Neovisni, ali ne i neutralni

Do sada sam relativno redovito pratio pollitiku, a sad sam se i registrirao. Ovo je moj prvi tekst pa molim ne budite prestrogi :) A tema ovog teksta je Slovenija...Reći ćete, ništa novog, no imam osjećaj da se situacija nekako u tom pogledu zaoštrava.

List "Međimurje" danas je objavilo članak o slovenskoj "okupaciji" lijeve obale Mure. Mnogi naši političari često su objavljivali: "Hrvatska je do Drave", na što smo mi stanovnici sjeverne Hrvatske negodovali znajući da je Hrvatska do Mure. Pa čak ni Mura nije (jedina) granica. Preko Drave se nalazi Međimurje, preko Drave se nalazi Prekodravlje, a preko Drave je i Baranja. No, hrvatski se teritorij nalazi i preko Mure.

Smatram da je članak u "Međimurju" dobro napisan i da dobro prikazuje problematiku. U ovom ču se tekstu osvrnuti prije svega na pozadinu tih svih događaja. Naime, u sjevernoj Hrvatskoj, posebno u Međimurju, donekle vlada frustracija slovenskim ponašanjem, ne samo njihovim ponašanjem na terenu, nego i neviđenom medijskom hajkom koju njihovi mediji (i političari) provode posljednjih godina. Mi u sjevernoj Hrvatskoj možemo gledati slovensku državnu televiziju pa možemo i pratiti na koji način oni izvještavaju o bilo kakvom događaju u "Hrvaškoj". Slovenski mediji svaki, pa i najmanji događaj prikazuju kao incident, pa čak i do razine "hrvatske agresije na slovenski teritorij". "Hrvatskom ponašanju" posvećuju se prve minute dnevnika, javne rasprave, dovode se gosti u studio. No uvijek se tamo barata nekim stavovima o "hrvatskom agresivnom ponašanju". Situacija na lijevoj obali Mure u Međimurju, kako je pokazano u članku, tamo gdje se odvajkada nalaze polja hrvatskih seljaka, pokazuje da to nije tako. Istovremeno, hrvatska diplomacija šuti. Hrvatski mediji nedovoljno govore o tome. Znamo onu izreku "Laž koja se često ponavlja naposljetku postaje istina". U slovenskim medijima (i politici- no mediji tu igraju ključnu ulogu) sustavno se plasira teza o "hrvatskom oduzimanju teritorija Sloveniji", te se namjerno naglašava svaka incidentna situacija. Većinu tih incidentnih situacija, budimo iskreni i priznajmo, proizvela je slovenska strana. A kroz izvještaje njihovih medija ispada da incidente proizvode samo "tisti Hrvati".

Republika Slovenija ima, nažalost, dugu povijest incidentnih situacija s Republikom Hrvatskom. Počevši od najnovijeg ZERP-a, preko nuklearke Krško, Piranskog zaljeva, Sv. Gere (odnosno Trdinovega vrha), Ljubljanske banke...Sjetimo se "izbrisanih", osoba koja je slovenska vlast jednostavno "izbrisala" iz svih evidencija i time povrijedila njihova ljudska prava...Moji rođaci koje imam u Sloveniji pričali su mi kako su na njihovim radnim mjestima dobili maltene ultimatum: "Ili uzmite slovensko državljanstvo ili dobivate otkaz"...to je bilo tamo negdje početkom devedesetih...Prisjetimo se Razkrižja, mjesta koje je bilo većinski nastanjeno Hrvatima, bilo u sastavu Zagrebačke nadbiskupije (što je bio dokaz da je to bio povijesno hrvatski teritorij). Slovenci su izvršili pritisak..na kraju je i Vatikan popustio, i danas je Razkrižje na teritoriju RS i u sastavu Mariborske biskupije. Prisjetimo se čak i ovog najnovijeg inzistiranja na novim osobnim iskaznicama pri prelasku slovenske granice "jer stare iskaznice više ne udovoljavaju sigurnosnim kriterijima EU". Italija i Mađarska su također u EU- no njima očito ne smetaju stare osobne iskaznice.

Krivnja doduše nije samo na slovenskoj strani, tu je i naša nesposobna diplomacija, koja ne može riješiti probleme...no statistika incidenata bi jasno pokazala tko ih najviše proizvodi. Isto tako, pokazalo bi se da je jedan dosta dobar dio krivnje (barem 50 %) i u smišljenom slovenskom proizvođenju incidenata kao i odbijanju njihovih političara da granična pitanja riješe jednom za svagda.

No, Slovenija i Hrvatska postoje duže od 1991. godine. Hrvatska i Slovenija imaju vrlo dugu zajedničku povijest. Da nabrojim samo neke pojedinosti, stoljećima smo bili pod istim vladarem u Habsburškoj monarhiji....poznata seljačka buna 1573. zapravo je hrvatsko- slovenska. Sjetimo se predivne ljubavne priče o nesretnoj Veronici Desinićkoj, čija se glava nalazi u Hrvatskoj, a tijelo počiva u Sloveniji. Hrvati koji žive u blizini granice (pojas od cca 30-40 km) razumiju dobro slovenski; isto vrijedi i za Slovence koji žive na slovenskoj strani u blizini hrvatske granice. Slovenija i Hrvatska zajedno su proglasile neovisnost 1991. godine i zajedno su pružale otpor Miloševiću. 1991. su Hrvati pokušavali zaustaviti tenkove koji su kretali put Slovenije..

Hrvatsku i Sloveniju vezuju duga stoljeća zajedničkog života na ovim prostorima, zajedničke povijesti. Stoga ponašanje Slovenaca u zadnje vrijeme izaziva još i veću frustraciju. Ljudi jednostavno osjećaju da se Slovenija prema Hrvatskoj ponaša nepravedno. A hrvatska politika, diplomacija i mediji nažalost ne govore o tome dovoljno. I ne čine dovoljno.

Uostalom, kad god je na slovenskoj televiziji neka rasprava o Hrvatskoj, obavezno tamo bude i Zmago Jelinčič Plemeniti, koji tada otvoreno tvrdi da je Istra slovenska, da je Štrigova slovenska..itd, itd. Bez obzira što o njemu mislili, njegov hardcore nacionalizam ipak nailazi na neku podršku slovenskih birača i politike. A da se ne radi samo o čistom naklapanju, pokazuje i slučaj lijeve obale Mure, kako piše u članku. To nije hrvatska agresija na slovenski teritorij, to je doslovno slovenska okupacija hrvatskog teritorija. Tu je povrijeđeno načelo nemijenjanja teritorijalnih granica kako je utvrdila Badinterova komisija. Pa čak i da morska granica nije dogovorena (ne razumijem se u međunarodno pravo dovoljno), pa čak i da je lijeva obala Mure zaista slovenska po nekoj čudnoj logici, o tome se treba dogovoriti, a do dogovora vrijedi pravilo nemogućnosti promjene granica na kopnu. Činjenica da slovenska policija faktički kontrolira lijevu obalu Mure i onemogućuje hrvatskim državljanima pristup lijevoj obali Mure i njihovim zemljištima, pokazuje da je ovdje Republika Slovenija izvršila neopravdano i nepravedno zauzimanje teritorija Republike Hrvatske. Nisam pristalica velikih riječi, i izbjegavam riječi "okupacija", iako se ona u članku otvoreno spominje, ali prepuštam vama da prosudite o čemu se tu radi. Istovremeno, hrvatska javnost, hrvatska politika, hrvatska diplomacija, hrvatska policija i Vlada jednostavno šute.

Jednostavno žalosno.