Tagovi

Hrvatska je narodna demokracija, u čemu postoji kontinuitet posljednjih 45 godina

Ovaj tekst nastao je kao reakcija na brojne ljutite komentare da je država "parazitska".

Naša država nije parazitska, nego točno obrnuto - narodna. Kao što je u 19. stoljeću, nakon ukidanja kmetstva, novi sustav upravljanja nastao kao izraz klasnog inteesa tadašnje buržuazije, tako je danas u Hrvatskoj instrument u rukama KPKM (kronističko-patronsko-klijentelističke mreže), koja prožima društvo i učvršćuje ga svojim nitima.

Možda najbolji metaforički izraz za KPK veze je "kumovstvo", imajući u vidu dvostrukost društvene institucije kumova: vjenčani (horizonstalna veza među jednakima) i krsni (vertikalna veza između zaštitnika i štićenika).

Ljudi masovno sudjeluju u toj "korupciji i nepotizmu"; većina je zadovoljna i ne želi promjenu.

Svi mi koji nismo zadovoljni, koji želimo neku strukturalnu (revolucionarnu) promjenu, moramo biti svjesni da smo manjina i da ćemo to ostati. Osim toga, neugodno smo ideološki rascjepkani na frakcije u pogledu toga kakve promjene želimo.

Kronizam ("drugarstvo")

Kronizam = "pajdaštvo", "drugarstvo", "kumovstvo": ljudi koji su na vrhu (političke, ekonomske i druge elite) međusobno se poznaju, surađuju i ispomažu. "Cronies" je ime u engleskom, "oligarhija" u ruskom. Simbol tih veza može biti povezanost prijatelja kao vjenčanih kumova, ili kao kumova djeci svog prijatelja. U socijalizmu, riječ "drug" je, paradoksalno, korištena kao titula za pripadnike oligarhije: "drug direktor", "drug sekretar", "drug Tito". Radnici i građani više nisu međusobno drugovi: načelo drugarstva, načelo horizontalne solidarnosti im je oduzeto. Oni su to interiorizirali i ne osjećaju da im nešto fali. Ideje o borbenim sindikatima, uspješnim zadrugama (kooperativima) masovnm društvenim pokretima i drugim oblicima društvene borbe, koji su dio svakodnevnice u visokorazvijenim zemljama, odbacuju se uz sprdnju kao nostalgija za komunizmom ili puka fantazija.

Svoje pozicije moći koriste za stjecanje raznih koristi za sebe osobno, za obitelj i prijatelje. Među njima postoje sukobi, postoje klike, netko može iz oligarhije i ispasti; ali postoji i svijest o zajedničkom interesu kao klase ili staleža ("horizontalna solidarnost"). U najvišem sloju, oligqarsi u Hrvatskoj su, ugrubo, "200 porodica".

Patronatizam i klijentelizam

Drugi element mreže osobnih odnosa je vertikalan: simbol je "kum Luka". Oni koji su na višim pozicijama, patroni, pomažu svojim klijentima. Klijenti mogu biti osobni protežei, ali i grupe. Veze postoje na više nivoa, od samoga vrha naniže.

Ta je veza vertikalne solidarnosti bitna za održavanje društvene stabilnosti. Širi slojevi naroda drže se pokornima prvenstveno mrkvom, a ne batinom (iako i ona ima ulogu; a često će batinu koristiti ljudi nižih položaja u službi oligarha).

Ljudi iz nižih slojeva pouzdaju se u nekog svog "kuma Luku", koji će im činiti razne usluge. Pouzdaju se u "teoriju kapanja": oni na vrhu su veliki lopovi, zatim srednji, ali i nama ponešto kapne. Zato je mala horizontalna solidarnost kod nižih slojeva. Također se ne pouzdaju u formalne "institucije sustava". I taj sustav funkcionira: većini nešto "kapne", pa ne žele promjenu sustava. Ne vole prepoštene ("Tko nije za sebe, nije ni za druge").

Tu postoji povijesni kontinuitet. KPKM je izgrađena kao oblik narodne vlasti u socijalističkoj Jugoslaviji, kad je komunistička stranka od kadrovske postala masovna. Ranije je KPKM, građena od doba ukidanja feudalizma, obuhvaćale samo uže slojeve, a seljaci i radnici (tj. velika većina stanovništva) su bili isključeni. Njima je država bila neprijatelj, koji staluje tamo negdje visoko i vlada despotski preko žandara i financa.

