pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Na što se misli kad se govori o Europi i Hrvatskoj ili Hrvatskoj u Europi?

Od jedne posve jasne geografske činjenice (dovoljno je pogledati zemljopisnu kartu) nemoguće je pobjeći. Hrvatska je europskija od Grčke,a o Cipru ili Malti da i ne govorimo. U čemu je Poljska europskija od Hrvatske? Jer, položajem nije a još manje recentnom političkom poviješću i pedeset godina provedenih iza željezne zavjese; mnogo teže i neprozirnije od one iza koje se nalazila Hrvatska. Ili, da spomenemo ekonomiju, čini li poljskih pedeset godina planske privrede po ruskom modelu Poljsku bližom Europi nego što je slučaj s Hrvatskom, u koju su Poljaci dolazili kao u zapadnjački raj (samo s posebnom dozvolom!)?

U čemu je dakle problem između Hrvatske i Europe; u povijesti, ekonomiji, politici? Tko je kriv za problem ako on uopće postoji; Hrvatska ili Europa? Razumije li većina hrvatskih građana što se događa ili su svi hipnotizirani medijima i ulaskom u Europu 'pod bilo koju cijenu' - kako je to rekao aktualni predsjednik hrvatske vlade Ivo Sanader?

Svaka rasprava na ovu temu a priori kvalificira njene autore kao 'euroskeptike' što je u ovom trenutku u Hrvatskoj dijagnoza s medicinskom pozadinom. Hrvatska ne može bez jednoumlja; čini se. U polumraku kojeg osvjetljavaju jedino mediji slabašnim svjetlima s ružičastim filterom prosječni hrvatski građanin tetura i ne znajući gdje se nalazi. Pri tome nas malo zanima argumentacija Ive Sandera jer nas njome bombardiraju iz svih oružja pa prosječan građanin, kao i prosječan zatvorenik, milost počinje tražiti pod skutima svojeg mučitelja.

Ne treba kriti da se ovdje radi o vrlo složenim temama. One su toliko složene da i mnoštvo intelektualaca nalazi da je jednostavnije prestati misliti i prihvatiti aktualnu hrvatsku euro-doktrinu bez komentara. U svemu ovome Hrvatska nije u posebnom položaju; najveći broj sadašnjih članica preveo je vlastitio stanovništvo 'žedno preko vode' kad se radilo o članstvu u EU. Posljedica toga je referendumsko odbijanje nacrta Euro-ustava u Francusoj i Nizozemskoj prošle godine. S druge strane, Španjolska je od ulaska u Uniju dobila više od 100 milijardi Eura pomoći pa je očito da joj je članstvo u EU pomoglo više i brže nego Marshallov plan Europi u drugoj polovici četrdesetih XX stoljeća.

Što dakle preostaje Hrvatskoj? Sanaderovština ('pod bilo koju cijenu'), povlačenje od Europe....? Hrvatska je o ovome trenutku u tzk. pregovorima s Europskom Unijom. O njima znamo malo osim da napreduju s mnogo uspjeha. Takve izvještaje dobijamo od vlade, uvjereni da naši pregovarači doista vladaju materijom i problematikom o kojoj treba raspravljati. Postoje međutim i informacije da se radi o krajnje površnom i neodgovornom odnosu prema procesu koji je toliko složen da u Hrvatskoj nema nikoga tko bi razumio njegove moguće posljedice.

Tako smo na primjer imali prilike pročitati u posljednjem broju edicije 'Maslinarstvo' da je u pregovorima broj maslina u Hrvatskoj prijavljen Uniji 3.7 milijuna stabala. No, kako veli komentator u tome izdanju, broj maslina mnogo je veći; najmanje 7,8 milijuna, a s onima koje ne rode jer se i ne zna čije su, u Hrvatskoj ima oko 12 milijuna stabala maslina. Prema tome, Uniji prijavljeno tri puta manje maslina od stvarnog broja. To znači da taj 'pretičak' nema šanse za bilo kakvu pomoć ili poticanje proizvodnje iz Europskih fondova. Odakle našim pregovaračima broj koji su prijavili? To znaju samo oni. EU može čak zatražiti uništavanje stabala koja nisu prijavljena tijekom pregovora. S posljedicama ovakvog odnosa prema članstvu u EU i njegovim posljedicama (dobrim ili lošim) nosit će se naša djeca ali moža već generacija koja je angažirana u tome presudnom ali s hrvatske strane katastrofalno površnom procesu. Bezglavost i lažnost argumenata s kojima se popularizira članstvo u EU ('Europa ili propast') zaslužuju da se na ovome mjestu s više detalja pozabavimo ovim problemom. Jer ne zaboravimo: pretposljednjeg dana ove 2006 godine pojedini europski maheri zamislili su kako će Hrvatska potpisati članstvo u novoj CEFTI sa sjedištem u Beogradu (što god o tome mislio i govorio Ivo Sanader). Time će Hrvatska mimo Ustava završiti u provaliji s istim onim nemanima kojima se jedva uspjela odhrvati prije desetak godina a nakon osam desetljeća stradanja i patnji. Istovremeno, s EU se vode pregovori pod bilo koju cijenu čime si ova država obara cijenu kako se to radi na stočnome sajmu.

Zašto je dakle EU jedini hrvatski 'izlaz' ako smo ionako na vratima CEFTE i njezine beogradske administracije? Zašto nam naša vladi tvrdi da je to jedini izlaz jer je nešto drugo alternativa, ne spominjući o čemu se radi, iako je taj drugi 'izlaz' mnogo izvjesniji od onog vladinog; europskog? Zašto smo uopće došli u ovakvu besmislenu situaciju i čemu služe ovakvi pregovori s EU? Da li samo zato da stišaju buku uz koju će se Hrvatska strovaliti na pravi 'Balkan'?