Još je gore no lani

zamirzine

Jučer smo u medijima mogli čitati da su Predsjednici države, Sabora i Vlade Stjepan Mesić, Vladimir Šeks i Ivo Sanader na svečanoj sjednici Vlade obilježili 15. obljetnicu međunarodnog priznanja Hrvatske, ističući kako žrtve koje su pale za neovisnu i međunarodno priznatu Hrvatsku njezino vodstvo obvezuju da stvori uvjete za dobar i perspektivan život svih hrvatskih građana.

Primjer je tom prigodom zaključio:

"Prije 15 godina demokratska revolucija u Europi omogućila je nezavisnost. Nismo propustili priliku. Danas ujedinjena Europa omogućuje mir, slobodu, ravnopravnost, razvitak i blagostanje. Ne smijemo i nećemo propustiti priliku", rekao je Sanader.

dok se njegov stranački kolega, Predsjednik Hrvatskog Sabora gospodin Šeks na to nadovezao da je započinjanje pregovora s EU po Šeksovu je mišljenju druga velika međunarodna pobjeda i priznanje, jer članstvo u EU, ustvrdio je, predstavlja ostvarenje ideala i vrijednosti začetih u samim počecima stvaranja hrvatske države.

Čitajući tako njihove izjave i gledajući nasmiješena lica čovjek koji živi recimo u Australiji zasigurno bi dobio dojam da ti ljudi znaju što čine i da je Hrvatska samo malčice do razine da bude razvijena Europska država.

Naravno, nimalo ne sumnjam da i u samoj Hrvatskoj postoji nemali broj građana koji su jučer gledajući slike narodnih vođa osjetili toplinu oko srca i ponos, te jedva čekaju da svoje pastire još jednom „nagrade“ na predstojećim izborima.

No, kod onih koji su bili možda u nedoumici da povjeruju da smo na korak do države blagostanja svu iluziju je razbilo današnje izvješće o indeksu ekonomskih sloboda 2007. The Heritage Foundationa i Wall Street Journala.

Balon od sapunice se raspao, te je ostala surova stvarnost koju mi građani Hrvatske, a koji ne pripadamo odabranoj “eliti” svaki dan osjećamo na vlastitim leđima.

Prema tom izvješću Hrvatska bilježi slabu ocjenu pravosudnog sustava, suzbijanja korupcije, zaštite vlasničkih prava, veličine državnog aparata, radnog zakonodavstva, te poslovne i ulagačke slobode, što ju je svrstalo na samo dno europske ljestvice.

Sa prošlogodišnjeg 55. mjesta pali smo na 109. mjesto, od 157 zemalja. Prema istom izvješću sloboda poslovanja u Hrvatskoj je najlošija u Europi, te to mjesto dijelimo sa Bosnom i Hercegovinom. Uzrok tome je taj što je poduzetništvo sputavano, birokratizacija i korupcija su prevelike, zapošljavanje i otpuštanje radnika nije fleksibilno, a stupanj privatizacije nije dovoljan.

Naravno da to izvješće govori jako puno o veseloj trojci sa početka teksta. Gospodo, skinite smiješak sa lica, ovo pokazuje da uopće nemate ideju kako promijeniti situaciju u državi, ili to ne želite. Kako god bilo niti jedno niti drugo nije dobro. Samo da trenutna opozicija ne misli i da o njoj imam bolje mišljenje jer gradovi i općine u kojoj je ona na vlasti ne funkcioniraju ništa nam bolje od drage nam države.
No ovo izvješće ne govori samo o našim političarima već i o svima nama, pa kakvi smo bi to glupani kada dozvoljavamo sve to. pa zar ova država stvarno ne može ponuditi nešto bolje ?

Komentari

Pa dobro, i to je nešto,

Pa dobro, i to je nešto, pripadamo eliti korupcije i lopovluka.

Stvar je složenija. Jednim

Stvar je složenija.
Jednim djelom se radi o dugim i sustavnim problemima, koja su izazvala iseljavanja i opustošenja.
Drugim djelom se radi o logičnim zapletima vremena i prostora, koji su složeni.
Trećim djelom se pod navedenim navodnim slabostima krije pokret otpora najbezočnijim zaposjedanjima i devastacijama, uključujući mentalne.
I na najskromnijoj razini bavljenja se mogu i moraju razlučiti neke razlike.
Npr. poslovne i ulagačke slobode su istovremeno i prekomjerne i nedovoljne.
Financijski poslovi su do sada pretežno s najvećim slobodama i zaradama u svijetu. Ništa kapitala bez rizika i s kršenjem bilo kavih propisa i logike za tren naraste na 2 mlrd EUR-a imovine. Uzeta je najveća banka i protok novca kroz nju bez ičega, pa i bez informacije i pitanja kako. Istovremeno se i najmanja tvrtka davi izjednačenošću sa složenim trgovačkim društvom, kao nigdje u svijetu.
Iskustva postoje. U tradiciji je, uz ostalo, da informacije skreću pažnju sa slonova na muhe.

Ovaj tvoj zadnji apel me

Ovaj tvoj zadnji apel me podsjeća na situaciju tamo negdje sredinom devedesetih ('96 ?) prije izbora, kad se tako jedan prijatelj, tijekom neke rasprave o politici zapitao, "Pa ljudi moji, jel' iko glasa za taj HDZ ?".
Naravno, u tom društvu takvih nije bilo jer su svi imali zrno soli u glavi da vide kamo nas HDZ vodi, ali svi znamo kako su ti izbori završili :-).
Isto tako mislim da je većini čitatelja na pollitika.com odavno jasno kud plovi ovaj brod pod kapetanom dr.Ivom, ali ajde ti to objasni didu Mati, babi Maši, stricu Jozi ili ujni Anki kojima je Internet misaona imenica.

Postavke za pregledavanje komentara

Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.
WriteSomething knjiga
Syndicate content