Hrvati i Mađari izabrali predsjednika Srbije

Reakcije i osvrti

Napokon se svršila i ta epizoda, čini se najuzbudljivija u regiji: srbijanski predsjednički izbori. Ponovno je u centru zbivanja bio Haaški optuženik Vojislav Šešelj, preko svoga zamjenika u Srbiji Tomislava Nikolića i ponovno se pokazala točnom činjenica da je u Srbiji ponovno u ekspanziji nacional-šovinistička struja.
Naime, prema preliminarnim rezultatima, Tadić je pobijedio sa samo 120 tisuća glasova više, kod izlaznosti na izbore od skoro 70 posto, pa se sa sigurnošću može zaključiti kako su Srbi većinski opredijeljeni za Šešelja (Nikolića) i politiku koju ta stranka promovira od 1990. godine i stvaranja Srpskog četničkog pokreta. Na njihovu žalost, manjine su, prirodno, protivu takve politike, pa je Tadić pobijedio glasovima Mađara i Hrvata, kao dvije najbrojnije manjine. Sada je svakome u regiji posve razvidno tko je Koštunica i kakva je kompozicija političkih snaga u Srbiji, odnosno svaka buduća odluka EU naspram Srbije morat će biti nekoliko puta odmjeravana prije nego li se donese i provede u djelo.
Manjine, a posebice Hrvati, svakako očekuju od predsjednika Tadića „protuuslugu“ za to što su mu osigurali petogodišnji predsjednički mandat. Ta protuusluga morala bi biti, na prvom mjestu, njegovo jasno očitovanje glede međudržavnog Sporazuma između Hrvatske i Srbije (o zaštiti manjina) koji se u Srbiji uopće ne provodi.
Šećući sinoć po Beogradu i Zemunu, osim razdraganih pristalica Borisa Tadića, nije bilo većih okupljanja niti „narodnog veselja“, što samo govori da je točna moja konstatacija s početka ovoga teksta da su Srbi očekivali drukčiji ishog. Uzaludno je bilo pečenje i torta od 40 kila u sjedištu SRS-a u Zemunu. Zapravo, nije bilo uzaludno (pojelo se), samo su zalogaji zasigurno bili gorki.

Komentari

Produžena je agonija! No,

Produžena je agonija! No, osvješćivanje stiže vrlo brzo, mislim, već za nekoliko dana, a ono se zove - Priština.

Priština je sigurno udarni

Priština je sigurno udarni impuls događaja koje će Srbija doživjeti sada kada imamo pretpristupnu Srbiju prema EU.
Sada je vrijeme da se riješi pitanje manjina, da se Hrvati i Mađari biraju u skupštinu kao kod nas Srbi i ostali manjinci, školovanje na hrvatskom jeziku, dvojezičnost...itd.U pretpristupu manjine mogu puno toga same učiniti samo moraju biti aktivne...
Moze biti uvjet isto kao sto je bio i prema RH da dok se ne rijesi pitanje manjina nista od EU

Hrvati u Vojvodini bi mogli

Hrvati u Vojvodini bi mogli ovo kapitalizirati, ali samo uz jedan uvjet: da im pomogne matica, tj. Hrvatska. Ako se bude ignorantski ponašala (kao do sada), ništa se neće dogoditi.

Slažem se u

Slažem se u potpunosti.Općenito regionalna dobronamjerna regionalna politika EX.YU je neophodna
Svi nas razvlače i Rusi i EU a mi sirotinja
Jebeni Portugal i Irska su bila nula za standard Jugoslavije ...a gle ih sad...