Povijesni rezultat komunizma: omasovljenje KPKM

U travnju 1941. bilo je 8.500 članova i članica KPJ, ilegalaca koji su pokazivali veliku hrabrost, koji su bili potencijalna kontraelita u sjeni; od njih je oko 2/3 poginulo u ratu. Krajem 1945., Partija je imala 140.000 članova i članica; oni predratni činili su svega 2%, ali su bili na gotovo svim vodećim pozicijama, i tako je ostalo slijedećih 30-ak godina, dok je broj članova Partije rastao na preko milijun.

Komunistička partija nije bila, kako se danas često prikazuje i zamišlja, kasta odvojena od ostaloga društva: oni na nekoj visokoj ili skromnoj poziciji moći su kao patroni davali usluge svojim klijentima, pojedincima i grupama (svojoj obitelji i prijateljima, zavičaju, tvornici, privrednoj grani idr.).

Gledano u terminim globalne socijalne strukture, to je bio "klasni kompromis", savez između političke elite i nižih i srednjih slojeva radništva i seljaka (uz važnu ulogu "polutana", radnika-seljaka); o tome je 1980-ih pisao sociolog Josip Županov, čije su analize najvažnije i za razumijevanje hrvatskoga društva danas.

To je bila naša varijanta "države klasnog kompromisa", koja je tada nastala na Zapadu; znatno manje učinkovita, ali dala je neke rezultate.

Bila je samo jedna partija, ali u njoj su postojale razne klike (interesno povezane, što treba razlikovai od ideološki motiviranih frakcija); to se nazivalo "pluralizam interesa", uz zamagljujući ideološki pridjev "samoupravnih". Danas ima više stranaka, ali oligarsi obično imaju više pipaka.

Kontinuitet osnovnog društvenog odnosa od 1971. do danas

Struktura je bila potresena krajem 1980-ih i u prvoj polovici 1990-ih kad se kronistička struktura prijetila osamostaliti ("200 bogatih obitelji", ostali najamna radna snaga), ali se KPKM obnovila i održala.

I danas postoji "klasni kompromis" političke oligarhije i nižih i srednjih slojeva radnika. Kao i 1980-ih, to je objašnjenje socijalne stabilnosti društva. Strukturalno, žrtve su dva osnovna sloja: tadašnji "tehnomenadžeri" (što danas uključuje i one poduzetnike koji nisu prvenstveno fokusirani na traženja rente kroz KPKM; nejasno je koliko takvih ima) i s druge strane humanistička inteligencija (nekadašnji "anarholiberali"). Ta su dva sloja međusobno posvađani zbog različitih interesa i ideologija, pa to doprinosi stabilnosti sustava.

Još 1970-ih je vladao "optimistički konzumerizam", kako su to pisali neki antropolozi. Danas imamo "pesimistički konzumerizam", ali ljudi se uzdaju u sustav čak i onda kad su pesimisti.

Većina je naroda upletena u KPKM i većina ima bar neku korist - stvarnu, a ne umišljenu (a na to se nadovezuje ideološka igra na naciju kao "zamišljenu zajednicu" i njenu obranu).

Ekonomska neuspješnost sustava zbog fokusa na rentu, a ne stvaranje viška

Problem je to, što cjelina funkcionira ekonomsi suboptimalno, zbog toga što je u takvom sustavu odnosa vrlo velik dio svakodnevnih napora za sudjelovanjem u dohotku usmjeren na preraspodjelu, a ne na ostvarivanje viška. Traženje kumovskih veza (oba tipa) je "traganje za rentom": kako uvećati svoj udio u postojećim ekonomskim vrijednostima, a ne kako stvoriti višak vrijednosti. Zato društvo i država nazaduju, već 45 godina kontinuirano.

Prekratke su i promašene dijagnoze, da je problem u prevelikom udjelu države u BDP ili prevelikom utjecaju države na ekonomiju. Cjelokupni sustav je tako postavljen, pa i privatni sektor u tome sudjeluje, prilagođava se sustavu i sukreira ga.

Zato društvo u cjelini stvara manji dohodak i sporije ga povećava nego uspješnije države u kojima se cijeni i potiče poduzetnost (koristim ovaj termin kao širi od pukog poslovnog "poduzetništva": ne može svatko biti poduzetnik, ali može svatko biti poduzetan).

