pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Generirali smo diskusiju, i to podužu, kritičku i argumentiranu (dobro, ne baš uvijek)!

JA PRIZADOVOLJAN!

Blog at its best :-).

Naravno, radi se o osnivanju Hrvatske Blogerske Organizacije, i iako smo kao prvi korak otvorili Facebook grupu (čini mi se da smo ispočetka bili dosta popularni u Egiptu ;-), jasno je gdje se vodi glavni „fajt“ :-). Pollitika.com je THE mjesto na hrvatskom internetu za argumentiranu diskusiju (naravno, vezano uz teme „politika i društvo“), i reakcije, odnosno komentari na post (linkan već gore) apsolutno zavrjeđuju osvrt.

Hej, sto mu debeljuškastih praščića, čak se i mrak uključio u diskusiju ;-).

U cjelini gledajući, kao što sam i gore rekao, ja sam prizadovoljan. Dobili smo i bezrezervnu podršku, i „pozadinsku“ podršku, i „uvjetnu“ podršku, a iznesen je i određen broj primjedbi, zahtjeva za pojašnjenjem, pa čak i otvorenih kritika.

I u svim tim silnim komentarima (evo, skoro 200!), otvorena su i neka zanimljiva pitanja a ja sam nekako kao osnovna identificirao sljedeća:
- Pitanje kredibiliteta udruge – „tko ste VI da zastupate/predstavljate blogere“
- Problem regulacija bloga – „dobro nam je i ovako, ne trebaju nam zakoni/propisi“
- Blog je/nije „građansko novinarstvo“
- Blog je/nije medij

Za početak, pitanje kredibiliteta udruge.

Veljko je u svom komentaru na moj post bio nedvosmislen:

ta udruga ne zastupa sve blogere niti smije govoriti u ime svih blogera.

A dragi moj Veljko, pa kako bi to drugačije i moglo biti :-))))

Nas cijelih devet (9!) članova osnivača (i ja kao El Presidente :-), pa ćemo mi govoriti u ime SVIH blogera???

LOOOOOOOOOOOOL :-).

Ja eventualno mogu kao predsjednik govoriti ispred same udruge, ali s obzirom da trenutno i nemamo nekih „usaglašenih“ (da ne kažem „komitetski donesenih“ ;-) stavova, sve što pišem je isključivo moje osobno mišljenje, poduprto brendom Zvone Radikalnog kojeg „njegujem“ u blogosferi ;-).

Ništa više, i ništa manje od toga!

Sličnu „brigu“ iznosi i mrak u (već gore linkanom) postu spominjujući problem koji se pojavio u Americi kad je Associated Press donio „cjenik“ (koji je „ispregovarao“ s jednom američkom blogerskom udrugom) po kojem je namjeravao naplaćivati citiranje (i to po riječi!) svojih vijesti. Vrlo kratki i efektni sažetak cijele priče možete pogledati OVDJE. Mraka brine da bi eventualnom medijskom promocijom (hm, već smo izašli na stranicama Večernjeg iako se mora reći da je tekst glup do boli ;-) Hrvatska Blogerska Organizacija mogla doći u nekakvu „nezasluženu“ poziciju da doista „predstavlja“ blogere u nekakvim „pregovorima“ ili što ti ja već znam ...

Hm ...

Što se tiče konkretnog slučaja s AP-om, nemam što dodati jer je sve lijepo rečeno u članku koji sam linkao. Problem copyright-a, odnosno definiranje što predstavlja „fair use“ citiranje, a što je već kršenje autorskih prava je prilično ozbiljna tema i to ću ostaviti za neku drugu diskusiju.

A po pitanju koga HBO „predstavlja“ (odnosno može „predstavljati“) – odgovor je poprilično jasan, i u biti je to isti odgovor kao i za Veljka: HBO predstavlja svoje članove :-). A koga bi drugog mogao predstavljati? A jednadžba je kristalno čista: koliko članova, toliko „moći“. Kad dignemo website i omogućimo registraciju članova na našim stranicama vidjeti ćemo di smo. I što možemo postići. Sada Udruga radi na entuzijazmu nekolicine i baš nam je fino :-). Di ćemo završiti? Vidjeti ćemo.

A ova priča nas lijepo vodi do drugog spomenutog problema/otvorenog pitanja - regulacije bloga!

Da li blog treba zakonski regulirati?

Vrlo škakljivo pitanje!

Ali, najprije da nešto razjasnimo - povlačenje bilo kakve analogije sa ZAMP-om je posve promašeno a trkeljarije nekih da bi se kao za pisanje/korištenje bloga trebala plaćati nekakava naknada su van zdrave pameti!

Ili, da budem precizniji, možda se jednom na hrvatskom internetskom prostoru i pojavi blog servis kojem ćete morati plaćati da hosta vaš blog (što i nije tako loša ideja, ukoliko je cijena dovoljno niska a zauzvrat se pružaju dodatne usluge – npr. pomoć oko dizajna bloga! – iako, ako vam je do kvalitete uvijek možete poći na besplatni wordpress.com ;-) ali da bi se propisala neka „državna naknada“ za pisanje bloga je TAKVA IDIOTARIJA da meni nije jasno kako ikome normalnome tako nešto može uopće pasti napamet (a kamoli da bi to napisao!)