a što su građani Srbije

a što su građani Srbije dobili ponovnim smještanjem Borisa Tadića u Novi dvor? na to mi pitanje nitko u Srbiji nije odgovorio. jedino što su mi ponudili je da su uspjeli spriječiti Tomislava Nikolića da postane predsjednik. iz moje perspektive, vrlo ozbiljnog i informiranog promatrača političkih zbivanja u Srbiji, čini mi se da se jučer, u nedjelju, 03. veljače 2008., dogodilo veliko pometanje pod tepih svih problema koje postoje u zemlji koja na istoku graniči s Republikom Hrvatskom. zanimljivo je da se onih 2 milijuna i 300 tisuća građana koji su glasovali za Tadića prisjetilo što je Nikolić, a prije svega Šešelj kojem se sada sudi u Haagu i kojemu nema povratka, radili u Srbiji tijekom 1990.tih. ali je još zanimljivije da se 2 milijuna i 120 tisuća građana Srbije sjetilo što su Boris Tadić i njegova ekipa, a upregnuo je sve što je mogao, radili u 2000.tim, posebno što je Tadić radio tijekom prošle godine, od parlamentarnih izbora do formiranja Vlade. a svega se najbolje sjete kada ugledaju premijer Vojislava Koštunicu. koji je uvijek premijer, nije bitno kako prošli izbori.

Novo vrijeme
novo.vrijeme@gmail.com

Hrvati su odavno najureni iz

Hrvati su odavno najureni iz Beograda, Zemuna i dobrog dijela Vojvodine.Ostao je simbolican broj.
Samo jedna vijest iz 2004. godine:
Tijekom devedesetih godina, u vrijeme velikih prisilnih preseljenja stanovništva na području bivše Jugoslavije, iz Banata, Bačke i Srijema u Hrvatsku je izbjeglo, kako se procjenjuje, između 40.000 i 60.000 vojvođanskih Hrvata. Njihovi zavičajni klubovi organizirali su se u Udrugu protjeranih Hrvata Banata, Bačke i Srijema, kako bi kroz tu organizaciju lakše rješavali svoje životne probleme u novoj sredini.
Izborna skupština te udruge održana je jučer u Zagrebu i bila je posvećena životnim problemima protjeranih vojvođanskih Hrvata, ali i očitovanju na deklaraciju koju je nedavno donijela Skupština Vojvodine. Parlament Vojvodine, čiji je predsjednik Nenad Čanak, izglasao je nedavno deklaraciju, kojom se svi Hrvati, koji su tijekom devedesetih izbjegli iz Vojvodine, pozivaju da se vrate u svoje domove. Udruga Hrvata protjeranih iz domovine pozdravlja donošenje deklaracije. Dopredsjednik te udruge Antun Trivelić, međutim, kaže: "Ali, događaji nas opominju, prošlost nas opominje da nije još vrijeme za to."

Točno je da su Hrvati

Točno je da su Hrvati unajvećma najureni, ali i danas nisu baš "simbolični" broj. Približna cifra je oko 100 tisuća, pa kad se tomu zbroji i 300 tisuća Mađara i neka se uzme da je samo polovica punoljetnih izašla na glasovanje, to je taman razlika između Tadića i Nikolića.

Protjeranim hrvatima iz

Protjeranim hrvatima iz Srbije treba omogućiti glasovanje u Srbiji kao što imaju protjerani Srbi iz RH... i na taj naći će moći utjecati na lokalnu političku vlast tj. povratak u njihove domove.

Ima samo jedan problem.

Ima samo jedan problem. Vecina Hrvata iz Vojvodine uspijela je zamijeniti kuce sa Srbima iz Hrvatske i oni su danas gradjani Hrvatske. Istina da je to bilo pod prisilom no ja se sjecam zajednicke izjave Tudjmana i Cosica o zamjeni stanovnistva. Nadalje Hrvati iz Vojvodine u dobrom su dijelu zamijenili kuce sa Srbima koji su zivjeli na podrucjima koja nisu zahvacena ratom.
Ono sto jos vidim kao problem je rascjepkanost Hrvatskog korpusa na Hrvate, Bunjevce i Sokce sto je svakako bila intencija Beogradske politike tako da bi Hrvatski korpus u Vojvodini bio sto manji.