Jugoslavija pod komunističkom vlasti je tijekom 30-ak godina imala visoke stope rasta, ali je to plaćeno vrlo visokim troškovima: u odnosu npr. na bliske mediteranske zemlje, kako je u jednom članku 1980-ih bio pokazao Aleksandar Bajt (jedan od tadašnjih "krizologa", koji su, klasno gledano, iskazivali interese "tehnomenadžera") stopa rasta je bila slična, ali je FNRJ/SFRJ izdvajala dvaput veći postotak BDP-a za investicije.

Iako uz visoku cijenu, tada je održavan korak sa usporedivim zemljama, bili smo uspješniji od onih pod etatističkim socijalizmom i smanjivali smo zaostajanje za najuspješnijima; danas zaostajemo. U međunarodnim ekonomskim odnosima, spasava nas renta koju dobivamo od turizma (slično kao što vladavinu oligarhije u Rusiji održavaju prihodi od prodaje energenata).

Hrvatska je zemlja depresivnih, ali zadovoljnih ljudi

Ljudi su bili zadovoljni sustavom, koji im je donosio korist. Nakon što je početkom 1970-ih Tito osobno srušio reformiste u Hrvatskoj, Srbiji i Sloveniji (te nekolicinu drugdje), nije bilo masovnije podrške i prosvjeda, čak ni u Hrvatskoj gdje je bio razbijen "masovni pokret". Naknadno se stvarala mitologija, ali režim je krizu riješio uz nevelike mjere represije. Ljudi su bili zadovoljni jer im je standard i dalje rastao. Desetljeće kasnije, kad se trend obrnuo, ipak su i dalje pojedinci i grupe očekivali potporu od nekog svog "kuma Luke" odozgo. Da je Jugoslavija bila jednonacionalna zemlja, možda bismo još uvijek živjeli u samoupravnom socijalizmu.

Taj sustav funkcionira, imamo ono što većina želi. Manjina pak danas, zahvaljujući članstvu u EU, ima opciju i koristi je, da ode van, u naprednije zemlje gdje svojom poduzetnošću mogu napredovati.

Zbog toga postaje sve manje vjerojatno da se stvori kritična masa koja želi strukturne reforme (ili, jednostavnije, revoluciju). Trebao bi se ili promijeniti mentalitet, a to se događa u rokovima od više generacija; ili bi neka manjina trebala doći u poziciju na nametne promjene, i da se održi dovoljno dugo da one postanu strukturne. (Samo što bi ta manjina, kakve joj god bile namjere, u praksi vjerojatno produljila sustav KPKM, jer bi morala praviti kompromise i raditi ustupke i kronistima i klijentima - koji bi se inače protiv njih udružili).

Zemlja staraca, renti, smeća i monopola HDZ-a

Zato, kao što sam pisao nedavno, udemo k tome da ćemo biti zemlja staraca, renti, smeća i monopola HDZ-a. Dvije epizode vlasti koalicija s dominacijom SDP-a bile su obilježene odustajanjem čak i od onih skromnih strukturnih promjena, koje su bile najavljivane. Članstvo SDP-a to traži: da stanka bude kopija HDZ-a.

To se možda promjeni s vremenom, ovisno naravno i o tome kakve se nove krize globalno pojave (koje se kod nas pojačavaju), možda za deset godina (što je vrlo poduzetna pretpostavka) ili za 20, dok se oni vani okuće, omasove, pa možda požele utjecati i na domovinu, da bude sličnija Njemačkoj, Irskoj i drugim zemljama u kojima su se udomaćili, uklopili u njihove strukture poduzetnosti, solidarnosti, pravnosti, institucionalnosti, orijentaciji na budućnost, te možda interiorizirali njihov mentalitet.

Ili njihova djeca. Ili neki novi naseljenici, koji će s vremenom Hrvate potisnuti na marginu, kao što su nekada Hrvati Ilire: grupe domorodaca kao dio turističke ponude. Evolucija ide dalje. Nacionalisti zamišljaju da su nacije s Nebesa (ili barem njihova nacija), ali kroz povijest su plemena i narodi nastajale i nestajale, pa će tako biti i s nacijama.

Komentari

tucet pitanja

1) slažem se s tobom da je jedan od osnovnih problema fokusa na rentu, a ne stvaranje viška. Jedini moj problem je u činjenici da je riječ o obilježju cjelokupnog neoliberalnog ekonomskog modela svugdje.

