Tagovi

Hrvatska ekonomija 1848.-2016.: samostalna država donijela je vrhunac neuspjeha

Ovaj esej nastao je spontano, kao diskusija na zidu jedne moje fb prijateljice. Nabacao sam svašta, a naknadno sam tekst malo dotjerao, ispravio neke manje netočnosti i dopunio. Spominjem puno različitih imena, pojmova i izvora. Ne da mi se sad dodavati reference - ipak je ovo esej, slobodnija forma. Dodao sam samo dvije slike. Ali nisam nabacivao bez veze. Koga zanima, može određene pojmove tražiti preko googlea, ili mi postaviti pitanje da razjasnim - napravit ću to, koliko mogu.

stipetic-vladimirBavim se zadnjih mjeseci ekonomskom povijesti Hrvatske od sredine 19. stoljeća. Čitao sam nedavno obimnu studiju Vladimira Stipetića "Povijest hrvatske ekonomske misli", te proučavao knjige povjesničara, koje sam ranije čitao, tražeći podatke o ekonomiji i o socijalnim odnosima i kretanjima (Gross, Szabo, Suppan, Karaman, Pavličević o kućnim zadrugama, zanimljivo antropološko-historijski Petrungaro o pobunama 1897. idr.).

Također sistematski pregledavam i realističku književnost onoga doba, u kojoj ima zanredno zanimljivih prikaza i teza (Kozarac: "Mrtvi kapitali", J. E. Tomić "Melita", K. Š. Đalski, M. P. Miškina idr.).

Hrvatska se s pravom žalila na nepovoljne uvjete stvorene hrvatsko-ugarskom nagodbom 1868.. Glavni centri odlučivanja o državnim politikama, koji vitalno utječu na uvjete ekonomskog razvoja (tokovi financijskog kapitala, gradnja željeznica idr.), bili su van Hrvatske, u Beču i u Pešti.

Nakon ekonomske krize 1873. (slom Bečke burze u svibnju 1873, "panika" u SAD od rujna, "Velika depresija" koja je ostala kao takva upamćena sve di 1929.,), a onda i početka velikih isporuka jeftinoga žita iz Amerike na europsko tržište, koje ugrožavaju europsku poljoprivredu (žitna kriza 1873.-1895.), državne politike postaju vitalno važne za ekonomske tokove (po učenju Friedricha Lista: "nacionalna ekonomija", nasuprot "individualnoj" i "kozmopolitskoj", te po njemačkoj "historijskoj školi ekonomije" koja tada ima primat u Europi i SAD, koja nasprot teorijskim modelima "slobodnog tržišta" zagovara pametni državni intervencionizam na osnovu konkretne analize situacije i ciljeva). Hrvatska je na marginama i pati zbog toga.

Usprkos tome, navodi Stipetić, različito od većine ranijih prikaza povjesničara, Hrvatska je imala relativno pristojan ekonomski rast u tom razdoblju, do 1914., a osobito su je ekonomski i društveni napredak vidljiv u posljednjih 20-ak godina prije 1SR. Nije imala nižu stopu rasta od drugih područja A-U, a donekle je smanjen zaostatak za Zapadnom Europom.

Međutim, i Stipetić kaže, da velikoj većini stanovništva, seljacima (još uvijek 80% uoči 1SR) taj napredak nije donosio dobrobit, te su se prilike nakon 1895. tek malo poboljšale. Živjeli su, velika većina, u trajnoj bijedi i nesigurnosti, na granici gladi i pothranjeni. Ukidanje feudalizma nije im donijelo napredak, a ni kasnija desetljeća; često i nazadak. Velik dio ekonomskog rasta bio je zasnovan na lihvarskim kreditima danim seljacima (štedionice u Hrvatskoj su davale čisti dobitak 2-4 puta viši nego u drugim zemljama A-U). Tako se elita, u doba revolucionarnih promjena ujesen 1918., bojala seljačkih buna i komunizma jednako kao 1848..

Da se nije dogodila epohalna katastrofa 1SR, tko zna što bi bilo… Možda solidniji razvoj u "Podunavskoj federaciji", koji postepeno širi nova dostignuća blagostanja, kako se ona šire prema nižim slojevima u centru, i na periferiju.

Međutim, Kraljevina SHS/Jugoslavija donijela je nazadovanje skoro svim društvenim slojevima. Seljacima se ništa nije poboljšalo, dapače (a njihov udio u aktivnom stanovništvu na području današnje Hrvatske je u 30 godina 1910-1940. opao skromno, sa 80% na 73%). Realne nadnice radnika i službenika su opadale: godine 1940., u odnosu na 1910., prosječna zarada industrijskog radnika bila je 83,4%, privatnog namještenika 87,9% a javnog službenika samo 54,7%.

(A tu mi fali podataka, kako je bilo u Srbiji? Ima špurijus da većina stanovništva nije imala nikakve koristi od politike koju su vodili kralj i kamarila u Beogradu. Što valjda uvelike objašnjava zašto se ta država tako lako raspala 1941., kad se ni Srbi nisu htjeli boriti da ju brane.)

Tako, dakle, cijelo stoljeće bijede i beznađa za veliku većinu stqanovništva. Onda dolazi totalna katastrofa 2.SR i tragedija NDH, i sticajem neočekivanih okolnosti (uključivo povijesnu ulogu jednog velikog vođe), "treća-sreća", komunisti dobivaju svoju priliku. to je bio rezultat osobitih okolnosti, nakon Rusije tek druga (i posljednja) autonomna komunistička revolucija u Europi (tu je još Albanija, ali uz znatnu pomoć jugoslavenskih komunista); ali s obzirom na turobno iskustvo prethodnog stoljeća, taj uspjeh nije nelogičan.

Komunistički vladari ostvaruju napredak: neko vrijeme su stope rasta visoke, brzo rastu poljoprivredna i industrijska proizvodnja (usput sam naučio da nijedna zemlja nije uspjela valjano ući u industrijsku revoluciju a da nije znatno povećavala produktivnost poljoprivrede, koja jedino može dati unutarnju akumulaciju kapitala koji se onda može ulagati van poljoprivrede - od Engleske od Kine), te široki slojevi počinju uživati u rastu standarda i kvalitete života.

Svakako, nisu komunisti gradili na praznoj ledini. Preuzeli su (oteli) predratne pogone. Ali su ih i znatno proširivali i otvarali nove, te stvarali brojna radna mjesta u sektoru usluga. Broj zaposlenih van poljoprivrede na području današnje Hrvatske g. 1940. bio je 477.000, a 1968. gotovo dvostruko više, 917.000 (uz oko 200.000 radnika u inozemstvu). Ekonomija više nije zavisila samo o malom broju uspješnih poduzetnika i velikih kapitalista.

Pod vlašću komunista, Jugoslavija, a i Hrvatska u njoj, nadoknađivali su zaostatak stvoren ranije, kad je svijet preobrazila Druga industrijska revolucija. (Pri tom mislim da je važno ne ostati samo na podacima o BDP, nego gledati i druge podatke koji pokazuju kvalitativni pomak, indikatori kvalitete života i dr. - gradnja vodovoda i kanalizacije, očekivani životni vijek, broj djece koja umire do 15. godine, škole, bolnice, prosječne godine školovanja idr.)

Međutim, taj je sustav gubio dah i konačno se paralizirao; blokirao je potencijale koje je sam stvorio, dok se napredniji, kapitalistički svijet zahuktavao u Treću industrijsku revoluciju. A sad je počela Četvrta…

I onda 25 godina kapitalizma. I opet neuspješno.

bicanic-i-dr-stope-rasta-1952-2015
Tako dakle, ako pogledamo i "Analizu sekularnog rasta (…)" koju su proveli Bićanić idr., pa kad produljimo pogled uz Stipetićeve analize i doprinose povjesničara, u razdoblju od 1850. Hrvatska je imala tri uspješna razdoblja rasta (i, rekao bih, za prva dva ali ne i treći, transformacije - ne samo rast BDP, kako spominjem gore), koji su potrajali prekratko i bili prekinuti:

* oko 1890.-1914.

* oko 1952.-1971. (a tu stavljam 1971. kao granicu, iako je BDP rastao i kasnije, do 1980., jer je tada srušeno "Hrvatsko proljeće", te uz druge obračune s reformistima u drugim republikama 1970.-1972. SFRJ gubi šanse da se prilagodi, dok u svijetu 1970-ih započinje drastična preobrazba - napuštanje zlatne podloge dolara, dvije naftne krize, "Granice rasta", kriza "države blagostanja", treća industrijska revolucija…), te

* 1995.-2008. ("Uspješni kapitalizam", kako kažu Bićanić idr.).

Ali, nije stvoren supstancijalni zaokret u institucijama i mentalitetu (ovdje refereiram na "institucionalnu ekonomiju", koja se nastavlja na gore spomenutu "historijsku školu", na sociološko-ekonomske analize fenomena "backwardness" i na pojam mentaliteta u analizi "procesa dugog trajanja" u historijskoj školi Anala), koji mogu osigurati na dulji rok uspješan ekonomski rast i društveni razvoj (a svijet ulazi u razdoblje kad se neminovno prepituje sam pojam i obaveznost rasta - "degrowth" - ekologistička revoilucija, vezana i sa spomenutom četvrtom industrijskom - Circular economy i Energiewende).

Rezultat? Danas, kao država i kao narod, gubimo osnovnu supstancu: ljude. Sada većinom mladi i obrazovani odlaze, i to zauvijek, a ne s idejom da se vrate, kao gastarbajteri u doba socijalizma. Veliko iseljavanje, ponajviše u Amerike, događalo se i u desetljećima pred Prvi svjetski rat, ali tada je broj stanovnika ipak rastao.

Godine 1945. došle su seljačine iz šuma, napravili puno nepotrebne štete, ali ipak su imali i neke dobre ideje i napravili i puno dobroga u slijedećim desetljećima, pa su se i urbanizirali, među inim.