Da budem do kraja jasan, onog trena kad Sabor DONESE zakon/pravilnik po kojem se za pisanje bloga mora plaćati naknada ala ZAMP, ja uzimam pušku u ruke i krećem u šumu! Jer, onda revolucija preostaje jedino rješenje :-).

Ipak, to će biti kad na vrbi zasvrbi, čak i u Hrvatskoj ;-).

Sad kad smo pitanje ZAMP-a, bar se nadam, umirovili za vijeke vjekova, preostaje nam ključno pitanje: Da li je blogu potreban neki poseban zakonski tretman (štono bi rekli „regulacija“) ili ne?

Da vam pravo kažem, ne znam što bih mislio!

Nisam pravni stručnjak i nisam upoznat s detaljima zakonske regulative koja pokriva blog a čak nisam ni siguran ima li uopće zakonske regulative za blog/blogere/bloganje (čini mi se da je blog pokriven Zakonom o elektroničkim medijima, iako se blog u tom zakonu izrijekom ne spominje)! Ipak, u udruzi imamo nekoliko članova koji grizu baš po tom pitanju, i vjerujem/nadam se da ćemo uskoro moći „staviti na diskusiju“ neku vrstu „Pravnog vodiča za blogere“ u kojem će se naći odgovori na ta pitanja.

Jedna od ideja koja se pojavila je organizacija neke vrste okruglog stola na temu, npr. „Blog i zakonska regulativa“. Ja računam da bi se dalo skupiti nekoliko profesora, intelektualaca, medijskih djelatnika, novinara pa i blogera koji bi o toj temi sigurno imali što pametno za reći. I da vam budem iskren, ja bi ih vrlo rado poslušao i „na izvoru“ prikupio relevantne informacije :-).

A baš je zgodno što udruga pruža idealan okvir za organizaciju jednog takvog okupljanja. Ko zna, možda od nas bude i neke koristi ;-). Ipak, da ne bi ispalo da se kukavički povlačim na rezervne položaje („nek' eksperti odluče“), imam i ja ponešto za reći o tom pitanju.

A prvo i osnovno pravilo mora biti – zbog anonimnih komentara ne možeš nastradati! I točka! Tu nema puno priče i vjerujem da će slučaj Pere Kovačevića sve takve pokušaje staviti ad acta. Ukoliko se netko osjeti oklevetan nekim komentarom na blogu, lijepo nek' zatraži od autora bloga da komentar izbriše i basta (ovakav „idealni“ scenarij je prošao Euklid na svom blogu, i on je u svom osvrtu na taj događaj također otvorio neka važna pitanja).

Naravno, situacija postaje tricky ukoliko autor bloga odbije izbrisati komentar! Jasno, i dalje se može doći do IP adrese (čak i anonimnog) komentatora i identificirati onoga tko je doista ostavio komentar, ali u tom slučaju se postavlja i pitanje odgovornosti onoga tko takav komentar i dalje drži dostupnim javnosti. Ali, ako već tako odlučiš, onda trebaš biti i spreman bite the bullet (ovdje je relevantna i JOT priča ;-)!

A drugo pravilo je ... eh, pa baš i nije pravilo već bi se više radilo o dojmu.

Naime, kao što moji vjerni čitatelji znaju, (relativno) pozorno pratim američke predsjedničke izbore koji polako ulaze u svoju završnu fazu. I za dobru mjeru, pratim ih uglavnom preko blogosfere :-). Je, pogledam nekad i CNN, ponekad i New York Times, ali blogovi su ipak primarni.

I što je moj dojam?

Recimo to ovako, da američki blogeri dođu ovamo preko bare u ovu našu žabokrečinu, ovi naši političari bi im u roku odmah naplatili par milijardi dolara na ime „duševnih boli“ :-). Te Obama je musliman, te da je u dealu s property tajkunima, pa da McCain prči neku tajnicu ... asti sto kakvog je sve rusvaja bilo (dosad!), ali se ne sjećam nekih silnih tužbi za klevećanje i nanošenje „duševnih boli“ (doduše, ako se dobro sjećam ovo s McCainom jest završilo nekom tužbom protiv novina koje su pustile priču!).

„E Zvone moj, puste sanje. Pa znaš da su ti Amerikanci opsjednuti s freedom of speech!“

Je znam, a što tome fali, recite vi meni!?

„Ma drugačiji zakoni, drukčiji pravni sustav ...“

Istina, ali konkretnu pravnu realizaciju ostvarivanja slobode govora ionako treba prepustiti pravnim stručnjacima (okrugli stol, sjećate se ;-), a „apstraktna“ ideja bloga (pa i interneta) kao medija za slobodno iznošenje svojih stavova je, bar IMHO, neovisna o toj konkretnoj realizaciji!