2) kao što sam govorio prije godinu dana kritična masa u Hrvatskoj se neće stvoriti,a sada ću samo dodati da ću je pokušat stvoriti vani.

3) Govoreći o SDP-u mogu samo komentirat da je puno ljudi 2000 godine tražilo od njega pravdu po pitanju privatizacije. Svi znamo što se dogodilo. Nakon tog događaja nemam baš pozitivno mišljenje o mentalnim sposobnostima onih koji su vjerovali da će Milanović nešto pozitivno promjeniti. SDP je nova ljevica, a nova ljevica ne vjeruje baš u ništa.

4) Njemačka je država solidarnosti, pravnosti, institucionalnosti i orijentacije na budućnost. Dobar, dobar vic.

5) Hrvatska je nacionalna država Hrvata i drugih koji žive u njoj. Nama nije potrebna interioriziracija niti multikulturalnost jer tako narodi nestaju. Tvrdiš da su plemena i narodi nastajali i nestajali i to je istina, ali ja tvrdim da je naša dužnost kao Hrvata spriječiti da Hrvati nestanu.

Tko je glasao

Odličan članak.

Odličan članak.

Tko je glasao

heritage

...baš nešto gledam u naslovu kako: "je Hrvatska narodna demokracija, u čemu postoji kontinuitet posljednjih 45 godina" i uopće se ne čudim da na ovih dana objavljenom Index of Economic Freedom koji objavljuje Heritage think tank Hrvatska stoji na 95. mjestu, BiH na 92. mjestu, Slovenija na 97. mjestu, Srbija na 99. mjestu,...sve otprilike u djelu koji ih kategorizira kao "uglavnom neslobodne" ekonomije.
....dok su npr. Češka na 28. mjestu, Makedonija 31. Kosovo 45., Rumunjska 39., Bugarska 47., Albanija 65.,... ("mostly free" i "moderately free")

http://www.heritage.org/index/ranking

pa si nešto mislim, ...
da li u svim ovim zemljama, a koje su u pravilu prije 30 godina gledale u leđa Hrvatskoj, Sloveniji, Srbiji i BiH na sličnim tablicama ekonomskih sloboda, a koje sada nisu u grupi s nama već su u grupi sa slobodnim ekonomijama,
....ima li u tim slobodnijim ekonomijama , i koliko ljudi, blogera, sociologa, kozmopolitskih elita, intelektualnih hypstera, žurnalista, urbanih gerilaca....spremnih da svojoj prošlosti pripiše slobodarske i demokratske atribute na duži rok od 25-30 godina? Pratim, pratim tikovine i političko ozračje šire, i rekao bih da osim u Hrvatskoj, Srbiji, Sloveniji i BiH nema postkomunističke zemlje u kojoj bi netko ozbiljan, netko tko drži do svoga intelektualnog integriteta, netko tko ne želi u javnosti ispasti smješan... nazvao uređenja svojih domovina do prije 25-30 godina slobodnom i demokratskom. To se može naći samo pod "mostly unfree" kategoriji.
Samo tu je to normalizirano. Kao da se ništa nije važnoga dogodilo u međuvremenu.
E, sad´, ima li u tome kakve uzročno-posljedične veze? uvjeren sam da ima. I kako rekoh, to moje uvjerenje nije podložno raspravi. Kasno je za rasprave.

Tko je glasao

@indian:

Naslov je naravno donekle marketinški; da privuče pažnju - ali ideja je, da čitatelj onda stvarno članak i pročita, a ne da sudi na temelju naslova.

Pretpostavio sam, možda preoptimistično, i da čitetelji znaju kako je bio korišten sintagma "NARODNA demokracija" (na izgled pleonazam).

Esej kombinira pet teorijskih izvora inspiracije:

1. Radovi Josipa Županova,
2. Teorije "nazadnoga društva" (Bacward society)
3. Analize "sociokulturnog kapitala" (Robert Putnam)
4. Pojam iz ekonomije "rent-oriented society"
5. Pojam "mentaliteta", kako se koristi u historijskoj školi Anala.