Onda su godine 1990. došli seljačine s kamenjara (plus iz ustaške emigracije koji su mentalno još živjeli u 1941., plus oni koji su živjeli u gradovima i bili komunjare a ostali seljačine pa su se hitro prestrojili), i nisu donijeli nijednu dobru ideju, a napravili su katastrofalne štete; uništavali tekovine prethodnog perioda a gotovo ništa novo nisu stvorili. Najgore od oba svijeta.

Na samom početku ovog perioda, Friedrich Engels je pisao da su Hrvati bijedan, za život nesposoban otpadak naroda (bio je bijesan zbog toga što su Hrvati, kao vjerne trupe austrijskoga cara, ubijali, silovali i pljačkali pobunjenike/revolucionare u Mađarskoj, sjevernoj Italiji i Beču 1848.-1849.), te im je nagovještavao krvavu osvetu revolucije (s time da on tada piše iz perspektive buržuaske a ne proleterske revolucije!), uz germanizaciju kao najbolju soluciju.

Bio je u pravu. Osveta revolucije nas je stigla, doduše ne krvava, nego "mekana". Mi Hrvati smo se pokazali nesposobnima, te je sasvim u redu da kao narod izumremo i da nas zamijene uspješniji. Oni koji isele, dat će dobrodošlu demografsku injekciju uspješnijim narodima. A na ovom prostoru ostat će "mala zemlja za veliki odmor", jedan veliki internacionalni park prirode, s nešto preostalih domorodaca kao dio turističke ponude.

Komentari

Hvali državu u bankrotu propalu, u zločinu nastala i nestalu

Tko je glasao

Rang lista

Kad poredamo one koji su vladali hrvatskom po tome koliki e ekonomski napredak u njihovo doba postigla Hrvatska, redolijed je:

1. Josip Broz Tito
2. grof Károly (Dragutin) Khuen-Héderváry
3. Ivo Sanader Ćaća

Tko je glasao

Obožavatelj Načertanija i masovnog ubojice Tita-slaže se

Tko je glasao

prije rata nismo imali ništa...

... a onda su došli Nijemci i oteli nam sve!

Zatim je došao Tito i Beograd i oteli nam sve!

A onda su došli četnici i napravili 35 milijardi nečega šteta.

Bokte pa mi smo u prvu Kraljevinu ušli kao svjetska velesila...

Tko je glasao

Iz Kraljevine u najpritivniju Svinjarevinu!

Tko je glasao

Da Srbija plati 35 milijardi eura ratne odštete, RH je uspješna

Tko je glasao

Rat

Rimljani su govorili : Inter arma silent leges.

Pozivati se, dakle, na pravo u ratu, čak i na pravo ratovanja, je pomalo budalasto, utopistično i deplasirano.

I Ezop je bio pametniji od onih koji se uzdaju u prava koja važe za rat.

Evo jedne njegove pričice. Prepričavam ju.

Neki seljak uhvati rodu zajedno sa ždralovima koji su mu uništavali usjeve. Kad jj je htio zavrnuti vratom ona ga stane moliti da ju poštedi, govoreći. ja sam roda, a ne ždral. Hranim se žabama, zmijama i ponekom ribicom.

Seljak ju je saslušao i rekao: "obrana ti je dobra, ali ćeš imati takvu sudbinu kao i oni s kojima sam te uhvatio", i zavrne joj vratom.

Sapienti sat..... sed non stultibusque.

Tko je glasao
Tko je glasao

PROROČANSTVO

Obistinjuje se ono pradavno, Biblijsko proročanstvo:

" K svojima će dolaziti, a oni ga neće prepoznati."

Tko je glasao

Razum i instinkt

Marx je jednom rekao da su kapitalisti čeljad koja najčešće ne zna što govori, ali uvijek dobro znadu što čine. To su ljudi sa ontogeničkim instinktom, instinktom za ostvarivanje ciljeva ljudske vrste.

Intelektualci su pijanci. Opili su se idejom revolucije, a opili su ih Hegel i Marx.

"Revolucija je opijum za intelektualce!"

Ti pijanlci pokušali su ostvarivati ciljeve vrste i voditi narode u budućnost.

A kamo su ih odveli, to znamo.

Pravi put u budućnost temelji se na osvještenom ontogeničkom instinktu.

Onaj ko je u sebi osvijestio taj instinkt je nešto više, i od kapitaliste, i od intelektualca. To je nekakav karizmatikk koji, poput Mojsija zna put, tj. metodu i sredstva kojima se ostvaruje ono o čemu su sanjali, ne samo Marx i intelektualci koji su ga slijedili, nego i mnogi drugi veliki vizionari tijekom zadnjih nekoliko tisuća godina.

A ko je danas taj karizmatik, ZNA SE, da to nije poznato, ni onima koji se često susreću s njim.

Tko je glasao

zlata i ljeba

bez obzira na (obostrani) animozitet moje malenkosti i autora dnevnika, te moje neslaganje sa oštrićevom metodologijom pristupa materiji na ovom i njegovim sestrinskim blogovima koje nam rado dijeli na ovom blogu, a koja meni osobito nije srcu prirasla, dnevnik svakako zaslužuje nekoliko uzgrednih riječi, koje nadam se dodatno rasvijetliti neke aspekte materije i uputiti dušu željnu novih znanja ka bespućima interneta. lijepo je primjetiti da se počinje blago kritizirati vladavina komunista, u skladu sa recentnim trendovima vezanim uz arheološke iskope u susjednoj nam zemlji. za početak, stipetićevu knjigu nisam čitao, no o akademiku se manje više zna, zna se čiju je metodologiju rabio, i u to neću ulaziti, držim da je riječ o pošteno obrađenoj materiji, bez obzira što je on u komunizmu bio itekako u mogućnosti da svoja bogata znanja pretoči oplodi u sr hrvatskoj pored ljubičice bijele, partije i beograda.
ključ cijele priče je pitanje kako to da hrvati koji definitivno nisu najgluplji narod u galaktici, pored svih prirodnih dobara, ljudskih resursa, geopolitičkog smještaja nikako ne mogu iskočiti iz dna balkanske kace, i tko je za to kriv?
mora se priznati, od 15 stoljeća do danas ovim terenima je projahalo dosta osvajača, počevši od turaka do naših bratskih srba i njihovog miroljubivog panslavenskog programa sadržanog u garašaninovoj zbirki pjesama "načertanja", i pitanje je koliko je tu bilo stvarne štete uzrokovanih vanjskim, a koliko unutarnjim faktorima, odnosno "domaćim izdajnicima". tema je to za jedan dobar "mastan" doktorat, no svakako da revnom doktorantu mentori na budu lolek i bolek povjesničaru "tvrtko & hrvoje". bilo bi dugo komentirati povijesni kontekst stipetićeve pretežito ekonomske analize, i pitanje odgovornosti tadašnje politike na sve te "hrvatske" ekonomije,
no imali smo mi ajmo reći hrvati dobrih momaka u prošlosti koji su pametno pisali, no uzaludno; počevši od josipa šipuša koji se smatrao "horvaćanom karlovačkim" i koji je napisao 20 godina iza adama smitha knjigu "temelj žitne trgovine", i koji je već onda zazivao fiziokrate, i liberalizam u državnoj ekonomiji, koji je kulminirao lockeom i lesez-ferom.
drugi veliki hrvatski autor, dijete fiziokrata, je ivan luka garanjin, dijete prosvjetitelja i francuskih enciklopedista, igrom slučaja mason :), koji modulira tadašnji "zeitgeist", duh vremena, baziran na slobodnom poduzetničkom duhu lišenom okova "mračnog" srednjeg vijeka, "sky is the limit". ništa manje revolucionaran za to vrijeme nije bio niti heidelberški učenik imbrica ignjatijević tkalac, no daleko najzanimljiviji lik u toj poviesnoj (:)) sagi je rudolf bićanić i njegovo djelo "ekonomska podloga hrvatskog pitanja", u kojem naš rudolf analizira blagotvorni utjecaj karađorđevske škole ekonomije na hrvatsku, koju je najbolje parafrazirao vlatko maček, inače pisac predgovora bićanićeve knjige gdje konstatira kako srbijanski vlastodršci postupaju sa hrvatskom i "prečanima" onako kako je turska u vrijeme raspada osmanlijskog carstva postupala sa svojim pašalucima - vidi "smrt smail-age čengića" koji bi trebao biti u svakom hrvatskom kurikulumu, jer prilično plastično govori turskoj poreznoj politici na balkanu, koju su preuzele mnoge nomenklature na vlasti.
sjetimo se bezvremenskih stihova...

Što će momci? što oružje svijetlo?
Što li konji? što li čadorovi?
Teška gvožđa i falake grozne?
Smail-aga krvav harač kupi
Po Gackome i okolo njega.
Posred polja popeo čadorje,
Pak rasturi haračlije ljute,
Haračlije, izjeli ih vuci,
Ter od glave po žut cekin ište,
A od ognja po debela ovna
I za noćcu obredom djevojku.
*
Od istoka haračlije jašu,
Vode golu na repovijeh raju;
Od zapada haračlije jašu,
Vode golu na repovijeh raju;
Jašu zmaji s sjevera i s juga,
Golu raju na repovijeh vode.
Jadna raja, rukuh naopako,
Slijedi konjske na konopcu trage.
Mili Bože, što je raja kriva?
Il je kriva gad što Turke mori?
Il je kriva što ih hrđa bije?
Što je kriva? - Kriva 'e što je živa,
A neima što Turčinu treba:
Žuta zlata i bijela hljeba.

*harač (za one koje je zaobišla cjelovita kurikularna reforma "džoni štulić") - namet koji je u doba osmanskog carstva plaćao svaki nemusliman stariji od 7 godina. oni praktični koji su se obrezali vremenom su evoluirali u jednu susjednu naciju, sada slave dolazak osloboditelja, no to je druga priča.

o hrvatskom čudu za vrijeme titove jugoslavije voli se pisati nacifrano, u skladu sa mitom "dobro nam je tada bilo", tu je stipetić malo blagonaklon, obzirom na funkcije koje je tada obnašao. ja se uvijek sjetim očevih obveznica sa tavana, koje su izgledale nekako ovako
http://blog.dnevnik.hr/nepoznatizagreb/oznaka/autoput
a koje su utrošene u konačnici u buduću sao-krajinu...priča je paradigma "hrvatskog slučaja".