Ne bi ja nazvao da je

Ne bi ja nazvao da je hrvatski korpus rascjepkan ako postoje Bunjevci i Šokci(iako mi nije jasno koja su kategorija Šokci u Srbiji) u RH imamo npr. Podravce ,Ličane i ostale koji zajedno čine hrvatski korpus.
Napuštanje kuca pod prisliom je jos jedna stvar koju Srbiji treba uvjetovati međunarodnim sudom kao i uloga Ćosića u ratu.
Glasovat će oni koji imaju uvjete za glasovanje
Protjerani hrvati iz Srbije trebaju imati ista prava kao i protjerani srbi iz RH a koji žive u Srbiji.
Nužnost glede toga je izbor manjina u Skupštinu Srbije u kao što manjine imaju u RH pri glasovanju za Sabor

Bunjevci u Srbiji se vode

Bunjevci u Srbiji se vode kao posebna nacionalna manjina, i jako ih forsiraju. Upravo što Bosančero govori

Već sam rekao da nije bitan

Već sam rekao da nije bitan regionalan naziv hrvata bitno je da su hrvati.
Ta skupina ljudi - Bunjevci kao nacionalna manjina imaju pravo na izbore kao nacionalne manjine bez obzira kako se zovu. Ime uopće nije bitno nego pripadnost a to je manje/više vjera i jezik...itd

Ne razumijes bas najbolje.

Ne razumijes bas najbolje. od Hrvata su napravili bunjevce, hrvate i Sokce samo da bi podijelili hrvatski nacionalni korpus te da bi Hrvata pod imenom Hrvati bilo sto manje pa samim time ne bi ni mogli ostvarivati prava kao kad bi sve tri skupine bile zajedno.
Da ponovim sto se tice iseljavanja ono je bilo prisilno no formalno pravno radilo se o zamjeni imanja i to na podrucjima koja nisu bila zahvacena ratom. No ako je tome Cosic kriv onda je kriv i Tudjman jer se radilo o zajednickoj izjavi i nakani homogenizacije etnickih skupina. To je bila politika humanog preseljenja koja je imala podrsku i jedne i druge strane. Srbima je trebalo pojacati svoju prisutnost u Vojvodini i s time oslabiti autonomaski pokret sto su i uspjeli dovodjenjem radikalnog stanovnistva. Koliko sam cuo sad su Hrtkovci ili kako se vec zovu uporiste radikala te se na kirbajima ore cetnicke pjesme a najglasniji su upravo oni koji su nedavno doselili recimo iz Pisanice. Ne zaboravimo da je po posljednjem popisu u Vojvodini oko 65% srba ili oko 1200 000 dok je 1931 Srba bilo oko 39% ili oko 500 000.

Bosanac ti samo pričaš o

Bosanac ti samo pričaš o problemima a ja govorim o rješavanju problema.
Evo točno na linku koliko ima pripadnika nacionalnih manjina u Srbiji:
http://www.arhiva.srbija.sr.gov.yu/cms/view.php?id=1019
Što se tiče hrvatskog korpusa imamo Hrvate i Bunjevce, dakle Šokci ne postoje.
Hrvati su druga nacionalna manjina iza Mađara sa 56 645 ljudi plus Bunjevci 19 766 ljudi.
To što su radikali napravili prema hrvatima jesu činjenice i činjenica je da ih nastoje eliminirati ali to nije razlog da se hrvati prestanu boriti za svoja prava legalnim putem.
Npr. Nitko ih ne spriječava da izađu zajedno u koaliciji na izbore...itd. ima tu puno instrumenata na koji način mogu izboriti svoja prava pogotovo sada kada Srbija ulazi u proces pretpristupa EU. Treba samo raditi.
Priča o tzv. humanom preseljenju nije dobra i danas uopće nije bitna.
Zar bi se danas nakon toliko vremena trebali obazirati na nešto što je bilo u prošlosti i što nije bilo dobro.
Nije politika skup povjesničara nego pogled unaprijed.