Tko je glasao

da, naravno. Inspiracija.

da, naravno. Inspiracija. Onako samo, analiza bez imalo sentimenta prema vremenima kada je KPJ imala toliko izvornih članova, ilegalaca velike hrabrosti, pa ondak onoliko novih interesno pridošlih što zagadiše čistoću ideje? pa najdirektnije preljevanje u...kako ono? hdz? i ništa drugo, niti drugih partija nasljednica? niti kapi krvi niti međunacionalnih trvenja, niti majorizacije, niti jugoslavenskog šovinizma, niti ideoloških monopola u međuvremenu? samo pravocrtna demokracija u kojoj se razvija zastranjenje tehnomenadžera, patrona, klijentelizma, kuma Luke samo jednog imena i samo jedne lokacije, i samo jedne nacionalnosti? prozirno...
....ali dobro. Možeš ti to. Zašto ne. Tvoj problem. Sam sa svojim integritetom radiš što hoćeš. Tko sam ja da ti činim primjedbe na to. No mogu naznačiti bar jednu drugu moguću perspektivu iz koje se može ista stvar gledati.

Tko je glasao

@indian:

pa ondak onoliko novih interesno pridošlih što zagadiše čistoću ideje?
To je tvoj dodatak. Uopće nisam spominjao "čistoću ideje", nego društvenu situaciju. Oni predratni su ostali na vrhu i stvorili sustav, iako se on razvijao drugačije nego što su zamišljali.

Prije rata, trebalo je biti idealist da se pristupi ilegalnoj partiji. Za samo članstvo dobivala se višegodišnja robija.

Međutim, ne smatram da je biti idealist nešto a priori pozitivno. Ljudi koji su odani nekoj ideji mogu biti opasni. Pouka povijesti bi trebala biti da moramo biti vrlo oprezni u pogledu toga, što smo spremni činiti da bismo ostvarili svoju ideju. I Hitler je bio idealist.

niti kapi krvi niti međunacionalnih trvenja, niti majorizacije, niti jugoslavenskog šovinizma, niti ideoloških monopola u međuvremenu?
Bilo je svačega. Ovaj kratki esej nje enciklopedijski pregled 45 godina povijesti.

samo pravocrtna demokracija u kojoj se razvija zastranjenje tehnomenadžera, patrona, klijentelizma, kuma Luke samo jednog imena i samo jedne lokacije, i samo jedne nacionalnosti?
Patroni i klijenti nisu bili, po mojoj tezi, ZASTRANJENJE, nego osnova sustava.

Naravno da je jednak tip odnosa bio u svim dijelovima tadašnje Jugoslavije. Nakon njenog raspada, pišem samo o Hrvatskoj, jer bi bilo prekomplicirano pisati o ostalih šest nastalih država. Svakako nijedna nije doživjela preokret društvene strukture i mentaliteta KPKM preko noći, ali ima varijacija u situaciji.

No mogu naznačiti bar jednu drugu moguću perspektivu iz koje se može ista stvar gledati.

Naravno. Tebe ovakva vrsta sociološke analize ne zanima i to je OK, tvoje pravo. Ali je očito greška da tekstu koji prikazuje jednu perspektivu zamjeraš da ne obrađuje druge.

Međunacionalni odnosi su doveli do rata i raspada Jugoslavije. Danas više nisu od bitnog značaja kad gledamo što se događa u Hrvatskoj. Monopol jedne partije je srušen. Međutim, postoji kontinuitet, kako ja to vidim, u društvenim odnosima. Koristim to, da objasnim zašto je Hrvatska toliko socijalno mirna usprkos mnogo verbalnih izraza nezadovoljstva, te zašto je i dalje "zaostalo društvo".