(Banka je do proljeća 1972. »ozdravila« (kud brže?!) i imala je na raspolaganju iznos zajma! Tada je došlo do političke odluke po kojoj je Republički fond za ceste uzeo od IKB-a sredstva zajma kao kredit i tim sredstvima izgrađena je cesta I. reda Vrlika - Knin - Strmica. Sredstva zajma banka je svima koji su ih uplatili kao kredit regularno vratila prema uvjetima upisa, a sva sredstva koja su uplaćivana nepovratno ostala su u njezinim financijskim tokovima. Dakle sredstva zajma nisu išla ni u kakvu prugu Beograd - Bar!)

http://www.matica.hr/hr/336/AUTOCESTA%20SPLIT%20-%20ZAGREB/

Prvi se razlog nalazi u činjenici da je autocesta proglašena »nacionalističkom«, nju su tumačili kao čin koji je vodio stapanju nacionalnoga korpusa, ali koji je osiguravao, via facti, i šire utjecaje Hrvatske na područja koja nisu bila integralni dio Hrvatske.

Drugi važan razlog po mom sudu nalazio se u nesposobnosti onih koji su vodili Republiku (uz časne iznimke, nažalost samo iznimke!) da shvate vrijeme u kojem smo bili i kojem smo težili kao dio Europe. Nisu shvaćali potrebe i duboko su sumnjali u sposobnost Hrvatske. Jer Hrvatska je mogla, bez pol muke, graditi bar 20,0-30,0 km autocesta godišnje. To se u materijalnim bilancama, kao trošak, ne bi ni osjetilo. Ljudi bez intuicije, nesposobni da vode, čini se da su naš usud!

razdoblje iza 1990. zahtijeva poseban osvrt, no bit je da je sve ono što su naši roditelji krvavo stekli, odričući se kapitalističkih blagodeti, te ionako bankrotiranu i ratom poharanu sr hrvatsku, potezom pera do kraja očerupali tzv. "privatizacijom". sada su neki drugi momci vlasnici hrvatskog duga, i drugim metodama, traže, u principu isto - "žuta zlata i bijela hljeba", s tim da se ovaj put raji ne pomaže obrezivanje...

Tko je glasao

razlika

Čak i kada samo gledamo ekonomiju postoji bezbroj razlika između jugoslavenskog komunizma i današnjeg europskog kapitalizma.

Kada preskočimo sve druge razlike i dođemo na onu mentalnu rezultat bi bio:
U komunističkoj Jugoslaviji službena poruka je bila da se žrtvujemo kako bi nam djeca bolje živjela.

U Europskom kapitalizmu službena poruka je da se žrtvujemo isto tako kao što će se žrtvovati naša djeca. (niže plaće veća produktivnost)

Strogo moralno gledajući poruka europskog kapitalizma je deprimirajuća......

Tko je glasao

Zlatno doba

Povijest je proces stvaranja umjetnog bića i njegove upotrebe kao bićevitog sredstva za ostvarivanje ciljeva ljudske vrste.

Princip na kojem se temelji povijest može se sažeti na iskaz: Ostvaruj svoje ciljeve, ali isključivo na način na koji istovremeno ostvaruješ i ciljeve vrste. To je princip po kojem trebaju živjeti individue, grupe, profesije, generacije, društva, države i svi ostali subjekti. Žrtva se sastojala upravo u takvom načinu ostvarivanja vlastitih ciljeva Kapitalizam je epoha u kojoj je u vrijeme njegovog zlatnog doba bilo postignuto to da najveći broj subjekata živi po tom principu, a da to ni za koga ne bude bolno, čak ni za konje, jer su ih zamijenili strojevi, motori.

Socijalizam je proklamirao da rad treba biti sredstvo zadovoljavanja potreba živih ljudi i to onih najširih, radnih narodnih slojeva. Nitko nije ni slutio da postoje nekakvi ciljevi ljudske vrste, buduće generacije itd. Minuli socijalizam trebao bi se shvatiti kao društvo u kojem je radno stanovništvo, posredstvom svoje avantgarde, imalo vlast i koristilo ju za to da plodovi rada dospiju u ruke radnika, seljaka, trudbenika...

Buduće generacije su zaboravljene. Ciljevi ljudske vrste također. Istina, u ideološko-političkim frazama i floskulama govorilo se obrnuto, žrtvujemo se da bi buduće generacije živjele bolje. No žrtvovana je samo budućnost. Radnici nisu višak vrijednosti ulagali u modernizaciju, tj. podizanje konkurentnosti "sredstava za rad", nego u podizanje svog životnog standarda, i tako su rezali granu na kojoj su sjedili. U tome ih je pokušavala spriječiti partija, ali nije bila dovoljno moćna i na kraju je sve nužno propalo. Socijalizam su upropastili najširi narodni slojevi, njihova sklonost ka hedonizmu, i nebriga za budućnost i ciljeve vrste bez čijeg ostvarenja povijest nema nikakvog smisla, a niti ovakav ljudski život kakvog poznamo.

Princip da se žrtvujemo

isto tako kao što će se žrtvovati naša djeca.

nije depresivan, nego ohrabrujući, ali samo za onog ko razumije žrtvu - da se ona sastoji u NAČINU ostvarivanja svojih vlastitih ciljeva.

Bill Gates je upravo na taj način ostvarivao svoje vlastite ciljeve. Malo je ljudi u povijesti dalo tako veliku žrtvu i tako velik doprinos ostvarivanju ciljeva vrste kao on.

Da li je on zbog te svoje žrtve spao na prosjački štap?

Tko je glasao

@robot:

Iznenadilo me, ali sam i bio zadovoljan time kako si nedavno, u jednoj drugoj diskusiji, napisao nešto o sebi, svojem životu i načinu pisanja. Čak sam osjetio i određenu simpatiju. :-)

Mislim da bi ipak trebao pokušati pisati s više refleksije, a ne naprosto ubacivati sve što ti taj trenutak padne napamet a nema baš nikakve veze s temom. Mislim da je korisno pregledati tekst prije slanja, provjeriti što je možda loše objašnjeno, dodati ako nešto treba, i izbaciti viškove.

lijepo je primjetiti da se počinje blago kritizirati vladavina komunista, u skladu sa recentnim trendovima vezanim uz arheološke iskope u susjednoj nam zemlji.
Na takve stvari mislim. To nema veze s temom ovog dnevnika. No, kad već spominješ, siješno je pričati da se "počinje blago kritizirati (…)". Neki od nas su kritiziral ivladavinu komunista još dok su vladali.

Glede Hude jame idr., više puta sam spominjao tu temu i naveo da u spoznajama o pokoljima 1945. nema ništa bitno novo od početka 1990-ih. Spominjao sam (ne sjećam se da li i i ovdje na pollitika.com) da sam radio u časopisu "Start" kad je 1989. počeo objavljivati seriju intervjua s preživjelima "Križni put". Dvojica mojih tadašnjih kolega i prijatelja pisali su u Večernjem listu i objavili knjigu "Jazovka" itd.. To da se i danas priča kako se tek treba "konačno suočiti s poviješću" isl. samo je dizanje dimne zavjese, da se raja zabavlja, umjesto da razmišlja o stvarima koje spominjem u dnevniku, a i ti sam na završetku svoga komentara.

za početak, stipetićevu knjigu nisam čitao, no o akademiku se manje više zna, zna se čiju je metodologiju rabio
"Se" valjda zna - ja se, moram priznati, time nisam mnogo bavio. Vidio sam da spominje kao uzor istraživanja ekonomske povijesti Angusa Maddisona, ali o tom gospodinu ne znam ništa. :'( Na njega si mislio?

Kako sam ga imao prilike i sresti, vidio sam da je u svojim osamdesetima i dalje živahan. Ono, možda nas sve nadživi, kao i Josip Manolić. :-) U dubokoj starosti objavio je neke svoje najznačajnije sintetske studije. Objavio je prije par godina i knjigu "Dva stoljeća razvoja hrvatskog gospodarstva", koju sam također čitao, ali nisam je ovdje spominjao (bitne rezultate spominje i u studiji iz 2013. koju spominjem).

bez obzira što je on u komunizmu bio itekako u mogućnosti da svoja bogata znanja pretoči oplodi u sr hrvatskoj
O tome ne znam ništa, ako možda misliš na neke materijalne dobitke, a ne samo akademsku karijeru (izvanredni član JAZU već sa 33 godine) i djelomice i političku. Ali pretpostavljam da se slažemo kako to nije bitno za našu temu.

panslavenskog programa sadržanog u garašaninovoj zbirki pjesama "načertanja"
Program "Načertanija" nije panslavistički. Upravo je posebno srpski, dobiven preradom jednog poljskog predloška koji je imao snažne panslavističke crte. Vrlo zanimljiv i danas za čitanje vrlo koristan i poticajan tekst! (Ne moram kopipejstat što sam o tome ranije pisao - vjerojatno će se javit P. Petra. :-P )

pitanje je koliko je tu bilo stvarne štete uzrokovanih vanjskim, a koliko unutarnjim faktorima, odnosno "domaćim izdajnicima". tema je to za jedan dobar "mastan" doktorat
I za više njih. A neki su doktorati na temu ekonomske povijesti Hrvatske i značaja raznih čimbenika vjerojatno već i obranjeni.

imali smo mi ajmo reći hrvati dobrih momaka u prošlosti koji su pametno pisali, no uzaludno
Slažem se. O njima mi je naravno glavni izvor Stipetić (uključivo prvu knjigu "Povijest hrvatske ekonomske misli", koja obrađuje razdoblje do 1848. pa ju nisam spominjao, a i samo sam je prolistao).