Što se tiče hrvatskog

Što se tiče hrvatskog korpusa imamo Hrvate i Bunjevce, dakle Šokci ne postoje.
Eh vidis ne bih se slozio s tobom jer ako malo proguglas pojmove hrvat bunjevac sokac vojvodina mozes doci recimo do ovog natpisa:
Valja, doduše, priznati da se sa svojevrsnom stigmatizacijom vojvođanskih Hrvata započelo i prije same ekspanzije srpskog nacionalističkog pokreta koncem 1980-ih i početkom 1990-ih godina. Naime, već u popisima stanovništva 1981. i 1991. godine bio je više nego primjetan pokušaj svojevrsnog popisnog podvajanja hrvatskog etničkog bića u Srbiji, radi njihove lakše asimilacije. Državna vlast u Srbiji je otvoreno osporavala pripadnost Bunjevaca i Šokaca hrvatskom nacionalnom korpusu, tako da su se i u navedenim popisima iskazivali odvojeno od Hrvata. [5] "Srbi, naime, u svojoj službenoj statistici uz Hrvate u Vojvodini još uvijek posebno iskazuju Bunjevce i Šokce, iako je znanstveno dokazano da su i oni Hrvati", piše I. Crkvenčić i nastavlja: "Takva praksa sastavni je dio pritiska Srba na Hrvate u Srbiji, a sa željom da Hrvata u toj republici bude što manje. Da je riječ o pritisku, vidi se iz činjenice što se upravo u vrijeme najvećeg pritiska veliki dio Hrvata izjašnjava kao Bunjevci ili Šokci. To je došlo do izražaja prilikom popisa stanovništva 1991. god., kad je u odnosu na 1981. god., zabilježen velik pad broja Hrvata, uz istodobno velik porast broja Bunjevaca i Šokaca." (Crkvenčić, 1993., 111.) Štoviše, negiran je kulturni, povijesni i etnički identitet Hrvata. Bunjevcima se sredinom 1990-ih dao čak status posebnog naroda, uz istodobno izbjegavanje priznavanje Hrvatima status nacionalne manjine.
http://www.hrz.hr/aktualno/zivic.htm
Temelje „bunjevačkoj naciji“ u Bačkoj udarila je koncem 1980-ih godina politika Slobodana Miloševića. Njezina bît jest odvajanje bačkih Bunjevaca od cjeline hrvatskoga naroda, suprotstavljanje svemu što je hrvatsko i afirmacija navodne bunjevačke samosvojnosti. Sâm ovaj državni projekt ima različite dimenzije: političko organiziranje rujna 1991. (Bunjevačka i šokačka stranka, kasnije samo Bunjevačka stranka), otvaranje režimskih medija za afirmaciju Bunjevaca ne-Hrvata za vrijeme Miloševićeve vladavine (Politika, Politika ekspres, Večernje novosti, Subotički Dani itd.), uvođenje prominentnijih predstavnika samosvojnih Bunjevaca u politički sustav Miloševićeve vladavine (Ivan Sedlak kao ministar), izdavanje tiskovina (Bunjevačke i šokačke novine, Bunjevačke novine, Bunjevački kalendar), manjinsko organiziranje (Bunjevačko nacionalno vijeće), stvaranje posebnoga „bunjevačkog jezika“ od ikavice (pokušaj uvođenja „bunjevačkog jezika“ kao školskog predmeta 2005., donošenje školskoga programa za „bunjevački govor“ lipnja 2007., očekuju se „bunjevačka čitanka“ i „gramatika bunjevačkog govora“), davanje znanstvene podloge navodnoj samobitnosti bačkih Bunjevaca (simpozij „O Bunjevcima“ prosinca 2006. u organizaciji Bunjevačkog nacionalnog vijeća i SANU) itd.
http://816357.web001.whp.server-hosting.com/GlasRavnice/Brojevi/2007/8/6...