Tko je glasao

sv. Augustinov "Božji grad", ali bez Boga

Koristim to, da objasnim zašto je Hrvatska toliko socijalno mirna usprkos mnogo verbalnih izraza nezadovoljstva, te zašto je i dalje "zaostalo društvo"....zaostalo društvo? u odnosu na što? na željeno beskonfliktno društvo koje bi se izgrađivalo u beskonačnim konfliktima produciranim po zaostalim boljševicima koji sav svoj habitus grade na svim mogućim konfliktima, od klasnog, do vjerskog, do nacionalnog u korist internacionalističkog, kulturološkog konlikta, većinsko-manjinskog?
...postavljanje nejasnog ideološkog zahtjeva društvu da bude idealno i bezkonfliktno da bude pravedno, zahtjev da bude sv. Augustinov "Božji grad" ali bez Boga,...postavljanje nerealnih i iracionalnih zahtjeva pred društvo koji se ne mogu ispuniti, ali proizvodi stalno nezadovoljstvo stvoreno neuspjesima ostvarenja i tako održavaju bijes. Jer nemaju što drugog ponuditi. Osim utišavanja bijesa koji su proizveli...
... , jer znaju da je vladanje bijesom i konfliktom najlakši princip vladanja i najefikasniji način ostajanja u žiži političke pozornosti, u sedlu, pri kasi, pri mikrofonu, u mediju...
Po čemu je Hrvatska zaostalije društvo od recimo susjednih zapadno? ni po čemu, osim po kočnici koju sam u prvom komentaru naveo, i u ovome sada. Po tome što još uvijek ima samonametnutu težnju prošlih ideologija da bude savršena. Da bude bezkonfliktna. Nu, da bude beskonfliktna u konfliktnom svijetu. Najjača je stvar postaviti nemoguće ciljeve i vječno jahati na njima.
Avantgarda. Mo´š mislit´. Jer se avantgardnim snagama to hoće i jer se avantgardne snage i dalje osjećaju moralno superiornima. na silu.
Iako su svoje moralne kredite potrošile u razdoblju između ´45te i ´90te. Više ili manje intenzivno. Već prema tome koliko su bili bliže dekadenciji te ideje.Ali im se svejedno neće, baš neće da to i priznaju. Da su takve tendencije ne manje ekstremističke od onih protiv kojih se nominalno "bore". U stalnoj "borbi".
Jedini je to elemenat zaostalosti, ta izgubljenost u vremenu i prostoru . Što daje ruah (dah života, hebr.) svakom onom sa suprotne ekstremne ideološke pozicije da legitimno paradira s već blagopočivšim društvenim vrijednostima. Svojim postojanjem hrane tu vrtnju u krug za koju si u nedavnom dnevniku, (koji mi se nije dalo čitati), s naslovom "Godina 1941. za nas još nije završila, dok je za svijet godina 2050. već započela" naivno, trepćući okicama, s čuđenjem postavio pitanje "Zašto?". Zato.

Tko je glasao

zaostalo društvo? u odnosu na

zaostalo društvo? u odnosu na što? na željeno beskonfliktno društvo
Ne. Sasvim drugačije". Gore sam spomenuo teorijsku inspiraciju, i spomenuo pojam "Backward Society" što lako možete naći na Svemrežju. T je pojam koji je uveo E. C. Banfield u svojoj analizi problema južne Italije. Napisao je knjigu "The Moral Basis of a Backward Society", na netu je dostupna kao pdf. Na njegove analize, teoriski šire zasnovano, nastavlja se i Robert Putnam s pojmom "social capital".

To su analitička oruđa i nemaju veze s koncepcijom komunističkoga društva, koju spominješ. "Reper" su visokorazvijene zemlje liberalnog kapitalizma.

postavljanje nerealnih i iracionalnih zahtjeva pred društvo koji se ne mogu ispuniti
Posve suprotno. Banfield je npr. uspoređivao uspješni razvoj sjeverne Italije s problemima da se južna Italija izvuče iz zaostalosti. Gledaju se uspjesi, koje su neka društva postigla, a druga ne uspijevaju, čak i vrlo blizu i umnogome slična.

Tko je glasao

...eh, što je to "liberalno"

...eh, što je to "liberalno" i tko se sve "liberalnim" kiti, i što viri iza maske "liberalnog" o tom potom, ...znati će se kada budu "liberalnim" društvima ispostavljeni računi.
Nu, svejedno, nigdje ne citiram nikog osim samog sebe i na tome ću ostati. Moje viđenje je to koje jest.
Nadam se da si ga bar djelom razumio. Ja tvoje viđenje, i Putnamovo, i Banfieldovo, jesam razumio u cijelosti. I rekao bih da su, najblaže rečeno, različita. Zato se i javljam.
.
bonus stih:
...
S Dona, s Volge i s Urala
Visoko je zatreptala
Pa na naše kape pala
Zvijezda mladih Liberala.
...