"Smrt Smail-age Čengića" nema mnogo veze s temom dnevnika (nije se "harač" bitno razlikovao od feudalnih davanja u kršćanskom svijetu). Mnogo više veze ima naravno Mažuranićevo praktično djelovanje 1860.-1880., kao šefa Hrvatske dvorske kancelarije i kasnije kao bana.

o hrvatskom čudu za vrijeme titove jugoslavije voli se pisati nacifrano, u skladu sa mitom "dobro nam je tada bilo", tu je stipetić malo blagonaklon, obzirom na funkcije koje je tada obnašao
Sam kažeš da nisi čitao "Povijest hrvatske ekonomske misli", a pretpostavljam da nisi ni "Dva stoljeća razvoja (…)", pa mislim da nije korektno ovako bez uvida prosuđivati. Mislim da on ne piše nimalo "nacifrano" niti spominje nekakva "čuda".

Drugi važan razlog po mom sudu nalazio se u nesposobnosti onih koji su vodili Republiku (uz časne iznimke, nažalost samo iznimke!) da shvate vrijeme u kojem smo bili i kojem smo težili kao dio Europe.
Slažem se, a u Dnevniku spominjem obračune s reformistima u svim republikama tadašnje SFRJ 1970.-1972.. To je bio (osim u Hrvatskoj, gdje se javio i značajan "masovni pokret" van partije) uzak sloj funkcionar, mlađih i obrazovanijih, koji su stvarno mogli bolje shvatiti novo vrijeme i nove izazove i zadatke. Kako nisu imali širu bazu (pa čak ni u Hrvatskoj nije bila masovno kako se danas, hm, voli "cirfrati"), uz podršku Tita, koji je tada taman još bio u snazi (zbog bolesti je znatno smanjio sovje aktivnosti nakon obračuna sa srpskim liberalima 1972., kad je imao 80), konzervativci su ih lako eliminirali (od Kavčića u Sloveniji do Crvenkovskog u Makedoniji).

te ionako bankrotiranu i ratom poharanu sr hrvatsku, potezom pera do kraja očerupali tzv. "privatizacijom"
Slažem se.

Tko je glasao

patkov poučak

da ovo ne bi ispao nekakav prazni antikomunistički pamflet, u ovakvim raspravama o komunističkoj ekonomiji, najbolji primjer paralelnog slaloma dva sustava je njemačka nakon II svj. rata, ista zemlja, isto stanovništvo, obje razrušene do temelja, u jednoj komunizam u drugoj kapitalizam; vrhunac prve je dvotaktni trabant, sa druge strane mercedes. ende.
bajka o jugoslavenskom rastu iz pepela nakon rata pada u vodu kada se usporede zemlje sličnog bdp-a u vrijeme prije rata, poput recimo njemačke, japana, španjolske, ili grčke koje su počele otprilike sa istih pozicija, a završile debelo na štetu jugoslavije. još poraznije izgleda u kontekstu kada marshallovim planom zemlje zapadne europe primaju američku pomoć u visini od 12 mrld dolara, no ta brojka je upravo smijesna u usporedbi sa 47 mrld dolara koje je jugoslavija dobila u vidu ratnih reparacija bilo putem monetarnih injekcija, odnosno industrijske opreme.
https://en.wikipedia.org/wiki/World_War_II_reparations_towards_Yugoslavia
sa tim parama amerikanci bi lansirali tita i cijeli centralni komitet na mjesec zajedno sa belim dvorom na dedinju, no tito je razvio tek malo bolju industriju opanaka
tzv. zlatnih sedamdesetih započelo je zaduzivanje jugoslavije, i lazni skok standarda, pa ipak 1973. bdp po glavi stanovnika jugoslavije bio je 57% europskog prosjeka, a 1938. je iznosio 50%.
vanjski dug jugoslavije rastao je eksponencijalno, tako bi bez zaduzivanja, američke pomoci i deviznih doznaka gastarbajtera juga bila u još većoj banani. 1971. godine 21,5% radne snage radilo je u inozemstvu (tu su dominirali hrvati)...industrijska proizvodnja 1990 u jugoslaviji je bila 20% ispod svjetskog prosjeka, 5 puta manja od italije, ili 7 puta manja od njemacke, devedesetih smo industrijski bili u razini "velesila" poput malezije, venezuele ili alzira. jugoslavenski industrijski giganti poput zastave sa ondašnjih 50.000 radnika imali su manji izlaz od današnjih 3.500 radnika, i ta legendarna jugoslavenska industrija u stvari je bila obični blef..
to sve nema veze sa afinitetima prema nekom političkom sustavu, nego par nasumično nabacanih brojki (dakako po običaju točnih, na oštrićevu zalost) iz kojih je više no razvidno da je priča o nekoj uspješnoj jugoslavenskoj ekonomiji obični mit.

*glede starta te s tim u vezi ja svakako nisam pisao dnevnik o titu kao najvećem hrvatu svih vremena, i gdje dolazimo do zanimljivog paradoksa da je najveći hrvatski sin na stotinama stratišta naredio i spremio pod zemlju najviše svojih zemljaka, ako je on uopce i bio hrvat. razmjere polako počinjemo spoznavati, i znat ćemo ih tek kada posljednja velika grobnica bude iskopana.prizori djevojačkih pletenice, štaka i zavoja na leševima, te male cipelice na vagonima iz hude jame, te slike govore više nego plastično o karakteru tog ukletog rezima i njegovih morbidnih glavesina. no zato ćemo u jutarnjem listu pročitati gadljivi tomićev tekst o hudoj jami, koji tog quasinovinara svrstava definitivno svrstava u red najnizeg trash novinarstva, ispod svih civilzacijskih razina. no to nije tema dnevnika...

*stipetic je obnašao visoke funkcije u bivšem sustavu, bio dio komunističkog establishmenta koji je stvorio jugoslavensko "bogatstvo" o kojem sam napisao par riječi gore, tako da dvojim o objektivnosti njegove analize komunističke ekonomije.

*valjda je iz konteksta jasno i djetetu iz vrtica da ja o nacertanju kao miroljubivom panslavenskom programu govorim ironično; ili trebam ispod svakog teksta pisati "sto sam htio reci", no tvoja sposobnost masakriranja mojih tekstova nadilazi rad kardinala richellieua, što i nije zanemariv poduhvat.

*harač se spominje u kontekstu mačekovog predgovora bićanićevoj knjizi, uz malu nadogradnju, trebam li još što objašnjavati, ili ćeš i to iskriviti, po svom starom dobrom običaju. valjda je jasno koliko je relativno govoriti o autohtonoj "hrvatskoj" ekonomiji u osmanlijskim, austrougarskim i karadjordjevsko-titovskim sustavima.
nesto slično spomenuh davno ovdje
http://pollitika.com/mi-i-oni-patkov-zakljucak-ii-dio

Tko je glasao

robot,

moglo bi se nadugo i naširoko argumentirano i sistematski rasturati tu tvoju "faktografiju", ali možda je zapravo zabavnije gađati vas vašim vlastitim drekom prema kojem je čak i tako defektna i zadužena totalitarna država uspješnija od ove (da se vratimo na temu dnevnika, jel) "samostalne države koja je donijela vrhunac neuspjeha".

*crno je crno, a bijelo je bijelo*

Tko je glasao

Bigulica, moglo bi se nadugo

Bigulica,

moglo bi se nadugo i naširoko argumentirano i sistematski rasturati tu tvoju "faktografiju",

Moglo bi se, kad bi se imalo sa ćim, no lakše je mlatiti praznu slamu.

Tko je glasao

drek na drek

Gle, u onoj sranjskoj Jugi bilo je dovoljno toga da se to isto može već 25 godina intenzivno upropaštavati.

Npr. i pored fenomenalne autoceste, zbetonirane obale, opustjelih starih jezgri naših gradova koji su pretvoreni u apartmane, golf terena, aerodroma, airbnb-a i booking.coma, tek je ove godine turizam jedva došao na razinu dobrog starog "zimmer frei"-a iz 1987. godine, i to zahvaljujući padu turizma u Turskoj, Tunisu, Egiptu...

Ili, da ti približim i pojasnim - "vi ne možete ni okrečiti ono što je Tito napravio" :P

*crno je crno, a bijelo je bijelo*

Tko je glasao

@robot:

Imaš pravo što se tiče "nasumičnog nabacivanja".

O neuspjesima jugoslavenske ekonomije ja sam puno čitao, a ponešto i pisao, onda kad je bilo najzanimljivije, 1980-ih. Nisam tvrdio da je to bio dobar sustav ni tada, ni sada.

Ali, ti si lijepo rekao da ti pisanje služi za to da se možeš posvađat, pa onda OK. :-)

valjda je iz konteksta jasno i djetetu iz vrtica da ja o nacertanju kao miroljubivom panslavenskom programu govorim ironično
Ne, meni nije bilo jasno ni tada, a ni sada.

razmjere polako počinjemo spoznavati, i znat ćemo ih tek kada posljednja velika grobnica bude iskopana
To nije točno. O tome sam puno čitao, a ponešto i pisao, oko 1989.-1992.. Povjesničari su kasnije sintetizirali uvide i dali neke procjene ukupnog broja žrtava.

Postoje očito neki mentalni razlozi da ljudi kao ti, bijesni na današnje glavešine i neuspješnost Hrvatske kao samostalne države (što je najzad i poanta ovog dnevnika), što i sam spominješ na kraju prethodnoga kometara, padaju na štos, da je godine gospodnje 2016. važno uvijek iznova pričati o komunističkoj ekonomiji i o poslijeratnim komunističkim likvidacijama zarobljenika i političkih protivnika. O tome se može u beskonačnost. (Nevolja je da je to hegelovska "loša beskonačnost".)

Neki od nas smo te frustracije prošlosti davno prevazišli, prije oko 25 godina, i angažirali se da se stvari poboljšaju. Nažalost, stvarnost nas je stalno zasipala novim frustraicijama. A mnogi odgovoraju stalno obnavljajući stare.

To je dio problema, o kojem na kraju dnevnika govorim. Mladim generacijama je to konačno dopizdilo, a granice su sada otvorene, i oni odlaze.

