hrvastko prav(iln)osudje!

• Dnevnik leso - Uto, 20/11/2007 - 18:55
• Glasujte
  0 Up Down
• Komentari 5 dodaj komentar

Dakle braco! Ponosni smo na svoje politicare koji ispravljaju „iskrivljeno“ kojekakvim diplomatskim govorima u UN-u, gnjevni smo zbog nevidjene prevare Haaskih sudaca, gnjevni smo zbog Europskog pravosudja i htjeli bi Vukovarsku trojku na nacionalnim sudovima. Ipak, nema prosvjeda nakon ovakvih brutalnih vijesti i nema javnog pitanja: „kakvu pravdu to mi mislimo iznjedriti na nasim cijenjenim sudovima?“
Željko H. (40) je divljački pretukao suprugu i jednomjesečnu Katarinu, ali se ne želi odreći djeteta. Skrb mu nije oduzeta ni za drugu djecu. Ocu trinaestomjesečne Katarine H., koji joj je prije godinu dana, kad je djevojčica imala tek mjesec dana, razbio lubanju te je nakon toga pet dana nije odveo liječniku, sud još uvijek nije oduzeo roditeljsku skrb. Stoga dijete, koje trpi trajne posljedice, od tada boravi u dječjem domu bez mogućnosti da bude posvojeno i konačno pronađe obitelj. Roditeljska skrb nije mu oduzeta ni za njezinog trogodišnjeg brata Stjepana, koji je prvi put stigao u dom kao 20-mjesečna beba 2005. Došao je pothranjen, s neliječenim bronhitisom, opekotinama od cigareta po rukama i izbijenog zubića.
Zasto nitko nije javno posumnjao da bi mozda Sljivancanin na Hrvatskom sudu, s obzirom na statistike, dobio jos i odstetu? Zasto nemamo razumijevanja za Haaski tribunal i njegov (ne)rad kada se iste stvari dogadjaju i u nas? Po cemu ovaj slucaj nije dovoljno brutalan?
Moglo bi se filozofirati i dalo bi se raspravljati, ali jedno ostaje sigurno. Ovakve i slicne vijesti u nasoj drzavi ostaju samo vijesti, ne poticu nista i ne postizu nista osim kratkotrajnog javnog zgrazanja. Sa druge strane, bilo koja aktualnost koja se dotakne nacionalnog ponosa, zanosa ili interesa zauzme veliku kolicinu medijskog prostora i cesto potakne i neku vrstu gradjanske akcije. Ukoliko je ugrozen nacionalni identitet izlazi se na trgove, ukoliko je ugrozen zivot i opca sigurnost gradjana (od kojih neki imaju tek jedan mjesec) ostaje se doma. Padne li slucajno na pamet nekoj manjini, na primejr spolnoj, da jednom godisnje izadje na ulicu kako bi pronijela politicki apel i pokusala dokazati javosti kako su i oni neka vrsta ljudi, naici ce na snazne drustvene barijere i dokazati jedino sumornu cinjenicu kako ce put sa drustvene margine biti tezak i dugotrajan. Sa druge strane, dogodi li se da neki otac nakon ovakvog zlocina ostane otac ili neki sudac pusti ubojicu kuci na vikend, nece ga docekati smrtonosni kokteli niti ce imati razloga za strah dok hoda ulicom. Sve dok ne drzi za ruku osobu istog spola i tako prodje Splitom ili Zagrebom.
Ovaj slucaj nije strasan, naprotiv, to smo mi i mi smo strasni. Predaleko smo od spoznaje da nacionalni identiteti, drzave, i granice nisu stvarne stvari vec konvencionalne odrednice. Nije Hrvatska Hrvatska vec smo mi Hrvatska. Mi skupa sa svim nasim ubojicama, zlocincima, razbojnicima i mafijasima.
Kada ce domovinski rat pasti u drugi plan a aktualni problemi povesti u rjesavanju drustvenih problema? Zar nitko nije svjestan da kada bi svi srpski zlocinci, mozda i cijeli srpski narod bio zatvoren u Haagu mi i dalje nebi zivjeli sretni i skladni jer nam fokus uporno bjezi od realnosti.
Jedan svecenik ocrnio je obitelj preminule desetomjesecne bebe, javno na sprovodu, jer nije bila krstena. Istovremeno na jednom nasem otoku konacno je netko progovorio o svecenickom cedoredju prema mladjim vjernicima, ali sramotno je i dalje sto netko pokusava svoju bebu pokopati bez sakramenta. Hrvatski sljam poceo je zahvacati sve maldju populaciju, zrtve postaju osobe mladje od jedne godine a sve manje nas ima mira. Sve je to ne vazno dok zrtve domovinskog rata nemaju svoj mir i spokoj vjecni. Jer njima je bitno da Haag bude dosljedan, svejedno im je sto u drzavi za koju su poginuli, cvjeta kriminal, nasilje, korupcija i politicka manipulacija. To je uvijek manje bitno.
ZA DOM – SPREMNI!

• Dnevnik leso - Uto, 20/11/2007 - 18:55
  
• Komentari 5
• 1563 čitanja
  Pošalji poruku autoru
  dodaj komentar