Tko je glasao

očigledno je tranzicija iz

očigledno je tranzicija iz klasičnog etatizma u parlamentarnu demokraciju jednostavnija, nego iz sistema društvenog i samoupravnog dogovaranja. To nije za čuditi, jer u etatizmu postoji državno vlasništvo pod kontrolom partije, koje treba transformirati u privatno, opet pod kontrolom partije, ili više partija, ali proces je,recimo, samorazumljiv.
Što u što je trebalo transformirati u egzotičnom društvenom i političkom sustavu bivše Yuge, to je praktički nemoguće shvatiti, jer samu bit sustava nisu shvaćali ni njegovi kreatori kad su 1974 mijenjali ustav.
Zato danas imamo problema, ne samo na visokim ideološkim razinama, nego na sasvim praktičnoj razini zemljišnih knjiga, jer u RH pravo korištenja nekretnina, evidentirano u katastarskim knjigama ima apsolutni prioritet nad zemljišnom evidencijom iz registara zemljišnih sudova, jer u Yugi vlasništvo nije bilo važno, nego pravo korištenja.
A htjeli bi postati efikasna, slobodna i napredna privatna tržišna ekonomija, a Yuga nikako da izađe iz glave....

Tko je glasao

....

A htjeli bi postati efikasna, slobodna i napredna privatna tržišna ekonomija, a Yuga nikako da izađe iz glave.......otprilike, da, ako tu Jugoslaviju uzmemo kao persnifikaciju svega onog´ što još uvijek podržava libido fantasytardima.
Dok Jugoslavija sa svom svojom prtljagom, ovako duboko zavučena ne izađe iz glave, bome neće izić´ ni iz novčanika.

Tko je glasao

Molim pročitATI

http://proletter.me/portfolio/jugonostalgija-za-buducnoscu/

Eto zato sam "jugonostalgučan" ...

Ako nisam prost, "popušio" u jugi i dokrajčen u kroejši ....

Pozdrav, i gledajte oko sebe !

Tko je glasao

jugonostalgičan

ispravak navoda :)

Pozdrav, i gledajte oko sebe !

Tko je glasao

...ma, da su mi svi

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Novi dnevnici

  1. VLASNITVO I UPRAVLJANJE NJIME - ius gubernandi od petarbosni4 komentara 1
  2. Ne prestanete li s „pomirbom“, zakrvit ćemo se još i više od Feniks komentara 12
  3. kobna diktatura ŠEFovanja - ažuriranje 2017-08-16 od aluzija komentara 0
  4. naređenje/izvršenje (a za NE poslušnost kažnjavanje) od aluzija komentara 0
  5. Vlada treba služiti građanima od Mucke komentara 0
  6. Porez na nekretnine u RH je agresija mainstream političara-na daljinski iz EU, na hrvatske građane i RH od ppetra komentara 13
  7. Sloboda je tu! A gdje smo mi? od boltek komentara 9
  8. enciklopedija ažuriranja (nacrt) od aluzija komentara 0
  9. Ustaško-revijalna komponenta proslave „Oluje“ izmještena iz Knina u Slunj od Feniks komentara 7
  10. Hrvatska je narodna demokracija, u čemu postoji kontinuitet posljednjih 45 godina od Zoran Oštrić komentara 14
  11. Godina 1941. za nas još nije završila, dok je za svijet godina 2050. već započela od Zoran Oštrić komentara 8
  12. ŠEFovi i paraŠEFovi od aluzija komentara 0
  13. Stanje Hrvatske Politika od AlexD komentara 0
  14. Sad je već sigurno: bliži se kraj ere benzinskih automobila od Zoran Oštrić komentara 26
  15. ŠEF NE MORA... a zašto zločesto nešto uradi od aluzija komentara 0
  16. gramatika ŠEFizma (vladavine ŠEFova) od aluzija komentara 1
  17. Krstičević i MORH, programom proslave"Oluje"napadaju Predsjednicu i hrvatske branitelje od ppetra komentara 2
  18. sutra zar neću biti živ od aluzija komentara 1
  19. VLASNIŠTVO od petarbosni4 komentara 0
  20. Preko ministra obrane Krstičevića, Plenković ruši „Inicijativu triju mora“ i K.G.Kitarović, jer smetaju njemačkim interesima od ppetra komentara 13
  21. Ukrasti Ubiti... hranu od aluzija komentara 0
  22. mene čovjeka spasi od aluzija komentara 1
  23. znanje za konkretni rad od aluzija komentara 0
  24. povjerovati NE moramo od aluzija komentara 0
  25. ŠEFovi zastupnici vijećnici od aluzija komentara 3

Trenutno online

  • Registriranih korisnika: 0
  • Gostiju: 38

Novi korisnici

  • gived
  • AlexD
  • Voltron
  • IMOTA MORLAK
  • pzbunj