T

Tko je glasao

kineska demokracija

Tko je glasao

zapravo, još čekamo odgovor

zapravo, još čekamo odgovor zašto je Yuga, kao primjerna država, uopće i propala, i to u krvavom raspadu, zašto je imala u cijelom svojem vijeku praktički bezvrijednu valutu kraj onako uspješne i efikasne ekonomije, i zašto njezina partijska i politička nomenklatura nikada nije uspjela smisliti i provesti u djelo državu baziranu na jednostavnim i efikasnim institucijama, umjesto fantazmagorija o bratstvu i jedinstvu.
Često se gubi iz vida da je najveći problem hrvatske tranzicije upravo i bilo yugo nasljeđe u obliku republičkih kartela, suptitucije tržišta dogovaranjem i eliminacija bilo kakvih kriterija za uspješnost i države i privrede. To nas vuče na dno još i danas. Ako su i napravili nešto korisno do 1974 godine i nazovi reforme cijelog društvenog koncepta samoupravnog socijalizma, onda su od 1974 do 1990 uspjeli sve to temeljito upropastiti, i to s posljedicama koje traju do danas, i nećemo ih se tako brzo otarasiti. Na kraju je ispalo da je klasičnii jednostavni etatizam daleko žilaviji od samoupravnog fantaziranja, i da je tranzicija od državnog do privatnog vlasništva mnogo brža i jednostavnija nego trranzicija od ničega do nikuda, gdje svi misle da imaju pravo sudjelovati u raspodjeli, a nitko nema obvezu ništa proizvesti.

Tko je glasao

Tvoje pitanje je isto kao da

Tvoje pitanje je isto kao da ja sad pitam - Zasto ljudi ne razmisljaju racionalno u politici i ekonomiji? Zasto Britanci, koji su u 30 godina clanstva najvise profitirali od EU-a, glasaju za Brexit? Zasto birace jeftini demagozi tako lako preveslaju? Zasto hrvatski najsiromasniji i najneobrazovaniji biraci glasaju za HDZ, a ovaj odmah nakon izbora izadje s poreznom reformom koja najvise pogoduje biracima SDP-a i HNS-a i zapadu drzave?, Zasto Slavonci uporno glasaju za HDZ, a ovaj ih je doveo na stupanj razvijenosti albanskog sela?, Zasto Zagrepcani glasaju za Bandica, a jedna setnja centrom grada im moe pokazati da im je iz grada napravio balkansku kasabu? itd itd.
Ljudi nisu racionalna bica i zato se niti u politici niti u ekonomiji ne dogadjaju racionalne stvari.
Nije stvar u tome da jugoslavenska ekonomija bila ultra uspjesna i efikasna. Nije. Stvar je u tome da je hrvatska politika bila toliko neuspjesnija i neefikasnija od politike u socijalistickoj Hrvatskoj da je nakon proglasenja samostalnosti uspjela dovest Hrvatsku na nizu razinu razvijenosti od Rumunjske, a teritorij Hrvatske je kroz cijelu svoju povijest bio razvijeniji od Rumunjske.

Tko je glasao

Martin

Dobra pitanja.

Tko je glasao

ja sam pitao samo nekoliko

ja sam pitao samo nekoliko vrlo jednostavnih pitanja - zašto je Yuga imala bezvrijednu valutu, usprkos nevjerojatnim uspjesima na domaćem i međunarodnom planu, zašto je promptno propala iako su je građani, navodno, imali razloga braniti i sačuvati, i kava je to bila napredna politička elita koja se stupidno zaglavila u društveno ekonomskom konceptu dogovaranja i sporazumijevanja, koji nitko na svijetu ne razumije. Čak i formalno glavni temelj jugo soc ideologije Karl Marx je bio žestoki protivnik društva u kojem tržište ne regulira ekonomske tokove, nego to radi partija skrivena iza bulshita od samoupravnog dogovaranja.
Vidiš, danas imaš sasvim solidnu i konvertibilnu valutu, živiš u državici koja ima društveno ekonomski sistem praktički identičan dobrim međunarodnim iskustvima, otvorene granice i pripadnost jednom poticajnom klubu država, a ne zajednici koja je trebala ujediniti Triglav i Đevđeliju na principima bratstva i jedinstava, umjesto zdravog ekonomskog rezona.
Usporedbe s Rumunjskom nemaju puno smisla, i danas je postala otrcana frazetina za ljude koji iz sasvim nepoznatih razloga idoliziraju Yugu, iako o toj tvorevini baš i nemaju nikakvih saznanja. Rumunjska je iza Hrvatske jedno 200 godina, bez obzira na aktualnu statistiku.
Daleko od toga da sada nekoga ili nešto hvalim. Probao sam i jedno i drugo, mogu ti u detalje objasniti razloge zašto je Yuga morala propasti iz sasvim prozaičnih razloga, ali pollitika.com nije mjesto takve vrste dosadnih analiza.
Hrvatska je sada miks između onoga što je u kratkom vremenu postala kao mala i relativno suvremena državica na Balkanu, i Yugo-balkanske-bizantinske baštine,iz koje smo relativno lako izašli, ali ona nije izašla iz nas.

Tko je glasao

po

čemu je to rumunjska iza hrvatske 200 godina? po krezubosti? ekonomiji? ne trolam nego me čisto zanima odakle ti takav dojam?

jugo-bizantinska baština nikad i neće izić iz nas jer sastavni dio naše kulture i naslijeđa, mi smo krezub narod kleptomana nesposoban prevazić kratkotročne osobne interese u korist dugoročnih zajedničkih. to je činjenica koja se iznova dokazuje u svakom društvenom uređenju, ali mi i dalje snatrimo o protestantskoj etici i duhu kapitalizma koji je u nama valjda zatirao vatikan i komunizam.

pokvaren i krezub svijet ekonomski zaostaje, izjeda sam sebe i izumire, po meni je to karmički i kozmički ispravno.

Tko je glasao

čemu je to rumunjska iza

čemu je to rumunjska iza hrvatske 200 godina? po krezubosti? ekonomiji? ne trolam nego me čisto zanima odakle ti takav dojam?
Rumunji su inače bili najzaostaliji i u sovjetskom bloku, ali moja konstatacija se bazira na osobnim iskustvima, koja su mi svojevremeno bila šokantna.
Dolazi rumunjska vanjskotrgovinska delegacija iz Bukurešta. Sve je centralizirano, tako da se vanjskotrgovinski kontakt može postići samo preko državne administracije. Ti ljudi koji su dobili dozvolu da pređu rumunjsku granicu izgledaju uplašeno, niti jedan ne zna engleski, neki natucaju francuski, ostali ni to, odjeveni u beskrajno lošu konfekciju, zapravo ne znaš tko je od njih tajna služba, a tko je kakav takav ekspert za neke vrlo nerazumljive transakcije tipa kliring, jer tvrde valute nisu imali.
Naš čovjek odvede njihovog šefa, nota bene da se radi o vrhunskoj poziciji u centralnoj rumunjskoj vanjskoj trgovini, u šetnju gradom i nakon nekoliko pokušaja natucanja francuskog i sugestija o nekim našim vinima, bla, bla, i takvoj konverzaciji, Rumunj ulazi u samoposlugu i izlazi sa - jednom štrucom kruha, od koje je napravio neke sendviče za jedan put vlakom sutradan. Kad smo ga vidjeli u vlaku kako jede te komadiće jučerašnjeg kruha, stvarno nam se sažalio. Poslije je sve bilo standardno. Inzistirali su na protokolima kao da im se radi o glavi, jer bez toga se ne smiju vratiti u Rumunjsku.
To je bilo prije tridesetak godina. Teško je vjerovati da su od tada do danas bitno napredovali, a i danas je u kontaktu s rumunjskim firmama vrlo riskantno oslanjati se na neke standardne euro procedure, jer oni to drugačije interpretiraju, a poštivanje ugovornih obveza im nije jača strana.
Ali država je velika, pa je već veličinom svog tržišta zanimljiva velikim stranim kompnijama. Kad je OMV ulazio u Rumunjsku nakon akvizicije glavne rumunjske naftne kompanije, ta firma, Petroma, je imala 67000 zaposlenika, a OMV manje od 10000.
Sve ono što se može nazvati balkansko-bizantinskim sindromom, a ni mi nismo imuni od toga, u Rumunjskoj je na kvadrat.

Tko je glasao

@robi:

Nastavljaš polemizirati protiv nekih svojih vlastitih teza i fatamorgana. Sve pet, imaš pravo pisati jajima a ne mozgom, kako si rekao, ali objavi dnevnik o tome pa se zabavljaj. Ovo više nema veze s temom dnevnika, pa sam, ne zamjeri, zarolao.

Tko je glasao

Genijalno

Hvala ti na ovim tablicama. Imali smo GDP veći od Poljske. Kako stojimo (zbroj svih bivših exYU) u usporedbi s Poljskom danas? Imajući u vidu da je i danas, s obzirom na pravi egzodus Poljaka, Poljska zapravo sranje od zemlje...

*crno je crno, a bijelo je bijelo*

Tko je glasao

Zoran Ostrić, Postoje očito

Zoran Ostrić,

Postoje očito neki mentalni razlozi da ljudi kao ti, bijesni na današnje glavešine i neuspješnost Hrvatske kao samostalne države (što je najzad i poanta ovog dnevnika), što i sam spominješ na kraju prethodnoga kometara, padaju na štos, da je godine gospodnje 2016. važno uvijek iznova pričati o komunističkoj ekonomiji i o poslijeratnim komunističkim likvidacijama zarobljenika i političkih protivnika. O tome se može u beskonačnost. (Nevolja je da je to hegelovska "loša beskonačnost".),

Ljudima ko ti nije u interesu da se dozna istina o komunističkim zločinima, jer se inače nebi toliko borili protiv istraživanja te iste.

Neki od nas smo te frustracije prošlosti davno prevazišli, prije oko 25 godina, i angažirali se da se stvari poboljšaju. Nažalost, stvarnost nas je stalno zasipala novim frustraicijama. A mnogi odgovoraju stalno obnavljajući stare.

