali sada se dolazi do situacije kada se prelazi sa riječi na djela. I stvar postaje ozbiljna. Sada će se ispisati ogromne količine teksta u obranu prava pušača, ugrožavanja njihovih građanskih sloboda ... Licemjerno do zla boga.

Konačno, sve je stvar kulture i dobrog odgoja.

Ne bi trebalo pretjeravati s raspravom na tu temu, od silnog dima kojeg ćemo sami stvoriti, previdjet ćemo prave teme. Glede građanskih sloboda i prava na izbor lifestyle-a, imamo pravo na one slobode i stilove koji ne ugrožavaju slobodu drugih. Neke oblike ponašanja na javnim mjestima, ako i ne prijete zdravlju drugih, sankcioniraju zakoni ili norme ponašanja prihvaćene u zajednici. Ne pada nam na pamet, na primjer, glasno prditi u javnoj prostoriji (ajde, možda u javnom WC-u nekome i nije neugodno). Sasvim je normalno međutim, u javnoj prostoriji zapaliti cigaretu i osim smrada puštati u zrak i čestice koje sadrže nekoliko desetaka dokazano otrovnih supstanci. I neki drugi načini ponašanja koji su bili nekad prihvaćani kao normalni, danas više nisu (i obratno).
Imamo pravo sami izabrati način kojim ćemo naškoditi vlastitom zdravlju a da ne ugrožavamo druge. Možemo pušiti kad smo sami ili u društvu u kojem su samo pušači. Možemo ugroziti zdravlje prežderavanjem, sjedenjem pred računalom 8 sati dnevno, da ne nabrajam, ima stotine načina. Ta nam prava ne bi trebalo oduzimati ako pritom ne ugrožavamo druge.
Podržavam zabranu pušenja u svim javnim prostorima. Iznimku bih ipak napravio kod ugostiteljskih objekata. Oni bi morali imati izvana postavljen natpise «pušenje dozvoljeno», odnosno «pušenje zabranjeno», pa ko voli nek izvoli. No tu se sad javlja nemali problem zaštite zaposlenika, valjda i oni imaju pravo na čisti zrak. Imam rješenje koje bi omogućilo ovisnicima o nikotinu uživanje u duhanu bez onečišćenja zraka.
Dvoljno sam (nažalost) star da se sjećam pljuvačnica u birtijama i drugim javnim mjestima. One su služile prvenstveno ljudima koji su duhan konzumirali šmrkanjem ili žvakanjem. Šteta da su ti načini konzumacije izumrli. Mene bi osobno manje smetalo glasno šmrkanje i pljuvanje u pljuvačnicu, od dima. Možda se uslijed drastičnih mjera protiv pušača, ovi načini konzumacije duhana opet vrate u modu. Konzumenti kokaina šmrkanje smatraju sasvim dobrim načinom unošenja droge. I konzumenti kanabisa, kad imaju priliku, unose drogu u organizam jedenjem (umiješanu u ukusne kolačiće). Učinak je isti, samo nešto kasnije nastupa i duže traje. Ni njima se ne mili onaj kašalj od kojeg iskaču oči.
Ovim zadnjim rečenicama nipošto ne potičem na konzumiranje droga a ni duhana (zalažem se međutim, za dekriminalizaciju konzumacije). (Za drIvu Sanadera – dekriminalizacija i legalizacija nisu isto)