Bosanac ti samo pričaš o

Bosanac ti samo pričaš o problemima a ja govorim o rješavanju problema.
Prije rjesenja moramo postaviti sve aspekte problema.
Što se tiče hrvatskog korpusa imamo Hrvate i Bunjevce, dakle Šokci ne postoje.
Sokce su pokusavali napraviti tako da bi jos vise usitnili hrvatski korpus.
Hrvati su druga nacionalna manjina iza Mađara sa 56 645 ljudi plus Bunjevci 19 766 ljudi.
Rijesenje je ponovna integracija Bunjevaca u Hrvate i s time onda jaca polozaj same hrvatske nacionalne manjine u Srbiji.
Priča o tzv. humanom preseljenju nije dobra i danas uopće nije bitna.
U cijeloj ovoj prici ovdje spominjala se neka odsteta ili povratak u kuce iz kojih su protjerani a ja sam samo ustvrdio kako su zajednicki franjo i dobrica dogovorili premjestanje naroda iz ratom nezahvacenih prostora. Tako da Hrvati koji su otisli iz Vojvodine uglavnom su zamijenili svoja imanja sa Srbima koji su dosli iz Hrvatske i Ti su Hrvati danas gradjani i drzavljani Hrvatske kao sto su i Srbi koji zive u Vojvodini drzavljani Srbije. Tako da o nekom povratu imovine i povratku nema danas nekih realnih sansi. Kako je u Vojvodini izvrsena homogenizacija nekih prostora tako se to dogodilo i u Hrvatskoj.
Nije politika skup povjesničara nego pogled unaprijed.
No kaze se da narod koji ne uci iz svoje povijesti primoran je tu povijest ponavljati a bez povijesne analize nema niti dobrog sagledavanja danasnjosti te buducnosti.
No kad si me vec pitao za rjesenje problema. Republika Hrvatska mora pomoci opstajanju hrvatske zajednice u Srbiji kroz pitanje reciprociteta prava nacionalnih manjina. No pored toga Hrvati iz vojvodine moraju voditi svoju autohtonu politiku koja nece imati dirigente iz Zagreba kao sto i Srbi iz Hrvatske moraju voditi svoju autohtonu politiku bez dirigenata iz Beograda. to jest niti jedni niti drugi ne smiju biti instrumenti u vodjenju tudjih politika a po primjeru Srba iz Hrvatske i Hrvata iz Bosne vidjela se sva pogubnost instrumentalizacije nacionalnih manjina za vodjenje tudje a ne svoje politike.

MA jasno da nam povijest

MA jasno da nam povijest sluzi prvenstveno da ne bi činili greške u budućnosti. Dakle prema zadnjem popisu stanovništva u Srbiji iz 2002 hrvatskog korpusa je bilo 100 980 Hrvata i Bunjevaca i prvenstveno se na njih odnose budući pravci politike reciprociteta u kojoj RH treba dati puni angažman.
http://www.arhiva.srbija.sr.gov.yu/cms/view.php?id=1019
Isto tako manjinci moraju aktivnije raditi na terenu jer u Srbiji čine 33,7 % ( Bez Kosova i Metohije) ukupnog stanovništva i danas su uglavnom priljepci Tadićevog DCa

http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%98%D0%B7%D0%B1%D0%BE%D1%80%D0%B8_%D0%B...

I sto sad nakon ovakvog

I sto sad nakon ovakvog teksta:
http://www.kurir-info.co.yu/clanak/kurir-11-02-2008/nece-u-hrvate
Makar je i od Kurira koji je poznat hrvatomrzacki tabloid jako je znakovito.

Potpuno se slažem, da je

Potpuno se slažem, da je Srbija glasala za Radikala. I svkaim slijedećim izborima, dobijaju sve više. Uvijek gube u zadnjem koraku, zbog opće mobilizacije tzv. "demolratskoh" snaga. Međutim, da li? Da li radikalim paše dolazak na vlast, i time preuzimanje odgovornosti, ili ovako samo velika prijetnja. Koliko se vidi, novca imaju dovoljno.
Bojim se da Hrvati dobiti protuuslugu saamo, ako Tadić raspusti vladu, i imenuje novog mandatara. Veći radikal od Nikolića je Koštunica. I dok on ne ode iz vlasti, nema demokracije u Srbiji. I Tadić je dovoljno sumnjiv.

Postavke za pregledavanje komentara

Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.
www.crvenikarton.com - samo nogomet!
Syndicate content