Niste se vi ni malo pomakli prema poboljšanju situacije, jer se inače nebi stalno vračali u vrijeme NDH i Jugoslavije, a to se vidi u tvojim ( i istomišljenika)dnevnicima.

To je dio problema, o kojem na kraju dnevnika govorim. Mladim generacijama je to konačno dopizdilo, a granice su sada otvorene, i oni odlaze.

Dopizdile su laži kojima nas zasipate od 45-e do danas i kak se po starim komunističkim manirima, koče mladi i nepodobni.

Tko je glasao

@skviki:

O istraživanima tih zločina postoji vrlo, vrlo, vrlo jednostavna istina, koju sam puno puta ponovio: sve bitno se zna.

Pobjednički komunisti su masovno, bez ikakvog suđenja, poubijali desetke tisuća zarobljenika pri kraju i nakon kraja rata, te tisuće st varnih i potencijalnih političkih protivnika.

Taj je postupak za osudu, dapače je ideologija, koja je opravdavala takva masovna ubojstva, kao i progone i otimanje imovine, za osudu.

Detalji o tome kako su davana naređenja za ubijanja uglavnom se ne znaju, ali je sasvim jasno da su naređenja stizala s vrha, od samog Tita pa nadolje (suprotono pisanim naređenjima da se sa zarobljenicima postupa prema pravilima rata).

Ništa se bitno ne može saznati istraživanjem grobišta.

O tome se u beskonačnost priča kako "treba istražiti" i "kako se treba suočiti s prošlosti" u cilju političkih manipulacija danas. Od direktne kampanje da se ne glasa za SDP , preko skretanja pažnje s kriminala i opće neuspješnosti vladajućih, do rehabilitacije ustaškog pokreta. (Nevolja je tu, da je sve što su nam o ustašama govorili 1945.-1990. bilo istinito, te o njima, za razliku od komunista, nitko ništa dobro ne može reći.)

Glede broja žrtava, i u posljednjoj većoj objavljenoj studiji, Martina Grahek-Ravančić: "Bleiburg i Križni put 1945.", Drugo, izmjijenjeno i dopunjeno izdanje, Zagreb, 2015., da je demografsko istraživanje Vladimira Žerjavića, objavljeno još 1992.-1993., »do saa najcjelovitije i djelomično precizno, pa su i rezultati prihvaćeni u većemdijelu postojeće znanstvene i stručne literature.«

Tko je glasao

Ponc(z)ijevo pranje ruku...

Godine 1945. došle su seljačine iz šuma, napravili puno nepotrebne štete, ali ipak su imali i neke dobre ideje i napravili i puno dobroga u slijedećim desetljećima, pa su se i urbanizirali, među inim.
Onda su godine 1990. došli seljačine s kamenjara (plus iz ustaške emigracije koji su mentalno još živjeli u 1941., plus oni koji su živjeli u gradovima i bili komunjare a ostali seljačine pa su se hitro prestrojili), i nisu donijeli nijednu dobru ideju, a napravili su katastrofalne štete; uništavali tekovine prethodnog perioda a gotovo ništa novo nisu stvorili. Najgore od oba svijeta.
.... samoizuzimanje grupacije akademskih građana iz odgovornosti...a upravo svi najodgovorniji i kvalificirani pripadaju tom sloju, ili su to oni koji su odgajali ili oni koji su odgajani za upravljanje, oni koji stvaraju i oni koji provode i odlučuju o funkcioniranju društva...
...sa zajedničkim nazivnikom, metaforički, oni izuzeti od obveze "fiskalne blagajne" i polaganja računa...
Naprosto, oni, cvijet inteligencije, nemaju ništa sa životnim i društvenim problemima, sve se je pojavilo mimo njih, sve ove godine pritisnuti u zapećku društvenih zbivanja u njima je kuhao otpor ali brdske i šumske divizije su im bile životna prijetnja za ostvarenje ciljeva narodne dobrobiti za koju su izvedbu oni, nacionalna inteligencija zaduženi...
...a i sada po svemu bi netko drugi izvan njihove kule bjelokostne to trebao provesti za njih...
Ne, nisu zajebali stvar šljakeri, niti brđani, niti boduli ni ribari, niti traktoristi ni manageri rovokopača,...niti ratnici, niti svećenici,
nije na njima da osmišljavaju puteve u svjetliju nacionalnu budućnost,
zajebali su stvar svi oni koji se smatraju inteligetziom,
Inteligentzia svih ovih generacija zadnjih stopedeset godina i više se je, uglavnom, smatrala (sama sebe) samo larpurlartistički inteligencijom sudovanja, ne kreativnom nacionalnom inteligencijom, zamašnjakom usjeha...
Uredno su nezaiteresirano kibicirali i docirali, češkali međunožje i čekali mrvice s velikaških stolova...
Nacija od toga nije vidjela haira, naravno,
I tako ponovo, danas, ...kibiciraju i dociraju, češkaju međunožje i čekaju mrvice s velikaških stolova...i dalje nemaju ništa s već višegeneracijskim neuspjehom...

Tko je glasao

akademski

Da bi netko postao punopravni član Hrvatske inteligencije ili ako hoćete drugačije akademske zajednice ili ako hoćete drugačije elite on treba slijepo ponavljati teze naših zapadnih "partnera".

To je moje razmišljanje o našoj inteligenciji. U prijevodu da bi postao član ti moraš prihvatiti da ti nametnu sluganski mentalitet pošto on vlada u RH

Tko je glasao

@indian

samoizuzimanje grupacije akademskih građana iz odgovornosti
SAMOizuzimanje? :-) Indian, pa ja nisam akademski građanin!

upravo svi najodgovorniji i kvalificirani pripadaju tom sloju, ili su to oni koji su odgajali ili oni koji su odgajani za upravljanje
Slažem se s time! Nisam ni pokušao sve čimbenike obuhvatiti. Ovo je ipak tek kratki esej, nije studija pa da se svi aspekti situacija i tendencija tijekom 170 godina istraže ili čak i spomenu.

Spomenuo sam da u razdoblju od oko stotinu godina, od ukidanja feudalnih odnosa do kraja 2SR, velika većina stanovništva nije doživjela napredak. To zaista jest, među drugim čimbenicima, odgovornost "akademskih građana" odnosno onih koji su "odgajani za upravljanje". "Seljačine" (među kojima je bio mali broj intelektualaca) su dobile svoju priliku zbog prethodnih neuspjeha, u kojima je i inteligencija bila sudionik.

Za ilustraciju, dajem dva citata iz studije Mirjana Gross (spomenuh je gore među najvažnijim povjesničarima) "Počeci moderne Hrvatske : Neoapsolutizam u civilnoj Hrvatskoji Slavoniji 1850-1860", Zagreb 1985.. Prvo o feudalnoj upravi, prije 1848.:

»Feudalni se upravni sustav osnivao na privilegijama, nepotizmu i korupciji. Činovnici su imali vrlo male plaće. Čini se da se računalo s time da oni iskoriste službu za poboljšanje svoga materijalnog položaja. Osim toga nisu bili sigurni da će se održati jer je plemstvo svake treće godine ponovno biralo činovnike.« (Gross, 1985:63)

Zatim, o stvaranju prve moderne uprave godine 1851.:

»Ćinovnici raspuštenog Banskog vijeća, svi odreda narodnjaci, krenuli su "u juriš" na službe u organima nove uprave. O namještenju su odlučivali Jelačić i njegova okolina na temelju kriterija držanja pojedinaca u zbivanjima 1848./1849.. (..) Zato su svi natjecatelji koji su to samo mogli navodili u molbama svoje zasluge za narodnu stvar 1848, od podvornika, bivših vojnika, do oficira narodne straže i povjerenikâ.« (Gross, 1985:73)

Naprosto, oni, cvijet inteligencije, nemaju ništa sa životnim i društvenim problemima, sve se je pojavilo mimo njih
Tu pretjeruješ u iskazima loših osjećaja prema "inteligenciji" ili čak "cvijetu inteligencije" (što je pretpostavljam uži pojam od "onih koji su odgajani za upravljanje", a valjda se djelomice i ne preklapaju?). Mnogi su se od njih pošteno trudili; a društvene institucije i mentalitet u kojima su odrastali i živjeli nisu oni stvorili. O toj temi, evo jedan citat iz predgovora Stipetićeve "Povijest hrvatske ekonomske misli (1848.-1968.)", Zagreb 2013.:

Od osamdesetih godina 19. stoljeća u Hrvatskoj i Slavoniji formira se hrvatska inteligencija, obrazovana najvećim dijelom na inozemnim sveučilištima i zaposlena pretežnim dijelom u državnom aparatu (u širem smislu te riječi). Oni su poseban sloj društva: većinom ne pripadaju (po bogatstvu) staležu oporezovanih, niti su u plemićkom statusu, u cehovima ili trgovačkom redu. Istupaju samostalno, zastupajući u Hrvatskoj stajališta građanstva iz gospodarski razvijenih zapadnoeurpskih zemalja. Igrali su tu ulogu, ali bez snažne ekonomske baze. Zato su se uvijek kretali u vakumu. Iako skromnih prihoda, imali su pretenzije ostvariti standard europskoga građanskog života (kakav su vidjeli za svog školovanja i/ili boravka u inozemstvu). (…) Ta je inteligencija vjerovala, naivno, da je postala predvodnikom svog naroda, koji će slijediti svaki njen poziv, ne primjećujući da iza nje nema gotovo nikoga. Odgoj koji su stjecali u školama Austrije i Ugarske, Njemačke i Francuske – klasični historijski idealizam i liberalizam – s napokolebljivom vjerom u stalnu uzlaznu liniju progresa – učinio je većinu njih tragično izdvojenim iz naroda.« (Stipetić 2013:5-6)

Dakako da se povijesna zbilja ne može shvatiti s par citata, ili par nabacanih teza, manje ili više žučljivih. Pa ni mojih naravno, ovo o "seljačinama" 1945. i 1990., i o tome kako su komunisti dobili svoju priliku dočepati se vlasti treći put kad se dogodio revolucionarni lom starog sustava. Naime, i godine 1848. kod feudalaca u Hrvatskoj, kao i u Mađarskoj, postoji strah od komunizma, riječ koja je tada već bila ušla u široku upotrebu ("Narod je ugrožen tajnim podbadanjem komunizma koji dolazi izvana", kaže se u 'Narodnim zahtijevanjima' 25. ožujka 1848.) a pogotovo naravno 1918., kad su i stvarno komunisti u Mađarskoj pokušali izvesti revoluciju po ugledu na Rusiju.