Je li sadašnja zakonska regulativa dovoljna za zaštitu prava na slobodu govora? Ja bih rekao da je tu imamo standardni hrvatski problem – stvar formalno-pravno možda i jest dobro postavljena, ali korupcija u praksi od svega toga čini sprdačinu!

Ali, nećemo sad o hrvatskim sudovima (dobio sam tip da je veliki dio problema Damira Fintića uzorkovan upravo „kabalaškim“ redom stvari u Vukovaru i okolici!), već ćemo se lijepo nasloniti na diskusiju o blogu i „građanskom novinarstvu“ (koju sintagmu ja čitam kao „sloboda govora u sridu“).

Dakle, je li ili nije blog „građansko novinarstvo“?

Odgovor je: može biti, ali i ne mora :-). I gotova diskusija!

Ali ta distinkcija ipak ima reperkusije na našu udrugu pa i o tome triba prozboriti koju. A detaljan osvrt na temu bloga i građanskog novinarstva je u svom postu Treba li nam nedavno osnovana Hrvatska Blogerska Organizacija dao Nebojša Grbačić (of Ariston fame, a sada zamjenik urednice na portalu sutra.hr).

I kaže on (nedvosmisleno ;-): „Blogeri nisu građani novinari“.

Zašto nisu ?

Blogeri u pravilu ne pišu vijesti, ekskluzive, intervjue... već mišljenja, komentare i najčešće subjektivne analize često bez ikakvog opipljivog uporišta.

Krivo! Barem napola :-)

Jer, ako mi je do „čistih vijesti“, prištekati ću se na HINU ili Reuters i voila ... orgazam ... vijesti više nego što moš pročitati. Kvalitetan komentar je nužan suputnik svake vijesti, jer ju stavlja u širi kontekst i samu informaciju čini eksponencijalno korisnijom!

Možda će Nebojša reći da to nije „novinarstvo“ već da su novinarstvo „ekskluzive i intervjui“, ali za mene je to novinarstvo par excellance. I sasvim je nebitan medij kroz koji se izražava! Doduše, moram se složiti s Nebojšom da se na blogu jaaaako često nađu „mišljenja, komentari i ... subjektivne analize često bez ikakvog opipljivog uporišta“, ali ja se svaki dan iznova osobno uvjeravam da u hrvatskoj blogosferi ima kvalitete – i to kvalitete „novinarskog“ kalibra (a počesto uz daleko više „novinarskog integriteta“ u svom izvještavanju nego što ga pokazuju klasični novinari!).

Doduše, možda je problem u tome što se ne slažemo u definiciji „građanina novinara“. Jer, Nebojša kaže ovako: „Građanin novinar, nasuprot blogera i novinara, je svjedok događaja s tehonologijom pri ruci“ (podvučeno u originalu, op.Z.R.). Ergo, građanin novinar je lik koji je spretan i brz da mobitelom snimi neki „značajan“ događaj (najčešće žutilo za 5-sekundnu „zabavu“).

Dobro, ako ćemo tako promatrati „građanina novinara“ onda su doista rijetki blogeri koji spadaju u tu kategoriju, ali ja se s takvim ograničavanjem pojma građanin novinar ne bih složio.

Ono u čemu se, IMHO, u stvari Nebojša i ja u osnovi ne slažemo je odgovor na pitanje: može li blog biti konkurentan klasičnim „novinarskim“ medijima kao izvor relevantnih informacija?

Moj odgovor je (uvjetno) DA, a čini mi se da Nebojša misli da je odgovor NE.

Takav zaključak (možda krivi!) izvodim iz sljedećih njegovih riječi:

... no radim u novinama, iz prve ruke znam koliko se truda mora uložiti da bi vijest bila pravovaljana. Koliko izvora treba provjeriti, koliko za to treba vremena, novaca, ljudskih resursa i profesionalnosti. Jedan bloger tome ne može doskočiti koliko god on bio dovitljiv.

Da se ponovim, možda mi ponešto drugačije shvaćamo novinarstvo (vijest vs. komentar), i ja se posve slažem s iznesenom tvrdnjom da je „doći do vijesti“ prilično težak posao, ali mislim da blog u informacijskom spektru apsolutno ima svoje mjesto.

U ostatku posta se Nebojša „okomio“ na političare-blogere i njihovu „povezanost“ s našom Udrugom (u osnivanju ;-). Za sada ću reći samo da je pri tome otvorio neka zanimljiva pitanja, ali kako imam (opsežnih ;-) primjedbi to će morati sačekati neku drugu priliku i neki drugi post.

A implicirati da smo mi osnovali HBO kako bi nam bili dostupni novinarski freebies (ulaznice, pozivnice, điđe miđe ...), što nekako ispod žita sugerira Nebojša na kraju posta je ... heh, pa malo nisko ;-)

Uf, opet ja razdužio! A još mi je ostala i raspraviti da li je blog medij. Srećom po mene, tu temu je izvrsno apsolvirao kolega Whatever u svom komentaru (da zaključimo, blog JEST medij) tako da oko toga nećemo puno duljiti.

Eto ... odradio sam koliko sam mogao, a Vi „pucajte“ i dalje.

Ja sad odo pročitati novi broj The Economista ;-).