Dobro, ako budem o tome pisao studiju, pretpostavljam da ću izostaviti emotivno nabijenu, a sadržajno neodređenu (jer netko može biti i "inteligencija" i "seljačina" istovremeno… :-( ) riječ "seljačine".

Tko je glasao

Ta je inteligencija

Ta je inteligencija vjerovala, naivno, da je postala predvodnikom svog naroda, koji će slijediti svaki njen poziv, ne primjećujući da iza nje nema gotovo nikoga. Odgoj koji su stjecali u školama Austrije i Ugarske, Njemačke i Francuske – klasični historijski idealizam i liberalizam – s napokolebljivom vjerom u stalnu uzlaznu liniju progresa – učinio je većinu njih tragično izdvojenim iz naroda.« (Stipetić 2013:5-6)...vrlo značajan uvid,
...i vrlo, vrlo dobrohotan i tolerantan prema klasi nacionalne inteligencije,
...i vrlo, vrlo ilustrativan za ono što sam u prethodnom komentaru rekao.
koji se sasvim uredno može izmjestiti u današnje vrijeme a da ništa ne izgubi na vrijednosti...
Sam taj egzemplar avantgarde naroda je svjestan da je skoro strano tjelo svoga naroda,
...i sám ne vidi mogućnost da se bigotski shvaćeni idealizmi sekularnog i liberalnog pomire s nacionalnim interesima, koji su uvijek imanentno konzervativni, a to zbog same efikasnosti i zbog same pomirenosti društva samog sa sobom
...a koji se sasvim uredno može podvesti pod općeprisutni moralni narcizam elita po kojem samo one znaju što zemlji treba, ali istina, one sama niti pojma imaju dá li se to ostvarit´ i dá li je to što donose iz bijeloga svijeta uopće prihvatljivo i dá li je to u silama ljudskog materijala kojim su si dali u zadatak da upravljaju, jesu li to uopće želje i potrebe ikoga osim njih samih...
...u krajnjoj liniji, uopće, korespondiraju li uopće njihove namjerene vrijednosti s realno ostvarivim nacionalnim interesima, tj., nisu li njihove egzaltacije progresom uopće realno ostvarive ili su tek alibizam za njihovo komotno, kako rekoh gore larpurlartističko bivstvovanje neshvaćenih svetaca koji svoju nagradu očekuju i na ovom (mrvice s velikaških stolova) i na onom svijetu (nekome vječnost sekularnih Panteona, nekome Božja nagrada za nepogrešivost uzrokovanu nišnedelanim).
Kako god, radi se o tragičnoj odvojenosti od realnosti svoje sredine. A koja opet stvara tu nepodnošljivu podjeljenost mislećih ljudi po profesiji i mislećih ljudi po unutarnjem pozivu.

Tko je glasao

??????????

Čini se da je politička ekonomija nečije intelektualno vlasništvo, pa je bolje da ju ne diraš.

Tko je glasao

Manje mi je mucno citati

Manje mi je mucno citati tvoju zelenu politiku nego kad valjas o prakticnoj ekonomiji ili jos gore o politickoj ekonomiji.
Dnevnik je zvucan tj spada u laka stiva "kako objasniti malom ivici" dogadanja i stanja.. i jednako tako bez veze jer ne bi zadovoljio kao podliga za ozbiljna dodatna pojasnjenja kad ivica malo odraste..

Prepiruka: nemoj o politickoj ni o ekonomiji barem ne kao posebnoj temi

lunoprof
(Luna)

Tko je glasao

Pametan je Mali Ivica! :-)

Jel znate onaj:

Ulaze Mali Ivica, Plavuša i Mujo u birc, a konobar ih pogleda i pita;:

– A iz kojeg ste vi vica? :-)

Glavni izvori za članak su spomenuta obimna studija akademika Vladimira Stipetića i nedavno objavljeni rad "Činjenice koje treba objasniti: analiza sekularnog rasta Hrvatske od 1952. do 2015. godine", autori Bičanić, Deskar-Škrbić i Zrnc, http://hub.hr/sites/default/files/rh_dugi_rok_cinjenice_koje_treba_objas... .

Tko je glasao

A onda si ti, kao jedan

A onda si ti, kao jedan ekonomski ekspert ucas dodao jos jedno stoljece "analize by ostric" ..
Na izvadenih par redaka iz linka na koji se pozivas..

Ma..
Nema smisla komentirati, vidim da imas ekipu kojoj se svida napisana pricica...

lunoprof
(Luna)

Tko je glasao

@lunoprof

A onda si ti, kao jedan ekonomski ekspert ucas dodao jos jedno stoljece "analize by ostric" .
Koje stoljeće sam ja dodao? Bićanić i dr. analiziraju 1952.-2015., a Stipetić u drugoj knjizi svoje "Povijest hrvatske ekonomske misli" obrađuje razdoblje 1848.-1968.; ta studija nije samo kompilacija o tome što su razni ekonomisti pisali, nego sadrži i autorova istraživanja i sintetske uvide u stanje hrvatske ekonomije u tom razdoblju. On tu daje vrijedna prilog ekonomskoj povijesti, jer je ekonomist, dok su raniji autori, koji su o tome pisali, pretežno bili povjesničari, koji su naravno dali vrlo vrijedne doprinose i o ekonomskim kretanjima (Šidak i dr. "Povijest hrvatskog naroda g. 1860-1914.", knjiga Mirjane Gross o 1850.1860., zatim njeno koautorstvo s Agnezom Szabo o 1860-1880., radovi austrijanca Arnolda Suppana idr.).

Na izvadenih par redaka iz linka na koji se pozivas.
Ne pozivam se samo na jedan link. Ako su moji prikazi pogrešni, ako sam autore koje sam čitao pogrešno razumio, rado ću čuti kritiku s argumentima, da Gross ili Stipetić i drugi zapravo nisu mislili ono što se meni čini, nego nešto drugo. Kako ti tu literaturu očito dobro poznaš, siguran sam da možeš biti konkretan u svojoj kritici. Do daljeg, međutim, mislim da sam ih ispravno shvatio.

A na tu osnovu sam naravno dodao i ponešto svojeg, naročito gorke komentare na kraju (zasnovane, uz drugo, na empirijskom podatku da stanovništvo Hrvatske prvi put od sredine 19. stoljeća opada u mirno doba).

Tko je glasao

Dodani komentari su ti bez

Dodani komentari su ti bez logike..
Analiza ne razlikuje ratne godine od mirnodobskih.. napr. Danasnju HR usporedujes s SFRJ od 52 (linkani clanak ima drugi cilj istrazivanja od tvog, a i ograduje se na pocetku)
Promjenama vlasnistva i promjenama ciljanih trzista tj drzava u koje je HR bila integrirana u periodu od 170g, a koji su posljedica politickih zbivanja te koji kao takvi uzrokuju zastoj u rastu nisi posvetio paznju.
Nadalje, na koji nacin si sublimirao gospodarstvo napr. Rijeke pod Madarima ili Talijanima sa HR Zagrebom ili recimo Zadrom, kao jedinstveno hrvatsko gospodarstvo?
Zakljucak s demografijom u 21 stoljecu tek nema veze s nicim, pogotovo zato sto za prijasnjih 170godina uopce nemas taj podatak.. a s druge strane sto je zemlja razvijenija ima manje novoredene djece svugdje u svijetu pa ti je tako poanta sama sa sobom u sukobu.

Bljak

lunoprof
(Luna)

Tko je glasao

Stvarno nevjerojatno

Počevši od najobičnije vikipedije, preko eurostata, pa do oecd i un podataka, podataka svjetske banke i inih drugih izvora koje si mogla konzultirati, kad već sama pojma nemaš, vidljivo je da je broj novorođene djece u slaboj korelaciji s njezinom razvijenošću, pa tako recimo najmanji broj novorođene djece u EU imaju Poljska (unatoč zabrani abortusa), Portugal, Španjolska i Italija (unatoč jakim katoličkim utjecajima), Mađarska, Rumunjska, Bugarska i naravno Hrvatska - jednostavno zato što su te zemlje ukurcu - porobljene, zagnojene i besperspektivne. U takvim ukurcu zemljama žene, makar bile i vjernice ispranog mozga, jednostavno spontano stisnu noge.

Daj se bavi ciglama i betonom, a ne političkom ekonomijom :P

*crno je crno, a bijelo je bijelo*

Tko je glasao

juzna amerika i ostali...

U odnosu na europu
http://hrcak.srce.hr/30221

lunoprof
(Luna)

Tko je glasao

A što ti govori činjenica da

A što ti govori činjenica da u Europi baš najsiromašnije i najzaostalije zemlje imaju ujedno i najlošiju demografiju?

*crno je crno, a bijelo je bijelo*

Tko je glasao

Da nitko ne zeli da im djeca

Da nitko ne zeli da im djeca zive u klerikalnoj vukojebini?

Cak u Sloveniji nemaju problema s manjkom djece.
http://siol.net/novice/slovenija/v-sloveniji-vsako-leto-rojenih-vec-otro...

Hrvatska bi u nekoj normalnoj situaciji sada trebala biti usred nekakvog mini baby booma buduci da sad ima djecu generacija rodjena pocetkom i sredinom osamdesetih koja je izuzetno velika (to su djeca generacija velikog baby booma s kraja pedesetih) Sljedece generacije su sve manje i manje tako da ce i djece biti manje i manje (neovisno o demografskoj politici). Osim ako nasa Crkva i ministarstvo demografske obnove nekako ne natjeraju pedesetogodisnajkinje i sezdesetogodisnjakinje da pocnu radjati.

Tko je glasao

imaš

li ti štogod konkretno za doprinijet glede tih manjkavosti ili si samo došla izvršit veliku nuždu na trud autora?

nisam detaljno pročitao dnevnik, ali vidim da je tema ambiciozna i da bi se o njoj mogle enciklopedije pisati, a opet ne dotaknut sve bitne aspekte. ne kužim odakle ti onda potreba da popljuješ šta je zborištar oštrić napisao ko da si mu masno platila analizu? pa nisi mu mentorica na doktoratu bogati.

Tko je glasao

Pa onda procitaj..

Pa onda procitaj..

lunoprof
(Luna)

Tko je glasao

@luna: Ma o čemu ti to? :-)

Opet pišeš kao da je ovo studija ili nedajboginjo dizertacija, a ne esej. :-) Ima naravno puno važnih i zanimljivih stvari, koje nisam spomenuo.

Analiza ne razlikuje ratne godine od mirnodobskih.. napr. Danasnju HR usporedujes s SFRJ od 52
Koje ratne godine? Nije bila 1952. ratna, a nije ni 2016.

Promjenama vlasnistva i promjenama ciljanih trzista tj drzava u koje je HR bila integrirana (…) nisi posvetio paznju.
Spomenuo sam da 1SR bio "epohalna katastrofa", a da nakon toga slijedi nazadovanje u Kraljevini SHS. Nisam navodio razloge. Među inim, navodi Stipetić, bitan razlog bio je gubitak integracije u znatno širu Austro-Ugarsku političku cjelinu, bez unutrašnjih carina idr., što je za Hrvatsku imalo mana ali i prednosti. Ali ima i drugih čimbenika. To je presloženo za objašnjavati, pa sam samo konstatirao činjenicu.

na koji nacin si sublimirao gospodarstvo napr. Rijeke pod Madarima ili Talijanima sa HR Zagrebom ili recimo Zadrom, kao jedinstveno hrvatsko gospodarstvo?
Ja, ni na koji. Stipetić daje proračune BDP-a, koji se odnose na područje današnje RH (ili ranije SRH) kao cjeline.

Zakljucak s demografijom u 21 stoljecu tek nema veze s nicim, pogotovo zato sto za prijasnjih 170godina uopce nemas taj podatak.
Postoje detaljni podaci o kretanjima stanovništva, jer je Austrija obavljala popise stanovništva, te naravno obje Jugoslavije. Osnovna literatura je Jakov Gelo: "Demografske promjene u Hrvaskoj od 1780. do 1981. godine", Zagreb, 1987. On je također preračunavao podatke tako da bude obuhvaćena teritorija SR Hrvatske. Od novijih studija, iako za uže zemljopisno područje, Božena Vranješ-Šoljan: "Stanovništvo Banske Hrvatske: demografska slika Banske Hrvatske u kontekstu društveno-povijesnih promjena od 1850. do 1910.", Zagreb: Educa, 2009.. Podaci popisa stanovništva i proračuni na osnovi njih dani su i u nizu drugih radova. Arnold Suppan daje i sumarne podatke o Hrvatima na području A-U (na osnovu jezika i vjere), itd.. Tu naravno treba imati n a pameti i imigraciju, u kojoj su većina ne-Hrvati (Nijemci, Mađari, Slovaci, Talijani, Rusini). I kad se odbiju ti imigranti, broj Hrvata (i drugih nacionalnosti na području, kako Suppan kaže, "hrvatskih zemalja") je rastao. (Glavni razlog smanjenja stanovništva, u "prvoj fazi demografsek tranzicije" je tada smanjenje mortaliteta, osim kod djece, od koje tada još uvijek više od polovica umire prije 15. godine.)

Dakako da su se uvjeti otada drastično promijenili. Ali koliko sam vidio, (a možda me možeš ispraviti, ako sam pogriješio, ja ili Gelo i dr.), zaista je ovo prvi put da Hrvaska (tj. područje današnje RH) u mirno doba bilježi pad stanovništva (OK, mogil bismo vjerojatno spomenuti kao izuzetak i neposredno poraće nakon 2SR, kad prinudno ili formalno dobroljno iseljavaju Nijemci i Talijani, a dio Srba preseljavaju u Vojvodinu). Uoči 1SR, kad je bilo veliko iseljavanje, ipak je rast broja stanovnika bio prilično brz, te je jedino tadašnja Ličko-krbavska županija imala pad stanovništva (-2,2% u desetljeću 1900.-1910., kako navodi Suppan).

Ne bi bilo tako tragično, da se radi samo o učinku smanjenoga nataliteta, kako se događa u nekim najrazvijenijizm zemljama (a po projekcijama će ukupan broj stanovništva tijekom 2020-ih početi padati i u Kini). Ali postoji znatno iseljavanje - osim ako imaš neke podatke da je to zabluda? I to, izgleda prema prikazima, sada većina ljudi stvarno odlazi s namjerno mda vani i ostane, za razliku od ranijih gastarbajtera.

Da samostalna Hrvatska nije zabilježila ekonomski uspjeh, u ovih 20-ak godina od kraja rata, mislim da nije sporno i o tome su mnogi pisali (BDP je na razini 1980. idr.).

Tko je glasao

pismenost u Hrvatskoj

Možda je gospodarski rast na područjima Hrvatske kroz te godine bio uvjetovan upravo nedostatkom demokracije tj. vođenjem države i ekonomije od nekih (obrazovanijih) ljudi sa strane, te ekonomskom imigracijom koju spominješ, a koja je (skoro isključivo) nabolje mijenjala sliku obrazovanosti (a iz toga i gospodarske moći) stanovništva.

Pogledaj si statističku kartu pismenosti Austrougarske iz 1884. Sve ti veli kakav je narod autohtono živio ovdje i šta je mogao sam napraviti: ništa.

Obrati pažnju i na stanje u drugim dijelovima Austrougarske - usporedi pismenost tada (prije 130 godina) i gospodarsku moć danas: korelacija je potpuna. Mogli bi i dalje: osobno smatram da karta odražava i razinu etičnosti u ratnim godinama, tj. način na koji su vođeni ratovi i koliko su civili stradavali u njima...

Bez Mađara i Autrijanaca (i drugih useljenika: Nijemaca, Mađara, Židova, Čeha, Slovaka... u Rijeci Talijana) tu bi ostala totalna pustoš, kao što je i bila dotad. I onda je Tito dodatno '45-te iz onih krajeva koji su još kako-tako stajali po pitanju obrazovanosti (Istra, Rijeka, Slavonija, u današnjoj Srbiji Vojvodina...) potjerao ne-slavene i doveo potpuno nepismene južnjake na njihovo mjesto. Potomci njih su oni koji nama (a i Srbima) sada vode državu (npr. pogledaj tko su poimence većina gradonačelnika slavonskih gradova 1990.-te naovamo, sve je jasno).

Za povjesničare je pak pitanje koliko je tome doprinijela turska granica a koliko je to naslijeđe i od puno prije. Osobno sam mišljenja da bi bez Turaka bilo samo minimalno bolje, no da je jednostavno naše područje od seobe naroda nadalje samo nazadovalo u odnosu na druge dijelove Europe. Da je Turska kojim slučajem pregazila srednju Europu, možda bi čak bilo neke šanse za ove krajeve jer je i za Turke ovo područje bilo samo tampon ratna zona u koju ništa nisu ulagali.

Mala napomena: na sustavnoj izmjeni stanja prikazanog na karti je tek poradila komunistička Jugoslavija, a naša slobodna i demokratska Hrvatska nažalost mi se čini da nas vraća unazad.

Democracy is more than two wolves and one sheep voting on what to have for dinner...

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Novi dnevnici

  1. reKapitulacija državnih političkih činjenica od aluzija komentara 0
  2. BUDUĆE DRUŠTVO I GLOBALNA DRŽAVA od petarbosni4 komentara 0
  3. državni politički rashod od aluzija komentara 0
  4. pobačaj i lopovi tuđe pameti od aluzija komentara 0
  5. čovjek kako živi svoj opstanak od aluzija komentara 0
  6. znanje pojedinca od aluzija komentara 0
  7. Dan neovisnosti od smogismogi komentara 1
  8. Pred izbore u Austriji: “mali Kenedy” postaje kancelar? od Zoran Oštrić komentara 0
  9. NEW SOCIETY AND GLOBAL STATE od petarbosni4 komentara 0
  10. ministri sumnjive vrijednosti od aluzija komentara 0
  11. Istru i Rijeku je oslobodila i matici zemlji priključila KC od Feniks komentara 81
  12. Pred referendum o otcjepljenju Katalonije od Zoran Oštrić komentara 28
  13. Fašistička obilježja od Skviki komentara 0
  14. živjeti od otpada i smeća od aluzija komentara 0
  15. Pred parlamentarne izbore u Njemačkoj (1): ankete i socijalna psihologija od Zoran Oštrić komentara 0
  16. Javno trganje originalnog znaka,mrtvom HOS-ovom ratniku,nije odavanje počasti nego izdajnička zlouporaba i zločiniziranje Hrvata od ppetra komentara 0
  17. demoKracija ministara od aluzija komentara 0
  18. I bez SAD, svijet nastavlja akcije zaštite klime od Zoran Oštrić komentara 0
  19. Predsjednik vlade RH, A. Plenković, odrađuje protiv SAD-a i predsjednika D.Trumpa, protiv KGK i protiv RH od ppetra komentara 2
  20. historijska top lista uspješnih opsjena/ra od indian komentara 98
  21. čovjek proizvodi uzrok i posljedice od aluzija komentara 0
  22. čovjek ima alat... alat ima čovjeka od aluzija komentara 0
  23. Trg maršala Tita od aluzija komentara 1
  24. UMJETNI VLASNIK od petarbosni4 komentara 6
  25. Stanje Firmi U Bosni I Hercegovini od AlexD komentara 0

Tko je online

  • drvosjek
  • hlad
  • petarbosni4

Trenutno online

  • Registriranih korisnika: 3
  • Gostiju: 37

Novi korisnici

  • mikepear
  • psyPEbl
  • mmarijan
  • Crvena
  • gived